Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu Split, Domovinskog rata 4

41. Pp G-445/2020-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje
Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv „B“ d.d. I dr., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17) povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa pod klasom:
116-02/20-01/145, Ur. broj: 443-02-03-11/3-20-5 od 13. srpnja 2020., nakon glavne i
javne rasprave održane i zaključene dana 19. siječnja 2021. u nazočnosti
opunomoćene predstavnice okrivljene pravne osobe, I. G., temeljem članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07,39/13, 110/15, 70/17, 118/18) dana 22. siječnja 2021. javno je objavio i

p r e s u d i o j e

1. okrivljena pravna osoba: „B“ d.d. za trgovinu i usluge, sa
sjedištem u S., S. kbr…, MBS: …, OIB: …, račun otvoren
kod Otp banke d.d. S., 185 zaposlenika, jedanput prekršajno kažnjena,

2. okrivljena odgovorna osoba:T. P., OIB:…, s prebivalištem u Z., Š. v. kbr…, predsjednik uprave,

k r i v i s u

što su dana 31. ožujka 2020. u S., S. kbr…, kao poslodavac I odgovorna osoba poslodavca sklopili sporazum - radnici su dali izjave o odricanju
potraživanja na ime neisplaćene naknade za godišnji odmor sa slijedećim radnicima:

1. M. A., OIB: ….

2. A. B.,  OIB: ….

3. M. B., OIB: …

4. V. B.,  OIB: ….

5. D. B., OIB: ….

6. T. B., OIB: ….

7. I. B.,   OIB: ….

8. A. Č., OIB: ….

41. Pp G-445/2020-5

9. M. Ć., OIB: …

10. A.D., OIB: ….

11. I. E, OIB: ….

12. M. J., OIB: ….

13. G. K., OIB: …

14. I. K., OIB: ….

15. M. K., OIB:….

16. M. K., OIB: ….

17. J. K., OIB: ….

18. D. L., OIB: ….

19. N. L., OIB: ….

20. I. L., OIB: …

21. A. M., OIB: …

22. B. M., OIB: ….

23. D. M., OIB: ….

24. K. M., OIB: ….

25. Z. M., OIB: …

26. M. M., OIB: ….

27. R. N., OIB: ….

28. Ž. P.-L., OIB: ….

29. A. P., OIB: ….

30. I. R., OIB: ….

31. Ž. S., OIB: ….

32. T. S., OIB:…

33. F. S., OIB: …

34. J. Š., OIB:….

35. N. Š., OIB: …

36. M. V., OIB: …

37. M. V., OIB: ….

38. Z. Z., OIB: ….

39. E. Z., OIB: ….

40. M. Ž., OIB: ….,

iako je člankom 80. Zakona o radu propisano da je ništetan sporazum o
odricanju prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja
godišnjeg odmora,

čime su dana 31. ožujka 2020. počinili prekršaj kažnjiv po članku 229. stavku

1. točki 33. i stavku 2. Zakona o radu,

pa im se na temelju navedenog Zakona, a primjenom članka 37. stavka 3.
točki 1. i 2. Prekršajnog zakona

i z r i č u

prvookrivljenoj pravnoj osobi NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 8.000,00
(osam tisuća) KUNA

drugookrivljenoj odgovornoj osobi NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 2.000,00
(dvije tisuće) KUNA

2

41. Pp G-445/2020-5

Okrivljenici su dužni novčane kazne platiti u roku od 30 dana po
pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom iste naplatiti prisilno.

Ukoliko okrivljenici plate po dvije trećine (2/3) izrečenih novčanih kazni u ostavljenom roku, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

Okrivljene pravna i odgovorna osoba dužne su na ime troškova prekršajnog
postupka platiti iznos od po 200,00 (dvije stotine) kuna, u roku od 30 dana po
pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

O b r a z l o ž e n j e

Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor radnih odnosa
podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja opisanog i pravno
označenog kao u izreci ove presude.

