1

Poslovni broj: 8 Pr-73/2020-11

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu  Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužiteljice J. Č. iz K., A.V. , OIB…, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., protiv tuženika S.C. j.d.o.o. K., U. k. T., OIB…, zastupanog po punomoćnici D. D. L., odvjetnici u K., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. ožujka 2021., u prisutnosti tužiteljice osobno, direktora tuženika i njihovih punomoćnika, 31. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 06.03.2020.g. kojom je izvanredno otkazan ugovor o radu sklopljen između tužiteljice: J. Č. iz K., A.V. , OIB… i tuženika: C. j.d.o.o. K., U. k. T., OIB…, dana 03.07.2019.g., slijedom čega se poništava odluka tuženika od 06.03.2020.g. o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto ¨č.¨, te joj prizna sva prava iz radnog odnosa, kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo, te da tužiteljici isplati mjesečne bruto plaće za razdoblje od 06.03.2020. godine pa nadalje do vraćanja tužiteljice na posao u iznosu od 3.750,00 kn mjesečno uz zakonsku zateznu kamatu na svaki mjesečni iznos tekuću počevši od svakog 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do dana vraćanja na posao, a ujedno se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekući počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku 8 dana.“

 

              II.Nalaže se tužiteljici J. Č. iz K., A.V. , OIB…, da tuženiku C. j.d.o.o. K., U. k. T., OIB…, naknadi parnične troškove u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

 

