Poslovni broj: 7 : P-27/2019-12

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA 

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: 7 : P-27/2019-12 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

       Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz P., OIB:… i tužitelja B. D. iz P., OIB:…, oboje ih zastupa Z. B., odvjetnik iz Č., protiv tužene S. N., OIB:…, iz N. S. R. (ranije iz Č.), a s boravištem u G., A., zastupana po Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. i Ž. iz V.,  radi isplate, nakon održane i dovršene, glavne i javne rasprave dana 23. rujna 2019. u prisutnosti 2.tužitelja, punomoćnika tužitelja, tužene i punomoćnika tuženika, dana 7. studenog 2019.god., objavio je i

 

p r e s u d i o   j e :

 

1.                U cijelosti   s e   o d b i j a    tužbeni zahtjev tužitelja D. V. i D. B. koji glasi :

" Nalaže se tuženoj S. N. iz N. S. R. (ranije iz Č.) da isplati tužiteljici D. V. iz P. razliku iznosa od 00,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke d.d. Z., koji iznos se prebija sa iznosom od 20.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke d.d. za iznos od 00,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke d.d. Z., u roku od 15 dana ".

 

2.                Nalaže se tužiteljici V. D. i tužitelju B. D. da solidarno tuženoj S. N. naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kuna (četiritisućetristo-sedamdesetipet kuna), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje :

 

      Između istih stranaka se kod Općinskog suda u Čakovcu vodio parnični postupak po tužbi tamo tužiteljice S. N., protiv tamo tuženih V. D. i B. D., radi isplate i to s osnova vraćanja kupovnine koja je isplaćena s osnova kupoprodaje nekretnine, kao i vraćanja dvostruke kapare, a postupak se vodio pod brojem P-35/2018.

 

     U toj tužbi N. S. navodi da su D. V. i B. bračni supružnici koji su prema njoj nastupali kao jedna ugovorna strana tj. kao prodavatelji njihove kuće u P., za koju su tvrdili da je njihova zajednička imovina (bračna stečevina) iako je u zemljišnoj knjizi upisana samo D. V.. Dana 18.9.2017. između N. S. i D. V. zaključen je pisani Predugovor o kupoprodaji nekretnine temeljem kojeg su se ugovorne stranke obvezale zaključiti konačni ugovor o kupoprodaji nekretnine čk.br…. G., ukupne površine 1014 m2, u naravi kuća površine 216 m2, dvorište površine 500 m2 i pašnjak površine 298 m2, sve upisano u z.k.ul.br…. k.o. P., najkasnije do 11.12.2017. do kojeg roka je N. S. bila u obvezi isplatiti D. V. dio kupovnine u iznosu od 100.000,00 EUR-a.

 

     Nadalje, N. S. tvrdi je isplatila D. V. i D. B. dana 18.9.2017. iznos od 1.000,00 EUR-a, kao polog, odnosno kaparu, primitak kojeg iznosa je D. V. potvrdila svojim potpisom na Predugovoru od 18.9.2017., dok je dana 8.11.2017. D. isplaćeno dodatnih 40.000,00 EUR-a, što je D. V. potvrdila svojim potpisom na Međusobnom sporazumu o isplati nekretnine. Navedenim Predugovorom od 18.9.2017. N. S. je bila u obvezi isplatiti D. V. preostali iznos kupovnine od 59.000,00 EUR-a najkasnije do 11.12.2017., dok je D. V. bila dužna do tog roka pristupiti zaključenju konačnog kupoprodajnog ugovora. N. je prikupila preostali iznos kupovnine od 59.000,00 EUR-a, te je bila spremna izvršiti svoju ugovornu obvezu, pa je dana 27.11.2017. uputila D. V. poziv da dana 1.12.2017. pristupi zaključenju konačnog kupoprodajnog ugovora na koji se D. nije odazvala. Po proteku roka za zaključenje konačnog kupoprodajnog ugovora, D. B. je obavijestio N. da oni odustaju od prodaje predmetne nekretnine, te joj je dana 2.12.2017. vratio dio kupovnine u iznosu od 18.000,00 EUR-a, a dana 5.12.2017. još daljnjih 2.000,00 EUR-a, dok se preostalo obvezao vratiti u roku od mjesec dana. Rok za povrat isplaćene kupovnine je prošao, D. istu nisu vratili N., pa ona predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti D. V. i B. da solidarno isplate iznos od 40.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, kao razliku između isplaćene im kupovnine i dijela kupovnine koji su joj već vratili. N. je na ime kapare isplatila D. iznos od 1.000,00 EUR-a dana 18.9.2017. prilikom zaključenja Predugovora, a kako je do raskida Predugovora došlo je zbog odustanka D. od prodaje, jer nisu pristupili na zaključenje konačnog kupoprodajnog ugovora, izjavljujući nakon toga da odustaju od kupoprodaje, isti su kasnije potkrijepili konkludentnom radnjom povratom dijela kupovnine u dva navrata, to N. traži da joj D. isplate dvostruki iznos kapare u smislu čl. 5. Predugovora.  D. od samog početka nisu bili iskreni, nisu željeli njoj prodati predmetnu nekretninu. N. S. je u međuvremenu kupila drugu nekretninu, više nije zainteresirana za kupnju predmetne nekretnine od D..