Povodom zaprimljenih poziva za glavnu raspravu pravna i odgovorna osoba
su preko opunomoćene predstavnice I. G. dostavili pisanu obranu, a u kojoj
poriču počinjenje prekršaja ističući da je tužitelj pogrešno utvrdio činjenično stanje, te
posljedično tome pogrešno zaključio da bi se u navedenom činjeničnom opisu
ostvarila obilježja prekršaja iz navedene odredbe Zakona, smatrajući da se odredba
članka 80. Zakona o radu primjenjuje za vrijeme trajanja radnog odnosa, odnosno
obavljanja rada radnika, a njezin smisao da je osigurati radniku pravo da iskoristi svoj
godišnji odmor koji da realno mora biti ostvaren i da ga se ne može odreći niti
zamijeniti isplatom novca. U konkretnom slučaju navedeni radnici u trenutku
sklapanja sporazuma da više nisu u radnom odnosu u pravnoj osobi, pa da se stoga
ni ne radi o sporazumu kojim se radnik odriče tog svog prava. Drže kako se radi o
građanskopravnoj dispoziciji radnika svojom tražbinom, odnosno da bivši radnici
slobodnom voljom disponiraju svojom građanskopravnom tražbinom, a što da nije
nedopušteno ni jednom zakonskom odredbom. Navedeno disponiranje da je
uobičajeno i već ispitano u sudskoj praksi, gdje je zauzet stav da je slobodna volja
radnika odreći se od već nastalih prava na otpremninu, naknadu za otkazni rok, pa
tako i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Na kraju pisane obrane okrivljenici
zaključuju kako se u ovom predmetu radi o odricanju od tražbine, a ne o odricanju
prava na korištenje godišnjeg odmora i/ili isplatu naknade umjesto korištenja
godišnjeg odmora, i to u trenutku kada više nisu bili u radnom odnosu s
poslodavcem. Stoga predlažu da ih se oslobodi od optužbe.

U prilog svoje tvrdnje priložili su uz pisanu obranu presudu Vrhovnog suda RH
br. REV-950/1999-2 od 17. listopada 1999., Odluku Ustavnog suda RH br. U-III-
987/2012 od 28. listopada 2015., te presudu Županijskog suda u Splitu br. Gž R-
1379/16-3 od 06. listopada 2017.

U dokaznom postupku pročitane su priložene odluke navedenih Sudova,
zatim zapisnik o obavljenom inspekcijskog nadzoru od 14. svibnja 2020., zapisnik o
obavljenom inspekcijskom nadzoru od 10. srpnja 2020. s priloženim izjavama
predmetnih radnika od 31. ožujka 2020., obavijest iz članka 109.a Prekršajnog
zakona od 10. srpnja 2020. koja je uručena pravnoj i odgovornoj osobi, te je izvršena
provjera u prekršajnoj evidenciji iz koje je utvrđeno da je u zadnje tri godine pravna
osoba jedanput kažnjena za prekršaj, ali ne iz oblasti radnih odnosa, o čemu sud
pribavio potvrdu elektroničkim putem, dok T. P. nije prekršajno
kažnjavan.

3

41. Pp G-445/2020-5

Na kraju glavne rasprave predstavnica okrivljene pravne osobe I. G.
je u završnoj riječi izjavila da ostaje pri navodima iz pisane obrane okrivljenika.
Na temelju ovako provedenog postupka u kojem je sud izvedene dokaze
cijenio po svom slobodnom uvjerenju, svakog posebno, kao i u njihovim međusobnim
odnosima, s jednakom pažnjom utvrđujući činjenice koje terete okrivljenike i koje su
im u korist, pri čemu nije vezan ili ograničen nikakvim dokaznim pravilima, sukladno
članku 88. Prekršajnog zakona, nedvojbeno je utvrđeno da su pravna osoba kao
poslodavac i njezina odgovorna osoba počinile prekršaj koji im se stavlja na teret.
U dijelu Zakona o radu koji se odnosi na odmore i dopuste, s podnaslovom
"Ništetnost odricanja od prava na godišnji odmor", i to u članku 80. je propisano da je
ništetan sporazum o odricanju prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade
umjesto korištenja godišnjeg odmora.

U članku 82. istog Zakona je propisano da je u slučaju prestanka ugovora o
radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu
umjesto korištenja godišnjeg odmora.

