REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-4318/2020-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke
Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice
vijeća, u stečajnom postupku nad dužnikom NEŠPROJEKT d.o.o. u stečaju, Paulija b.b.,
Novigrad, OIB 66625788091, odlučujući o žalbi stečajnog vjerovnika JOŽE ROZMANA,
kojeg zastupaju punomoćnici Vedran Petrić i Matea Knežević, odvjetnici u Poreču, protiv
rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj St-343/2016-96 od 24. lipnja 2020., u
sjednici vijeća 21. listopada 2020.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba stečajnog vjerovnika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj St-343/2016-96 od 24. lipnja 2020.

Obrazloženje

Odlukom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj St-343/2016-96 od 24. lipnja 2020.
obustavljen je i zaključen stečajni postupak (točka I. izreke), te je određeno da će se točka I.
izreke provesti u sudskom registru po pravomoćnosti (točka II. izreke). U obrazloženju
rješenja prvostupanjski sud navodi kako je stečajni upravitelj predložio obustavu i zaključenje
stečajnog postupka temeljem čl. 291. st. 1. t. 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj
71/15 i 104/17; dalje: SZ), zbog nedostatnosti sredstava za ispunjenje ostalih obveza stečajne
mase. U odnosu na prigovor punomoćnice vjerovnika Jože Rozmana sud ukazuje kako se
parnični postupak koji je vodio dužnik može nastaviti i nakon zaključenja stečajnog postupka,
u odnosu na stečajnu masu, pa bi imovina koja naknadu uđe u stečajnu masu može provesti
naknadna dioba.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio stečajni vjerovnik Jože Rozman, putem
punomoćnika, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako rješenje ne sadrži
razloge o odlučnim činjenicama, pa je isto nerazumljivo i ne može se ispitati. Smatra kako
nisu ispunjene pretpostavke za obustavu i zaključenje stečajnog postupka, jer je stečajni

Poslovni broj: 78 Pž-4318/2020-4 2

dužnik, makar samo formalno, upisan kao vlasnik nekretnine vrijedne 570.000,00 kn, a
činjenica da je taj upis sporan i da se o tome vodi parnica ne znači da je dužni ostao bez
imovine. Smatra kako je pobijano rješenje neosnovano, jer ako se u parnici dokaže da je
stečajni dužnik stvarni vlasnik nekretnine, neće biti ispunjeni uvjeti za naknadnu diobu.
Prema mišljenju žalitelja, iz Stečajnog zakona proizlazi kako se naknadna dioba može
provesti samo ako se pronađe imovina koja ulazi u stečajnu masu, a ova je imovina već
pronađena, makar je sporno pitanje vlasništva. Nadalje, smatra kako se obustavom i
zaključenjem stečajnog postupka stvaraju nepotrebni troškovi, te predlaže ukinuti pobijano
rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Žalba nije osnovana.

Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 10. SZ
te čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:
53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje:
ZPP), i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.
st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog
prava.

Suprotno mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je obrazloženje rješenja jasno, razumljivo i može se ispitati.

Prvostupanjski je sud pravilno ukazao kako činjenica da je stečajni postupak
obustavljen i zaključen ne sprječava stečajnog upravitelja da preuzme postupak u ime i za
račun stečajne mase, te da, ukoliko se u tom postupku utvrdi da stečajni dužnik ima kakvu
imovinu, ista unovči i izvrši naknadna dioba.

Naime, odredba čl. 289. st. 1. t. 3. SZ-a ne može se tumačiti na onako uzak način na
koji to radi žalitelj. Pojam „pronađe imovinu koja ulazi u stečajnu masu“ ne obuhvaća samo
onu imovinu za koju stečajni upravitelj nije znao, pa se iznenada pojavila, već i onu imovinu
za koju su, u trenutku zaključenja, postojale takve okolnosti koje su sprječavale njeno
unovčenje.

U ovom konkretnom slučaju, sporno je pitanje vlasništva nekretnine, i sve od
pravomoćnog okončanja parničnog postupka neće se moći utvrditi ulazi li ta imovina u
stečajnu masu ili ne.

Ako se pravomoćnom sudskom odlukom utvrdi da ta nekretnina predstavlja vlasništvo
stečajnog dužnika, neće biti nikakve prepreke da se ista unovči i provede naknadna dioba,
temeljem čl. 289. st. 1. i čl. 291. SZ-a, bez obzira na to što je stečajni postupak obustavljen i
zaključen pobijanim rješenjem.

S obzirom na to da vođenje stečajnog postupka zahtijeva i određene troškove
(knjigovodstvo, podnošenje financijskih izvještaja i slično), sasvim je očito kako se
obustavom i zaključenjem stečajnog postupka smanjuje dalje opterećenje stečajne mase i
povećava mogućnost namirenja vjerovnika, ako se utvrdi postojanje imovine koju je moguće
unovčiti.

Poslovni broj: 78 Pž-4318/2020-4 3

Stoga je žalba stečajnog dužnika odbijena kao neosnovana, a pobijano rješenje potvrđeno (čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 10. SZ-a).

Zagreb, 21. listopada 2020.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas

.