              Tužiteljica u tužbi navodi da je, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. srpnja 2019., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, obavljala kod tuženika poslove radnog  mjesta č., uz ugovorenu plaću od 3.750,00 kn bruto. Tužiteljica dalje navodi da joj je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. ožujka 2020., koju je tužiteljica primila istog dana, otkazan ugovor o radu, a kao razlog izvanrednog otkaza ugovora o radu navedeno je da je tužiteljica „dovela poslodavca i klijente u nepoželjne situacije čime se stvorilo međusobno nepovjerenje zbog nezadovoljavajućeg obavljanja poslova čišćenja i radnikovog zanemarivanja uputa od strane poslodavca, a sve nakon vršenih „inspekcijskih nadzora“ u razdoblju od 15.10.2019. do 21.10.2019., 18.11.2019. do 2.12.2019. i od 13.2.2020. do 24.2.2020." Tužiteljica dalje navodi da je u zakonskom roku uložila tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji zahtjev je tuženik primio 12.3.2020. i na njega odgovorio dopisom koji je od strane punomoćnika tužiteljice zaprimljen 30.3.2020. i u kojem se ne uvažavaju navodi tužiteljice iz zahtjeva za zaštitu prava radnika. Tužiteljica smatra da tuženik nije ničim dokazao da bi tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa ili na bilo koji način postupala na način koji bi bio štetan za tuženika ili njegove klijente. Upravo suprotno, tužiteljica smatra da je poslove svog radnog mjesta obavljala uredno i savjesno, te na njezin rad nikada nije bilo prigovora, a što potvrđuje potpisana lista klijenata tuženika. Stoga tužiteljica traži sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa na način da se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu 6. ožujka 2020. utvrdi nedopuštenom i da radni odnos nije prestao, a da se tuženiku naloži da tužiteljicu vrati na radno mjesto č., uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa kao da otkaza nije bilo, i da tužiteljici isplati mjesečne bruto plaće za razdoblje od 6. ožujka 2020. do vraćanja tužiteljice na posao u iznosu od 3.750,00 kn mjesečno uz zateznu kamatu na svaki mjesečni iznos od 16.u mjesecu za prethodni mjesec.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik navodi da je tužiteljica tijekom radnog odnosa kod tuženika počinila niz povreda iz radnog odnosa, te je u nekoliko navrata usmenim i pisanim opomenama upozoravana na teške povrede iz radnog odnosa. Tuženik  navodi da je tužiteljica u razdoblju od 22. veljače 2019. do 3. srpnja 2019. bila zaposlena u obrtu P., K. T., K., na poslovima radnog mjesta č., a vlasnik obrta bio je M. F., direktor tuženika. U tom razdoblju, tuženik navodi da je tužiteljica nesavjesno i nemarno obavljala svoje radne obveze, što je rezultiralo učestalim prigovorima predstavnika stanara u stambenim zgradama u K. za koje je bila zadužena za čišćenje. U odnosu na zgradu u K., na adresi M., koja je bila dodijeljena tužiteljici na održavanje, tuženik navodi da je od predstavnika stanara, D. D., zaprimio pisani prigovor na rad tužiteljice. Nakon toga, tuženik navodi da je pomnije počeo pratiti rad tužiteljice da bi 31. svibnja 2019. utvrdio kako tužiteljica uopće ne izvršava obveze svog radnog mjesta obzirom stubište nije bilo počišćeno, a radi svega D. D. je sazvao sastanak stanara K.. Osim toga, direktor tuženika saznao je od D. D. da je tužiteljica bila neugodna prema njemu izderavajući se na njega kada bi joj spomenuo nezadovoljstvo održavanjem stubišta, te je jednom prilikom razgovor predstavnika stanara i tužiteljice završio tako da se isti povukao u svoj stan želeći izbjeći daljnje sukobe, neugodnosti i galamu na dvorištu. Radi navedenog, tužiteljici je izrečena opomena. Nakon toga, tužiteljica je 3. srpnja 2019. sklopila s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta čistačice, nakon čega je nastavila s nemarnim i nesavjesnim obavljanjem poslova svog radnog mjesta pa tuženik navodi da je bio prisiljen nadzirati rad tužiteljice. Nakon što je 3. srpnja 2019. direktor tuženika utvrdio da tužiteljica opetovano ne izvršava svoje radne obveze u skladu sa svojim radnim mjestom, direktor tuženika joj je izrekao pisanu opomenu pred otkaz ugovora o radu s namjerom da tužiteljici pruži mogućnost nastavka radnog odnosa uz korigiranje pristupa radnice svojim radnim obvezama. Nakon toga, tuženik navodi da je direktor tuženika u rujnu 2019. saznao da je tužiteljica pogrdnim riječima ogovarala poslodavca na hodniku V. u K., koji je također klijent tuženika, navodeći da „kakav je to prokleti poslodavac koji te vraća da popraviš posao“. Tuženik navodi da je 26. kolovoza 2019. direktor tuženika zaprimio pisani prigovor još jednog nezadovoljnog klijenta, M. S., predstavnice stanara u stambenoj zgradi u M.M. K., koja je izrazila iznimno nezadovoljstvo radom i postupcima tužiteljice navodeći da ulaz ne održava sukladno ugovoru, te da je vrlo neugodna i nevoljna za suradnju te je zahtijevala promjenu djelatnice ili raskid ugovora o suradnji. Osim M. S., pisani prigovor na rad tužiteljice podnijeli su tuženiku D. J., I. L.i M. H.. Opreza radi, tuženik ističe da je tužiteljici dao upozorenje nakon što je djelatnica tuženika A. B., uvidom u stanje zaliha, ustanovila da nedostaje oprema i sredstva za čišćenje, a tužiteljica je priznala otuđenje nakon što ju je djelatnica A. B. suočila s nedostacima opreme na zalihi. Tuženik navodi da je direktor tuženika ponovno vršio nadzor nad radom tužiteljice dana 20., 21. i 24. veljače 2020. te je utvrđeno da da ista uopće nije izvršavala poslove svog radnog mjesta niti odlazila na lokacije kojoj su joj dodijeljene u rad. O navedenom nadzoru sastavljen je inspekcijski izvještaj 24. veljače 2020. koji je ujedno bio i opomena pred otkaz tužiteljici. Tuženik navodi da je, 5. ožujka 2020. u prostorijama poslodavca, direktor tuženika pokušao uručiti tužiteljici, nakon što se vratila s godišnjeg odmora, navedeni inspekcijski nadzor i opomenu pred otkaz ugovora o radu, ali je tužiteljica odbila osobno primiti opomenu. Tuženik navodi da je direktor tuženika i usmeno tužiteljici obrazložio brojne razloge svog nezadovoljstva njezinim radom. Nakon što je tužiteljica odbila primiti opomenu pred otkaz, tuženik je sljedećeg dana, 6. ožujka 2020. tužiteljici uručio pisanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava na listu 4, s povratnicom na listu 6, popis na listu 7, zahtjev za zaštitu prava na listu 8, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na listu 10, Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. 3. 2020. na listu 11, Ugovor o radu br. …od 21. veljače 2019. na listu 20-26, listu čišćenja na listu 27-28 i na listu 29, dopis predstavnika stanara na listu 30, pismenu opomenu pred otkaz ugovora o radu od 3. srpnja 2019. na listu 31, dopise predstavnika stanara na listu 32-35, izvještaj o inspekcijskom nadzoru od 3. srpnja 2019. na listu 36-37, izvještaj o inspekcijskom nadzoru od 21. listopada 2019.na listu 38-39, izvještaj o inspekcijskom nadzoru od 2. prosinca 2019. na listu 40-41, izvještaj o inspekcijskom nadzoru i opomenu pred otkaz od 24. veljače 2020. na listu 42, fotografije na listu 44, saslušao svjedoke M. V., D. V., M. V., I. L., K. I., D. D., A. B., M. M., M. S., D. J., A. M. T. te stranke.

