Poslovni broj: UsIzs-16/18-22

             

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tanji Bubnjar Skoko, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. B. iz V., OIB: 27415799532, . zastupana po opunomoćeniku S. Č., odvjetniku u S., P., . protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon javne rasprave zaključene 12. studenog 2020. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i generalne opunomoćenice tuženika D. P., objavljene 20. studenog 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/18-01/91, Urbroj: 338-01-21-18-03 od 20. ožujka 2018.

 

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/18-01/91, Urbroj: 338-01-21-18-03 od 20. ožujka 2018. odbijena je žalba M. B., ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., Klasa: UP/I-502-03/17-02/3233, Urbroj: 338-17-81-17-4 od 20. prosinca 2017., kojim tužiteljici ozljeda, pretrpljena kod poslodavca L. H. d.o.o. k.d. V. G. dana 9. studenog 2017., po dijagnozama šifri prema MKB: S46.0 i S43.0, nije priznata ozljedom na radu, kao niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika iz svih zakonskih razloga. Ističe kako je u postupku utvrđeno kako je ona u studenom 2016. bila operirana zbog nestabilnosti lijevog ramena uz B. i S. II leziju lijevog HS zgloba, te joj je učinjena anteroinferiorna stabilizacija ramena, a nakon čega je provedena fizikalna terapija u periodu od 9. do 14. studenog 2016. u L., te je bila dobro rehabilitirana. Nakon rehabilitacije u L. kako su obavljena dva ciklusa fizikalne terapije ambulanto, a stručno medicinskom ocjenom od 11. svibnja 2017. je po nalazu kontrolora utvrđeno kako je radno sposobna s danom 12. svibnja 2017. Smatra kako je stručno povjerenstvo u ocijeni pogriješilo, budući da ona nije bila radno sposobna u to vrijeme, pa joj je time uskraćeno bolovanje. Nadalje, ističe da, ukoliko je stručno povjerenstvo utvrdilo kako je ona zdrava s danom 12. svibnja 2017., te može nastaviti s obavljanjem svog uobičajenog posla, kao i da se ozljede neće više ponavljati, radna ocjena ne može imati ikakvu korelaciju sa ranijom ozljedom za koju je nadležno tijelo ocijenilo da je u cijelosti sanirana. Citira odredbu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne Novine“ broj 80/13 i 137/13), kojom je propisano što se smatra ozljedom na radu, te je mišljenja kako je nesporno utvrđeno kako je ozljeda nastala u redovitom vršenju radnih zadaća, prilikom dizanja tereta, kratkotrajnim mehaničkim i fizikalnim opterećenjem tijela. Stoga, a kako je liječničko povjerenstvo tuženika utvrdilo kako je ona na dan 12. svibnja 2017. zdrava, te je prekinulo njezino liječenje, smatra kako ozljeda iz 2016. ne može imati nikakvu uzročno-posljedičnu vezu sa ozljedom na radu iz 2017. Nastavno, navodi kako je u provedenom postupku ishođen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije u kojem je utvrđeno kako se radi o osiguranoj osobi s verificiranom kroničnom nestabilnosti lijevog ramena, a koji nalaz kako je ishođen u nekontradiktornom upravnom postupku, u kojem ona nije mogla sudjelovati, pa ga ne prihvaća. Mišljenja je kako u ovom sporu sud mora utvrditi je li nestabilnost njezinog ramena kronična, ili je to stanje, koje da se liječilo, a kako je to predloženo od strane Klinike za ortopediju L. od 14. studenog 2016., ne bi utjecalo na njezinu radnu sposobnost. Predlaže izvesti dokaz njezinim saslušanjem, kao i da se provede vještačenje po sudskom vještaku medicine rada, a na okolnost je li nestabilnost lijevog ramena uz B. i S.II leziju lijevog HS zgloba, kronično stanje ukoliko se pravilno liječi, je li medicinskom dokumentacijom predloženo pravilno liječenje, te je li joj s obzirom na stručno medicinsku ocijenu od 11. svibnja 2017. onemogućeno pravilno liječenje, da li bi, da je pravilno liječena, mogla obavljati svoje radne zadatke bez opasnosti da će se naknado pojaviti ista ozljeda iščašenja ramenog zgloba i ozljede mišića i tetiva rotatore manžetne. Stoga, predlaže da sud, nakon provedenog postupka, preinači osporeno rješenje tuženika, te odredi da je ona imala ozljedu na radu.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te ističe kako je, suprotno navodima tužitelja, to tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, odnosno donijelo pobijano rješenje, uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku, te je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenilo materijalno pravo. Ističe kako je postupajući po žalbi proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne Novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15 o 132/17, dalje Pravilnik) i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP), pri čemu se poziva na nalaz, mišljenje i ocjenu Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/18-01/91, Urbroj: 338-01-53-18-02 od 16. veljače 2018., kojim je utvrđeno kako se tražene dijagnoze šifri prema MKB-u: S46.0 i S43.0, ne mogu uzročno-posljedično povezati s događajem od 9. studenog 2017. Predlaže odbiti tužbu tužiteljice.

