Baza je ažurirana 24.04.2025.
zaključno sa NN 69/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II
29. P-2383/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sutkinji Jasminki Gadža u pravnoj stvari tužiteljice
R. H., OIB:.........., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u V. G., protiv tuženika G. V. G., V. G.,T. k. T. 34, OIB:........., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i p. d.o.o. u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 15. travnja 2021. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnice tuženika, s danom objave 21. svibnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica R. H., OIB:..... vlasnica nekretnine upisane u zk.ul.br. 3914, k.o. V. G. i to kč. br. 1763, C. n., 621 m2, dvorište sa 162 m2, stambena zgrada, C. n. r. 4,6 sa 459 m2 povezana s posebnim dijelom nekretnine označene kao E-27, 15200/185894 dijela – Poslovni prostor L1 u podrumu, Cvjetno naselje 4, površine 152,00 m2 (upisan temeljem
zapisnika broj: Z-1351/2008/3914), što je tuženik G. V. G., T. k.T. 34, V. G., OIB:....... dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime R. H., a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, uroku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu
od 30.000,00 kn sa zateznom kamatom od 21. svibnja 2021. do isplate prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
Tužiteljica u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u
Velikoj Gorici u zk.ul.br. 3914, k.o. V. G., upisana nekretnina kč.br. 1763,
C. n. ukupne površine 621 m2 (dvorište sa 162 m2 i stambena zgrada,
C. n. r. 4,6 sa 459 m2) povezana s posebnim dijelom nekretnine označene
kao E-27, 15200/185894 dijela – Poslovni prostor L1 u podrumu, C. n. 4,
površine 152,00 m2 (upis izvršen temeljem zapisnika broj: Z-1351/2008/3914), kao
vlasništvo G. V. G.. Predmetna nekretnina je na temelju Elaborata o
etažiranju od svibnja 2007., Očitovanja volje od 26. lipnja 2007. i Potvrde od 29.
svibnja 2007. iz zk.ul.br. 352, k.o. V. G. bila upisana u zk.ul.br. 3769, k.o.
V. G. te je ista prije nove izmjere nosila oznaku kč.br. 1758/15, stambeno –
poslovna zgrada broj 4 i 6 u Ulici C. n. sa 493 m2 i dvorište u U. C.
n. sa 136 m2. Potvrdom Ureda državne uprave Zagrebačke županije, Službe za
prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove,
Ispostave Velika Gorica, Klasa:....., Urbroj: ....... od 29.
svibnja 2007. navedeni prostor predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu zajedno sa
ostalih 26 stanova izgrađenih u stambeno-poslovnoj građevini-zgradi izgrađeno na
zemljišnoj čestici kč.br.1758/15, upisanoj u zk.ul.br. 352 k.o. V. G. Iz
identifikacije čestica Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar
Zagreb, Odjela za katastar nekretnina V. G., Klasa:......,
Urbroj:....... od 14. travnja 2015. proizlazi da predmetna nekretnina
kč.br. 1763, upisana u zk.ul.br. 3914, k.o. V. G. odgovara čestici čk.br.
1758/15 (prije nove katastarske izmjere). Iz povijesti promjena na katastarskim
česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zagreb, Odjela
za katastar nekretnina V. G., Klasa:........., Urbroj: ....... od 6. svibnja 2015. proizlazi da je nekretnina kč.br 1758/15 nastala parcelacijom od kč.br. 1758/2, kč.br. 1758/3 i kč.br. 1758/5 k.o. V. G. 2006. Iz povijesti promjena Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zagreb,Ispostave V. G., Klasa: ......, Urbroj: ............. od 31.
kolovoza 2010. proizlazi da je nekretnina kč.br. 1758/15, k.o. V. G. od 1954.
bila upisana na SIZ – stanovanja, Velika Gorica u PL 729 te da je 1961. (promjena
broj 87/61) sa posjednika SIZ – stanovanja, Velika Gorica izvršena promjena
posjednika na Državni sekretarijat za poslove narodne obrane Pleso. Nadalje, na
istoj nekretnini se kao pravni slijednici temeljem konačnog rješenja upisuju G.