 

Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

 

Nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. srpnja 2019., a ugovoreno je da će obavljati poslove čistačice za ugovorenu bruto mjesečnu plaću u iznosu od 3.750,00 kn.

 

Prije toga, tužiteljica je bila zaposlenica firme P. d.o.o. K. prema Ugovoru o radu broj … od 21. veljače 2019., također na radnom mjestu čistačice. Direktor tuženika M. F. objasnio je da su firme P. d.o.o. i S.C. d.o.o. vezane trgovačkim ugovorom, imaju isti trademark i vlasništvo nad žigom te je ugovoreno da dijele obveze. Tužiteljici je bio ponuđen novi ugovor o radu u S.C.d.o.o. zbog operativno-organizacijskih razloga obzirom je morao razdvojiti poslovanje čišćenja stubišta od poslovanja čišćenja poslovnih prostora pa je tužiteljica prešla u S.C.d.o.o. obzirom je bila zadužena za čišćenje stubišta u zgradama.

 

Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. ožujka 2020. tuženik je otkazao tužiteljici ugovor  o radu navodeći da ga otkazuje zbog povreda obveza iz radnog odnosa zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Obzirom na navedene razloge radi se o izvanrednom otkazu ugovora o radu koji su navedeni u odredbi članka 116. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine Republike Hrvatske broj 93/2014, 127/2017, u daljnjem tekstu: ZR) kojom je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkazanog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Sudska zaštita prava iz radnog odnosa ostvaruje se u prekluzivnim rokovima iz odredbe članka 133.ZR  na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Odredbom članka 133.stavak 1. ZR propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno  njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, dok je odredbom stavka 2. istog članka određeno da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dana dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji  tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

 

Tužiteljica je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu primila 6. ožujka 2020. pa je u zakonskom roku od 15 dana podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik primio 12. ožujka 2020. Na zahtjev tužiteljice tuženik je odgovorio dopisom od 24. ožujka 2020. koji je tužiteljica primila 30. ožujka 2020. pa je tužbu od 3. travnja 2020. podnijela u daljnjem roku od petnaest dana i time su se ispunile procesne pretpostavke za traženje sudske zaštite prava tužiteljice iz radnog odnosa.

