1

Poslovni broj Gž Ovr-1170/2018

 

            Poslovni broj Gž Ovr-1170/2018

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji pojedincu Ingrid Bučković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. F.-G.-B. G. G., OIB: ..., iz Republike Austrije, kojeg zastupaju punomoćnici T. Z. i K. H., odvjetnici iz V., protiv ovršenika 1. R. B., OIB: ..., iz P., i 2. R. B., OIB: ..., iz P., koje zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik iz O., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovr-2714/2015-67 od 28. svibnja 2018., 24. travnja 2020.,

 

r i j e š i o  j e

 

Uvažava se žalba ovrhovoditelja te se preinačava rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovr-2714/2015-67 od 28. svibnja 2018. i  rješava:

 

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo pod posl. brojem P-1295/16.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se na sve zakonom popisane žalbene razloge, sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog za odgodu ovrhe, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka ovrhovoditelju.

 

Žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava jer da u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“ broj 72/17, dalje: Zakon o ništetnosti). Naime, prvostupanjski sud da ne obrazlaže pretpostavke za primjenu tog zakona, zbog čega da je pobijano rješenje arbitrarno i na zakonu neutemeljeno, kao i da se sud nedopušteno upušta u ocjenu i osporavanje nesporne činjenice sklapanja ugovora o kreditu u Republici Austriji. Nadalje, ističe da se Zakon o ništetnosti u konkretnom slučaju ne može retroaktivno primjenjivati na ugovorne odnose nastale prije stupanja na snagu tog zakona, kao i da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1. st. 1. tog Zakona za njegovu primjenu, s obzirom da nije ispunjena pretpostavka međunarodnog elementa, niti je ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj, a niti je sklopljen s neovlaštenim vjerovnikom jer da ovrhovoditelj u smislu čl. 2. st. 1. toč. 2. Zakona o ništetnosti, to nije.

 

Ovršenici u odgovor na žalbu osporavaju žalbene navode, kao neosnovane i predlažu odbijanje žalbe.

 

Žalba je osnovana.

 

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91,  91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13 ,89/14 i 70/19, dalje: ZPP),  svezi s čl. 21. st.1. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) na koju se sadržajem žalbe poziva ovrhovoditelj, budući da pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge odlučnim činjenicama, a nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenje bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

 

Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je u tijeku parnični postupak posl. broj P-1295/16 po tužbi ovršenika protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu, zaključenog i osiguranog javnobilježničkim očitovanjem po javnom bilježniku J. C., pod brojem OU-283/05 od 7. ožujka 2005., s time da je kao mjesto sklapanja ugovora naveden G. u Republici Austriji.

 

Imajući u vidu da se ovršni postupak vodi radi ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja iz predmetnog ugovora o kreditu, a da ovršni sud nije ovlašten utvrđivati sporne činjenice mjesta sklapanja ugovora i odobravanja kredita te statusa vjerovnika i dužnika, već da će se iste utvrđivati u parničnom postupku, prvostupanjski sud zauzima stav da u primjenu dolazi Zakon o ništetnosti pa cijeneći da se vodi parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora, pozivom na čl. 6. navedenog Zakona donosi pobijano rješenje.

 

Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, ovršenici svoj prijedlog za odgodu ovrhe temelje isključivo na činjenici da su podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu pa da su ispunjene pretpostavke iz čl. 6. Zakon o ništetnosti za odgodu ovrhe.

 

Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju dolazi u primjenu Zakon o ništetnosti. To iz razloga jer je presudom Suda Europske unije broj C-630/17 od 14. veljače 2019. presuđeno da čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojeg je, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji ne raspolaže odobrenjem koja nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihovih djelatnosti na njezinom državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

 

              Kako iz prethodno navedene presude proizlazi da je Zakon o ništetnosti protivan odredbi čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a pravo Europske unije utemeljeno na međunarodnim ugovorima ima izravan učinak i nadređeno je nacionalnom pravu, dakle one odredbe nacionalnog prava koje su suprotne pravu Europske unije postaju neprimjenjive, to se odredbe Zakon o ništetnosti više ne mogu primjenjivati, slijedom čega se prijedlog za odgodu ovrhe  utemeljen na tom zakonu ukazuje neosnovnim.

 

              Također, prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan niti pozivom na čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, kojom je propisano da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu u potpunosti ili djelomično ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz uvjet da je podnesena tužba, između ostalog, za utvrđenje ništavosti javnobilježničke isprave na temelju koje je određena ovrha. Naime, ovršenici u prijedlogu za odgodu ovrhe niti ne tvrde da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štete odnosno da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje pa unatoč tome što je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, nije ispunjena druga kumulativna pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu ovrhe.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je pozivom na čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja, kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsko rješenje, kao u izreci.

 

U Rijeci 24. travnja 2020.

 

                                                                                                                Sutkinja

Ingrid Bučković