1              Poslovni broj: Gž-1207/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-1207/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) T. T., OIB: ..., iz K. K., i pod 2) Z. T., OIB: ..., iz S., oba zastupana po pun. S. G., odvj. u K. G. protiv tuženika pod 1) M. V., OIB: ..., iz K. K. i pod 2) J. V., OIB: ..., M., iz K. K., oba zastupana po pun. D. P., odvj. u S., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe punomoćnika tuženika pod 1. i pod 2. D. P., odvjetnika u S., protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-265/16 od 5. rujna 2017., 26. kolovoza 2021.,

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba punomoćnika tuženika pod 1. i pod 2. D. P., odvjetnika u S. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-265/16 od 5. rujna 2017.

 

II. Odbacuje se kao nepravovremen podnesak punomoćnika tuženika pod 1. i pod 2. naslovljen kao „dopuna žalbe punomoćnika tuženika“.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem kažnjen je punomoćnik tuženika pod 1. i pod 2. D. P., odvjetnik u S. novčanom kaznom od 1.000,00 kuna zbog zlouporabe procesnih ovlaštenja, koju je dužan platiti u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se punomoćnik tuženika pod 1. i pod 2. D. P., odvjetnik u S., ne navodeći određen žalbeni razlog propisan odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine pobijano rješenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članak 10. ZPP-a izrekao novčanu kaznu punomoćniku tuženika pod 1. i pod 2. D. P., odvjetniku u S. smatrajući da bi svojim ponašanjem izrazio nepoštivanje institucije suda, zloupotrijebio prava koja mu u postupku pripadaju te doveo do odugovlačenja postupka odnosno do zaustavljanja rada na predmetu.

6. Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:

- kako je na pripremnom ročištu koje je održano 12. svibnja 2015., prihvaćen dokazni prijedlog tuženika pod 1. i pod 2. za očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra te je naloženo tuženicima uplatiti predujam za potrebe vještačenja;

- kako je 14. listopada 2016. sud izašao na lice mjesta radi uviđaja te kako je navednoj radnji prisustvovao vještak mjernik koji je u ostavljenom roku sudu dostavio svoj nalaz i mišljenje;

- kako je sud u tri navrata (13. prosinca 2016., 13. ožujka 2017. te 10. svibnja 2017.) punomoćniku tuženika pod 1. i 2. upućivao podneska kojima je pozivao na postupanje po raspravnom rješenju od 12. svibnja 2015. (plaćanje predujma);

- kako se punomoćnik tuženika pod 1. i pod 2. na dopise suda oglušio.

7. Prema odredbi iz članka 10. ZPP-a sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

7. 1. Načelo savjesnog vođenja parnice izraženo je u članku 9. i 10. ZPP-a koji na taj način čine nerazdvojenu cjelinu.

7.2. Poštenje i savjesnost je osnovno načelo koga se stranke (i drugi sudionici) moraju pridržavati pri poduzimanju svih parničnih radnji u postupku. Stranke su dužne da se savjesno parniče: da savjesno koriste svoja procesna ovlaštenja i da savjesno ispunjavaju procesne dužnosti. Suprotno ovom načelu postupa onaj parničar koji ne postupa samo u zloj vjeri nego i onda kada su njegove akcije pred sudom poduzete protivno cilju radi kojeg je neko pravo ustanovljeno, bez pravnog interesa ili nepromišljeno i zanemarujući pažnju koja se u parnici zahtjeva. Ponašanje stranke treba usporediti sa načinom na koji bi u danoj procesnoj situaciji postupao pošten i pažljiv građanin.

7. 3. U pojmu savjesnog parničenja sadržani su i iz njega izvedeni i drugi principi: dužnost govorenja istine pred sudom, savjesnog vršenja prava i zabrane zlouporabe procesnih prava.

7.4. Načelo savjesnog vršenja prava i načelo zabrane zloupotrebe prava su dvije strane jedne te iste pojave. Zakon nalaže strankama (i drugim sudionicima) da savjesno koriste prava koja su mu priznata zakonom i istovremeno stavlja u dužnost sudu "da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

7.5. Dakle, sudsko rukovođenje postupkom ima za cilj da se postupak vodi bez odugovlačenja sa što manje troškova ali i da se onemogući zloupotreba prava koja strankama pripadaju u postupku.

8. Predstavlja li konkretni postupak grubu zlouporabu procesnih ovlaštenja stranke treba poći u prvom redu od sadržaja prava koja su stranci priznata odredbama ZPP-a, pa je li za takvo postupanje propisana neka druga sankcija.

9. U konkretnom slučaju, i po mišljenju ovog žalbenog suda, a imajući u vidu da je punomoćnik tuženik bio nazočan i na ročištu od 12. svibnja 2015. i na uviđaju na licu mjesta 14. listopada 2016. kao i da su mu nesporno dostavljena tri podneska suda kojima su njegove stranke pozivane na uplatu iznosa potrebnog za vještačenje, radi mogućnosti nastavka rada na predmetu, a na koje podneske se punomoćnik tuženika pod 1. i pod 2. oglušio, čime je iskazao grubo nepoštivanje suda i njegova autoriteta kao institucije države kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud pa su suprotno žalbenim navodima žalitelja ispunjene pretpostavke iz citiranih odredbi ZPP-a za izricanje novčane kazne.

10. Također, s obzirom da žalitelj tijekom razdoblja od 13. prosinca 2016 pa do dana izrade prvostupanjskog rješenja (5. rujna 2017.) sudu nije uputio nikakav odgovor na njegove podneske niti je pokušao obrazložiti izostanak uplate traženih sredstava koja su zatražena još u svibnju 2015., ovaj sud i visinu izrečene kazne smatra primjerenom.

11. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu kao nesonovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje, a kako je riješeno u točki I. izreke.

12. S obzirom da je podnesak žalitelja naslovljen kao „dopuna žalbe tuženika“ sudu uručen nakon proteka roka za žalbu (pobijano rješenje je zaprimljeno 20. rujna 2017., a podnesak je uručen 17. listopada 2017.), to ga je, sukladno odredbi članka 380. toč. 1. ZPP-a, valjalo odbaciti kao nepravovemen, a kako je i odlučeno u točki II. izreke ovog rješenja.

 

U Splitu 26. kolovoza 2021