 

Nesporno je da u vrijeme predmetnog otkaza kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće niti djelovao sindikalni povjerenik pa nije postojala obveza poslodavca da prije donošenja odluke o otkazu provede postupak savjetovanja sukladno odredbama članka 150. i članka 153. ZR.

 

Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. ožujka 2020. utvrđeno je da tuženik izvanredno otkazao tužiteljici ugovor o radu „nakon izvršenih višestrukih inspekcijskih nadzora, dovođenja poslodavca i klijenta u nepoželjne situacije čime se stvorilo međusobno nepovjerenje, prigovora klijenata i prijetnje raskida poslovne suradnje od starne klijenata zbog nezadovoljavajućeg obavljanja poslova čišćenja i radnikovog zanemarivanja uputa od strane poslodavca.“ Pritom se navodi da su inspekcijski nadzori izvršeni: od 15. listopada do 21. listopada 2019., od 18. studenog do 2. prosinca 2019., od 13. veljače do 24. veljače 2020. Dodatno je tužiteljici izrečena usmena opomena 10. veljače 2020. zbog nedostupnosti poslodavcu tijekom radnog vremena na dan 7. veljače 2020. Tuženik je obrazlažio da mu je zbog opisanih propusta nanesena materijalna i reputacijska šteta poslodavcu te narušeno povjerenje u radnika i da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć te je zbog toga radniku otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 3. srpnja 2019. izvanrednim otkazom, bez prava na otkazni rok.

 

Prema odredbi članka 116. stavak 2. ZR ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Obzirom se radi o prekluzivnom roku na koji sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je ocijeniti je li predmetni otkaz ugovora o radu podnesen u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz.

 

Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. ožujka 2020. proizlazi da je za činjenicu tužiteljičinog nezadovoljavajućeg obavljanja poslova čišćenja na kojima temelji izvanredni otkaz tuženik saznao nakon izvršenih inspekcijskih nadzora koji su izvršeni u razdobljima: od 15. listopada do 21. listopada 2019., od 18. studenog do 2. prosinca 2019., od 13. veljače do 24. veljače 2020.

 

Obzirom se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, to je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. ožujka 2020. donesena u prekluzivnom roku samo u odnosu na razlog koji se temelji na rezultatima inspekcijskog nadzora od 13. veljače do 24. veljače 2020. ako se kao dan saznanja poslodavca uzme dan posljednjeg dana inspekcijskog nadzora kada je poslodavac mogao zaključiti o rezultatima nadzora rada tužiteljice.

 

Za rezultate ranije izvršenih inspekcijskih nadzora tuženik je također saznao danom posljednjeg dana inspekcijskog nadzora, i to 21. listopada 2019. i 2. prosinca 2019. pa u odnosu na njih odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije donesena u prekluzivnom roku, i u odnosu na njih je odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena.

 

Međutim, tužiteljičino nezadovoljavajuće obavljanja poslova koje je tuženik utvrdio 24. veljače 2020. predstavlja samo za sebe opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Iz iskaza direktora tuženika M. F. proizlazi da su dva razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljice: prvi, neizvršavanje preuzetih radnih obveza što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom od 24. veljače 2020. i drugi, odbijanje primitka opomene pred otkaz od 5. ožujka 2020. i uslijed toga ponašanje tužiteljice koja odbija korigirati obavljanje radnih obveza u skladu s opomenom uz tvrdnje da se nju stalno napada, da direktor ima nešto osobno protiv nje, dok ona svoj posao dobro obavlja. Direktor tuženika je iskazao da je inspekcijski nadzor na adresama Lj.Š. obavio 24. veljače 2020. zajedno s djelatnicom B. i djelatnikom M., koji su nadzor obavili u još nekim ulazima. Nadzor je obavljen u poslijepodnevnim satima nakon što je tužiteljici završila jutarnja smjena pa su na licu mjesta utvrdili da nisu očišćena stakla na ulaznim vratima, hodnici nisu pometeni, prašina na vatrogasnim aparatima nije bila obrisana, a uočili su paučinu.

