- 1 -              Rev 2351/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2351/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Stečajne mase S. d.d. iz Z., koju zastupa punomoćnica J. Ć., odvjetnica u Z. i protustranke D. M. (OIB: ... ) iz V., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2238/14-2 od 25. ožujka 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Županji poslovni broj Z-1720/14 od 12. rujna 2014., u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-2238/14-2 od 25. ožujka 2015. i rješenje Općinskog suda u Županji poslovni broj Z-1720/14 od 12. rujna 2014. te se u predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prigovor predlagatelja i potvrđeno rješenje istoga suda poslovni broj Z-1090/14-5 od 3. lipnja 2014. (točka I. izreke). Odlučeno je da će se zabilježba odbijenog prijedloga izbrisati nakon pravomoćnosti rješenja (točka II. izreke).

 

Rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba predlagatelja te je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja.

 

Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagatelj podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (rješenja) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema st. 3. tog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

 

U tom pravcu predlagatelj postavlja pitanje koje glasi:

 

"Odnosi li se odredba iz čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku samo na pravomoćno presuđene stvari u parničnom postupku između istih stranaka ili se područje njezine primjene može protegnuti i na vanparnični zemljišnoknjižni postupak"?

 

Kao razlog važnosti postavljenog pitanja revident se poziva na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/4221/2005. od 12. ožujka 2007. U tom smislu i citira tamo zauzeta pravna shvaćanja u pogledu primjene odredbe čl. 333. ZPP-a u izvanparničnom postupku. Bez obzira na tumačenje prvostupanjskog suda o (ne)mogućnosti primjene ove odluke valja ipak istaknuti da se ona dijelom odnosi i na problematiku izraženu u ovom predmetu i na pitanje postavljeno u reviziji. Stoga je ovaj sud zaključio da je revizija dopuštena. To s obzirom što je na iznesena različita pravna shvaćanja o navedenom pravnom pitanju prema ocjeni ovog suda, postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer od odgovora na navedeno pitanje ovisi odluka u ovom sporu.

 

U konkretnoj je pravnoj stvari prvostupanjski sud, sukladno svojim zakonskim ovlastima, odlučivao o prigovoru predlagatelja protiv rješenja kojim je njegov prijedlog za uknjižbu prava vlasništva odbačen.

 

Utvrdio je, u bitnome, da je predlagatelj već prije podnio isti takav prijedlog koji da je bio pravomoćno odbijen, a da se ovaj prijedlog ni po čemu ne razlikuje od ranije podnesenog prijedloga.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 91. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10, dalje: ZZK) na odgovarajući način primijenio odredbu čl. 333. ZPP-a i potvrdio rješenje o odbačaju prijedloga.

 

Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio takvo pravno shvaćanje i potvrdio pobijano rješenje.

 

Ovaj, revizijski sud, takvo pravno shvaćanje ne može prihvatiti.

 

Naime, nije dvojbeno da je odredbom čl. 91. st. 1. ZZK-a propisano da zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno parničnog postupka, ako zakonom nije što drugo određeno. Dakle, da bi se u ovom postupku mogle primjenjivati odredbe ZPP-a potrebno je da se one mogu primijeniti podredno i da ZZK-aom nije što drugo određeno.

 

Nižestupanjski sudovi polaze od zaključka da se odredbe ZPP-a mogu primjenivati na odgovarajući način sukladno navedenoj odredbi ZZK-a. Međutim, ta odredba ne uspostavlja mogućnost primjene na odgovarajući način već primjene na podredan način. Između takvih formulacija postoji razlika i one nisu iste. Naime, kada se nešto primjenjuje na odgovarajući način, tada to ukazuje da drugi Zakon o tome nema odredbu. Kada se nešto primjenjuje podredno, tada to znači da drugi Zakon ima odgovarajuću odredbu, pa se podredno primjenjuje samo nešto o čemu taj drugi Zakon nema odgovarajuću odredbu. Stoga je u čl. 91. st. 1. ZZK-a i propisano „ako zakonom nije što drugo određeno“.

 

Čl. 109. ZZK-a je upravo drugačije određeno. Naime, propisano je da zemljišnoknjižni sud odlučuje rješenjem povodom prijedloga za upis samo na način da istom prijedlogu udovolji ili ga odbije, odnosno odbaci ako se radi o neurednom prijedlogu. Dakle, mogućnost odbačaja je ustanovljena samo i jedino za neuredan prijedlog. Kako je ZZK-om drugačije određeno, tako nema mjesta podrednoj primjeni ZPP-a.

 

Stoga je pravno shvaćanje u tumačenju ovih odredaba od strane nižestupanjskih sudova nepravilno jer su navedene odredbe i njihova primjena pogrešno protumačene i primijenjene.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, a u svezi čl. 400. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

U ponovnom postupku sud prvoga stupnja će o prigovoru odlučiti imajući u vidu navode koje su ovom odlukom istaknute.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.