U svojoj pisanoj obrani okrivljenici poriču počinjenje djela i tvrde da u trenutku
sklapanja sporazuma o odricanju potraživanja na ime neisplaćene naknade za
godišnji odmor navedeni radnici više nisu bili u radnom odnosu kod pravne osobe i
da se u takvoj situaciji radi o građanskopravnoj dispoziciji radnika svojom tražbinom,
odnosno o odricanju od tražbine, pozivajući se na gore navedene odluke viših
sudova, te da odredba članka 80. Zakona o radu važi samo za vrijeme dok je ranik u
radnom odnosu kod poslodavca.

Međutim, navedene odluke nisu usporedive s ovim predmetom jer se ne radi o
odricanju od već nastalih prava na otpremninu, niti naknadi za otkazni rok koje se
spominju u tim odlukama, niti se može govoriti da su se predmetni sporazumi sklopili
s radnicima u vrijeme kada oni više nisu u radnom odnosu. Naime, pregledom
priložene materijalne dokazne građe utvrđeno je da su odluke o redovitom otkazu
ugovora o radu navedenih radnika zbog poslovno uvjetovanih razloga donesene s
datumom 30. ožujka 2020., a kojim odlukama radnicima radni odnos prestaje 31.
ožujka 2020., kojeg dana su i dali izjave da se odriču potraživanja na ime
neisplaćene naknade za godišnji odmor. Istog dana im je prestao i status osiguranika
pri nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja. Iz navedenog proizlazi da su formalno-
pravno dana 31. ožujka 2020. svi navedeni radnici još bili u radnom odnosu kod
poslodavca jer se rokovi određeni danom računaju kao 24 sata (članak 123. stavak

2. Prekršajnog zakona), tako da su radnici imali status zaposlenika okrivljene pravne
osobe sve do 24,00 sati dana 31. ožujka 2020., kao što im je i mirovinsko (a i
zdravstveno) osiguranje važilo do istog roka.

U tom smislu u konkretnom slučaju ne može se govoriti o građanskopravnoj
dispoziciji radnika svojom tražbinom, jer bi to značilo uskratu prava radnika koji nisu
koristili godišnji odmor na pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor koja im
je zagarantirana člankom 82. Zakona o radu.

Iako radnici vjerojatno nisu pod nikakvom prisilom potpisali izjave od 31.
ožujka 2020., sud vjeruje da su ih potpisali zbog neinformiranosti o svojim pravima,
ali što ne znači da nemaju pravo na tu naknadu, tako da sud smatra kako su te izjave
doista ništetne, a poslodavac i njegova odgovorna osoba da su počinili prekršaj.
Zbog svega navedenog trebalo je poslodavca-pravnu osobu i njegovu
odgovornu osobu proglasiti krivima i kazniti.

Za taj prekršaj za poslodavca pravnu osobu propisana je novčana kazna u
rasponu od 61.000,00 kn do 100.000,00 kn, a za odgovornu osobu u rasponu od

7.000,00 kn do 10.000,00 kn.

4

41. Pp G-445/2020-5

Pri odlučivanju o sankcijama uvažene su sve okolnosti koje djeluju na to da
one po svojoj vrsti i mjeri budu primjerene osobi okrivljenika, težini prekršaja, stupnju
krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, sukladno članku 36. Prekršajnog zakona,
pa je kao olakotnu okolnost sud cijenio sadašnje otežano poslovanje svih
gospodarskih subjekata uvjetovano pandemijom koronavirusa, te što u zadnje tri
godine pravna i odgovorna osoba nisu kažnjavane za prekršaje iz oblasti radnih
odnosa. Kako osim samih obilježja predmetnog prekršaja drugih otegotnih okolnosti
nije bilo, pravnoj osobi izrečena je maksimalno ublažena novčana kazna, a
odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu koji je bliži propisanom zakonskom
minimumu, jer sud vjeruje da su takve kazne u konkretnom slučaju adekvatne težini
počinjenog prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, te je za vjerovati
da će se takvim kaznama ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije.
Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izrečene novčane kazne
smatrat će se u cijelosti plaćenima ukoliko okrivljenici u ostavljenom roku plate dvije
trećine tih kazni.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u
vezi s člankom 138. stavcima 1. i 2. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušale
određene s obzirom na složenost i trajanje postupka, te materijalne prilike
okrivljenika.

U Splitu, 22. siječnja 2021.

ZAPISNIČARKA SUTKINJA

Sanda Peroš, v.r. Ljiljana Vuko, v.r.