V. G. i R. H.. U podrumskom dijelu predmetne nekretnine,
površine 152 m2 nalazi se prostor, koji je koristilo Ministarstvo obrane, odnosno
ranije uredi obrane kao općinski organi uprave. Odredbom čl. 46. st. 1. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o obrani (Narodne novine broj 49/93) propisano je da
danom stupanja na snagu tog Zakona prestaju s radom uredi za obranu kao općinski
organi uprave odnosno organ uprave Grada Zagreba. Odredbom čl. 47. istog Zakona
propisano je da danom stupanja na snagu tog zakona Ministarstvo obrane preuzima i
nastavlja koristiti prostorije i opremu koju su koristili uredi za obranu iz čl. 46. tog
Zakona. Odredbom čl. 360. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne Novinen broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je
da pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom
vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu tog zakona nije pretvorila u subjekt
prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu tog zakona pravo vlasništva
dotadašnjeg nositelja prava upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na toj
stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim
zakonom nije određeno drukčije. U trenutku stupanja na snagu ZVDSP-a 1. siječnja
1997. pravo korištenja nekretnina/prostorija koje su koristili dotadašnji uredi za
obranu imalo je Ministarstvo obrane, a što podredno znači da je Republika Hrvatska
temeljem tog Zakona ex lege postala vlasnica svih nekretnina koje su do stupanja na
snagu tog Zakona koristili uredi za obranu kao općinski ograni uprave. Dakle, to
pravo vlasništva i dalje egzistira, neovisno o tome što nije došlo do uknjiženja
zemljišno-knjižnog stanja i upisa prava vlasništva na tužiteljicu. Slijedom navedenog,
Republika Hrvatska je temeljem prijelaznih i završnih odredbi ZVDSP-a postala
vlasnica svih nekretnina na kojima su pravo korištenja imale bivše općine, a koje
nekretnine su koristili bivši uredi za obranu u vrijeme stupanja na snagu Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o obrani (Narodne Novine broj 49/93).
Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da zakonske odredbe na koje se poziva
tužiteljica nisu primjenjive u konkretnoj situaciji. Navodi da iz dokumentacije koju je
tužiteljica dostavila, ne proizlazi da bi predmetni poslovni prostor bio uistinu dan na
korištenje uredu obrane, odnosno tužiteljica nije dostavila rješenje kojim dokazuje da
je prostor formalno dodijeljen uredima obrane, a koje bi rješenje bilo jedini relevantni
dokaz korištenja i time valjani pravni temeljem stjecanja prava vlasništva sukladno
navedenim zakonskim odredbama. Činjenica da je predmetni prostor samo
privremeno upotrebljavan za rad djelatnika Ureda obrane ne znači da bi time
automatski prešao u vlasništvo Republike Hrvatske. Nadalje, tuženik ističe da je
nekretnina označena kao kč. br. 1758/15, k.o. V. G., na kojoj je sagrađena
zgrada u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor bila od 1954. upisana na SIZ-
stanovanje Velika Gorica. Imajući u vidu da je tuženik pravni prednik SIZ-a, tuženik je
činjenicom sljedništva stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Također ističe
da je predmetni prostor ured obrane vratio tuženiku nakon prestanka privremenog
korištenja, a na pisani zahtjev tuženika. Slijedom navedenog, a osobito imajući u vidu
da tužiteljica nije dokazala da bi joj poslovni prostor bio formalno dodijeljen na
korištenje predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Nadalje, ističe da je uvidom u
dokumentaciju koju je dostavila tužiteljica razvidno da je u zemljišnim knjigama
upisan G. V. G. kao vlasnik predmetne nekretnine, da je za k.o. V.
G. proveden postupak obnove – preoblikovanje zemljišnih knjiga koji je stupio na
snagu 2013. i da za predmetnu nekretninu nije bilo prigovora niti tužbi za
osporavanje upisa, da je na česticama na kojima je sagrađena zgrada u kojoj se
nalazi predmetni poslovni prostor u zemljišnim knjigama bilo upisano društveno
vlasništvo na kojem je izrijekom navedeno da su organi upravljanja na navedenim
nekretninama Narodni odbor V. G. i SIZ stanovanja O. V. G., a
koji su pravni prednici G. V. G., da je G. V. G. vlasništvo nad
navedenom nekretninom stekla ex lege, da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni
prostor sagrađena 1983. temeljem Građevinske dozvole broj:...... koja
je izdana na zahtjev pravnog prednika tuženika SIZ stanovanja O. V. G.,
da je zemljište na kojem je sagrađena zgrada izvlašteno od fizičkih osoba V.
