- 1 -              III Kr 37/2021-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 37/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 3. ožujka 2020. broj Kzd-62/19. i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 21. prosinca 2020. broj Kžzd-11/2020-3, u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 3. ožujka 2020. broj Kzd-62/19. i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 21. prosinca 2020. broj Kžzd-11/2020-3, D. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11. i na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora dvije godine.

 

2. Protiv te presude osuđenik je osobno pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U zahtjevu se nominalno poziva na povrede zakona predviđene u članku 517. stavku 1. točkama 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.). Iz sadržaja zahtjeva proizlazi, međutim, da osuđenik istaknute zakonske povrede iz članka 517. samo prepričava. Osuđenik ne navodi u čemu bi se one konkretno sastojale, nego navodi i citira određene odredbe većeg broja zakona (Obiteljski zakon, Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku i Kodeks sudačke etike) za koje uopćeno tvrdi da su povrijeđeni na njegovu štetu. Osim toga, osuđenik načelno ističe i da je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom. Međutim, i ovu tvrdnju sadržajno također u cijelosti propušta obrazložiti. Pritom ne stavlja ni svoj prijedlog vezan za eventualnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je ostvarena povreda zakona iz članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi sa članka 469. stavkom 1. točkama 2. do 4. ZKP/08. Iako osuđenik navedene zakonske povrede uopće sadržajno ne obrazlaže, treba naglasiti da prema stanju spisa nema okolnosti koje bi u konkretnom slučaju isključivale krivnju niti okolnosti koje bi isključivale kazneni progon. U pogledu kaznenog djela koje je bilo predmet optužbe primijenjen je aktualni kazneni zakon. Izrečena je kazna u okviru i granicama koje predviđa članak 172. stavak 2. KZ/11. pa navedena zakonska povreda nije ostvarena.

 

6. U odnosu na uopćeno istaknutu povredu zakona iz članka 517. stavka 1. ZKP/08. u okviru koje podnositelj zahtjeva zapravo samo prepričava dio zakonskog teksta i navodi kako je u pravomoćnom postupku osuđen na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom, treba reći da osuđenik također nije u pravu. Naime, osim prethodno naglašene deklaratorne tvrdnje, u tom pravcu podnositelj zahtjeva uopće ne iznosi bilo kakve razloge koji bi opravdavali istaknutu povredu. U pobijanoj pravomoćnoj presudi, Vrhovni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi takva neobrazložena tvrdnja osuđenika u bilo kojem dijelu bila osnovana.

 

7. Zbog navedenog je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbijen kao neosnovan te je na temelju članka 512. u vezi sa člankom 519. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 4. svibnja 2021.