 

Saslušana kao svjedokinja, djelatnica tuženika A. B., zaposlena na radnom mjestu voditeljice operativnog poslovanja koja kontrolira radnike na terenu, potvrdila je u svom iskazu da je posljednji nadzor rada tužiteljice bio 20.i nekog u veljači 2020. kada su na nekoliko ulaza koji su bili u rasporedu čišćenja tužiteljice utvrdili da su ulazi neočišćeni i puni paučine, da su pristupni ulazi nepometeni, a oprema za čišćenje dotrajala iako je tužiteljica dolazila po novu opremu koju očito nije koristila na radnom mjestu.

 

Svjedok M.M. je voditelj ureda u P., ali je internim ugovorom određen da za P. i tuženika vodi administrativne poslove, a u inspekcijskom nadzoru krajem veljače 2020. u vezi rada i čišćenja tužiteljice bio je s A. B. obzirom to nije njegov primarni posao već je uskočio kolegici kao pomoć. Iskazao je da je bio samo na kontrolama u K., dva do četiri ulaza u kojima stubišta nisu bila očišćena obzirom su bila prljava stakla na ulaznim vratima, na stepeništu su bile nakupine prljavštine, vidio je nakupine paučine, nije bila obrisana prašina s vatrogasnih aparata i poštanskih sandučića. U nadzoru su bili oko podneva ili poslije podne, i to onaj dan kada je bio termin tužiteljice da čisti te ulaze.

 

O opisanom nadzoru sačinjen je Izvještaj o inspekcijskom nadzoru i opomena pred otkaz od 24. veljače 2020. (list 42 spisa) koji je tužiteljica odbila primiti, a potpisali su ga direktor M. F. te djelatnici tuženika A. B. i M. M.. U izvještaju se navodi da su utvrđene brojne nepravilnosti u izvršavanju poslova čišćenja te osobne odgovornosti tužiteljice za sredstva i opremu potrebnu za neometano izvršavanje poslova čišćenja na lokacijama klijenata stambenih ulaza…:

-neadekvatna oprema za obavljanje poslova čišćenja

-neodržavanje propisane razine urednosti i čistoće prostora klijenata: nedovoljno izmeteni pristupi zgradama i sami ulazi u zgrade, na ulaznim vratima svih ulaza u gornjim kutovima vidljive nakupine paučine i nečistoće

-neodržavanje propisane razine urednosti i čistoće spremišta u ulazima M.K..

 

              Tužiteljica je iskazala da nije znala za inspekcijski nadzor koji je bio izvršen 24. veljače 2020., u to vrijeme spremala se za godišnji odmor i zna da je sve uredila i izglancala jer je znala da će na njenom radnom mjestu čistiti druge kolegice.

 

              Obzirom je tužiteljica priložila kao dokaz potpisanu listu predstavnika stanara koji su bili zadovoljni njenim radom (list 7 spisa), saslušanjem tih osoba kao svjedoka u ovom postupku sud je utvrdio:

-          da predstavnik stanara na adresi M. M.. D. V., nije imao primjedbi na čišćenje tužiteljice, ali nije potpisao listu već se radi o potpisu njegove majke koja živi u istoj zgradi

-          da predstavnica stanara na adresi M. K.u svom iskazu nije imala primjedbi na čišćenje u njenom ulazu, a da je listu potpisala misleći da potpisuje je li zadovoljna radom servisa P koji im obavlja poslove čišćenja u zgradi, a ne je li zadovoljna radom gospođe koja joj je bila na vratima

-          da predstavnik stanara u S., I. L. je također shvatio da potpisuje je li općenito zadovoljan čišćenjem u zgradi, a ne čišćenjem tužiteljice osobno te je iskazao da osobno nije imao primjedbi na čišćenje tužiteljice, ali mu se obratio stanar sa zadnjeg kata Z. S. koji je primijetio da čistačica ne čisti dalje od drugog kata nakon što je napravio test s listom u kutu na svakom katu obzirom je nakon čišćenja vidio da su listovi i dalje u kutovima, a vidio je i da tužiteljica ne nosi vodu na zadnje katove kako bi ih  oprala