 

      U tom spisu su se D. V. i D. B. u odgovoru na tužbu u cijelosti protivili tužbi i tužbenom zahtjevu. N. S. pravilno navodi predane i vraćene iznose u EUR-ima, međutim nepravilno navodi da su D. odustali od ugovora, od ugovora je upravo odustala N. za što postoji pismeni dokaz od 30.11.2017. kojim je ista pozvana na plaćanje i u kojem se navodi raskid ugovora od strane N. S.. D. nikada nije dostavljen dopis N. od 27.11.2017., a koji se odnosi na poziv za zaključenje konačnog ugovora o kupoprodaji. N. je nakon Međusobnog sporazuma o isplati nekretnine željela izmijeniti Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 18.9.2017., dostavila je na potpis novi Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 6.11.2017., a koji radi izmijenjenih uvjeta plaćanja i predaje u posjed D. nisu htjeli potpisati. Novim Ugovorom u čl. 4. je navedeno da je kapara od 80.000,00 EUR-a plaćena po datumu Ugovora 6.11.2017. s danom 8.11.2017. (pogrešno naveden datum), a u čl. 7. predaja u posjed 20 dana nakon isplate kapare, a što bi tada bilo dana 26.11.2017., što nije prihvatljivo jer su D. izvijestili N. da su kupili drugu nekretninu, da trebaju optimalan rok za iseljenje od dana stvarnog plaćanja, kako su to i ugovorili Predugovorom o kupoprodaji nekretnine od 18.9.2017. D. su kupili drugu nekretninu, kako ne žele nikome ostati dužni vraćen je iznos od 20.000,00 EUR-a, za razliku je ponuđena N. nova nekretnina koja je kupljena njenim novcem odnosno da ista za slučaj povrata pričeka dok se ta nova nekretnina proda, a na što N. nije pristala. N. je dostavila poziv 12.1.2018. za plaćanje razlike od 21.000,00 EUR-a s rokom od mjesec dana pod uvjetom izdavanja bjanko zadužnice na što se D. nisu mogli obvezati jer ne znaju sa sigurnošću da li će uspjeti brzo prodati novu nekretninu u roku od mjesec dana. Krivnja za raskid ugovora na strani je N. S. jer je uvjetovala zaključenje ugovora izmjenom zaključenog Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 18.9.2017., te prijevremenim iseljenjem D.. Obzirom da je u čl. 5. st. 1. Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 18.9.2017. ugovorena kapara kao odustatnina D. imaju pravo na navedeni iznos kapare od 1.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke d.d. Z. na dan isplate, za što postavljaju protutužbeni zahtjev.

 

      U spisu Općinskog suda u Čakovcu broj P-35/18, gdje se je vodio osnovni postupak između stranaka su tamo tuženi D. V. i B. podnijeli dvije protutužbe, te je sud raspravnim rješenjem od 3. svibnja 2018.god., postupak po protutužbi zaprimljenoj dana 20.3.2018.god., razdvojio u poseban postupak u pogledu kojeg je formiran kod ovoga suda spis broj P-105/18, dok je u pogledu protutužbe podnesene dana 3. svibnja 2018.god., odlukom suda na raspravnom zapisniku od 21. siječnja 2019.god. razdvojen postupak po toj protutužbi i formiran je ovosudni spis broj P-27/19 ( ovaj spis ), sve sukladno čl. 313. st. 3. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14- koji se primjenjuje).

 

     Dakle, sukladno navedenom u ovom parničnom postupku se postupak provodi samo po protutužbi D. V. i B., podnesenoj dana 3. svibnja 2018.god. protiv N. S., gdje se traži isplata razlike iznosa u postignutoj kupoprodajnoj cijeni za spornu nekretninu.

 

     U toj protutužbi podnesenoj dana 3. svibnja 2018.god., koja se sada u ovom zasebnom postupku smatra tužbom, D. V. i D. B. navode još i da se predmetne nekretnina i nadalje prodaje putem oglasa za prodaju, a kako je N. S. neosnovano odustala od kupoprodaje nekretnine, D. V. i D. B. imaju pravo i nadalje zahtijevati da se zaključi kupoprodaja, kao i da se isplati razlika cijene od 99.000,00 EUR-a. Tvrdi da ako N. S. ne pristane zaključiti kupoprodajni ugovor za prodaju sporne nekretnine, onda je razlog za raskid ugovora na S. N., da ona nije ovlaštena samostalno mijenjati uvjete kupoprodaje, da su D. bili prisiljeni zbog postupaka N. kupiti nekretninu u B. koju su N. S. ponudili u zamjenu za isplatu, te predlažu da se pričeka novi kupac kojom isplatom kupovnine će se isplatiti razlika s time da će se postaviti zahtjev za naknadu štete s prijebojem do iznosa ugovorene kupoprodaje od 120.000,00 EUR-a. Tužitelji D. navode da ukoliko tužena N. ne pristane na zaključenje kupoprodaje mirnim putem, onda D. V. potražuje naknadu štete u visini razlike ugovorene cijene od 120.000,00 EUR-a i postignute cijene prodajom te oglašene nekretnine u P. putem agencije M.-N. Č., koji iznos, odnosno dio se stavlja u prijeboj s iznosom od 20.000,00 EUR-a koji su D. dužni isplatiti N. S., te navedeni iznos potražuju od N. S., a kako je navedeno u izreci ove tužbe (ranije protutužbe).

 

      Dakle, predmet ovog tužbenog zahtjeva je isplata naknade štete koja predstavlja razliku iznosa u sada još neutvrđenom iznosu EUR-a (00,00 EUR-a) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke d.d. Z., koji iznos se prebija sa iznosom od 20.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti koji iznos ovdje tužitelji D. V. i B. duguju N. S. s osnove kupoprodaje nekretnine u Pribislavcu koja nije realizirana, a kako nekretnina još nije prodana, tako iznos naknade štete u valuti EUR protuvrijednosti u kunama još nije postavljen.

 

      Također tužitelji D. V. i D. B. navedeni iznos naknade štete stavljaju u prijeboj s iznosom koji oni duguju N. S. ( iznos od 20.000,00 EUR-a s osnova uplaćene kupovnine ), pa su stoga u ovom postupku tužitelji i D. V. i D. B..

