Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. Vojarna sv. Križ
D r a č e v a c

Pr-736/2017

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr. sc. Danieli Pivčević, kao
sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. V. iz O., OIB: ….., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku
u S. protiv tuženika C. 21 d.o.o. S., OIB:
….., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u
S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana

12. svibnja 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice R.
P., odvjetnika u S. i punomoćnika tuženika, po objavi dana 11.
lipnja 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 3.201,00 kn
uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena koja teče od 31. prosinca 2016. do isplate, dok se za više
zatražene kamate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 6.800,00
kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena koja teče od 31. prosinca 2016. do isplate dok se za više
zatražene kamate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u
iznosu od 10.625,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja
se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate.

2

Pr-736/17

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 25. rujna 2017. tužiteljica
potražuje od tuženika isplatu na ime neisplaćene otpremnine i naknade za
godišnji odmor sa kamatama i troškom postupka. Tužiteljica tvrdi da joj je
tuženik dana 2. siječnja 2017. dostavio odluku o poslovno uvjetovanom
otkazu ugovora o radu te da je ugovor o radu prestao s danom 31. prosinca

2016.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navode iz tužbe te se
usprotivio tužbenome zahtjevu navodeći kako tužba nije postavljena u skladu
s odredbom čl. 106. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Opreza radi istakao
je prigovor zastare.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom ugovora o radu od 2.
siječnja 2014. i 1. travnja 2014., odluke o poslovno uvjetovanom otkazu
ugovora o radu od 2. siječnja 2017., platnih lista za tužiteljicu, saslušanjem
svjedoka M. V., S. Š. M., zz tuženika V.
V. te tužiteljice kao parnične stranke.

4. Tužiteljica je podneskom od 13. studenog 2020. uredila tužbeni
zahtjev na način da je na ime otpremnine zatražila iznos od 3.201,00 kn sa
kamatama koje na iznos od 1.067,00 kn teku od 31. prosinca 2014., na iznos
od 1.067,00 kn od 31. prosinca 2015. te na iznos od 1.607,00 kn od 31.
prosinca 2016. Na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor tužiteljica je
zatražila iznos od 6.800,00 kn sa kamatama od 31.prosinca 2014. Tuženik se
usprotivio preinaci tužbe te istakao kako tužiteljica s naslova otpremnine
umjesto prvotnog iznosa potražuje veći iznos. Međutim, s obzirom da je
tužiteljica uredila tužbeni zahtjev sukladno pribavljenim platnim listama koje
nije imala u trenutku podnošenja tužbe, to sud smatra da se radi o uređenju
tužbenog zahtjeva koje je dopušteno te smatra da je svrsishodno za konačno
rješenje odnosa između stranaka odlučiti o tužbenom zahtjevu, u smislu
odredbe čl. 190. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,
70/19, dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica bila u radnome odnosu
kod tuženika temeljem ugovora o radu od 2. siječnja 2014., a od 1. travnja

2014. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Nesporno je da je
tuženik 2. siječnja 2017. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu
ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 1. travnja 2014. te da je
ugovor o radu tužiteljice prestao s danom 31. prosinca 2016. Sporno je da li
tužiteljici pripada pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor i
otpremninu te da li je potraživanje zastarjelo.

3

Pr-736/17

7. Prema odredbi čl. 126. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19,
dalje ZR), radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog
rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika,
ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu
prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, dok je st.

2. određeno da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu
manjem od 1/3 prosječne mjesečne plaće, koju je radnik ostvario u tri mjeseca
prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog
poslodavca, a st. 3. je određeno da ako zakonom, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos
otpremnine iz st. 2. ovog članka, ne može biti veći od 6 prosječnih mjesečnih
plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

8. Sukladno čl. 82. ZR-a, propisano je da u slučaju prestanka ugovora
o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u
cijelosti, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada iz st.

1. ovog članka određuje se, sukladno odredbi čl. 60. st. 1. ovoga Zakona,
razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Prema odredbi čl. 77.
ZR, radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od
najmanje četiri tjedna. Jednako je bilo propisano čl. 55. Zakona o radu (NN
149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

9. Odredbom čl. 139. ZR propisano je da ako ovim ili drugim zakonom
nije drukčije određeno, potraživanja iz radnoga odnosa zastarijevaju za pet
godina. Odredbom čl. 232. ZR propisano je da se odredbe o zastari
potraživanja, neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika,
kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu ovoga
Zakona. S obzirom da je potraživanje tužiteljice dospjelo u trenutku prestanka
radnog odnosa kod tuženika, a tužiteljica je ustala tužbom 25. rujna 2017., to
prigovor zastare nije osnovan jer potraživanje nije zastarjelo.

