1

 

Poslovni broj: Gž Zk-668/2020-2

 

Poslovni broj: Gž Zk-668/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice F. B. i H. - Skupština S., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagateljice, protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska poslovni broj Z-13957/2018 od 22. srpnja 2020., 23. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska poslovni broj Z-13957/2018 od 22. srpnja 2020. te se nalaže brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i zabilježbe žalbe.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbija se prigovor kao neosnovan i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Makarskoj Zemljišnoknjižni odjel Makarska broj: Z-34169/2016 od 26. veljače 2018. godine.

II. Određuje se zabilježba odbijenog prigovora."

Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je predlagateljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje tako da dopusti zahtijevani upis, a odredi brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga ili da ukine oba nižestupanjska rješenja i predmet vrati na ponovni postupak te istodobno odredi uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i brisanje prijedloga te ponovni upis plombi.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva nekretnina označenih kao čkbr. 3058/1, 3058/2, 3072/15, 3072/16 i 3072/19 k.o. Z. temeljem Odluke Skupštine S. od 5. prosinca 2016. jer je ocijenjeno da priložene isprave nisu podobne za uknjižbu prava vlasništva. Protiv tog rješenja pravovremeni prigovor podnijela je predlagateljica tvrdeći da nije cijenjen dokaz o postojanju reciprociteta, odnosno da je nekretnina koje je predmet zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva bila izuzeta od zabrane raspolaganja te da je Kanton S. pružio dokaze o postojanju reciprociteta.

Sud zaključuje da prigovor nije osnovan pozivajući se na odredbu čl. 55. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/88, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK) koja propisuje da posebni propisi određuju može li se, pod kojim pretpostavkama i na koji način, dopustiti uknjižba na temelju inozemnih isprava koje se u mjestu gdje su sastavljene smatraju javnim ispravama. Sud se također poziva i na odredbu čl. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske od 17. srpnja 1991. („Narodne novine“ broj 36/91 – dalje: Uredba) prema kojoj je zabranjeno raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine, te na st. 3. istog članka koji propisuje da su pravni akti i poslovi donijeti protivno odredbama te Uredbe ništavi iz kojih razloga sud zaključuje da se učinak pravnog akta na kojem predlagateljica temelji svoj zahtjev ne priznaje u Republici Hrvatskoj.

Pravnu ocjenu suda prvog stupnja kao pravilnu prihvaća i ovaj sud.

Predlagateljica prijedlog za uknjižbu prava vlasništva temelji na Odluci S. od 5. prosinca 2016. kojom je utvrđeno da je Kanton S. pravni slijednik prava i vlasnik nekretnina označenih kao društveno vlasništvo sa vlasničkim udjelom 1/1 na kojima je Savez S. BiH imao na dan 31. prosinca 1990. upisano pravo korištenja radi građenja u zemljišnim knjigama za k.o. Z. i to u zk.ul.br. 1176 i 1227.

Iz podataka zemljišne knjige proizlazi da su nekretnine u odnosu na koje predlagateljica traži uknjižbu prava vlasništva upisane u zk.ul.br. 1227 i 1176 k.o. Z. i to kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Saveza S. BiH. S obzirom na status nekretnina po ocjeni ovog suda one su obuhvaćene Uredbom, odnosno zabranjeno je raspolaganje tim nekretninama. Nakon donošenja Uredbe donesena je i Odluka o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Republici Bosni i Hercegovini („Narodne novine“, br. 46/00 – dalje u tekstu: Odluka). Čl. I. Odluke izuzete su od zabrane raspolaganja nekretnine iz članka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 36/91) na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Čl. II Odluke ovlašten je ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da u svakom slučaju raspolaganja takvim nekretninama utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti iz točke I. Odluke i postoje li kakve pravne zapreke te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.

Predmetna nekretnina nesporno je upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Saveza S. BiH i temeljem odredbe čl. 1. Uredbe zabranjeno je raspolaganje i opterećenje te nekretnine. Ta Uredba nije stavljena izvan snage, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud u smislu te Uredbe ocijenio da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva neosnovan. Točno je da je nakon odnošenja Uredbe Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku kojom je dozvolila pravnim osobama, između ostalog i na području Bosne i Hercegovine, da raspolažu svojim nekretninama uz uvjet da su stečene naplatnim pravnim putem, ali to raspolaganje nije bezuvjetno, već o takvom zahtjevu odluku donosi ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave te je takvo raspolaganje moguće tek kada ministar izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama. Po ocjeni ovoga suda tom Odlukom nije derogirana odredba čl. 1. Uredbe niti je tom Odlukom bezuvjetno dopušteno raspolaganje nekretninama. Kako uz prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predlagateljica nije dostavila suglasnost ministra pravosuđa, uprave i lokalne samouprave iz točke II. Odluke, kojom bi on u konkretnom slučaju u odnosu na nekretnine na kojima predlagateljica traži uknjižbu prava vlasništva utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz točke I. Odluke da se nekretninama raspolaže na način kako je to učinjeno Odlukom Skupštine S., pravilno je sud prvog stupnja prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predlagateljice odbio kao neosnovan, kao što je pravilno odbijen i prigovor protiv tog rješenja.

Iz obrazloženih razloga žalbu predlagateljice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a te primjenom istog propisa naložiti brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i zabilježbe žalbe.

 

Koprivnica, 23. ožujka 2021.