Broj: Rev 726/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Željka Šarića, člana vijeća,  u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel M., protiv tužene S. Z., zastupane po Odvjetničkom društvu K. & partneri iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-3467/07 od 17. srpnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-1103/03 od 7. lipnja 2006., u sjednici održanoj  29. travnja 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom udovoljeno je tužbenom zahtjevu na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica čest. zgr. 653 k.o. M. M., pa je tužena dužna trpjeti da se tužiteljica po pravomoćnosti presude uknjiži kao vlasnik predmetne čest. zgr. 653 k.o. M. - M., uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene. Ujedno je tužena dužna naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu 8.800,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom  odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu drugostupanjskog suda na način da odbije postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz osudu tužiteljice na snašanje parničnog troška tuženoj, podredno ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužene nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka presude nije proturječna razlozima navedenim u obrazloženju pobijane presude. U presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni nisu nejasni niti proturječni, jer ne postoje proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i onoga što se navodi o sadržaju isprava i iskaza datih u tijeku postupka. Stoga pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica nekretnine opisane u izreci prvostupanjske presude i da je tužena dužna trpjeti da se tužiteljica po pravomoćnosti presude uknjiži kao vlasnik te nekretnine, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene.

 

U postupku je utvrđeno da je tužena uknjižena kao vlasnik nekretnine označene u izreci prvostupanjske presude (zemljišnoknjižni izvadak br. Ki-6327/97 od 12. kolovoza 1997.), a na osnovu odluke o prijenosu prava korištenja, upravljanja i raspolaganja poslovnom zgradom u M. - V. I. (Glasnik 2/90), a temeljem ugovora zaključenog između Općine Makarska i Općinskog komiteta SKH - Stranka M. bez datuma o prijenosu navedene nekretnine bez naknade. Rješenjem istog suda posl. br. Z-120/92 od 5. lipnja 1997. (list 8 spisa) provedena je uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine u korist S. H.. Naime, uvidom u zemljišnu knjigu (kao i priloženi spis Z-120/92) utvrđeno je da je taj ugovor isprava na temelju koje je na prednika tužene preneseno pravo korištenja upravljanja i raspolaganja poslovnom zgradom u M. - čest. zgr. 653 i to bez naknade, te da se izvrši upis tih prava (rješenje 17. rujna 1990. – list 5).

 

Odredbama čl. 360. do 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 – dalje: ZV) regulirana je pretvorba prava upravljanja korištenja i raspolaganja. Međutim, odredbom čl. 390. st. 1. istog Zakona propisane su iznimke prema kojoj se, odredbe čl. 360. do 365. tog Zakona ne odnose između ostalog na stvari na kojima su prava upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije. Prema st. 2. istog članka, pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima iz st. 1. tog članka, uredit će se posebnim zakonom.

 

Taj posebni zakon je Zakon o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društveno-političkih organizacija "Narodne novine" broj 70/97, donesen 18. lipnja 1997. a stupio je na snagu 26. lipnja 1997. (dalje: Zakon o pretvorbi). Prema odredbi čl. 2. citiranog Zakona o pretvorbi, danom stupanja na snagu istog Zakona, nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su bivše društveno-političke organizacije iz čl. 1. istog Zakona imale pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja, postaju vlasništvo Republike H..

 

Prema naprijed utvrđenom, a imajući na umu citirane odredbe Zakona o pretvorbi, prednik tužene je bivša društveno-politička organizacija. Sudovi su zaključili da nije postojao zakonski osnov za uknjižbu prava vlasništva na tuženu, budući tužena nije imala valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva (Iz rješenja istog suda Z-120/92 od 5. lipnja 1997. nije vidljiv pravni temelj uknjižbe prava vlasništva na tuženu).

 

Pri tome, prvostupanjski sud je imao na umu i odredbu čl. 43. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96 - dalje: ZZK) prema kojoj se upis u zemljišnu knjigu dopušta samo na temelju  isprava sastavljenih u propisanom obliku iz kojih je vidljiv pravni temelj upisa prava vlasništva.

 

Slijedom navedenog, nekretnine stečene temeljem tog Zakona, Republika Hrvatska je ovlaštena upisati na svoje ime u zemljišnim knjigama (čl. 10. Zakona o pretvorbi). Stoga je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje ove tužbe. Naime, i prema odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o pretvorbi, obavezna je Vlada Republike Hrvatske u roku šest mjeseci od stupanja na snagu tog Zakona, napraviti popis nekretnina koje su temeljem odredbe čl. 2. tog Zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske.

 

Dakle, prema Zakonu o pretvorbi, vlasništvo se stječe na temelju zakona, što znači uz ispunjavanje određenih pretpostavki u trenutku stupanja na snagu zakona, čl 129. st. 1. ZV.

 

Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZV, kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavki koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugog tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivane, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjena tih pretpostavki.

 

Sudovi su zaključili da tužena nije imala valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini, time da upis u zemljišne knjige nije pretpostavka stjecanja vlasništva kako to tužena ponavlja i u reviziji.

 

Dakle Zakon o pretvorbi ne pravi razliku u pretvorbi, ovisno o načinu stjecanja, prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja.

 

Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo odredbe, odredbe čl. 2. u svezi čl. 1., čl. 10., čl. 9/1. Zakona o pretvorbi, kao i odredbe čl. 129. st. 1. čl. 390. u vezi čl. 360. do čl. 365. ZV, slijedom čega je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da tužena nije imala valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini, te da sam upis u zemljišne knjige nije pretpostavka stjecanja tog prava vlasništva.

 

Stoga su neosnovani revizijski navodi tužene da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo (pozivajući se u reviziji na odredbe čl. 120. st. 1., čl. 124., čl. 130. st. 2. ZV, kao i odredbe čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama).

 

Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 29. travnja 2013.