U sporu je održana rasprava 12. rujna 2018., 24. listopada 2018., 22. veljače 2019., 14. listopada 2020. i 12. studenog 2020., kada je rasprava i zaključena, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

Na raspravi održanoj 24. listopada 2018., odnosno 22. veljače 2019., sud je prihvatio prijedlog tužiteljice da se u sporu izvede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalisti medicine rada, a na okolnosti uzročno-posljedične veze dijagnozi šifri prema MKB-u: S46.0 i S43.0 s događajem od 9. studenog 2017., odnosno da li se zadobivene ozljede mogu priznati ozljedom na radu.

Opunomoćenik tužiteljice je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa), na ime sastava tužbe, podneska od 8.listopada 2020., te pristupa na rasprave od 12. rujna 2019., 14. listopada 2020. i 12. studenog 2020., od po 250 bodova, odnosno ukupno 12.500,00 kuna, što uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, daje iznos od 15.625,00 kuna.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. M.V.-B., dr.med. specijaliste medicine rada.

Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Predmet ovog spora je u skladu sa odredbom članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava. Naime, tužiteljica u bitnom prigovara utvrđenju javnopravnih tijela kako je ozljeda (dijagnoze šifri prema MKB-10: S46.0 i S43.0) zadobivena prilikom radnog procesa 9. studenog 2017. uvjetovana prirođenim ili stečenim predispozicijama njezinog zdravstvenog stanja.

Odredbom članka 66. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je propisano da se ozljedom na radu prema tome Zakonu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

Prema odredbi članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

Odredbom članka 36. Pravilnika propisano je kako se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

Odredbom članka 39. Pravilnika propisano je kako će u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i tog Pravilnika.

Iz dokumentacije priložene u spisu predmeta upravnog postupka proizlazi kako je poslodavac tužiteljice L. H.d.o.o. k.d. V. G. dana 27. studenog 2017. dostavio nadležnom prvostupanjskom tijelu Prijavu o ozljedi na radu, kojom je prijavio ozljedu tužiteljice pretrpljene 9. studenog 2017.

U prvostupanjskom upravnom postupku, u skladu s odredbama Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15, 41/15 i 104/17) provedeno je stručno-medicinsko vještačenje od strane liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda S., koje u nalazu, mišljenju i ocijeni Klasa: UP/I-502-03/17-02/3233, Urbroj: 338-17-02-17-3 od 12. prosinca 2017., u ocjeni navodi kako se klinička stanja dg. S46.0 Laesio tendinis omeri lat. sin. i S43.0 Luxatio art. humeroscapularis lat. sin ne priznaju ozljedom na radu. Ozljeda koja se dogodila tijekom radnog procesa dana 9. studenog 2017. uvjetovana je prirođenim ili stečenim predispozicijama stanja.

Tijekom žalbenog postupka, a sukladno odredbi članka 19. stavak 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zatraženo je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje u svom nalazu, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/II-502-03/18-01/91, Urbroj: 338-01-53-18-02 od 16. veljače 2018. u mišljenju u bitnom navodi kako se radi o osiguranoj osobi s verificiranom kroničnom nestabilnosti lijevog ramena radi koje je operativno liječena, pri čemu kod iste, osim navedene egzacerbacije kroničnog stanja, nije verificirana akutna ozljeda ramena vezana uz predmetni događaj dana 9. studenog 2017. U ocijeni liječničko povjerenstvo, nakon uvida u priloženu dokumentaciju, utvrđuje kako se dg. S43.0/Iščašenje lijevog ramenog zgloba i S46.0/Ozljeda mišića i tetiva rotatorne manžete lijevog ramena ne mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od dana 9. studenog 2017., budući da je kod tužiteljice verificirana kronična nestabilnost ramena, radi koje je operativno liječena godinu dana prije predmetnog događaja. U priloženoj dokumentaciji kako nema verificiranih akutnih ozljeda lijevog ramena koje bi bile u svezi s predmetnim događajem od dana 9. studenog 2017. Akutizacija kroničnog stanja i postojanje stečene predispozicije za nastanak ozljede kako se ne smatra ozljedom na radu.