 

      Tužena N. S. u odgovoru na ovako postavljen tužbeni zahtjev, u podnesku zaprimljenom na sudu dana 27. lipnja 2018.god. navodi da je nesporno da je između stranaka dana 18. rujna 2017.god. sklopljen Predugovor o kupoprodaji nekretnine kojim su stranke utvrdile međusobna prava i obveze, te je N. isplatila D. V. iznos od 1.000,00 EUR-a na ime kapare i još daljnjih 40.000,00 EUR-a dana 8.11.2017.god. na ime dijela kupovnine. D. B. je N. S. vratio dana 2.12.2017.god. iznos od 18.000,00 EUR-a, te daljnjih 2.000,00 EUR-a dana 5.12.2017.god. Tužena N. ističe da je ona bila spremna preuzeti sve obveze sukladno zaključenom Predugovoru od 18.9.2017.god., te je pozvala D. V. pismenim putem da pristupi kod javnog bilježnika J. C. u Č. radi sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora, a poruka je poslana i putem mobitela, ali se D. V. nije odazvala. Dana 2.12.2017.god. su D. izjavili da odustaju od kupoprodaje i vratili su N. S. dio primljene kupovnine čime su jasno dali do znanja da odustaju od sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora. Tužena N. ističe da nikakvih novih uvjeta ili ucjena s njene strane nije bilo, samo je tražila da se ispoštuje sklopljeni Predugovor o kupoprodaji nekretnine. Tužena smatra da su je tužitelji D. od početka pokušali prevariti jer nisu sukladno dogovoru s osnova primljenog dijela kupovnine navedeni iznos uplatili banci d.d. Z. kako bi ista banka dala brisovno očitovanje za upisano založno pravo na nekretnini. Osim toga, u zimi 2017.god. su D. dogovorili izgradnju zimskog vrta, dakle nisu se imali namjeru iseliti, a tužena je saznala da tužitelji D. nisu sklopili niti nikakav ugovor sa M. M. za kupnju njegove nekretnine u B.. Ovdje tužena ustraje da joj ovdje tužitelji vrate cjelokupno isplaćenu kupovninu u iznosu od 20.000,00 EUR-a koju joj još nisu vratili. Tužena N. smatra da nisu ispunjeni uvjeti za prijeboj jer se u prijeboj može staviti samo dospjela i nesporna tražbina, a tužitelji D. prema njoj takvu tražbinu nemaju, a buduća, pravno neosnovana i sporna tražbina nije podobna za prijeboj. Tužena N. smatra da nema nikakve njezine odgovornosti za navodnu štetu koju bi tužitelji D. pretrpjeli u visini razlike između ugovorene kupovnine od 120.000,00 EUR-a i cijene koju će ta nekretnine u nekoj novoj prodaji ostvariti jer tužena nije odgovorna što su tužitelji odustali od zaključenja konačnog kupoprodajnog ugovora za nekretninu. Stoga predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev D. V. i B..

 

     Sud je rješenjem od dana 29. srpnja 2019.god. temeljem čl. 40. st. 4. Zakona o parničnom postupku utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,01 kunu (desettisuća kuna i jedna lipa ) jer se radi o sporu radi isplate koji iznos je za sada neodređen jer je istaknut prigovor prijeboja. Sukladno čl. 40. st. 4. Zakona o parničnom postupku protiv toga rješenja nije dopuštena posebna žalba.

 

     Stranke su tijekom ovog zasebnog postupka ostale kod podnesene tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

 

     Sud je na ročištu održanom dana 23. rujna 2019.god. donio rješenje kojim je odbio prijedlog tužitelja D. da se donošenje odluke o njihovom zahtjevu odgodi do pribave kupoprodajnih ugovora o prodaji predmetne kuće, budući da ista još nije prodana, a s obzirom da je u ovom postupku prethodni postupak zaključen na pripremnom ročištu održanom dana 27. veljače 2019.god., a sve temeljem čl. 299. Zakona o parničnom postupku, te sud smatra da s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, sud može donijeti odluku u ovom postupku, a s obzirom na istaknute prigovore tužene u odgovoru na podnesenu tužbu D. V. i D. B.. Protiv toga rješenja nije dopuštena posebna žalba.

 

     Valja istači da sud sukladno čl. 2. Zakona o parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, pa je tako sud odlučivao sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja D. V. i B..

 

    Sud je na tom ročištu proveo postupak dokazivanja, saslušao je prisutne stranke, te je zaključio glavnu raspravu.

 

    Punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nije potrebno ponovno saslušavati 1-tužiteljicu V. D. te su se složili da se pročita njezin iskaz iz spisa broj P-35/18 sa zapisnika od 25. veljače 2019.god.

 

     Punomoćnici stranaka su tijekom ovog posebno provedenog postupka po tužbi (protutužbi) dostavljenoj sudu dana 3. svibnja 2018.god. na ročištu održanom dana 23. rujna 2019.god. izjavili da su suglasni da sud izvrši uvid u dokumentaciju tj. preslik ovosudnog spisa broj P-35/18 (gdje se je vodio osnovni postupak između stranaka ), da se pročitaju iskazi svjedoka i ovdje 1-tužiteljice, te da se zaključi glavna rasprava.

