Poslovni broj: 81 Pž-4263/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-4263/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD, OIB ..., Z., protiv tuženika C. O. d.d., OIB ..., Z., radi isplate iznosa od 26.791,16 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-418/2019-8 od 4. kolovoza 2020., 29. lipnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-418/2019-8 od 4. kolovoza 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 26.791,46 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se tužiteljevo potraživanje
odnosi na zahtjev za naknadu štete na ime isplaćenih invalidskih mirovina
osiguraniku tužitelja, za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 31. svibnja 2019. u iznosu od 26.791,46 kn. Prvostupanjski sud je ocijenio da iz priloženih dokaza proizlazi osnova i visina tužiteljeva potraživanja, pa je na temelju odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13) prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 26.791,46 kn.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Istaknuo je da je počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, a to su Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98) i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05; dalje: ZOOP) prema kojima se isplaćuje razmjerni iznos mirovine. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude ni u pobijanoj
presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po
službenoj dužnosti. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje u kojem je sud izložio
koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koji predstavlja iznose
invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku zbog umirovljenja u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 31. svibnja 2019., a koji je stradao u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao tuženikov osiguranik i koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja u omjeru od 30%, a bolest u omjeru od 70%.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka nesporan nastanak
štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za štetan događaj, kao i da je
rješenjem tužitelja od 14. veljače 2011. osiguraniku tužitelja P. D.-Š. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovano ozljedom na radu u omjeru od 30%, a bolešću 70%. Tužitelj je ukupno isplatio svojem osiguraniku iznos od 89.304,86 kn na ime invalidskih mirovina, a kako je ozljeda na radu doprinijela umirovljenju u omjeru od 30%, to tužitelj zahtijeva u ovome parničnom postupku iznos od ukupno 26.791,46 kn. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 161. i 170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18).

9. Takvi zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilni te je
prvostupanjski sud, a suprotno, žalbenom navodu, pravilno primijenio odredbe
Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18), glede štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine u razdoblje od 1. svibnja 2016. do 31. prosinca 2018. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju pozvao na Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18; dalje: ZMO), vidljivo je da je pri tome citirao odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18; dalje: ZMO/18).

10. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s
korištenjem tog prava.

11. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja i
zaključka koje prihvaća i ovaj sud, da s obzirom na citirane zakonske odredbe, postoji odgovornost tuženika za štetu tužitelju.

12. Neosnovano se u žalbi ističe da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98) i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05) kao Zakona koji su bili na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Naime, ovaj sud, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-552/08 od 8. travnja 2010., Rev 550/10 od 9. siječnja 2013. i Rev-x 1262/11 od 22. listopada 2014. smatra da tužitelju šteta nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, pa svaka tužiteljeva isplata invalidske mirovine njegovu osiguraniku predstavlja novu štetu.
Zbog toga su u odnosu na naknadu štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidskih mirovina u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 31. svibnja 2019. mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. Uslijed navedenog, neosnovan je tuženikov žalbeni navod kojim upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (čl. 27. st. 2. ZOOP). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (čl. 27. st. 3. ZOOP-a).

14. Nadalje, kada bi se pošlo od odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a vodeći računa pritom o mjerodavnim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju za izračun mirovine, utvrđena invalidska mirovina može iznositi manje ili jednako u odnosu na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa tako ni u kojem slučaju ne bi postajala ta razlika koju bi društvo osiguranja bilo u obvezi podmiriti Zavodu. Osim toga, i odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a je propisana obveza društava za osiguranje da naknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja.

15. Uz navedeno, Zakon o mirovinskom osiguranju u konkretnom slučaju predstavlja poseban zakon koji ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2016.).

16. U odnosu pak na štetu koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine u razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. svibnja 2019. mjerodavne su odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18).

17. Odredbom čl. 161. st. 1. ZMO/18 propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s
korištenjem tog prava.

18. Slijedom navedenog, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 115/18) koje su stupile na snagu 1. siječnja 2019. izmijenjena je ranija odredba čl. 161. ZMO-a na način da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete u punom iznosu bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu.

19. Iako se prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužiteljevom pravu na naknadu štete za razdoblje od siječnja do svibnja 2019. nije pozvao na mjerodavnu zakonsku odredbu, i pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 161. st. 1. i 2. ZMO/18 trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu u tom dijelu.

20. Slijedom svega navedenog, na temelju odredaba čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.

Zagreb, 29. lipnja 2021.

Sudac

Lidija Tomljenović