M., A. i dr. svi iz V. G., K. 8 za korist prednika tuženika
Narodni odbor V. G., temeljem pravomoćnog rješenja O. V. G.
od 25. lipnja 1980., br.UP-05-1524/80, da je zemljište na kojem je sagrađena zgrada
izvlašteno i od fizičke osobe Ž. S. iz V. G., K. 1,
temeljem rješenja broj: UP/I-05-570/1981 od 8. svibnja 1981. i predano O. V.
G. koja je navedeno zemljište neposrednom pogodbom dodijelila na korištenje
SIZ stanovanja V. G. radi izgradnje stambeno poslovnog objekta. Tužiteljica
tvrdi da je pravo korištenja stekla 1993. temeljem Zakona o obrani, a u isto vrijeme
pokušava dokazati da predmetni poslovni prostor koristi od 1961. iako je zgrada u
kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor sagrađena 1983. Dakle, tužiteljica nikako
nije mogla koristiti predmetnu nekretninu 20 godina prije negoli je stambena zgrada u
kojoj se nalazi proslovni prostor sagrađena. Pravni prednici G. V. G. su
Narodni odbor V. G. i SIZ stanovanja O. V. G.. 30. prosinca
1992. stupio je na snagu Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi, koji u čl. 87. propisuje
da će općine, gradovi i županije preuzeti nekretnine, pokretnine, financijska sredstva
te prava i obveze dosadašnjih općina, čiji su slijednik u roku od 6 mjeseci od dana
konstituiranja predstavničkih tijela tih jedinica. U tom trenutku Narodni odbor Općine
V. G., čiji pravni slijednik je tuženik, je bio upisan u zemljišnim knjigama kao
nositelj prava korištenja i upravljanja na navedenoj zgradi. Temeljem navedenog
propisa G. V. G. ex lege postaje vlasnik na nekretninama na kojima je bio
upisan Narodni odbor V. G.. Dakle, ključna razlika između tužiteljice i
tuženika jest da su tuženikovi prednici – Narodni odbor općine V. G. i SIZ
stanovanja Općine V. G. bili nositelj prava upravljanja i prava korištenja, a
koja prava su bila i upisana u zemljišnim knjigama. Tužiteljica nije bila nositeljica
navedenih prava, a u tužbi pokušava „provući" tezu da je donošenjem Izmjena i
dopuna Zakona o obrani stekla pravo korištenja na predmetnoj nekretnini, a onda i
donošenjem Zakona o vlasništvu da je stekla i samo pravo vlasništva.
Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže
spisu, saslušanjem svjedoka I. R., V. P. i D. H. te je
ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom
postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu ZPP) tužbeni zahtjev
utvrđen osnovanim u cijelosti.
Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine
upisane u zk.ul.br. 3914, k.o. V. G. i to 15200/185894 dijela nekretnine kč.br.
1763, C. n., dvorište, stambena zgrada, C. n. r. 4, 6, ukupne
površine 621 m2, povezana sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine označene kao E-
27, poslovni prostor L1 u podrumu, C. n. 4, površine 152,00 m2 (upisan
temeljem zapisnika broj: Z-1351/2008/3914).
Između strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u
V. G. u zk.ul.br. 3914, k.o. V. G. upisana predmetna nekretnina kao
vlasništvo tuženika.
Između stranaka je sporno je li Republika Hrvatska temeljem odredbe čl. 360.
st. 2. ZVDSP-a u trenutku stupanja na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. temeljem
prijelaznih i završnih odredbi tog Zakona postala vlasnica predmetne nekretnine te je
li u trenutku stupanja na snagu tog Zakona nositeljica prava korištenja na predmetnoj
nekretnini bila tužiteljica.
