- 1 -

 

 

Broj: Jž-2283/2018

 

                                                                      Broj: Jž-2283/2018

                                                   R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

                                          R J E Š E N J E

                                                       

                                                                                                                             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Renate Popović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog P. Ć. zbog prekršaja iz članka 226. stavka 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 79/07., 36/09., 130/11., 74/13.), odlučujući o žalbi okrivljenog P. Ć., podnesenoj putem branitelja I. M., odvjetnika u U., protiv presude Prekršajnog suda u Puli, Stalne službe u Pazinu, broj: 9. Pp J-705/17 od 31. kolovoza 2018. u sjednici održanoj 2. listopada 2019.

 

r i j e š i o     j e

 

Prihvaća se žalba okrivljenog P. Ć. osnovanom, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom je okrivljeni P. Ć. proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 226. stavka 2. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci te je na temelju istog propisa kažnjen novčanom kaznom od 10.000,00 kuna, koju kaznu je, na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona,određeno platiti u 4 jednaka mjesečna obroka, s time da će se kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenik u roku za uplatu obroka plati dvije trećine te kazne.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, te troškove prevoditelja u iznosu od 1.203,50 kuna.

 

Protiv te presude okrivljenik je putem branitelja, pravodobno, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona jer je održao glavnu raspravu na koju nije pozvao njegovog branitelja, čime je povrijedio njegovo pravo obrane, počinivši tako i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona. Nadalje, takvim vođenjem postupka prekršajni sud je okrivljeniku onemogućio uvid u dokaze, analiziranje izvedenih dokaza, predlaganje novih dokaza, a sve to je u konačnici dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, okrivljenik smatra kako je prvostupanjski sud pogriješio ocjenjujući sve relevantne okolnosti za odmjeru visine kazne jer mu kao olakotno nije cijenio njegove obiteljske okolnosti, a niti činjenicu njegove nekažnjavanosti.

 

Okrivljenik predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža novčana kazna.

 

Žalba je osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, na što žalbom opravdano ukazuje okrivljenik.  

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjski sud održao glavnu raspravu protivno odredbi članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, kojom odredbom su propisani uvjeti za održanje glavne rasprave bez uredno pozvanih stranaka i drugih uredno pozvanih sudionika. Iz navedene odredbe proizlazi da se glavna rasprava može održati bez branitelja okrivljenika, kao sudionika postupka, ali samo u slučaju ako je on bio uredno pozvan.  U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije imao uvjeta za održanje glavne rasprave dana 29. kolovoza 2018., budući da branitelj okrivljenika nije bio uredno pozvan na navedeno ročište tj. poziv za navedenu glavnu raspravu branitelju okrivljenika nije bio upućen sukladno odredbama Prekršajnog zakona. Na listu 110. spisa predmeta tj. na poleđini istog, nalazi se prikaz korenspondencije elektroničkom poštom između pošiljatelja – E.F. i primatelja - odvjetnika I.M. u kojoj se navodi „U privitku ponovno Vam dostavljamo poziv broj Pp J-705/17-53 jer je omaškom upisan krivi datum tj. 28.08., a ispravno je 29.08. u 08,30 sati u prostorijama suda u Labinu.“ Navedno upućuje na činjenicu da bi prvostupanjski sud poziv za raspravu branitelju okrivljenika slao elektroničkom poštom, kao što je vidljvo iz spisa predmeta da su pozivi na taj način upućivani i drugim sudionicima. Međutim, takav način slanja poziva nije u skladu sa Prekršajnim zakonom, niti Sudskim poslovnikom („Narodne novine“ broj 37/2014., 49/2014., 8/2015., 35/2015., 123/2015., 45/2016., 29/2017., 33/2017., 34/2017., 57/2017.) važećim u vrijeme vođenja konkretnog prekršajnog postupka.

 

Elektronička komunikacija sudionika sudskih postupaka regulirana je Prekršajnim zakonom, za sada samo u članaku 117.a, a Sudskim poslovnikom tek izmjenama i dopunama („Narodne novine“ 119/18.) koje su stupile na snagu 1. siječnja 2019., dakle, nakon što je prvostupanjski sud proveo postupak i donio presudu u konkretnom slučaju.

