1                                                          Pr-1071/19

 

Pr-1071/19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz K., …, OIB: …, zastupane po pun. Ž. Ć., odvj. u S., protiv tuženika KBC S., …, OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2020. u nazočnosti pun. tužitelja Ž. Ć., odvj. u S. te pun. tuženika B. D., objavljene dana 31. siječnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              "I. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 16.881,53 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća do 31. srpnja 2015. prema stopi od 12%, od 1. kolovoza 2015. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana dospijeća do isplate na niže navedene iznose:

              -522,76 kn od 15. 07. 2013. god. do isplate,

              -545,49 kn od 15. 08. 2013. god. do isplate,

              -411,88 kn od 15. 09. 2013. god. do isplate,

              -697,02 kn od 15. 10. 2013. god. do isplate,

              -575,77 kn od 15. 11. 2013. god. do isplate,

              -696,98 kn od 15. 12. 2013. god. do isplate,

              -627,29 kn od 15. 01. 2014. god. do isplate,

              -627,29 kn od 15. 02. 2014. god. do isplate,

              -627,29 kn od 15. 03. 2014. god. do isplate,

              -537,68 kn od 15. 04. 2014. god. do isplate,

              -286,02 kn od 15. 05. 2014. god. do isplate,

              -458,21 kn od 15. 06. 2014. god. do isplate,

              -420,03 kn od 15. 07. 2014. god. do isplate,

              -630,05 kn od 15. 08. 2014 god. do isplate,

              -330,02 kn od 15. 09. 2014. god. do isplate,

              -486,85 kn od 15. 10. 2014. god. do isplate,

              -630,05 kn od 15. 11. 2014. god. do isplate,

              -630,05 kn od 15. 12. 2014. god. do isplate,

              -547,87 kn od 15. 01. 2015. god. do isplate,

              -601,41 kn od 15. 02. 2015. god. do isplate,

              -630,05 kn od 15. 03. 2015. god. do isplate,

              -324,57 kn od 15. 04. 2015. god. do isplate,

              -383,44 kn od 15. 05. 2015. god. do isplate,

              -258,79 kn od 15. 05. 2015. god do isplate,

              -602,67 kn od 15. 06. 2015. god. do isplate,

              -632,81 kn od 15. 07. 2015. god. do isplate,

              -467,73 kn od 15. 08. 2015. god. do isplate,

              -622,11 kn od 15. 09.2015. god. do isplate,

              -434,97 kn od 15. 09. 2015. god. do isplate,

              -632,82 kn od 15. 10. 2015. god. do isplate,

              -492,19 kn od 15. 11. 2015. god. do isplate,

              -540,53 kn od 15. 12. 2015. god. do isplate,

              -363,79kn od 15. 01. 2016. god. do isplate.

             

              II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe  isplatiti tužiteljici troškove postupka sukladno odluci suda isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ž. Ć., odvjetnik iz S., G. ., OIB: …, broj računa: IBAN: …., kod PBZ d.d. PBZGHR2X, uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate prema stopio zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim  trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.", kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              U ovoj pravnoj stvari Županijski sud u Rijeci rješenjem br. … od 25. studenog 2019.g. prihvatio je žalbu tuženike te ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu br. Pr-1209/2015 o 12. srpnja 2018.g. te vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

              U ukidnom rješenju viši sud je u bitnome naveo kako sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je u nastavku postupka potrebno ocijeniti i dokaze koje je predložio tuženika a uvidu iskaza E. V., M. Ž. i K. R.,  a posebno tlocrt K. za onkologiju koju tužiteljica čisti s upisanim površinama prostora, a iz kojih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti bi proizlazilo kako tužiteljica nije radila 2/3 dijela radnog vremena na poslovima s posebnim uvjetima rada.

