1              Poslovni broj: Gž-1976/2019-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1976/2019-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagateljice A. P. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi utvrđenja istovjetnosti osobe, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-498/17 od 30. srpnja 2019., 24. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Uvažava se žalba predlagateljice te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-498/17 od 30. srpnja 2019. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim se rješenjem sud prvog stupnja oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio prijedlog.

 

Protiv tog rješenja žalbu podnosi predlagateljica pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavaka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) čija je primjena utemeljena na odredbi članka 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku ("Službene novine" od 1. kolovoza 1934., broj 175-XV) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91). Predlagateljica predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Žalba je osnovana.

 

Predlagateljica u ovom postupku traži utvrđenje da su P. M. pok. S., S., upisan kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 404/2 ZU 1465 k.o. K. pod rednim brojem 2. za 1/4 dijela i P. M. sin S., pomorac iz K., OIB: …, naveden kao ostavitelj u rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika B. K. iz S. oznake O-3894/10 od 1. veljače 2011., a čija je predlagateljica nasljednica, istovjetne osobe.

 

Sud je odbacio prijedlog pozivom na odredbu članka 16. stavaka 1. i 2. ZPP smatrajući da nije u sudskoj nadležnosti odlučivati o istovjetnosti osobe jer da to spada u isključivu nadležnost upravnog tijela sukladno odredbama Zakona o državnim maticama ("Narodne novine" broj 96/93 i 76/13) i Zakona o osobnom imenu ("Narodne novine", broj 118/12).

 

O ovom se pravnom pitanju Vrhovni sud RH nije izjašnjavao, a praksa županijskih sudova nije jedinstvena. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja izraženo u pobijanom rješenju podudarno je s pravnim shvaćanjem izraženim u rješenjima nekih županijskih sudova, primjerice rješenju ovog suda broj Gž-1061/17 od 4. listopada 2017. i rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1031/19 od 4. rujna 2019. koja se rješenja temelje na zaključku da odlučivanje o istovjetnosti osobe spada u isključivu nadležnost upravnog tijela sukladno Zakonu o državnim maticama i Zakonu o osobnom imenu.

 

Županijski sud u Varaždinu u rješenju Gž-1072/2019-2 od 9. srpnja 2019. zauzima pravno shvaćanje da postupak predmetnog sadržaja ne potpada pod nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, ali da je pogrešno takav zaključak utemeljiti na odredbama Zakona o državnim maticama i Zakona o osobnom imenu jer "navedeni propisi ni na jednom mjestu ne sadrže postupovne odredbe niti na nadležnost suda upućuju pravna pravila sadržana u paragrafu 1. i 2. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku. U ovom se rješenju ujedno navodi da je tužba na utvrđenje normirana odredbom članka 187. ZPP, ali da ta odredba ne legitimira njezina podnositelja na utvrđivanje činjenice (konkretno, činjenice istovjetnosti osobe), pa da se o odnosnom zahtjevu ne bi moglo raspravljati ni u sudskom parničnom postupku.

 

Ponešto drugačije pravno shvaćanje izraženo je u rješenju Županijskog suda u Zadru broj Gž-207/2020-2 od 1. travnja 2020. u koje prihvaća da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, ali rješavanje predmetnog prijedloga utemeljuje u primjeni općeg procesnog propisa te se navodi: "Po pravnom motrištu ovog suda takva procesna situacija rješava se unutar parničnog postupka iz kojeg slijedi ovršna isprava neovisno o očitoj omašci tužitelja jer osoba tužitelja i njegov OIB bjelodano nisu sporni, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-4/18-19 od 17. prosinca 2018. koje glasi "nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz 354. stavka 1. u vezi s člankom 342. stavkom 1. ZPP, ako je sud primjenom članka 342. stavka 1. ZPP, u situaciji kada tijekom postupka uopće nije bio sporan stvarni identitet stranke, ispravio oznaku imena ili prezimena stranke (ili OIB), iako je ta okolnost posljedica pogreške same stranke".

 

Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu zahtijevaju odstupanje od pretežite prakse po pitanju nadležnosti domaćih sudova u vezi s rješavanjem zahtjeva za utvrđivanjem istovjetnosti osobe u sudskom izvanparničnom postupku, sukladno odredbi članka 40. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 67/18, 126/19 i 130/20, dalje: ZS). To stoga što odstupanje od prakse u ovom slučaju ima za cilj unaprijediti stupanj pružanja pravne zaštite pred sudom kroz osiguranje većeg stupnja pravičnosti postupka u okviru ustavnog prava na pravično suđenje, kao i kroz osiguranje već ostvarenih pojedinačnih prava i predvidivost ostvarivanja tih prava, ali također i kroz ostvarivanje općih ciljeva, konkretno vezanih za pravnu sigurnost putem pružanja većeg stupnja zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a time i omogućavanja prometa nekretnina i razvoja gospodarstva.

 

Naime, pobijano se rješenje temelji na zaključku da nije u sudskoj nadležnosti odlučivati o istovjetnosti osobe jer da to spada u isključivu nadležnost upravnog tijela sukladno odredbama Zakonu o državnim maticama ("Narodne novine", broj 96/93 i 76/13) I Zakona o osobnom imenu ("Narodne novine", broj 118/12). Međutim, ovaj sud, jednako kao i županijski sudovi u Varaždinu i Zadru, nalazi da ni jedan od ova dva zakona ne propisuje nadležnost upravnog tijela za rješavanje pitanja utvrđivanja istovjetnosti osobe. U tom su smislu razlozi pobijanog rješenja nerazumljivi čime je ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, na koju osnovano ukazuje žaliteljica.