Na temelju citiranog nalaza, mišljenja i ocjene tuženik je odbio žalbu tužiteljice, te potvrdio odbijajuće prvostupanjsko rješenje.

U upravnom sporu, na prijedlog tužiteljice, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr.sc. M. V. B. dr.med. specijalisti medicine rada, a na okolnosti uzročno-posljedične veze dijagnozi šifri prema MKB-u: S46.0 i S43.0 s događajem od 9. studenog 2017., odnosno da li se zadobivene ozljede mogu priznati ozljedom na radu.

U nalazu i mišljenju od 2. rujna 2020. imenovana vještakinja ističe kako je iz pregleda tiskanice Prijave o ozljedi na radu u spisu tuženog tijela razvidno da je tužiteljici dana 9. studenog 2017. na radnom mjestu prilikom spuštanja kutije „iskočilo“ rame; kako je odmah nakon ozljede tužiteljica zatražila medicinsku pomoć u HKP KBC S., a u nalazu se navodi: da je pri dizanju tereta osjetila da joj je rame iskočilo i spontano se reponiralo uz izrazitu bolnost, inspekcijski bez kontuzijskih markera, ograničene antefleksije i abdukcije i postavljaju se slijedeće dijagnoze: Laesio tendinis omeri lat.sin-S46.0-prema MKB-10 i luxatio art. humeroscapularis lat.sin.-S43.0-prema MKB-10. Uvidom u zdravstveni karton kako je razvidno kako je tužiteljica zbog pretrpljenih ozljeda liječena u KBC S., zatim na Klinici za ortopediju L., a što potvrđuju podaci u zdravstvenom kartonu tužiteljice. Nadalje, navodi kako je tužiteljica liječena konzervativnom i fizikalnom terapijom, pri čemu je 7. lipnja 2018. izvršen ponovni operativni zahvat i to reartroskopija nakon čega je provedeno liječenje fizikalnom terapijom uz dobar odgovor na terapiju. Uvidom u zdravstveni karton i medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, kako doznaje kako je nad tužiteljicom dana 10. studenog 2016. godine izvršen operativni artroskopski zahvat i to anteroinferiorna stabilizacija lijevog ramena, zbog ranije nastale prednje nestabilnosti lijevog ramena uslijed Bankartove i SLAP II lezije, pri čemu imenovana vještakinja pojašnjava kako je Bankartova lezija puknuće hrskavičnog ruba (labrum) ramenog zgloba i rezultat je udarca glave nadlaktične kosti pri iščašenju zgloba, a SLAP lezija podrazumijeva ozljedu prednjeg gornjeg dijela labruma.

Na temelju navedenog daje mišljenje kako se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikacija: S46.0 i S43.0 ne mogu uzročno posljedično povezati sa događajem od 9. studenog 2017., odnosno navedene ozljede ne mogu se priznati ozljedom na radu.

U obrazloženju mišljenja imenovana sudska vještakinja ističe kako je iz priložene dokumentacije za tužiteljicu, te podataka iz zdravstvenog kartona razvidno kako je tužiteljica dana 09. studenoga 2017. na radnom mjestu prilikom spuštanja kutije sa police, ozlijedila lijevo rame u smislu naprijed navedenih dijagnoza. Unatoč činjenici da se navedena ozljeda dogodila na radnom mjestu, kako se ista ne može priznati ozljedom na radu, jer je tužiteljica imala od ranije verificiranu nestabilnost lijevog ramena kao posljedicu Bankartove i SLAP II lezije i zbog čega je nad njom provedeno operativno artroskopsko liječenje. Predmet ovog postupka nije dokazivati je li prethodno provedeno liječenje provedeno u cijelosti. Činjenica je da su predmetne ozljede lijevog ramena nastale 9. studenog 2017. uvjetovane kroničnom nestabilnošću lijevog ramena zbog kojeg je tužiteljica operativno liječena 2016. godine. Dakle, radi se o akutizaciji kroničnog stanja, a što se sukladno odredbi članka 67. stavak 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ne može smatrati ozljedom na radu. Zaključno, sudska vještakinja ističe kako za potrebe davanja nalaza i mišljenja nije bilo potrebe da osobno izvrši klinički pregled tužiteljice, jer takav pregled nije od važnosti za donošenje nalaza i mišljenja.

Navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je na očitovanje tužiteljici i tuženiku.

Podneskom od 18. rujna 2020. tuženik je dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 14. rujna 2020. u kojem navodi kako je to povjerenstvo nakon uvida u medicinsku dokumentaciju 16. veljače 2018. utvrdilo kako kod tužiteljice postoji verificirana kronična nestabilnost ramena radi koje je operativno liječena godinu dana prije predmetnog događaja, kako se akutizacija kroničnog stanja ne smatra ozljedom na radu, dok je sudska vještakinja u svom nalazu i mišljenju potvrdila navedenu ocjenu.