 

     Stoga je sud na ročištu održanom dana 23. rujna 2019.god. izvršio uvid u preslik cjelokupnog spisa broj P-35/18 (list 1-53 spisa), nalog za plaćanje (list 56 spisa), preslik spisa br. P-35/18 (list 58 do 79 spisa), uz suglasnost prisutnih su pročitani iskazi svjedoka N. D., T. D. i M. M. sa raspravnog zapisnika od dana 21. siječnja 2019. u spisu broj. P-35/18 , uz suglasnost prisutnih pročitan je iskaz 1-tužiteljice V. D. sa raspravnog zapisnika od 25. veljače 2019., u spisu broj P-35/18, a u ovom postupku su saslušani tužitelj D. B. i tužena N. S..

 

     Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14- koji se primjenjuje) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja D. od 3. svibnja 2018.god. neosnovan u cijelosti.

 

     U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku  određeno je  da  u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

     U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

     Nije sporno između stranaka da su sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnine (kuće) u P. i da je N. S. kao kupac platila kaparu  u iznosu od 1.000,00 EUR-a i dio kupovnine u iznosu od 40.000,00 EUR-a. Nije sporan niti iznos koji su D. V. i D. B. s osnova te djelomično uplaćene kupovnine vratili N. S. tj. ukupno su joj vratili iznos od 20.000,00 EUR-a, dok ostatak uplaćene kupovnine nisu vratili.

 

     Nije sporno da nekretnina u P. još uvijek nije prodana i da je u oglasniku još uvijek oglašena njezina prodaja.

 

     Sporno je zbog čega je i tko je odustao od sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora i realizacije istog (isplata cjelokupne kupoprodajne cijene, prijenosa prava vlasništva i brisanja uknjiženog založnog prava za korist banke d.d.).

 

    Sporno je da li je za prodavatelje nekretnine D. nastupila kakva šteta, da li im je istu dužna naknaditi tužena N. i u kojem iznosu.

 

     Sporno je da li se međusobne tražbine stranaka ( vraćanje ostatka isplaćene kupovnine N. S., odnosno isplate razlike do ostvarene kupoprodajne cijene od strane budućeg kupca nekretnine) mogu prebiti.

 

      Sporno je da li je tužba tužitelja D. V. i D. B. preuranjena budući da je nesporno da predmetna nekretnina u P. još uvijek nije prodana ( do zaključena glavne rasprave u ovom predmetu ).

 

       Temeljem čl. 377. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 ) -oblik ugovora o kupoprodaji nekretnine - ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

 

      Člankom 268. Zakona o obveznim odnosima u st. 1. propisano je da je predugovor ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor, u st 2. propisano je da propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora, dok je u st. 3. propisano da predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

 

       Uvidom u Predugovor o kupoprodaji nekretnine (dalje u tekstu: predugovor) od 18.9.2017. sud je utvrdio da je isti zaključen između V. D. iz P., kao prodavatelja i S. N. iz Č., kao kupca. Predmet kupoprodaje je nekretnina koja se nalazi u P., kat.čest.br…. k.o. P., gmajna, ukupne površine 1014 m2, u naravi: dvorište G. od 500 m2, pašnjak G. od 298 m2 i kuća G. od 216 m2, sve upisano u z.k.ul.br…. k.o. P.. Kupoprodajna cijena za navedenu nekretninu ugovorena je u iznosu od 120.000,00 EUR-a plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-e na dan plaćanja ili u valuti EUR. Kupac je prilikom zaključenja ovog predugovora isplatio prodavatelju iznos pologa (kapare) u visini od 1.000,00 EUR-a, što je prodavatelj potvrdio potpisom ovog predugovora, a kupac se obvezao isplatiti prodavatelju preostali iznos kupoprodajne cijene nekretnine u visini od 100.000,00 EUR-a najkasnije do 11.12.2017.god., te razliku od 20.000,00 EUR-a najkasnije do 31.12.2018.god.

 

     Dakle, Predugovor o kupoprodaji od 18.9.2017. po svojoj je pravnoj naravi ugovor o prodaji. To zato što navedeni ugovor sadržava, pored oznake ugovornih strana i sve bitne sastojke glavnog ugovora, a to su predmet i cijena, kao i rok isplate cijene.

 

     Obzirom da je Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 18.9.2017. sklopljen u pisanom obliku, stranke su dogovorile sve bitne sastojke ugovora, po ocjeni ovog suda nastala je obveza da se poslije sklopi drugi glavni ugovor o prodaji predmetne nekretnine, a koji nije sklopljen.

 

     Stranke ugovora su se potpisom ovog predugovora obvezale zaključiti konačni ugovor o kupoprodaji nekretnine najkasnije prije isteka preostalog iznosa kupoprodajne cijene nekretnine. Prodavatelj se obavezuje kupcu osloboditi nekretninu od tereta na temelju Ugovora o dugoročnom stambenom kreditu koji je uknjižen na nekretnini u korist banke d.d. sadašnje P. d.d., pribaviti brisovno očitovanje, te novi posjedovni list  (čl. 4. Predugovora). U slučaju da kupac ne isplati preostali iznos kupoprodajne cijene u ugovorenom roku ili ako kupac odustane od kupnje iz bilo kojeg razloga prodavatelj ima pravo jednostranom pisanom obavijesti raskinuti predugovor i zadržati iznos primljenog pologa (kapare) kao iznos odustatnine kupca od kupnje nekretnine. U slučaju da prodavatelj odustane od prodaje nekretnine iz bilo kojeg razloga prije isplate preostalog dijela iznosa kupoprodajne cijene u visini od 99.000,00 EUR-a od strane kupca u ugovorenom roku, dužan je o tome obavijestiti kupca i tada kupac ima pravo jednostranom pisanom obavijesti raskinuti  predugovor, a prodavatelj im je dužan isplatiti dvostruki iznos primljenog pologa (kaparu) kao iznos svoje odustatnine od prodaje nekretnine i to najkasnije u roku od 5 dana od dana eventualnog raskida ovog predugovora (čl. 5.). Ugovorne stranke su ugovorile da će primopredaju nekretnine obaviti najkasnije u roku od 20 dana nakon što kupac u cijelosti isplati dogovorenih 99.000,00 EUR-a (čl. 7.). Navedeni predugovor je vlastoručno potpisan od strane prodavatelja V. D. i kupca S. N., a kako to proizlazi iz navedenog predugovora.