 

To tim više što Zakon o državnim maticama u članku 1. propisuje da su državne matice evidencije o osobnim stanjima građana u koje se upisuju činjenice rođenja, sklapanja braka i smrti i drugi podaci o tim činjenicama utvrđeni zakonom, dakle ne istovjetnost osobe upisane u državnu maticu, dok Zakon o osobnom imenu uređuje postupak određivanja I promjene osobnog imena (članak 1.), ali ne i pitanje utvrđenja istovjetnosti osobe.

 

U tom smislu pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, ne sadrži relevantne i dostatne razloge za zaključak o apsolutnoj nenadležnosti sudova u ovom slučaju zbog čega ne zadovoljava kvalitetu obrazložene sudske odluke koju zahtijeva pravo na pravično suđenje, a u isto vrijeme iznesene razloge pobijanog rješenja čine nerazumljivim čime je ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, na koju osnovano ukazuje žaliteljica.

 

U odnosu na pravno shvaćanje izraženo u spomenutom rješenju Gž-1072/2019-2 od 9. srpnja 2019. u vezi s primjenom članka 187. ZPP, ovaj ga žalbeni sud dijeli, ali ocjenjuje da nije mjerodavan za rješavanje predmetnog prijedloga zato što predstavlja primjenu općeg propisa, dok ovaj sud smatra da je predmetni prijedlog potrebno riješiti primjenom posebnog propisa (lex specialis). U tom smislu nije prihvatljiv zaključak iz ovog rješenja prema kojem "na nadležnost suda ne upućuju pravna pravila sadržana u paragrafu 1 i 2. (bivšeg) Zakona o sudskom vanparničnom postupku" zato što je izostalo tumačenje sadržaja i pravnog domašaja ovih odredaba koje se primjenjuju kao pravna pravila. U tom se smislu primjećuje da I spomenuto rješenje Gž-207/2020-2 od 1. travnja 2021. također zaobilazi primjenu posebnog propisa.

 

Naprijed navedeno upravo upućuje na potrebu odstupanja od aktualne sudske prakse.

 

S druge strane, pravnim pravilom iz paragrafa 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku propisano je da u izvanparničnim pravnim stvarima sudovi imaju postupati, bilo po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka, samo onda, kad i ukoliko im to zakon naređuje.

 

U obrazloženju ovog pravnog pravila (Zakon o sudskom vanparničnom postupku i Uvodni Zakon za Zakon o sudskom vanparničnom postupku s tumačem i sudskim rješidbama te stvarnim kazalom, dr. F. Ž. i dr. M. Š., T. d.d. Z., listopad, 1934., str. 108. i 118.) pod točkom III. 5 navodi se da je predmet izvanparničnog postupka, među ostalim, i "pismeno posvjedočenje" izvjesnih pravno relevantnih činjenica te se dodaje: "Dakako da se ovdje ne mogu taksativno nabrojiti svi tipovi vanparnične sudbenosti. No ma kako inače bili po svojoj svrsi i po svojim uslovima (uvjetima, op.a.) vanparnične (izvanparnične, op.a.) pravne stvari različite to je ipak u svim slučajevima zajednička neka naročita zaštitna djelatnost suda bilo to za opće interese, bilo za pojedine pravne subjekte koji su pod osobitom zaštitom zakona."

 

U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, predmetni postupak spada u pravni doseg sudskog izvanparničnog postupka upravo prema kriterijima izvanparničnog postupka kojeg ima na umu citirana odredba članka 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku i njezino tumačenje zato što odlučivanje o predmetnom prijedlogu zahtijeva postupanje suda kako u općem, tako i u pojedinačnom interesu.

 

Naime, pravno shvaćanje suda prvog stupnja na kojem je utemeljeno pobijano rješenje, osim što ne sadrži relevantne i dostatne razloge, upućuje ujedno i na pretjerani formalizam koji onemogućuje stranci predvidljivost u ostvarivanju očekivanih legitimnih prava, štoviše već ostvarenih u pravomoćno okončanom sudskom postupku. Osim toga, ukoliko je u zemljišnoj knjizi ime nositelja knjižnog prava pogrešno upisano, tada se odlučivanjem o predmetnom pitanju u sudskom izvanparničnom postupku omogućuje I ostvarivanje općih ciljeva, konkretno vezanih za pravnu sigurnost putem pružanja većeg stupnja zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a time i omogućavanja prometa nekretnina, što je ujedno pretpostavka i razvoja gospodarstva.

 

S obzirom na sve naprijed navedeno, žalbeni sud izražava pravno shvaćanje prema kojem je postupak radi utvrđivanja identiteta osobe izvanparnični postupak kojim se štiti opći interes zaštite povjerenja u pravni promet nekretnina i podiže stupanj pravne sigurnosti, ali I omogućuje ostvarenje individualnih prava koja nije moguće na učinkovit način zaštititi u drugom postupku.

 

Radi navedenog, valjalo je uvažiti žalbu predlagateljice te ukinuti pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom parničnom postupku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

U nastavku će postupka sud imati na umu pravno shvaćanje izraženo u ovom ukidnom rješenju odnosno imati na umu da je sud u izvanparničnom postupku nadležan odlučivati o prijedlogu za utvrđenje istovjetnosti osobe te će provesti izvanparnični postupak i meritorno odlučiti o prijedlogu predlagateljice.

 

Split, 24. ožujka 2021.