 

Člankom 117.a Prekršajnog zakona propisano je da se podnesci (a podnesci su pismena stranaka, njihovih punomoćnika, zastupnika i drugih sudionika postupka upućeni sudu, kako to proizlazi iz članka 117. stavka 1. Prekršajnog zakona), koji se prema Prekršajnom zakonu pisano sastavljaju i potpisuju, mogu podnijeti u obliku elektroničke isprave ako su izrađeni, otpremljeni, primljeni i pohranjeni, primjenom dostupne informacijske tehnologije, i osiguravaju utvrđivanje jednoznačnog obilježja kojim se utvrđuje sastavljač elektroničke isprave. Dakle, u odnosu na podneske je Prekršajni zakon u članku 117.a propisao mogućnost slanja elektroničkom poštom pod uvijetom da postoje tehnički preduvjeti e-komunikacije.

 

Međutim, što se tiče pozivanja na glavnu raspravu, člankom 163. Prekršajnog zakona je propisano da se pozivanje obavlja dostavom pisanog poziva na adresu osobe koja se poziva sukladno odredbama članka 145. stavka 6. točke 1. do 5. istog Zakona, i u odnosu na navedeno Prekršajni zakon nije, kao što je to slučaj sa podnescima iz članka 117.a, propisao mogćnost elektroničke komunikacije tj. mogućnost slanja elektroničkog sudskog pismena na način kojim bi se jasno propisao način takve vrste komunikacije, a prvenstveno pitanje kada se dostava takve vrste pismena smatra obavljenom tj. urednom. Nadalje, čak i da je to sve Prekršajni zakon propisao, dok god se ne stvore tehnički preduvjeti za e-komunikaciju suda i vanjskog korisnika, elektronička komunikacija se ne može primjenjivati kao valjani oblik komunikacije, a što proizlazi i iz izmjena i dopuna Sudskog poslovnika („Narodne novine“ broj 119/18.) kojim izmjenama se u Sudski poslovnik uvode potpuno novi termini i načini komunikacije vezano upravo za elektroničku komunikaciju (elektroničko sudsko pismeno, elektronička komunikacija, elektronički sudski poziv – ovjerava se aplikativnim potpisom informacijskog sustava koji je u primjeni u sudu...). Tehničke preduvjete za uslugu e-komunikacija osigurava Ministarstvo pravosuđa, a za sada je uspostavljena jedino elektronička komunikacija odvjetnika, stečajnih upravitelja, vještaka i javnih bilježnika sa trgovačkim sudovima.

 

Činjenica je da je Prekršajni zakon odredbom članka 149. stavka 6. propisao da se pismena, osim presude, mogu slati brzojavom, telefaksom, e-mailom ili drugim sredstvom za komuniciranje na daljinu, te da se pozivi, osim prvog poziva i pojedine obavijesti, mogu sudionicima u postupku priopćiti telefonom. Međutim, takva vrsta komunikacije (dostava poziva) je iznimka i primjenjuje se samo u posebnim slučajevima, kako je uostalom i istaknuto iznad članka 149. Prekršajnog zakona („dostava u posebnim slučajevima“), a svakako se referiranjem na navedenu odredbu neće moći naći odgovor u situaciji kada se tijekom postupka dostava učini spornom, kao što je to slučaj u ovom predmetu i to upravo iz razloga koji su navedeni naprijed – jer Prekršajni zakon za takav sluča nije jasno propisao način takve vrste komunikacije, a prvenstveno pitanje kada se dostava takve vrste pismena smatra obavljenom tj. urednom.

 

Stoga je valjalo prihvatiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu, pri čemu se ukazuje da se ovaj Sud nije upuštao u razmatranje osnovanosti ostalih žalbenih osnova, jer je naprijed navedeni razlog dovoljna osnova za ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud će uz otklanjanje gore opisane bitne povrede odredaba prekršajnog postupka provesti glavnu raspravu na kojoj će ispitati okrivljenog P. Ć. te će ispitati svjedoke B. Q., N. Š. i S. Š. ( pri čemu se sud upozorava da vodi računa o odredbama članka 167. Prekršajnog zakona, iz koje proizlazi da se iskazi svjedoka mogu pročitati samo ako su svjedoci bili uredno pozvani na glavnu raspravu), odnosno, provesti druge dokaze čije se provođenje ukaže potrebnim, a nakon toga valjanom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

Iz navedenih razloga, na temelju članka 2016. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

      Zagreb, 2. listopada 2019.

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka - za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.