              U nastavku postupka tužiteljica ustraje u navodima iz tužbe predane ovom sudu dana 03. prosinca 2015. godine, da je djelatnica tuženika i to nezdravstveni radnik IV. vrste i to na radnom mjestu pomoćnog osoblja, pomoćna radnica na K. za onkologiju i radioterapiju – O. odjelu tuženika gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika. Navodi se da sukladno odredbama KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' br. 88/13 od 08.07.2013.godine) tužiteljica ima pravo na dodatak na plaću od 25% osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada nezdravstvenih radnika koji rade na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika, a koji dodatak da tužena nije isplatila tužiteljici usprkos višestrukih usmenih traženja te pisanog zahtjeva od 20. svibnja 2015. godine, te Zaključka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sa sjednice održane 03.ožujka 2014. godine. U navedenom smislu tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužiteljici ukupan iznos od 37.200,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose od po 1.200,00 kuna od dospijeća svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 25. svibnja 2017. godine na način kako je to navedeno u izreci presude, time da je isto tužbeno traženje postavila i naknadnim podneskom od 10. siječnja 2020.g.

              Tuženik u odgovoru na tužbu od 27. siječnja 2017. godine navodi da osporava u cijelosti osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe da tužiteljica ne radi 2/3 radnog vremena na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika. Ističe se da tužiteljica čisti cjelokupnu površinu zgrade u kojoj je smještena K. za onkologiju tuženika i to sve prostorije te zgrade, ali da se ne primjenjuje intravenozna terapija citostatika u svim prostorijama navedene klinike. Istaknuto je da površina prostorija u kojima se primjenjuje intravenozna terapija citostatika čini samo 13,8 % od ukupne površine K. za onkologiju koju čisti tužiteljica, jer da ukupna površina klinike koju čisti tužiteljica i to K. za onkologiju iznosi 2631 m2 od čega da na prostorije u kojima se primjenjuje intravenozna terapija citostatika otpada 364 m2. Navodi se da tužiteljičini poslovi nisu samo  čišćenje prostorije K. za onkologiju, već i kurirski poslovi i to poslovi pomaganja u administraciji, kao primjerice odlasci u druge klinike po razne nalaze, odlasci u U. zgradu bolnice, te da u tim klinikama i upravnoj zgradi nema uopće intravenozne primjene citostatika, a što da je općepoznata činjenica, te da kad se uz to uzme u obzir i trideset minuta dnevne pauze, kao i početnih trideset minuta pripreme za posao, da je više nego očito kako od osam sati rada dnevno tužiteljica zasigurno 5,3 sata, tj. 2/3 radnog vremena ne radi u prostorijama u kojima se primjenjuje intravenozna terapija citostatika. Zaključno se navodi kako je na tužiteljici teret dokaza iz tužbe, jer da se ne radi o slučaju za koji je čl. 135. Zakona o radu propisano da je teret dokaza na poslodavcu tj. tuženiku, te da tužiteljica treba dokazati da 2/3 radnog vremena radi na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje da se primjenjuje intravenozna terapija citostatika, a da tužiteljica nije pružila niti jedan dokaz na ovu okolnost, pa da je tužbeni zahtjev u tom smislu neosnovan.

              Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu od 15. rujna 2014. godine, zahtjeva pomoćnog osoblja od 20. svibnja 2015. godine, zaključaka s 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 03. ožujka 2014. godine, platnih podataka, skice prostorija, dokaz o isplatama za tužiteljicu vezano za posebne uvjete rada, i to 5%, 7% i 11% u odnosu na 25% obračunatih posebnih uvjeta rada u razdoblju od 01. lipnja 2013. do 31. prosinca 2015. godine sačinjenog 10. svibnja 2017. godine, te ovjerenog od strane tuženika i potpisanog od strane nadležne osobe službe Jedinice za obračun plaća M. B., zapisnika s ročišta od 05. svibnja 2016. i 05. listopada 2016. godine iz predmeta koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-1208/15, evidencije o radnom vremenu s nalozima za obračun plaće, KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 02. prosinca 2013. godine, zapisnika s ročišta od 11. svibnja 2017. u predmetu Pr-1206/15, zapisnika s ročišta od 06. travnja 2017. u predmetu Pr-1207/15, zapisnika s ročišta od 09. svibnja 2017. u predmetu Pr-1204/15, zapisnika s ročišta od 12. lipnja 2017. u predmetu Pr-1208/15, stranice KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Ugovora o radu od 28. ožujka 1996. godine. Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice.

Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

              Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužiteljica djelatnica kod tuženika kao nezdravstveni radnik IV vrste i to na radnom mjestu pomoćnog osoblja, pomoćne radnice na K. za onkologiju i radioterapiju – O. odjelu tuženika. Ova činjenica proizlazi iz  sadržaja Ugovora o radu zaključenog dana 15. rujna 2014. godine, a kojim ugovorom  je u čl. 1. tog Ugovora utvrđeno da sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u KBC-u S. od 15.06.2014. godine će se međusobna prava i obveze iz radnog odnosa tužiteljice kod tuženika regulirati upravo tim Ugovorom o radu, te da potpisom tog Ugovora prestaje vrijediti Ugovor o radu od 28.03.1996. godine i Aneks Ugovora o radu od 30. lipnja 2005. godine.

              Ono što je među strankama u ovom postupku dvojbeno je činjenica pripada li tužiteljicu u utuženom razdoblju od lipnja  2013. godine do zaključno prosinca 2015. godine dodatak na plaću s osnova rada, i to posebnih uvjeta rada nezdravstvenih radnika koji rade na onkološkom odjelu, i to u iznosu od 25% osnovne plaće.

              Iz pregledanog Ugovora o radu od 15. rujna 2014. godine proizlazi da se taj Ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme počev od 15. rujna 2014. godine, te se u čl. 3. tog Ugovora navodi da će tužiteljica obavljati poslove u poslovnim prostorijama u sjedištu tuženika kao poslodavca na K. za onkologiju i radioterapiju, a prema potrebi i drugim klinikama, zavodu i odjelima KBC-a S., odnosno, izvan sjedišta poslodavca po pismenom nalogu sanacijskog upravitelja ustanove. Čl. 4. ovog Ugovora je ugovoreno da će tužena obavljati kao namještenik na radnom mjestu IV. vrste poslove radnog mjesta pomoćne radnice i to prema opisu poslova iz Sistematizacije KBC S.. Čl. 5. ovog Ugovora je ugovoreno da će tužiteljica raditi u punom radnom vremenu, a prema rasporedu procesa i utvrđenoj potrebi rada na K. za onkologiju i radioterapiju ili na drugoj klinici, zavodu ili odjelu odnosno izvan sjedišta poslodavca sukladno točki 3. tog ugovora. Čl. 7. ovog Ugovora je ugovoreno da će se plaća radnika odrediti u skladu sa Zakonom o plaćama u javnim službama, Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijenta složenosti poslova u javnim službama, važećim Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o plaćama i ugovorom o radu, a čl. 8. navedenog Ugovora o radu je ugovoreno da će  se na pitanje naknada i ostalih materijalnih prava koja nisu utvrđena navedenim odredbama iz čl. 7. ovog Ugovora primjenjivati opći propisi o radu i važeći Kolektivni ugovor, te da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno važećem Kolektivnom ugovoru. Podjednake odredbe ugovora o radu bile su sadržane i u ranijem Ugovoru o radu zaključenom između tužiteljice i tuženika 28.03.1996. godine, a koji je prestao važiti s danom zaključenja ugovora o radu od 15. rujna 2014. godine.

Iz pregledanog KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 88/13), a koji je u predmetnoj pravnoj stvari u primjeni budući je isti u primjeni od 01.06.2013. godine temeljem odredbe članka 31. stavka 1. navedenog KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je propisano da na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštiti radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika, a temeljem stavka 2. istog članka je propisano da su poslovi iz stavka 1. ovog članka poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja te intravenozna aplikacija citostatika, i to pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena. Ujedno, temeljem odredbe članka 31 stavka 3 istog KU je propisano da za poslove iz stavka 1. ovog članka se određuje opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno.

              Temeljem odredbe članka 65 stavka 1. navedenog KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te temeljem stavka 2 istog članka osnovna plaća uvećati će se radnicima na sljedećim radnim mjestima i poslovima 25% nezdravstvenom radniku II, III i IV vrste na otvorenim izvorima zračenja 2/3 radnog vremena.

              Iz pregledanih zaključaka s 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 03. ožujka 2014. godine proizlazi da je na toj sjednici između ostalog donesen i zaključak da nezdravstveni radnik koji 2/3 radnog vremena radi na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika ima pravo na dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada od 25%.

