1              Poslovni broj: Gž Ob-41/2020-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-41/2020-2

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i Ivice Botice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L., OIB: ... iz O., zastupanog po punomoćnici R. S., odvjetnici iz R., protiv tuženice L. L., OIB: ... iz O., zastupane po punomoćniku E. M. odvjetniku iz Z., radi utvrđenja bračne stečevine, rješavajući žalbe stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-104/17 od 25. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, dok se uvažava žalba tužitelja te preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-104/17 od 25. siječnja 2019. i sudi:

 

Utvrđuje se da su stranke suvlasnici i to tužitelj B. L. u 1/2 dijela stana, a tuženica L. L. 1/2 dijela stana sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u O., ulaz I., prizemlje koje se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, drvarnice ukupne površine 86,82 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč.br. 326 upisan u podulošku 228 (zk.u. 78) k.o. O.

 

II. Uvažava se žalba tužene, preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-104/17 od 25. siječnja 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženici da tužitelju izda ispravu podobnu za upis prava suvlasništva tužitelja na opisanoj nekretnini s imena tuženice na ime tužitelja koji će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 29.700,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o diskontnoj stopi HNB-a u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"1. Utvrđuje se da su stranke suvlasnici i to tužitelj B. L. u 1/4 dijela a tuženica L. L. u 3/4 dijela stana sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u O., ulaz 1, prizemlje, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, drvarnice ukupne površine 86,82 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k.č.br. 326 upisan u podulošku 228 (z.k.ul. 78 ) k.o. O.

 

Nalaže se tuženici da tužitelju izda ispravu podobnu za upis prava suvlasništva tužitelja na opisanoj nekretnini sa imena tuženice na ime tužitelja koju će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je suvlasnik preostalih 1/4 dijela stana sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u O., ulaz 1 prizemlje, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, drvarnice ukupne površine 86,82 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k.č.br. 326 upisan u podulošku 228 ( z.k.ul.78 ) k.o. O.

 

3. Tuženica je dužna naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 11.721,88 kn u roku od 15 dana."

 

Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. točka 2) i 3) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu u točki 2. i 3. izreke i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, podredno da preinači presudu u tom dijelu, usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, sve uz naknadu troškova postupka iz žalbe.

 

Tužena pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na žalbu tužitelja, tužena je osporila navod uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

 

Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a i riješena je kao u izreci iz sljedećih razloga.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka čini stan u O., površine 86,82 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj kč.br. 326 upisan u podulošku 228 k.o. O. i da mu tuženica izda tabularnu ispravu za uknjižbu 1/2 dijela prava vlasništva predmetnog stana.

 

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke zaključile brak 19. lipnja 1976., da je brak prestao razvodom 25. veljače 2016., da su u braku rođeni sinovi L. 1979. i A. 1976. Rješenjem Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalno poslove od 27. veljače 1981. tuženici je dodijeljen na korištenje stan površine 40,74 m2, a tužitelj je bio sunositelj stanarskog prava. Zamjena stanarskog prava tog stana sa stanarskim pravom stana oca tuženice površine 85,89 m2 izvršen je 13. kolovoza 1987. Taj stan je tuženica otkupila na temelju ugovora o prodaji stana sa obročnom otplatom sklopljenim s Gradom O. 30. lipnja 1998. uz suglasnost tužitelja. Aneks tog ugovora je sklopljen 9. prosinca 2003. iz razloga da se ostatak duga obročne otplate cijene stana otplati jednokratno u iznosu od 37.527,03 kn. U otplatama rata cijena otkupa stana sudjelovao je i tužitelj, a stranke su zajedničko otplatile razliku cijene stana.

 

Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da su stranke imale jednaka prava na stanu koji je tuženici dodijeljen na korištenje i to dvosobnog stana s nus prostorijama površine 40,74 m2 te da je tužitelj na tom stanu sunositelj stanarskog prava, a zamjenom tog stana za veći koji je pripadao ocu tuženice stranaka da u tom nema doprinosa tužitelja, pa je pozivom na odredbe članka 270., 271. i 280. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZBPO), s obzirom na razliku površini ranije manjeg stana i ovog dosudio tužitelju po osnovu bračne stečevine pravo suvlasništva nad predmetnom stanu ¼ dijela, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je predmetni stan u smislu odredbe članka 271. ZBPO-a bračna stečevina stranaka te je primjenom odredbe članka 281. ZBPO-a utvrdio da prema doprinosu svakog bračnog druga u stjecanju tog stana suvlasnički dio tužitelja na navedenom stanu iznosi 1/4 a tužene 3/4 dijela.

 

Odredbom članka 551. stavka 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19) propisano je da se danom primjene ovog zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima, a istu odredbu sadržavao je u članku 361. stavku 2. Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15) te u članku 363. stavku 2. i prije važeći Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj 162/98 koji je stupio na snagu 1. srpnja 1999.), što je u skladu s jednim od temeljnih načela pravnog poretka u zaštiti stečenih prava, a u slučaju da novi zakon to pravo različito propisuje, po novom se zakonu stjecanje prosuđuje tek od stupanja na snagu tog zakona.