Iz identifikacije čestica Državne geodetske uprave, Područnog ureda za
katastar Zagreb, Odjela za katastar nekretnina V. G., Klasa: 936-02/15-
04/271, Urbroj: 541-10-07/7-15-2 od 14. travnja 2015. (list 331 spisa) sud je utvrdio
da predmetna nekretnina kč.br. 1763, upisana u zk.ul.br. 3914, k.o. V. G.
(nova katastarska izmjera) odgovara katastarskoj čestici 1758/15, k.o. V. G.
Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave,
Područnog ureda za katastar Zagreb, Odjela za katastar nekretnina V. G.,
Klasa: 936-02/15-05/432, Urbroj: 541-10-07/7-15-2 od 6. svibnja 2015. (list 333
spisa) sud je utvrdio da je nekretnina kč.br 1758/15 nastala parcelacijom od kč.br.
1758/2, kč.br. 1758/3 i kč.br. 1758/5 k.o. V. G. 2006. godine.
Iz povijesti promjena Državne geodetske uprave, Područnog ureda za
katastar Zagreb, Ispostave V. G., Klasa: 936-02/10-05/52, Urbroj: 541-07-2-
06/15-10-2 od 31. kolovoza 2010. (list 330 spisa) sud je utvrdio da je katastarska
čestica 1758/15, k.o. V. G. upisana od 1954. u PL-729 na SIZ – stanovanja,
V. G. te da je 1961. izvršena promjena upisa posjednika sa SIZ –
stanovanja, V. G. na novog posjednika Državni sekretarijat za poslove
narodne obrane Pleso (promjena br. 87/61). Kao pravni slijednici temeljem konačnog
rješenja bili su upisani G. V. G. i R. H. Tek 2006. (promjena br. 188/06) izvršena je promjena upisa u katastarskom operatu sa posjednika Grad V. G. i R. H. na posjednika G. V. G..
Uvidom u izvatke iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 19-41
spisa) sud je utvrdio da je predmetna nekretnina - poslovni prostor L1 u podrumu,
C. n. 4, površine 152,00 m2, upisana na tuženika 2007. godine.
Uvidom u građevinsku dozvolu G. Z. - Općina V. G.,
Sekretarijata za građevinarstvo, Komunalne i stambene poslove, broj UP/I-05-
2056/81 od 30. rujna 1981. (list 383-386 spisa) sud je utvrdio da je Samoupravnoj
interesnoj zajednici stanovanja Općine V. G. odobreno građenje kolektivnog
stambenog objekta oznake A u C. n. u u V. G. na zemljištu koje je
društveno vlasništvo i to na katastarskoj čestici broj 1758/5 i 1758/3, k.o. V.
G..
Uvidom u rješenje Odborničke komisije za odlučivanje o uzimanju
neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i o
davanju tog zemljišta na korištenje od 25. lipnja 1980. (list 411-412 spisa), a
ispravljeno zaključkom od 18. prosinca 1986. (list 413 spisa) te iz rješenja Delegatske
komisije za odlučivanje o uzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda
prijašnjih vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta na korištenje od 8. svibnja
1991. (list 363- 367 spisa) sud je utvrdio da je navedenim rješenjima određena
predaja u posjed neizgrađenog građevinskog zemljišta Općini V. G., dakle,
pravnom predniku tužitelja radi izgradnje stambeno poslovne zgrade "C.
n.".
Iz iskaza svjedoka I. R. (list 416-417 spisa), V. P. (list
417-418 spisa) i D. H. (list 424-425 spisa) sud je utvrdio da je na dan
stupanja na snagu Zakona o obrani odnosno njegovih Izmjena i dopuna objavljenih u
Narodnim Novinama broj 49/93 (dalje u tekstu: ZID Zakona o obrani) koje su stupile
na snagu danom objave 26. svibnja 1993. predmetnu nekretninu koristio Štab
teritorijalne obrane V. G. kao pravni prednik tužiteljice odnosno Ministarstva
obrane.
Svjedok D. H. je iskazao da o predmetu spora ima neposrednih
saznanja jer je od 1984. bio zaposlenik Ureda za obranu V. G. G. V.