-          da K. I. radi u firmi  M. na adresi Lj. Š., a tužiteljica je čistila njihove poslovne prostore do proljeća prošle godine  pa je ova svjedokinja iskazala da nije imala primjedbi na njen rad jer je tužiteljica čistila dok je svjedokinja bila na radnom mjestu pa je vidjela da se briše prašina, peru prozori i podovi, a pod točkom 17.i 18. je njen potpis

-          da D. D., predstavnik stanara zgrade u K.nije potpisao tužiteljičinu listu, ali je iskazao o nezadovoljstvu tužiteljičinim čišćenjem u zgradi, ali i načinom ophođenja prema njemu kada je iskazao nezadovoljstvo radom tužiteljice

-          svjedok D. J. vodi caffe bar B. i iskazao je da je tužiteljičinu listu potpisao misleći da općenito potpisuje je li zadovoljan radom firme, a da je ranije tužiteljicu prijavio jer nije bio zadovoljan njenim čišćenjem pa je poslije došla raditi druga čistačica s kojom je zadovoljan.

 

Obzirom nije bilo takvog prijedloga, nisu saslušani svi predstavnici stanara s tužiteljičine liste (7) uz čije ime, prezime i adresu se nalaze potpisi, niti je to, po mišljenju ovog suda, bilo potrebno obzirom iz iskaza saslušanih svjedoka ionako proizlazi da su mislili da potpisuju jesu li općenito zadovoljni radom tuženika, a ne radom tužiteljice osobno.

 

Međutim, po ocjeni ovog suda, takvom listom tužiteljica nije osporila rezultate provedenog inspekcijskog nadzora od 24. veljače 2020. tijekom kojeg je utvrđeno da tužiteljica u nekoliko ulaza zgrada za koje je bila zadužena, nije na zadovoljavajući način obavila posao čišćenja obzirom su pronađene neobrisane površine pune prašine i paučine.

 

Opisani propusti u radu tužiteljice koji su utvrđeni 24. veljače 2020. predstavljaju opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu obzirom je utvrđeno da na lokacijama koje su bile predmet tuženikovog nadzora, tužiteljica za taj dan uopće nije izvršila poslove svog radnog mjesta Nastavak radnog odnosa zbog toga nije moguć obzirom se radi o istim propustima na koje je tužiteljica već bila nekoliko puta upozorena usmeno ili pismeno nakon pojedinačnih pritužbi pojedinih predstavnika stanara, i obzirom na poduzete inspekcijske nadzore u razdobljima od 15. listopada do 21. listopada 2019.,  i od 18. studenog do 2. prosinca 2019., i to počam od 3. srpnja 2019. kada je tužiteljica sklopila ugovor o radu s tuženikom, kronološki redom:

-          pismena opomena pred otkaz od 3. srpnja 2019. (list 31 spisa)

-          izvještaj o inspekcijskom nadzoru od 3. srpnja 2019.(list 36 do 37 spisa) o propustima tužiteljice u izvršavanja poslova  čišćenja stubišta na ulazima na adresama: Lj. Š. , M.

-          pritužba M. S., predstavnice stanara u M. M. od 26. kolovoza 2019. (list 35 spisa) koja je, saslušana kao svjedokinja, potvrdila u svom iskazu da je nastavak suradnje s tuženikom uvjetovala zamjenom tužiteljice s mjesta čistačice njihovog ulaza obzirom su utvrdili: da se stepenice ne metu već samo brišu mokrom krpom, gelenderi se ne brišu i prašnjavi su, paučina se ne uklanja, voda se u kanti ne mijenja već se cijelo stubište opere istom vodom u kanti, neočišćene ili površno očišćene staklene površine, uključujući i ulazna vrata itd.