 

Kako je bračna zajednica prema utvrđenju prvostupanjskog suda, a što nije bilo sporno među strankama postojala do razvoda 25. veljače 2016., dakle u vrijeme kada je stečen predmetni stan (2003.) to predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu kako je to i utvrdio prvostupanjski sud, ali pravo vlasništva treba procijeniti prema odredbi Obiteljskog zakona, a ne ZBPO-a.

 

Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 193/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02, dalje u tekstu: ZPS) bili su propisani uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako odredbom članka 6. stavka 1. propisano da stan ima pravo kupiti stanar (nositelj stanarskog prava) pod uvjetima iz tog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok je stavkom 2. toga članka propisano da kada stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

 

Odredbom članka 64. stavka 1. točke 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93 i 91/96, 99/96, dalje u tekstu: ZSO), koji je bio mjerodavan u pogledu propisa o stanovanju u vrijeme stjecanja stanarskog prava izričito je bilo propisano da stanarsko pravo stječe bračni drug osobe kojoj se stan daje na korištenje ukoliko zajednički stanuju.

 

Slijedom naprijed iznesenih nespornih činjeničnih utvrđenja, kao i citiranih mjerodavnih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud kod vrednovanja stanarskog prava kao imovinskog prava na kojem se stjecalo pravo vlasništva nije imao osnove utvrđivati doprinos svakog bračnog druga u stjecanju tog prava s obzirom na izričitu odredbu članka 64. stavka 1. točke 2. ZSO-a.

 

Polazeći od toga da je pravo na otkup stana bilo pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo imatelje tog prava na stvaranje imovinskog prava – prava vlasništva, pravo na otkup stana kao imovinsko pravo je bračna stečevina tuženika i tužene svakog u jednakom omjeru, jer su oboje bili nositelji stanarskog prava, a pravo na otkup samo jednog od njih bilo je uvjetovano suglasnošću drugog bračnog druga, također nositelja stanarskog prava.

 

U takvoj situaciji su tužitelj i tužena koji su bili sunositelji stanarskog prava otkupom stana postali suvlasnici tog stana svaki za ½ dijela, jer suvlasništvo svake parnične stranke u jednakim omjerima proizlazi upravo iz činjenice što su oni bili sunositelji stanarskog prava.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je suvlasnički dio tužitelja na predmetnom stanu ¼ dijela a tužene ¾ dijela, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo utvrditi da su ti dijelovi jednaki, odnosno da su stranke suvlasnici svaka za 1/2 dijela tog stana.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

Tužitelj je vlasništvo predmetnog stana stekao tijekom trajanja braka, dakle kao bračnu stečevinu, pa se radi o stjecanju prava vlasništva temeljem zakona. U tom slučaju ne postoji pravna osnova prema kojoj bi postojala obveza tužene za izdavanje tabularne isprave, jer onaj tko stekne pravo vlasništva temeljem zakona ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi kako to proizlazi iz odredbe članka 129. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15, dalje u tekstu: ZV).

 

Stoga je tužitelju za upis u zemljišne knjige prava (su)vlasništva stečenog temeljem zakona dovoljna presuda kojom je utvrđeno pravo (su)vlasništva (odluka VS RH br. Rev. 84/10-2 od 29. rujna 2010., Rev. X434/13-2 od 25. svibnja 2013., Rev. X986/10-2 od 21. studenog 2012.).

 

Slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tužene, preinačiti presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti o troškovima postupka, sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

 

Tužitelju je valjalo priznati sukladno vrijednosti predmeta spora, priloženom popisu troškova, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), i to Tbr. 7 stavak 1. točka 1., Tbr. 8 stavak 1. točka 1., Tbr. 9 točka 2., 1. i 5., Tbr. 42, Tbr. 10, za sastav tužbe 25 bodova, a sastav podnesaka od 11. siječnja 2018. do 250 bodova, za zastupanje na ročištu od 12. siječnja i 23. veljače 2018. po 125 bodova, za pristup na ročište 13. travnja 2018. 62,5 boda, za zastupanje na ročištu dana 25. svibnja 2018. 250 bodova, za pristup na ročište 06. rujna 2018. 625 boda, za zastupanje na ročištu 15. listopada 2018. 250 bodova, za zastupanje na ročištu od 28. studenog 2018. 62,5 boda, za zastupanje na ročištu 14. prosinca 2018. 250 bodova, ukupno 1687,5 što pomnoženo s 10,00 kn koliko iznosi vrijednost boda s paušalom daje iznos od 16.875,00 kn. Tome se dodaje PDV u iznosu od 4.218,75 kn što sveukupno iznosi 23.443,75 boda. Na navedene iznose dodaje trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn, te PDV u iznosu od 781,25 kn, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 2.350,00 kn, sveukupno 29.700,00 kn, na koji iznos je tužena obvezana naknaditi tužitelju, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu, 27. svibnja 2020.