 

    Nadalje je uvidom u Međusobni sporazum o isplati nekretnine (dalje u tekstu: sporazum) od 6.11.2017.god. utvrđeno da je isti zaključen između V. D. iz P., kao prodavatelja i S. N. iz Č., kao kupca i to nekretnine koja se nalazi u P. (čl. 1.). Sporazumom o kupoprodaji nekretnine sporazumne stranke ugovorile su kupoprodajnu cijenu za nekretninu u iznosu od 120.000,00 EUR-a plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-e na dan plaćanja ili u valuti EUR. U znak postignute suglasnosti s uvjetima kupoprodaje nekretnine kupac je isplatio prodavatelju iznos pologa (kapare) u visini od 1.000,00 EUR-a dana 18.9.2017., te 40.000,00 EUR-a dana 8.11.2017. (čl. 2.). Navedeni međusobni sporazum vlastoručno je potpisan od strane prodavatelja V. D.  i kupca S. N., kako to proizlazi iz navedenog međusobnog sporazuma, time da je B. D. prilikom saslušanja iskazao da je on potpisao prodavatelja svoju suprugu V. D..

 

     Uvidom u dopis od 27.11.2017.god. sud je utvrdio da je isti sačinjen od strane Odvjetničkog ureda H. Ž. i R. Ž. u V., da je upućen ovdje tužiteljici V. D. iz P., a kojim se poziva da dana 1.12.2017.god. u 08,00 sati pristupi kod javnog bilježnika J. C. u Č. zbog zaključenja konačnog ugovora o kupoprodaji za predmetnu nekretninu.

 

     Uvidom u prijavnu knjigu Hrvatske pošte od 27.11.2017. sud je utvrdio da je u istoj naveden primatelj ovdje tužiteljica V. D. iz P., a odnosi se na preporučenu pošiljku pošiljatelja ZOU H. Ž. i R. Ž. u V..

 

      Spisu prileži podnesak Z. B., odvjetnika iz Č. koji je upućen ovdje tuženoj S. N., a kojim se poziva na isplatu razlike do 99.000,00 EUR-a kako bi se pristupilo daljnjem ispunjenju ugovorenog. Obzirom na prijedlog novog predugovora D. smatraju izmjenom ugovorenih uvjeta i razlogom za raskid ugovorene kupoprodaje, to mora biti u pismenoj formi, da će se primljena kapara uračunati u naknadu štete ukoliko sporazumno ne riješe ugovorene obveze, kako to sud utvrđuje iz navedenog dopisa.

 

      Iz dopisa Odvjetničkog ureda H. Ž. i R. Ž. iz V. od 12.1.2018. utvrđeno je da je isti upućen ovdje tužitelju B. D., a u kojem se navodi da je temeljem predugovora o kupoprodaji nekretnine ovdje tužena S. N. isplatila dana 8.9.2017.god. iznos od 1.000,00 EUR-a s osnova kapare i dana 8.11.2017. iznos od 40.000,00 EUR-a s osnova dijela kupoprodajne cijene. Budući da do zaključenja konačnog kupoprodajnog ugovora nije došlo, da je D. dužan vratiti dio primljene kupovnine i to dana 2.12.2017. iznos od 18.000,00 EUR-a i dana 5.12.2017. iznos od 2.000,00 EUR-a, dok se za preostali iznos dugovanja obvezuje vratiti u roku od mjesec dana. Kako je rok prošao, dugovani iznos nije vraćen, predlaže  da se spor riješi mirnim putem. Njihova stranka N. S. isplatila je iznos od 41.000,00 EUR-a, vraćeno je 20.000,00 EUR-a, te se ukazuje razlika za povrat iznosa od 21.000,00 EUR-a, predlaže da njegova supruga kao dužnik i on kao jamac-platac ovjere jednu bjanko zadužnicu na iznos kunske protuvrijednosti od 21.000,00 EUR-a kao garanciju za povrat dugovanog iznosa, mogli bi se tada pričekati s povratom dugovanog iznosa još mjesec dana.

 

    Uvidom u predugovor o kupoprodaji nekretnine (dalje u tekstu: predugovor) od 6.11.2017.god. sud je utvrdio da je u istom navedeno da su navedene stranke i to ovdje tužiteljica V. D. iz P., kao prodavatelj i ovdje tužene S. N., kao kupca, a za nekretninu koja se nalazi u P., da stranke suglasno ugovaraju kupoprodajnu cijenu za nekretninu u iznosu od 120.000,00 EUR-a plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-e na dan plaćanja ili u valuti EUR, da je kupac prilikom zaključenja ovog predugovora isplatio prodavatelju isplatio iznos pologa (kapare) u visini od 80.000,00 EUR-a što je prodavatelj potvrdio potpisom ovog predugovora, dok se kupac  obavezuje isplatiti prodavatelju preostali iznos kupoprodajne cijene nekretnine u visini od 40.000,00 EUR-a najkasnije do 31.12.2017. (čl. 4.). Navedeni predugovor nije potpisan od strane prodavatelja i kupca, te stoga ne obvezuje parnične stranke. 

 

    Nadalje je sud iz preslik oglasa "Njuškalo RH" utvrdio da je nekretnina koja se nalazi u P., oglašavana radi prodaje.