              Iz pregledanog obračuna tuženika izdanog od strane KBC S., Jedinice za obračun plaća za predmetno utuženo  razdoblje od lipnja 2013. godine do zaključno prosinca 2015.godine proizlazi da je tuženik dostavio ovom sudu podatke o isplaćenim posebnim uvjetima rada  7% i 11% u odnosu na 25% obračunatih posebnih uvjeta rada za navedeno utuženo razdoblje, te iz navedenog obračuna jasno proizlazi da je tuženik tužiteljici prema tom obračunu isplatio za navedeno razdoblje dodatak na plaću vezano za posebne uvjete rada 7%, 11%. Iz predmetnog obračuna proizlazi da su tužiteljici ujedno obračunati, ali da nisu isplaćeni u navedenom utuženom razdoblju upravo posebni uvjeti rada od 25% osnovne plaće, a koji se odnose na dodatak na plaću s osnova rada  posebnih uvjeta rada nezdravstvenih radnika koji rade na onkološkom odjelu, te je tuženik prema vlastitom obračunu utvrdio ukupnu razliku između isplaćenih posebnih uvjeta rada 7%, 11% i obračunatih, a neisplaćenih posebnih uvjeta rada od 25% i to ukupan iznos za utuženo razdoblje u iznosu od 16.881,53 kune. Tužiteljica je prihvatila ovaj obračun, te je sukladno ovom obračunu i uređen tužbeni zahtjev. Navedeni obračun tuženika u cijelosti se poklapa s onim što je navedeno i što proizlazi iz pregledanih platnih podataka - platnih kartona za razdoblje od siječnja 2013. godine do prosinca 2013. godine, te od siječnja 2014. godine do prosinca 2014. godine.

              Osnovno pravno pitanje potrebno za razrješenje ove pravne stvari je pravno pitanje je li tužiteljica 2/3 radnog vremena radila na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika. U navedenom smislu je trebalo utvrditi gdje je točno tužiteljica radila, te je li radila na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika, te ako je radila na navedenim odjelima, koliko je radnog vremena radila na navedenim odjelima.             

Iz iskaza I. L. danog za potrebe postupka u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod brojem Pr-1208/15 je razvidno da je ista pomoćna radnica kao i tužiteljica u ovom postupku, te da pomoćne radnice na onkološkom odjelu rade u teškim radnim uvjetima na odjelu za onkologiju u KBC-u S., te da se radi o radu pod posebnim uvjetima zbog izloženosti štetnim tvarima jer se na navedenom odjelu nalaze pacijenti s teškim zdravstvenim stanjima, te zbog rada i na odvoženju citostatskog otpada, te čišćenja soba za vrijeme dok se pacijenti tamo nalaze, a u kojima se aplicira kemoterapija. Prema iskazu I. L., ista čak osam sati dnevno u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni provodi na odjelu gdje se primjenjuje citostatska terapija. Ista radi kao pomoćna radnica u KBC-u S. na odjelu onkologije od 2001. godine.

              Iz iskaza M. B. danog za potrebe postupka u predmetu koji se vodi  pred ovim sudom pod brojem Pr-1206/15 proizlazi da je M. B. također pomoćna radnica koja je od 13. kolovoza 2001. godine zaposlena u KBC S. na onkologiji u posebnoj novoj zgradi KBC-a S. gdje se nalazi onkologija te da ista obavlja poslove čistačice. Ista je također istakla da je odjel onkologije poseban odjel na KBC S. sa posebnim režimom, te da je riječ o opasnom za zdravlje zračenju kojem da su izloženi pacijenti ali i zdravstveno i drugo zaposleno osoblje na odjelu i to opasnom zračenju kemoterapijom. U odnosu na 2013., 2014. i 2015. godinu ista je istakla da je njezino puno radno vrijeme u tom periodu na dnevnoj razini iznosilo 7 radnih sati i to zbog otežanih uvjeta rada na odjelu onkologije te da je ista od 01. siječnja 2016. godine započela raditi na navedenom odjelu osam sati dnevno te da ista svake godine odlazi na redovite zdravstvene preglede zbog otežanih uvjeta rada i da su ti pregledi za nju obvezni. Ista je također potvrdila činjenicu da je T. J. bila glavna sestra onkologije u utuženom razdoblju 2013., 2014. i 2015.godini. Također, iz iskaza iste proizlazi da se intravenozna terapija citostaticima u odnosu na pacijente primjenjuje na odjelu KBC S. i to u prostorima dnevne bolnice, u prizemlju i na prvom katu, te je ista istakla da ona na odjelu onkologije gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostaticima provodi dnevno šest sati od ukupno 7 radnih sati dnevno, a nekad i više od šest sati i to u obje smjene.