10. U postupku je dakle, utvrđeno da je tužiteljici otkazan ugovor o radu
sklopljen na neodređeno vrijeme zbog gospodarskih razloga, a prethodno da
je kod tuženika radila neprekidno više od dvije godine, čime joj, sukladno čl.

126. ZR-a pripada pravo na otpremninu. Nesporno je kako tuženik tužiteljici
nakon otkaza ugovora o radu nije isplatio otpremninu, što proizlazi na temelju
kazivanja tužiteljice i zz tuženika V. V.. U postupku je
pregledom platnih lista tužiteljice utvrđeno kako prosječna bruto plaća iste
iznosi 3.200,00 kn pa bi trećina plaće bila 1.067,00 kn što pomnoženo sa tri
godine radnoga staža tužiteljice kod tuženika, daje iznos od 3.201,00 kn
koliko tužiteljici pripada s osnova neisplaćene otpremnine za tri godine time
da su tužiteljici na taj iznos priznate zakonske zatezne kamate u smislu čl. 29.
Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koje
teku od prestanka ugovora o radu, 31. prosinca 2016. kada je to potraživanje
dospjelo, a za više zatražene kamate je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao
neosnovan.

11. Zz tuženika V. V. u iskazu navodi kako mu je poznato
da su radnici pa tako i tužiteljica koristili godišnji odmor, međutim, iz njegova

4

Pr-736/17

iskaza proizlazi kako nije izdavao rješenje o godišnjem odmoru. Iz iskaza
svjedokinje M. V., zaposlenice tuženika u utuženom razdoblju,
proizlazi da godišnji odmor uopće nisu koristili, a da je postojala mogućnost
da im direktor na upit odobri korištenje godišnjeg odmora pa da je iz platnih
lista vidljiva evidencija godišnjeg odmora. Svjedokinja S. Š. M.,
koja je u utuženom razdoblju radila kao administrator kod tuženika, navela ja
da se sjeća da je tužiteljica jednom bila oko 15 dana u A., što da je
evidentirano kao godišnji odmor, a osim toga da bi ponekad na upit dobile
pravo od direktora na korištenje godišnjeg odmora. S obzirom da tuženik nije
dostavio rješenja o godišnjem odmoru niti podatke s time u vezi, to je sud
prihvatio iskaz tužiteljice. Ista je navela da je u 2014. iskoristila 1 dan
godišnjeg odmora, a u 2015. 10 dana godišnjeg odmora iz 2014. Dakle, kako
tužiteljica potražuje naknadu za neiskorištenih 9 dana godišnjeg odmora u

2014., a uzimajući u obzir plaću tužiteljice u iznosu od 3.200,00 kn i broj
radnih dana te minimum od 20 radnih dana za korištenje godišnjeg odmora to
se dolazi do iznosa od 200,00 kn za dnevnicu tužiteljice, koji iznos kad se
pomnoži sa 9 dana, daje iznos od 1.800,00 kn. U 2015. tužiteljica nije koristila
godišnji odmor, a ima pravo na minimalno 20 dana godišnjeg što pomnoženo
sa 200,00 kn dnevnice daje iznos od 4.000,00 kn. Iz iskaza tužiteljice proizlazi
da je u 2016. iskoristila 15 dana godišnjeg odmora pa bi naknada za
neiskorištenih 5 dana pomnoženo sa 200,00 kn, bila u iznosu od 1.000,00 kn.
S obzirom da je tužbeni zahtjev osnovan, valjalo je obvezati tuženika na
isplatu iznosa od 6.800,00 kn na ime neisplaćene naknade za godišnji odmor.
Tužiteljici na taj iznos pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se temelje na
odredbi čl. 29. ZOO s time da iste teku od prestanka radnoga odnosa 31.
prosinca 2016. pa do isplate, dok je za više zatražene kamate, tužbeni zahtjev
odbijen kao neosnovan.

12. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154.
st. 5. ZPP-a pa je tužiteljici zastupanoj po odvjetniku, sukladno Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14,
107/15) priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska 100
bodova, za zastupanje na pet ročišta po 100 bodova za svako, za zastupanje
na tri ročišta po 50 bodova, što zbrojeno i pomnoženo sa 10,00 kn koliko
iznosi vrijednost boda uz PDV daje iznos od 10.625,00 kn.

U Splitu, 11. lipnja 2021.

SUDAC

mr.sc. Daniela Pivčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave odluke.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis

Broj zapisa: eb2fb-e7c09

Kontrolni broj: 0d385-d7b6b-a54da

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DANIELA PIVČEVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.