 

     U spis je priložena izjava od 17.11.2017.god. iz koje je utvrđeno da ju je sastavio M. M., vlastoručno je potpisana, a u kojoj se navodi da je primio iznos od 146.000,00 kuna od B. D. u svrhu prodaje nekretnine koja se nalazi u B.,  dok je uvidom u preslik z.k. izvatka sud utvrdio da je isti odnosi na nekretninu upisanu z.k.ul.br…. k.o. B., čest.br…. kuća, dvor i oranica od 300 čhv, u kojoj su kao suvlasnici upisani N. I. i N. G. r. M., B., svaki u ½ dijela, a koja nekretnina nije predmet ovog postupka. 

 

     U ovom postupku sud je ocijenio iskaze svjedoka i stranaka koje su isti dali u ovosudnom spisu broj P-35/2018, a budući da su se stranke usuglasile da se iskazi čitaju. Ocjenjuju se iskazi samo u dijelu koji se tiče ovdje postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

     Iz iskaza svjedoka D. T., proizlazi da je isti ovlašteni posrednik u prometu nekretnina, poznaje tuženu N. S., koja je rekla da je zakaparila neku nekretninu, da joj pokuša pomoći da se to privede kraju, te svjedok zna da je predugovor potpisan, N. S. da je isplatila 1/3 ugovorene kupoprodajne cijene, da su zapeli i da im treba pomoć. Našao se u kafiću na sajmištu u Č. s N. S. i B. D., prodavateljem, u nekoliko navrata rekao mu je da bi bilo najbolje da nastave s kupoprodajom, D. je najmanje tri puta u tom razgovoru rekao da odustaje od kupoprodaje, da će vratiti kaparu u cijelosti, odnosno cijeli iznos koji je N. platila. Na tom sastanku nije vraćen nikakav novac koji je tužiteljica platila. B. D. naveo je kao razlog odustanka od kupoprodaje da je to za njega stresno, da su prekratki rokovi iseljenja. Na sastanku je bilo samo razgovora o povratu 40.000,00 EUR-a.

 

      Iz iskaza svjedok D. N., supruga ovdje tužene, proizlazi da je ona namjeravala kupiti nekretninu u P., da je prvo D. dala kaparu u iznosu od 1.000,00 EUR-a, te je istovremeno potpisan predugovor o kupoprodaji nekretnine. Obzirom da su vidjeli da je na nekretnini hipoteka, pitali su D. kako će to riješiti, a oni su predložili da im se dade 40.000,00 EUR-a da se makne hipoteka. Dana 15.11.2017.god. "MN n." prodavale su dalje tu istu nekretninu za koju su dali kaparu od 41.000,00 EUR-a. Prodaja nekretnine istaknuta je na plaćenom oglasu na "Njuškalu HR" u dogovoru s tuženikom B. D.. Od 9.11.2017.god. do 28.11.2017.god. D. su izbjegavali potpisati ovjereni predugovor kod javnog bilježnika. Dana 28.11.2017. B. D. tražio je da se nađu u lokalu P. u 16,00 sati radi nekakvog dogovora i tom razgovoru bili su prisutni on, supruga S. N., D. T. i tuženik B. D. i u tom razgovoru je B. D. najmanje tri puta rekao da odustaje od prodaje i da je veći dio novaca potrošio. Dana 2.12.2017. tužiteljica je otišla kod D., kada je tuženik B. D. vratio tužiteljici 18.000,00 EUR-a. Dana 5.12.2017. još je dodatno vratio 2.000,00 EUR-a. Od 5.12.2017. do 10.1.2018.god. svakodnevno je obećavao da će vratiti preostali dio duga do 41.000,00 EUR-a.             

      Iz iskaza svjedoka M. M., proizlazi da je ovdje tužitelj B. D. želio od njega kupiti gradilište u B. na kojem se u ono vrijeme nalazila stara kuća, koju je kasnije srušio. Nisu postigli nikakav dogovor vezano za kupnju gradilišta, niti mu ništa nije plaćeno. Nakon predočenja izjave od 17.11.2017.god. svjedok je naveo da tu izjavu nije vlastoručno potpisao. Podatke o toj nekretnini dao je tužitelju B. D..

     Iz iskaza ovdje 1. tužiteljice V. D., utvrđeno je da su sa N. S. vodili  razgovor da se proda njena nekretnina u P.. Tužena je isplatila kaparu u iznosu od 1.000,00 EUR-a, a kasnije je njenom suprugu dala još novaca, ali ne zna koliko, ali nije isplaćena cjelokupna kupovnina. Dogovorili su se da cijena kupoprodaje bude 120.000,00 EUR-a. Većinu stvari rješavao je njezin suprug B. D..

 