              Iz iskaza L. M. danog za potrebe postupka u predmetu ovog suda koji se vodio pod brojem Pr-1204/15 proizlazi da je ista od 01. listopada 2009. godine zaposlena u KBC S. na onkologiji u posebnoj novoj zgradi KBC S. u kojoj se nalazi onkologija i to na mjestu pomoćne radnice, te da ista obavlja poslove čistačice. Ista također navodi da je riječ o odjelu onkologije kao odjelu sa posebnim režimom jer da je riječ o opasnom za ljudsko zdravlje zračenju kojem da su izloženi pacijenti, a isto tako i zaposleno i zdravstveno osoblje. U odnosu na radno vrijeme, iz iskaza iste također proizlazi da u 2013., 2014. i 2015. godini je njeno puno radno vrijeme na dnevnoj razini iznosilo 7 radnih sati, a što da je upravo tako zbog otežanih uvjeta rada na odjelu onkologije. Ista je otpočela na navedenom odjelu od 01. siječnja 2016. godine raditi 8 radnih sati dnevno. Također, i iz iskaza ove pomoćne radnice proizlazi da ista svake godine odlazi na liječničke preglede zbog opisanih otežanih uvjeta rada i da su ti pregledi obavezni, te je ista navela da je T. J. bila glavna sestra onkologije u utuženom razdoblju 2013., 2014. i 2015. godine. Nadalje, i iz iskaza L. M. proizlazi da je u periodu 2013., 2014. i 2015. godine radilo osam pomoćnih radnica i da su sve radile istu vrstu poslova te da je ona na odjelu onkologije gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostaticima provodi šest sati dnevno od sedam sati dnevno i to u obje smjene.

              Iz iskaza T. J. danog za potrebe postupka koji se kod ovog suda vodi pod brojem Pr-1208/15 proizlazi da je ista bila dugi niz godina do travnja 2015. kad je otišla u mirovinu glavna sestra Klinike za onkologiju. Iz iskaza iste proizlazi da na Klinici postoji sedam pomoćnih radnica. Nadalje, iz iskaza iste proizlazi da za sve vrijeme dok je ona bila glavna sestra Klinike za onkologiju je radno vrijeme pomoćnih radnica bilo sedam sati dnevno, i to baš iz razloga što se na ovaj način cijenila njihova izloženost štetnom djelovanju citostatske terapije i zračenja. U odnosu na poslove koje obavljaju pomoćne radnice, ista je iskazala da se to odnosi na poslove koje iste obavljaju u prostoru gdje se kontinuirano aplicira kemoterapija, i to dnevna bolnica, prizemlje odjela gdje se nalazi dio bolesničkih soba uz ambulante te na prvom katu odjela gdje se nalaze bolesničke sobe, dok da iste održavaju i prostor podruma gdje se nalaze aparati za radio terapiju, ali da se tu zadržavaju najkraće. U odnosu na hodnike, hol, stepenište i II. kat gdje se nalaze liječničke sobe i prostori uprave, ista je istakla da se tu pomoćne radnice zadržavaju najkraće. T. J. je u svom iskazu istakla da kategorički tvrdi da pomoćne radnice više od 2/3 radnog vremena borave u prostorima u kojima da su izložene negativnom djelovanju citostatika i zračenja te da je upravo iz tog razloga njihovo radno vrijeme do odlaska u mirovinu iste bilo sedam, a ne osam sati dnevno. Također, iz iskaza T. J. proizlazi da su pomoćne radnice izložene štetnom utjecaju i kad odlažu otpadni materijal. U odnosu na prostore uprave koje se nalaze na drugom katu i liječničke sobe, ista je istakla da ih pomoćne radnice održavaju jednom tjedno. Također, iz iskaza T. J. proizlazi da joj je u razdoblju kad je ona radila radno vrijeme bilo 7 sati, da su pomoćne radnice bile 6 sati na spomenutim poslovima. Također, iz iskaza T. J. proizlazi da su pomoćne radnice imale obvezne zdravstvene preglede jednom godišnje, a koje su obavljale u 2013., 2014. i 2015. godini.