G. je na sjednicama Fondova općenarodne obrane dala na korištenje
Općinskom štabu teritorijalne obrane V. G. podrumski prostor u V. G.
na adresi C. n. 4 odnosno predmetnu nekretninu. Općinski štab
teritorijalne obrane V. G. je taj prostor koristio i početkom Domovinskog rata
1991., a zaposlenici Općinskog štaba teritorijalne obrane V. G. su od 1.
svibnja 1991. postali sastavni dio zapovjedništva obrane G. Z. odnosno
postali su sastavi dio Ministarstva obrane RH i Hrvatske vojske te su i dalje nastavili
koristiti taj podrumski prostor u C. n. 4. Iz njegovog iskaza sud je utvrdio
da je za vrijeme Domovinskog rata Općinski štab teritorijalne obrane V. G.
predao predmetnu nekretninu na korištenje I. pješačkoj domobranskoj pukovniji,
odnosno Hrvatskoj vojsci, koja je unutra imala opremu za svoje mobilizirane
pričuvnike tijekom Domovinskog rata. Dakle, iz njegovog iskaza sud je utvrdio da je
podrumski prostor u C. n. 4 koristio Općinski štab teritorijalne obrane
V. G. od 1987. i tijekom Domovinskog rata, a krajem Domovinskog rata ga je
na korištenje preuzela I. pješačka domobranska pukovnija Hrvatske vojske.
Iz iskaza svjedoka Ivana Rožića proizlazi da je od 1993. predmetnu nekretninu
koristio Štab teritorijalne obrane V. G., a koji mu je na korištenje privremeno
dao SIZ-stanovanja V. G. dok traje potreba.
Iz iskaza svjedoka Vladimira Petravića, a koji o predmetu spora ima
neposrednih saznanja, jer je od 1981. pa do umirovljenja bio djelatnik Štaba
teritorijalne obrane (skladištar), a kasnije Hrvatske vojske, proizlazi da je do 1991.
predmetni poslovni prostor koristio Štab teritorijalne obrane, da je prostor od 1991. do
1993. bio zatvoren i prazan, a od 1993. prostor je predan na korištenje 1.
domobranskoj pukovniji Hrvatske Vojske.
Iskazi saslušanih svjedoka ne podudaraju se u pogledu točnog vremena
korištenja prostora, ali iz njihovih iskaza proizlazi da su tijekom 1993. predmetni
prostor koristili uredi za obranu. Prema iskazu svjedoka Ivana Rožića nekretninu je
koristio Štab teritorijalne obrane V. G. dok je prema iskazu svjedoka
V. P. i D. H. od 1993. nekretninu koristila 1. domobranska
pukovnija Hrvatske Vojske. Sud je iskaz svjedoka V. P. i D.
H. prihvatio kao istinit i uvjerljiv, jer se međusobno podudaraju kao i sa
dokumentacijom u spisu. Naime, iz povijesti promjena Državne geodetske uprave,
Područnog ureda za katastar Zagreb, Ispostave V. G. od 31. kolovoza 2010.
(list 330 spisa) proizlazi da je katastarska čestica 1758/15, k.o. V. G. upisana
od 1954. u PL-729 na SIZ – stanovanja, V. G. te da je 1961. izvršena
promjena upisa posjednika sa SIZ – stanovanja, V. G. na novog posjednika
Državni sekretarijat za poslove narodne obrane Pleso (promjena br. 87/61). Iz
povijesti promjena na katastarskoj čestici 1758/15, k.o. V. G. proizlazi da su
kao pravni slijednici temeljem konačnog rješenja bili upisani Grad V. G. i
Republika Hrvatska. Tek 2006. godine (promjena br. 188/06), a koja godina nije
odlučna za rješenje odnosa među strankama, izvršena je promjena upisa u
katastarskom operatu sa posjednika G. V. G. i R. H. na
posjednika G. V. G. Iz navedene isprave kao i iz iskaza svjedoka proizlazi
da je poslovni prostor na adresi C. n. 4 bio dan na korištenje uredu
obrane, jer je Općinski štab teritorijalne obrane V. G. taj prostor koristio
početkom Domovinskog rata 1991., a zaposlenici Općinskog štaba teritorijalne
obrane V. G. su od 1. svibnja 1991. postali sastavni dio zapovjedništva
obrane Grada Zagreba. Dakle, postali su sastavi dio Ministarstva obrane Republike
Hrvatske odnosno Hrvatske vojske i nadalje su nastavili koristiti taj podrumski prostor
u Cvjetnom naselju 4. Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi, kako tvrdi
tuženik, da je predmetni prostor ured obrane nakon prestanka privremenog korištenja
vratio tuženiku već ga je nastavila koristiti Hrvatska vojska.