     Iz iskaza ovdje 2. tužitelja B. D., proizlazi da je sa suprugom dao oglas na "Njuškalu" da prodaju nekretninu u P. za iznos od 139.000,00 EUR-a, a na oglas se javila ovdje tužena N. S., došla je razgledati kuću sa suprugom, dogovorili su da prodaju nekretninu za 120.000,00 EUR-a i N. S. je dao sve podatke vezano za predmetnu nekretninu. Sklopili su predugovor o kupoprodaji nekretnine dana 18.9.2017.god., usuglasili  se o svim točkama, od tužene su primili kaparu u iznosu od 1.000,00 EUR-a. Kasnije je tužena N. donijela međusobni sporazum o isplati nekretnine, taj sporazum je potpisan od strane tužene, dok je on potpisao suprugu V. D.. Tužena mu je dala 40.000,00 EUR-a pod silu, novac je uzeo i potpisao navedeni sporazum. Dana 6.11.2017. tužiteljica ga je putem telefona pozvala da dođu na potpisivanje predugovora kojim predugovorom su bile izmijenjene neke točke, te nisu htjeli potpisati taj drugi predugovor, jer su željeli da se poštuje prvi predugovor. Tužena i njezin suprug htjeli su ih pod prisilom izbaciti iz kuće. Od tužene je ukupno primio iznos od 41.000,00 EUR-a, time da se 1.000,00 EUR-a odnosi na kaparu. Tuženoj je vraćen iznos od 18.000,00 EUR-a, te iznos od 2.000,00 EUR-a. Dana 28.11.2017. sastao se s tuženom i njezinim suprugom, te D. T., u kafiću "P.", gdje je pred prisutnima izjavio da pod tim uvjetima neće prodati kuću, već samo pod prvo ugovorenim uvjetima iz prvog predugovora. Na tom sastanku nudio je tuženoj da se pokušaju dogovoriti, suprug tužene je tada rekao da ne želi njihovu kuću, da je kupio drugu kuću, misli u N. S. R.. D. je izjavio da smatra da ne treba platiti razliku od 20.000,00 EUR-a iz razloga što nisu odustali od prodaje kuće. I danas je kuća na prodaji putem druge agencije. Nisu došli potpisati kod javnog bilježnika konačni kupoprodajni ugovor po prvom predugovoru jer nisu dobili poziv. Tuženoj je rekao da će joj novac vratiti kad proda kuću u P.. D. B. je saslušan i na ročištu 23.9.2019.god. gdje je još dodao da sporna nekretnina u P. još uvijek nije prodana još uvijek je oglašena njezina prodaja. Cijena nekretnine nije fiksna, spreman ju je prodati i za 100.000,00 EUR-a. On i supruga nisu odustali od prodaje kuće već samo tuženoj nisu htjeli potpisati izmijenjeni ugovor. Nisu htjeli potpisati ugovor gdje bi im ovdje tužena bila dužna dio kupovnine, a da se oni prije toga u roku 20 dana moraju iseliti iz kuće.

 

      Iz iskaza tužene S. N., proizlazi da se sa D. V. i B. dogovorila da kupi nekretninu za iznos od 120.000,00 EUR-a, da bi kasnije digli cijenu na 148.000,00 EUR-a. D. je ukupno isplatila iznos od 41.000,00 EUR-a, time da se 1.000,00 EUR-a odnosi na kaparu, a D. su rekli da im je iznos od 40.000,00 EUR-a dovoljan kako bi mogli zatvoriti hipoteku u banci d.d. Od prodaje predmetne nekretnine odustao je B. D. iz razloga što nije mogao ispoštovati datum iseljenja s nekretnine, nije želio pristupiti potpisivanju ugovora kod javnog bilježnika nekoliko puta. Dana 28.11.2017. B. D. tražio je da se nađu u kafiću "P." gdje su se našli i tijekom razgovora B. D. izjavio je u nekoliko navrata da odustaje od prodaje kuće u P.. Nekoliko dana poslije razgovora, u subotu, B. D. vratio joj je iznos od 18.000,00 EUR-a, te u utorak idući tjedan donio još 2.000,00 EUR-a, tako da je od svih novaca tj. od 41.000,00 EUR-a, vraćeno 20.000,00 EUR-a. Nakon što je sklopljen prvi predugovor o kupoprodaji nekretnine u prosincu 2017. pozivala je tuženu V. D. da pristupi kod javnog bilježnika da sklope konačni ugovor o kupnji nekretnine, ali nije došla. B. D. u kafiću "P." je rekao da odustaje od kupoprodaje, da će novac vratiti čim prije i to je razlog zašto nije sklopljen konačni kupoprodajni ugovor. D. su i dalje nastavili prodavati predmetnu nekretninu jer su vidjeli oglase za prodaju. Pozvala je D. V. na sklapanje konačnog ugovora, htjela je kod javnog bilježnika isplatiti razliku od 41.000,00 EUR-a do 100.000,00 EUR-a, a razliku od 20.000,00 EUR-a bi isplatili do kraja 2018.god., kako to piše u predugovoru od 18.9.2017.god. S. N. je ponovno saslušana kod ovoga suda dana 23. rujna 2019. gdje je izjavila da je sporna nekretnina – kuća u P. i nadalje na prodaji. Ona je ovdje tužitelje D. pozivala na sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora i to putem pošte preporučeno i telefonski, te SMS porukama putem mobitela, ali nisu pristupili, te su im uz te pozive dostavljene preslike konačnog ugovora. Pristala je i na novi datum iseljenja iz kuće. Tužitelji su odustali od sklapanja konačnog ugovora.

 

     Stranke su u iskazima ostale kod svojih navoda iznesenih u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, kao i u ranijem spisu broj P-35/2018.

 

      Nepravomoćnom presudom u spisu Općinskog suda u Čakovcu broj P-35/2018 od dana 11. travnja 2019.god. odlučeno je da su D. V. i D. B. dužni N. S. solidarno isplatiti iznos od 20.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke d.d. Z. na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9.11.2017. do isplate na ime isplate dijela isplaćene kupovnine za nekretninu u P. i iznosa od 2.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke d.d. Z. na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.9.2017. do isplate na ime dvostrukog iznosa isplaćene kapare jer je sud utvrdio da su raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine odgovorni D. V. i D. B., pa su dužni N. S. vratiti sav ostatak kupovnine koji im je ona platila kao i dvostruku kaparu.

 

     I po ocjeni ovog suda, tužena N. S. nije odgovorna što nije došlo do sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu jer je ista bila zainteresirana za kupnje predmetne nekretnine, smjestila je svoje stvari u garažu koja se nalazi na predmetnoj nekretnini nakon plaćanja kapare, osim kapare uplatila je dio kupovnine od 40.000,00 EUR-a, pozivala je ovdje tužitelje D. na sklapanje konačnog kupoprodajnoj ugovora kod javnog bilježnika, a čemu D. nisu pristupili.