              Iz iskaza K. R. dane za potrebe postupka koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-1208/15 proizlazi da ista radi kao glavna sestra Klinike za onkologiju, te da na tom odjelu radi sedam pomoćnih radnica. Iz iskaza iste proizlazi da ista smatra da pomoćne radnice provode manje od 2/3 radnog vremena na odjelima gdje se primjenjuje terapija citostaticima. Ista je istakla da su, želeći utvrditi koliko svaka pojedina pomoćna radnica provodi u ovakvom okruženju, uzeli ukupnu kvadraturu, minutažu koliko se prosječno zadržavaju u ovim prostorima te koliko ih ukupno ima te da su došli do rezultata da iste provode manje od 2/3 radnog vremena na navedenim odjelima. Nadalje, iz iskaza iste proizlazi da ista ovo nije kompetentna određivati sama, već da je to radila zajedno s nadležnima u kadrovskoj službi te da je utvrdila da bi 1,5 do dvije radnice imale pravo na dodatak s tog osnova te da bi to trebalo precizno utvrditi. Također je ista istakla da se evidencija o radu pomoćnih radnica ne vodi u smislu specifikacije radnih sati, već samo u smislu evidentiranja dolaska i odlaska na posao.

              Iz iskaza E. V. danog za potrebe predmeta pod brojem Pr-1208/15 proizlazi da pomoćne radnice obavljaju poslove održavanja higijene cijelog odjela, ali i druge pomoćne poslove, te da spremačice čiste sanitarne čvorove koji se nalaze u sobama i na odjelu, a koji da zbog specifičnosti terapije i specifičnog stanja bolesnika mogu biti u stanju gorem nego na drugim odjelima. Također, iz iskaza istog proizlazi da je uzeta u obzir površina prostora u kojem djelatnici mogu biti izloženi citostaticima, a u odnosu na ukupnu površinu ustanove, kao  i prostorija u kojima se citostatici ne apliciraju. Također, iz iskaza E. V. proizlazi da je isti istakao kako su sve spremačice izložene djelovanju citostatskog materijala, ali da smatra da nisu izložene 2/3 radnog vremena.

              Iz iskaza M. Ž. danog za potrebe predmeta pod brojem Pr-1208/15 proizlazi da je ista glavna sestra tuženika 26 godina. Ista je istakla da se njoj glavna sestra R. obratila da se pokuša izračunati koliki dio radnog vremena su njihove spremačice izložene djelovanju citostatika, te da se izračunalo primjenjujući uobičajene normative trajanje poslova spremačica i to održavanja higijene, te da se vodilo posebno računa o sanitarnim jedinicama, pomoć pri prijevozu pacijenata, iznimno druge vrste pomoći kao kurirski poslovi i sl. te čišćenje koševa i odvoz do sabirnog mjesta te rad u direktnoj izloženosti djelovanju citostatika, te da su došli do zaključka da ukupna površina za koju se navodi da pomoćne radnice rade 2/3 vremena je 364 m2, te da su to mjesta gdje se priprema, aplicira i odlaže materijal vezan za kemoterapiju tj. citostatsku terapiju. Zaključno je ista iskazala da je točno da su pravo na dodatak od 2/3 radnog vremena imale ukupno dvije radnice i to jedna jutarnja, a druga poslijepodnevna smjena ukoliko bi svaka od njih radila ciljano na kritičnih 364 m2 u kojem se primjenjuju citostatici te ista na kraju ističe da pojedina spremačica na odjelu onkologije ne radi 2/3 radnog vremena u doticaju sa kemoterapijom ili citostaticima.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista pomoćna radnica u KBC S. na onkologiji od 02. veljače 1985. i da obavlja posao čistačice. Iz iskaza iste proizlazi da je odjel onkologije u KBC-u S. odjel sa posebnim režimom jer da je riječ o opasnom po ljudsko zdravlje zračenju kojem da su izloženi pacijenti, kao i zdravstveno osoblje i ostalo zaposleno osoblje na tom odjelu, te da se radi o opasnom zračenju kemoterapijom kojem da je ista izložena, te da iz tog razloga pomoćne radnice nose svakodnevno dozimetre koji mjere stupanj ozračenosti. Iz njenog iskaza proizlazi da je njeno radno vrijeme u 2013., 2014. i 2015. godini iznosilo sedam radnih sati i to upravo zbog otežanih uvjeta rada na odjelu onkologije, a da je od 01. siječnja 2016. godine počela na navedenom odjelu raditi 8 sati dnevno po naredbi svog šefa, te da ona svake godine ide na liječničke preglede upravo zbog navedenih otežanih uvjeta rada. Nadalje, da je T. J. bila glavna sestra onkologije u 2013., 2014. i 2015. godini. U odnosu na činjenicu gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostaticima, ista je istakla da se ova terapija provodi na odjelu onkologije KBC S., i to u prostorima dnevne bolnice, u prizemlju i na prvom katu, te je ista istakla da ona na odjelu onkologije gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostaticima provodi dnevno šest sati od ukupno sedam sati dnevno, a nekad i više od šest sati dnevno i to u obje smjene. Tužiteljica je navela da misli da su se pisali kao sati rada, osam sati dnevno, a zbog posebnih otežanih uvjeta rada. U odnosu na dnevnu pauzu da zbog obima posla su samo ponekad pomoćne radnice iskoristile 10, 15 ili 20 minuta za pauzu. Da pomoćne radnice vrlo kratko, sat vremena i manje, čiste prostorije na drugom katu onkologije i liječničke sobe, te da se intravenozna terapija citostaticima ne primjenjuje u prostorijama onkologije na drugom katu, u prostorima podruma ni u prostorima tri ambulante u prizemlju.