Odredbom čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi (Narodne novine, broj
90/92) propisano je da će općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o
područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzeti nekretnine,
pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednik
u roku od 6 mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obrani (Narodne novine, broj
49/93; dalje u tekstu: ZID Zakona o obrani) koje su stupile na snagu danom objave
26. svibnja 1993. propisano je u čl. 46. da danom stupanja na snagu ovoga Zakona
prestaju s radom uredi za obranu kao općinski organi uprave odnosno organ uprave
Grada Zagreba. Poslove, zadatke te djelatnike ureda za obranu iz st. 1. tog članka
koji su na dan stupanja na snagu tog zakona zatečeni na poslovima u tim uredima
preuzima Ministarstvo obrane. Ministar obrane u roku od 60 dana od dana stupanja
na snagu tog zakona uredit će ustrojstvo, organizaciju i način rada na preuzetim
poslovima i zadacima iz st. 2. tog članka.
Odredbom čl. 47. ZID Zakona o obrani propisano je da danom stupanja na
snagu tog zakona Ministarstvo obrane preuzima i nastavlja koristiti prostorije i
opremu koju su koristili uredi za obranu iz čl. 46. tog Zakona.
Iako navedeni zakon ne govori izrijekom o preuzimanju prostorija i opreme
koje su koristili bivši uredi za obranu u vlasništvu Republike Hrvatske već samo o
njihovom preuzimanju, navedena pravila ZID Zakona o obrani predstavljaju
pretvorbeni propis kojim je u trenutku njegova stupanja na snagu pravo korištenja
prostorija i opreme koje su koristili bivši uredi za obranu ustanovljeno u korist
Republike Hrvatske.
Dakle, tužiteljica nije stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine stupanjem
na snagu ZID Zakona o obrani, ali je u tom trenutku stekla pravo korištenja
nekretnine koju su koristili uredi za obranu kao općinski organi uprave. Tuženik od
tog trenutka više nije imao pravo korištenja predmetne nekretnine, jer su odredbe ZID
Zakona o obrani u pogledu prava korištenja nekretnine kojom su se koristili bivši
uredi za obranu derogirale odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (čl. 87. st.
1.).
Odredbom čl. 360. st. 2. ZVDSP-a propisano je da pravo upravljanja odnosno
korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja
na snagu tog zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na
snagu tog zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja odnosno
korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava
vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.
U trenutku stupanja na snagu ZVDSP-a 1. siječnja 1997. pravo korištenja
predmetne nekretnine koju su koristili uredi za obranu dotadašnjih općina imalo je
Ministarstvo obrane Republike Hrvatske pa je stupanjem na snagu tog Zakona pravo
tužiteljice pretvoreno u pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
Slijedom navedenog, Republika Hrvatska je temeljem prijelaznih i završnih
odredbi ZVDSP-a postala vlasnica svih nekretnina koje su koristili bivši uredi za
obranu dotadašnjih općina u vrijeme stupanja na snagu ZID Zakona o obrani.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I izreke presude na temelju čl. 46.
i 47. ZID Zakona o obrani u svezi s odredbom čl. 360. st. 2. ZVDSP-a.
Odluku o troškovima postupka iz toč. II. izreke presude sud je donio
primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat kao
potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren
sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine,
broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje u tekstu: OT), i to za za sastavljanje
zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 7/1 OT), za
sastavljanje tužbe u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje podneska
od 18. ožujka 2020. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na
ročištima 1. prosinca 2020., 10. veljače 2021. i 15. travnja 2021., svako u iznosu od
5.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 30.000,00
kn.
U Zagrebu 21. svibnja 2021.
SUTKINJA Jasminka Gadža
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom
sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave ove presude, a
podnosi se putem ovog suda u 2 primjerka za Sud i po jedan za svaku protivnu
stranku.
Kontrolni broj: 00399-69317-2d9d9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JASMINKA GADŽA, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.