 

     Predmet ovog postupka temeljem tužbenog zahtjeva D. V. i D. B. od 3. svibnja 2018.god. je naknada štete u visini razlike ugovorene cijene za prodaju nekretnine u P. između stranaka D. i N. u visini od 120.000,00 EUR-a i postignute cijene prodajom te nekretnine drugom kupcu budući da između stranaka nije došlo do zaključenja konačnog kupoprodajnog ugovora.

 

    Istu naknadu štete bi trebala po postavljenoj tužbi tužitelja D. isplatiti N. S. jer je po njihovim navodima odustala od kupnje te nekretnine i to u slučaju ako bi nekretnina bila prodana za manji iznos od 120.000,00 EUR-a, koji iznos su D. i N. dogovorili kao kupoprodajnu cijenu.

 

    Nije sporno između stranaka da sporna nekretnina u P. još uvijek nije prodana i da je još uvijek oglašena njezina prodaja.

 

    Naknada štete je uređena odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (pretpostavke odgovornosti) gdje je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st. 3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

 

    Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta između ostalog umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ).

 

    Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima  koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

 

     Sukladno čl. 445. Zakona o obveznim odnosima (naknada štete u slučaju raskida kupoprodaje – opće pravilo ) kad je kupoprodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja, druga strana ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, prema općim pravilima o naknadi štete nastale povredom ugovora.

 

    Ovaj sud je utvrdio da tužena N. S. nije odgovorna što konačni kupoprodajni ugovor za nekretninu nije sklopljen, već su za isto odgovorni prodavatelji nekretnine, ovdje tužitelji D. koji su odustali od sklapanja konačnog ugovora.

 

     Ne mogu sada tužitelji vršiti pritisak na tuženu što do kupoprodaje nekretnine nije došlo jer je životno i logično da kupac nekretnine želi čim prije useliti u kuću koju kupuje, tužena im je dala razuman rok za iseljenje iz kuće, te im je tužena bila spremna platiti veći dio kupoprodajne cijene odmah po zaključenju konačnog ugovora, dok bi samo manji dio platila za nekoliko mjeseci.

 

    Kako tužena N. nije odgovorna što konačni ugovor nije sklopljen, tako ista nije niti odgovorna za nastanak eventualne štete kod prodavatelja- tužitelja D..

 

    Osim toga za sada tužitelji D. još uvijek niti nisu pretrpjeli nikakvu štetu jer nekretnina još uvijek nije prodana, uopće se ne zna za koji iznos će biti prodana, pa nije niti poznato da li će tužitelji D. u budućnosti uopće i pretrpjeti kakvu štetu.

 

     Budući da tužitelji još uvijek nisu pretrpjeli nikakvu štetu ne mogu niti dokazati u kojem iznosu su eventualno štetu pretrpjeli, niti su za isto predložili provođenje kakvih dokaza.

 

     Sud smatra da tužitelji D. niti ne mogu tražiti naknadu štete od tužene N. jer su tužbu preuranjeno podnijeli budući da sporna nekretnina u P. još uvijek nije prodana.

 

     Prema čl. 195. Zakona o obveznim odnosima dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

 

     Osim toga, temeljem čl. 196. Zakona o obveznim odnosima do prijeboja ne dolazi čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, a koje izjave u konkretnom slučaju nema.

 

    Dakle, obje tražbine moraju biti dospjele i mora postojati izjava o prijeboju.

 

     U konkretnom slučaju tužena N. ima dospjelu tražbinu prema D. V. i B. jer joj još nisu vratili s osnova plaćene kupovnine za kupnju nekretnine ( kuće ) ostatak od 20.000,00 EUR-a, međutim D. V. i D. B. nemaju još nikakvu dospjelu tražbinu prema N. S. budući da je sporna nekretnina u Pribislavcu još uvijek u postupku prodaje i nije prodana, te ovaj sud smatra da je ta njihova tužba za naknadu štete (isplatu ) s osnova razlike postignute kupovnine po drugom kupcu preuranjena.

 

     Kada je tužba predana na sud preuranjeno, sud odlučuje presudom, sukladno važećoj sudskoj praksi.

 

     Kako je tužba D. V. i B. protiv tužene N. radi isplate tj. naknade štete podnesena preuranjeno, sud je istu u cijelosti odbio i odlučio kao u toč. 1. izreke ove presude.

 

     Temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud je odlučio da su tužitelji D. B. i V. dužni solidarni naknaditi tuženoj N. S. troškove ovog parničnog postupka budući da su u cijelosti izgubili spor. Sud je tuženoj N. S. priznao trošak parničnog postupka sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 10.000,01 kunu i to sukladno  Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za : zastupanje na ročištu 27.2.2019.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9/1 ), za zastupanje na ročištu 16.4.2019.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9/1 ), i za zastupanje na ročištu 23.9.2019.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9/1 ), kao i za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 7.11.2019.god. u iznosu od 500,00 kuna (tbr. 9/3), sve uvećano za pripadajući PDV, odnosno ukupno je tuženoj priznat trošak s osnova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku u iznosu od 4.375,00 kuna.

 

    Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

Čakovec, 7. studenog 2019.god.

 

                                                                                                        SUTKINJA :

 

Valentina Varga Gombar

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 ), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

 

O tom obavijest:

1. tužitelji D. V. i D. B., po punomoćniku B. Z., odvjetniku iz Č.

2. tužena N. S., po punomoćniku ZOU Ž. i Ž. iz V.

 

 

 

 

1