              Iz evidencije o radnom vremenu tužiteljice ( list 89-107 spisa) koju je uz podnesak od 19.05. 2017. god. dostavio tuženik, proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala radno vrijeme od 7 radnih sati dnevno.

              Temeljem provedenih dokaza, ovaj sud smatra utvrđenim da tužiteljica kao jedna od 7 pomoćnih radnica svoje uobičajene radne zadatke obavlja i u dijelu klinike i to baš u prostorima dnevne bolnice, ambulantama, bolesničkim sobama i sanitarnim čvorovima,  u kojima se primjenjuje intravenozna terapija citostatika. U ovom postupku nije bilo sporno da je tuženik u utuženom razdoblju kod obračuna i isplaćivanja plaća pomoćnim radnicama, isplaćivao i dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada, tj. iste su u utuženom razdoblju radile 7 sati umjesto 8 sati dnevno. Štoviše, prema iskazu svjedokinje T. J., iste su imale obvezatan sistematski pregled. Dakle, sve navedeno zbog činjenice što su radile u otežanim uvjetima rada na Klinici za onkologiju i radioterapiju. Zasigurno su uvjeti u kojima je radila tužiteljica, kao i druge pomoćne radnice u više segmenata zahtjevniji od poslova koje obavljaju njihove kolegice na drugim odjelima tuženika. Ovaj sud je cijelosti poklonio vjeru uvjerljivom iskazu tužiteljice, koji je u bitnome suglasan sa iskazom svih saslušanih svjedoka i zz klinike. Naime, iz svih iskaza proizlazi da su poslovi održavanja higijene i čišćenja bolesničkih soba, dnevne bolnice, ambulanta u kojima se primjenjuje intravenozna terapija citostatika, te čišćenja sanitarnih čvorova koje koriste bolesnici sa teškim nuspojavama kemoterapije (proljevi, povraćanje i sl.), kao i odvoz i deponiranje citostatskog otpada, teški poslovi u kojima su iste izložene štetnom djelovanju. Sve navedeno potvrdio je i zz klinike dr. V., kao i glavna sestra odjela  R..