Podneskom od 8. listopada 2020. tužiteljica je osporila nalaz i mišljenje sudske vještakinje, te je na raspravi održanoj 14. listopada 2020. predložila saslušati imenovanu sudsku vještakinju, a radi očitovanja na slijedeće: 1. je li nestabilnost lijevog ramena uz Bankrat i SLAP II leziju lijevog HS zgloba kronično stanje ukoliko se pravilno liječi, 2. je li s obzirom na stručno medicinsku ocjenu od 11. svibnja 2017. tužiteljici omogućeno pravilno liječenje, te 3. je li tužiteljica dana 12. svibnja 2017. bila zdrava i radno sposobna.

Na raspravi održanoj 12. studenog 2020. sudska vještakinja dr. M. V.-B., dr.med. specijalist medicine rada dala je usmeni nalaz i mišljenje, kako nestabilnost ramena je kronično stanje, jer usprkos adekvatnom liječenju kod tužiteljice uvijek postoji predispozicija za ponovnu ozljedu. Prilikom donošenja stručno medicinske ocjene od 11. svibnja 2017. da je stanje bilo sanirano, a dotadašnje liječenje je bilo provedeno po svim principima medicinske struke, slijedom čega je tužiteljica na dan 11. svibnja 2017. bila sposobna za rad za svoj posao. Međutim, kako i nakon toga uvijek postoji mogućnost, s obzirom na predispoziciju, da rame ponovno „iskoči“, a to znači da je ozljeda nastala 9. studenog 2017. akutizacija kroničnog stanja i kao takva se sukladno odredbi članka 67. stavak 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ne može smatrati ozljedom na radu. Zaključno je navela kako navedenim očitovanjem odgovorila i na postavljeno pitanje tužiteljice pod 3., odnosno je li tužiteljica dana 12. svibnja 2017. bila zdrava i radno sposobna. Stranke nisu imale daljnjih pitanja za sudsku vještakinju.

Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom sporu, pregleda medicinske dokumentacije i isprava koje se nalaze u spisu, kao i dostavljenom spisu tuženika, nakon provedenog sudskog postupka i sudsko-medicinskog vještačenja po vještakinji medicine rada, te održanih usmenih i javnih rasprava, ovaj sud je utvrdio kako tužiteljica svojim prigovorima iznesenim u tužbi i tijekom upravnog spora nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost osporenog rješenja tuženika. Pri tome je sud u cijelosti poklonio vjeru pisanom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. M. V.-B., dr.med. specijalisti medicine rada od 2. rujna 2020., budući da je isto izrađeno na temelju raspoložive medicinske dokumentacije, koja je priložena spisu tuženog tijela, sastavljeno je po pravilima medicinske struke, pri čemu sadrži detaljan prikaz i ocjenu odlučnih činjenica i analizu medicinske dokumentacije, te je valjano, jasno i argumentirano obrazloženo. Naime, i sudska vještakinja potvrđuje kako se dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S46.0 i S43.0 ne mogu uzročno posljedično povezati sa događajem od 9. studenog 2017., odnosno kako se navedene ozljede ne mogu priznati ozljedom na radu, budući da su uvjetovane kroničnom nestabilnošću lijevog ramena, a što se prema odredbi članka 67. točka 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ne može smatrati ozljedom na radu.

Slijedom iznijetog, kako je u konkretnom slučaju Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije, Vijeće II, Klasa: UP/II-502-03/18-01/91, Urbroj: 338-01-53-18-02 od 16. veljače 2018. sukladan provedenom sudsko medicinskom vještačenju u predmetnom upravnom sporu, a koji dokaz je sud izveo na prijedlog tužiteljice, po ocjeni ovog suda u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

Naime, u provedenom upravnom postupku, kao i u ovom upravnom sporu, je jasno i nedvojbeno utvrđeno kako se nije moglo udovoljiti tužiteljičinom zahtjevu, pa je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo kako je u predmetnom slučaju do ozljede tužiteljice nastale 9. studenog 2017. došlo zbog stečene predispozicije njenog zdravstvenog stanja, a što se prema odredbi članka 67. točka 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ne može smatrati ozljedom na radu, koje utvrđenje je tuženik osnovano potvrdio.

Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, sud odbio zatraženi trošak tužiteljice, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude. 

 

U Splitu, 20. studenog 2020.

                              

S U T K I NJ A

 

                                Anđela Becka, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Tanja Bubnjar Skoko