-          izvještaj o inspekcijskom nadzoru od 21. listopada 2019. (list 38 do 39 spisa) o nezadovoljavajuće obavljenom poslu čišćenja koji je tužiteljica obavljala na lokaciji stambenog ulaza Lj. Š.

-          pritužba D. J. od 20. studenog 2019. koji vodi caffe bar B. (list 32 spisa)

-          izvještaj o inspekcijskom nadzoru od 2. prosinca 2019. (list 40 do 41 spisa) o nezadovoljavajuće obavljenom poslu čišćenja koji je tužiteljica obavljala na lokaciji stambenog ulaza caffe bar B.

-          pritužba I. L., predstavnika stanara u S.od 9. prosinca 2019. (list 33 spisa)

-          pritužba M. H., predstavnice stanara u M. K.od 1. veljače 2020. (list 34 spisa).

O tome je tuženik priložio i fotografije na listu 44 spisa na kojima su prikazane neočišćene površine u ulazima za koje je tuženik tvrdi da je bila zadužena tužiteljica.

 

Pritužba D. D., predstavnika stanara na adresi M. K.od 24. svibnja 2019., i navodi iz iskaza ovog svjedoka nisu pravnorelevantni za predmetni otkaz obzirom je u postupku utvrđeno da se odnose na rad tužiteljice kod drugog poslodavca, P. d.o.o. K., bez obzira na to koliko je ovo društvo povezano s društvom tuženika.

 

              Obzirom je tuženik 24. veljače 2020. utvrdio da tužiteljica nije izvršavala poslove svog radnog mjesta na više lokacija, odnosno ulaza stambenih zgrada za čije čišćenje je bila zadužena, da se nije radilo o sitnim propustima u radu, obzirom su cijele površine stubišta bile neočišćene, neobrisana prašina s vatrogasnih aparata i drugih površina, neuklonjena paučina, to je tužiteljica osobito teško povrijedila obveze iz radnog odnosa. Pritom nastavak radnog odnosa nije moguć obzirom rad tužiteljice od početka zaposlenja kod tuženika (3. srpnja 2019.) prate pritužbe nezadovoljnih predstavnika stanara zbog čega tuženik opravdano zaključuje da tužiteljica ne želi korigirati izvršavanje svojih radnih obveza.

 

              Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da je dobila samo jednu opomenu pred otkaz 3. srpnja 2019. i usmenu opomenu obzirom na pritužbu D. J. za kafić.

 

Tuženik nije dostavio dokaz da je, osim opomene od 3. srpnja 2019. tužiteljicu pisano upozoravao na propuste u izvršavanju radnih obveza, dok je izvještaj o inspekcijskom nadzoru i opomenu pred otkaz od 24. veljače 2020. tuženik naveo da je tužiteljica odbila primiti.

 

              Međutim, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 5. ožujka 2020. bila u uredu kada je donijela svoju listu za obračun plaće pa je sud povjerovao direktoru tuženika da je 5. ožujka 2020. pokušao tužiteljici uručiti opomenu pred otkaz pa kad ga je ista odbila primiti, a time propustila iznijeti svoju obranu, sud zaključio da je tuženik ispunio obvezu i iz odredbe članka 199. stavak 2. ZR o tome da prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac omogući radniku iznošenje obrane.

 

Obzirom je tuženik iz opravdanih razloga tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, a posljedično tome odbiti kao neosnovane i zahtjeve radi povratka na posao i isplate bruto plaće.

             

Temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/1, 89/14, 70/19) tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove u cijelosti obzirom je tuženik uspio u sporu. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14 i 107/15), i to jednokratne nagrade u iznosu od 2.000,00 kn prema Tbr.7.t.2.

 

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U K. 31. ožujka 2021.

 

                                                                                                  Sudac: Irena Šegavić

 

 

             

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda  mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

Dostavljeno:

1. ZOU J.J,. i dr. iz K.
2. D. D. L., odvjetnica u K.