Međutim, iz uvjerljivih i logičnih iskaza predstojnika klinike i glavne sestre odjela, koji su za potrebe ovog postupka pobliže opisali osim (često) zahtjevne poslove pomoćnog nemedicinskog osoblja, tako i koncepciju cjelokupnog prostora klinike, ukupne površine od 2634 m2, na kojem se osim prostora u kojima se primjenjuje terapija, nalaze i prostori kao što su hol, stubišta, hodnici, prostorije uprave, sestrinske sobe i sl., u kojim prostorima nema štetnog djelovanja citostatika. Za istaći je da se na ukupno 18,3%, tj. 364 m2 dijela površine klinike primjenjuje intravenozna terapija citostatika.

Dakle, kod činjenice da 7 pomoćnih radnica (i nosač pacijenata) na dnevnoj razini obavljaju i druge poslove koji se ukažu potrebnim medicinskom osoblju, tako npr. kurirski poslovi (odlaska u upravnu zgradu, laboratorije i druge dijelove KBC-a), pomoć u serviranju obroka i drugi poslovi. Nadalje, vrijeme za marendu te vrijeme za  pripremu.

Iz svega navedenog, ovaj sud smatra utvrđenim da tužiteljica kao ni druge pomoćne radnice 2/3 radnog vremena ne provodi  na onkološkom odjelu, dnevnoj bolnici ili ambulanti, tj. prostorima gdje se primjenjuje intravenozna terapija citostatika.

Ovaj sud smatra osobito bitnim, logičnim, uvjerljivim i nadasve argumentiranim iskaz glavne sestre tuženika Ž., iz kojeg proizlazi da je za potrebe ovog postupka, na zahtjev glavne sestre Klinike za onkologiju izvršen izračun. Prilikom izrade izračuna da su u obzir uzeti uobičajeni normativi koji se primjenjuju u svim Kliničkim centrima  i Kliničkim bolnicama u RH. U izradi izračuna sudjelovale su sve stručne službe tuženika, pravna, financijska služba, kao i glavna sestra odjela upućena u specifičnosti radnih zadataka pomoćnih radnica. Izračunom je utvrđen normativ za svaku pomoćnu radnicu onkološkog odjela i to 400 m2 (štetno djelovanje je na prostoru od 364 m2, tj. manjem prostoru od normativa za 1 pomoćnu radnicu) te je utvrđeno da bi od 7 pomoćnih radnica samo 1,5-2 radnice imale pravo na dodatak na plaću s osnova 2/3 dijela radnog vremena izloženosti štetnom utjecaju citostatika i to pod uvjetom da je samo jedna radila u jutarnjoj smjeni i samo jedna u poslijepodnevnoj smjeni. Za napomenuti je da osim pukih navoda tužiteljica nije dostavila dokaze na okolnost da na odjelu vrlo često rade samo 4 ili 5 spremačica. Glede navedenog, po mišljenju ovog suda uvjerljiv je i logičan dio iskaza glavne sestre Ž., iz kojeg proizlazi da u takvim iznimnim slučajevima glavna sestra odjela napravi preraspodjelu radnih zadataka, tj. da se obavljaju samo nužni poslovi.

Na koncu,  za istaći je da je tužiteljica sigurno u trenutku sklapanja Ugovora o radu za radno mjesto pomoćne radnice na Odjelu za onkologiju  i radioterapiju, bila svjesna dodatnog stupnja zahtjevnosti, opterećenosti i težine rada baš na tom odjelu, zbog specifičnosti teških dijagnoza, tako i specifičnosti terapije koja se na tom odjelu primjenjuje.

Slijedom prednjeg, okolnost da je tužitelja u utuženom razdoblju radila u skraćenom radnom vremenu od 7 sati dnevno a koja u postupku nije sporna, nije sama po sebi dostatna za zaključak da tužiteljica ispunjava uvjete za ostvarenje uvećanja plaće za 25% a na temelju odredbe l. 65.st.1. i 2. KU i č. 57.st.1. i 2. KU/13.

Dakle, iz svih provedenih dokaza proizlazi da tužiteljica kao pomoćna radnica nije ostvarila uvjete predviđene čl. 31. st. 1., 2. i 3. i čl. 65. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13), pa je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan trebalo odbiti, zato je odlučeno kao u izreci presude.

 

Odluka o trošku je izostala, obzirom da tuženik parnični trošak nije popisao.

 

U Splitu, 31. siječnja 2020.

 

                                                                                                          S u d a c

 

Snježana Cvitanović,v.r.

 

 

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u Rijeci, u tri primjerka.