- 1 -              Rev 2648/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2648/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja N. S., OIB: ..., iz Belgije, W. i I.-t. M. R. iz Belgije, W., oboje zastupanih po punomoćnici N. Š., odvjetnici u R., protiv I-tuženika V. P., OIB: ..., iz K., zastupanog po punomoćniku R. K., odvjetniku u R., i II-tuženika Lj. S. iz Belgije, R., zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u R., radi utvrđenja očinstva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-416/2018-2 od 5. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici broj P Ob-412/2017 od 12. ožujka 2018., u sjednici održanoj 23. srpnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-416/2018-2 od 5. rujna 2018. potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici broj P Ob-412/2017 od 12. ožujka 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo utvrđenje da je prvotuženik V. P. otac prvotužitelja N. S. kojeg je .... u Belgiji rodila drugotužiteljica M. R. te nalaganje brisanje očinstva drugotužitelja Lj. S. te nalaganje upisa očinstva prvotuženika V. P. u matične knjige.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupu navodeći kao sporna pravna pitanja:

 

"1. Da li je dobna granica za pokretanje postupka radi utvrđivanja očinstva propisana čl. 383. Obiteljskog zakona u skladu sa čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?

 

2. Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sudovi dužni poštivati praksu Europskog suda za ljudska prava?"

 

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tim pitanjima u presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetu Grönmark v. Finland (zahtjev br. 17038/04) i Backlund v. Finland (zahtjev br. 36498/05) izrazio pravno shvaćanje suprotno onom u pobijanoj presudi. Predloženo je preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijanom presudom odlučeno je o tužbenom zahtjevu upravljenom na utvrđenje očinstva.

 

Prema odredbi čl. 392. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 – dalje: ObZ) protiv drugostupanjske presude o utvrđivanju majčinstva ili očinstva dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), dakle tzv. redovna revizija.

 

U takvoj situaciji, a kada je protiv pobijane presude posebnim zakonom, a kao što je to u ovom slučaju Obiteljski zakon propisano da je dopuštena "redovna revizija", onda nema mjesta, a primjenom općih odredbi ZPP-a protiv pobijane presude podnositi tzv. izvanrednu reviziju (čl. 382. st. 2. ZPP-a), a kako su to tužitelji u ovom slučaju učinili, očito zanemarujući odredbu čl. 392. ObZ.

 

Polazeći od navedenog, ovako podnesenu reviziju tužitelja ovaj sud će razmotriti kao da se radi o reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 392. ObZ u vezi s čl. 382. st. 1. ZPP-a. U skladu s tim, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja kojim je traženo utvrđenje da je prvotuženik V. P. otac prvotužitelja N. S. kojeg je drugotužiteljica M. R. rodila ..., te nalaganje brisanje očinstva drugotuženika Lj. S., a upis očinstva prvotuženika V. P. u matičnim knjigama, ocijenivši da je tužba u kojoj je postavljen prethodno navedeni tužbeni zahtjev tužitelja podnesena po proteku rokova propisanih odredbom čl. 383., čl. 384. i čl. 400. ObZ za utvrđivanje te osporavanje očinstva. Pritom nižestupanjski sudovi polaze od nespornih odnosno u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je prvotužitelja N. S. rodila drugotužiteljica M. R. ....,

 

- da su drugotužiteljica M. R. i drugotuženik Lj. S. sklopili brak ....,

 

- da je drugotuženik Lj. S. 17. veljače 1981. priznao očinstvo prvotužitelju N. S., tako

 

- da su drugotužiteljica M. R. i drugotuženik Lj. S. u M. rođenih u Kraljevini Belgiji, Regija B. – C., Općina S. upisani kao roditelji prvotužitelja N. S.,

 

- da je rješenjem prvostupanjskog suda u Valonskom Brabantu (Kraljevina Belgija) broj 17/2184/A u spis obiteljskog registra broj ... na prijedlog predlagatelja ovdje prvotužitelja N. S. i predloženika ovdje drugotuženika Lj. S. i drugotužiteljice M. R. poništeno priznanje očinstva kojeg je Lj. S. učinio u odnosu na N. S. 17. veljače 1981. i naložen upis toga u rodni list tužitelja N. S.,

 

- da je analizom genomske DNA izvršenom 11. rujna 2014. u Z. nad prvotužiteljem N. S. i prvotuženikom V. P. utvrđeno da je prvotuženik V. P. biološki otac prvotužitelja N. S. s vjerojatnošću od 99,9976%,

 

- da je tužba kojom je pokrenut ovaj spor podnesena 11. rujna 2017., kada je prvotužitelj imao gotovo 37 godina (36 godina i 10 mjeseci).

 

Prema odredbi čl. 383. st. 1. ObZ tužbu radi utvrđivanja majčinstva odnosno očinstva dijete može podnijeti do navršene 25 godine života; a prema odredbi čl. 384. st. 1. ObZ tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti majka djeteta do navršene 18 godine života djeteta.

 

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ObZ tužbu radi osporavanja očinstva dijete može podnijeti do navršene 25 godine života.

 

Citiranim zakonskim odredbama su određene godine života djeteta unutar kojih je moguće podnijeti tužbu radi utvrđivanja odnosno osporavanja očinstva, time da kada tužbu podnosi dijete je propisano da ju ono može podnijeti do navršene 25 godine života, a kada tužbu podnosi majka djeteta je propisano da ju ona može podnijeti do navršene 18 godine života djeteta.

 

Ovako, zakonom propisane godine života djeteta unutar kojih je moguće podnijeti tužbu radi utvrđivanja odnosno osporavanja očinstva su zakonske pretpostavke za dopuštenost takve tužbe, te na drugi način ne mogu biti protumačene. Stoga nema ni mogućnosti relativizirati ove, zakonom točno određene pretpostavke za dopuštenost tužbe za utvrđivanje tj. osporavanje očinstva, niti u tom pravcu, a rukovodeći se oportunitetom, odstupiti od citiranih odredbi, jer bi to značilo dovoditi u pitanje čitav pravni sustav na ovom području obiteljskog prava. Na to ne utječe ni činjenica što su oba tuženika priznala tužbeni zahtjev, a kada u ovim statusnim predmetima, a u smislu odredbe čl. 349. st. 1. i 2. ObZ stranke ne mogu priznati zahtjev protivne stranke niti se nagoditi, a sud u takvim predmetima ne može donijeti presudu na temelju priznanja.

 

Zakonodavac je ocijenivši:

 

- da je razdoblje do navršenih 18 godina djetetova života, dakle dok je dijete pod roditeljskom skrbi, dovoljno dugo razdoblje unutar kojeg majka djeteta ima mogućnost podnošenja tužbe u sudskom postupku radi utvrđivanja očinstva djeteta, odnosno

 

- da je razdoblje do navršene 25 godine života djeteta, dakle punih sedam godina, a nakon što je prestala roditeljska skrb nad njim, je dovoljno dugu razdoblje unutar kojeg dijete, sada punoljetna osoba, ima mogućnost u sudskom postupku utvrđivati je li određena osoba njegov biološki otac, odnosno osporavati očinstvo osobi upisanoj u Matici rođenoj kao njegov otac.

 

Prvotužitelj N. S. i drugotužiteljica M. R. su međutim tužbu radi utvrđivanja da je prvotuženik V. P. biološki otac prvotužitelja N. S., odnosno zahtjev za brisanje očinstva drugotuženika Lj. S. te nalaganje upisa očinstva prvotuženika V. P. u matičnu knjigu podnijeli 11. rujna 2017., a kada je prvotužitelj N. S. imao gotovo 37 godina (rođen ....), a što znači da nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 383. st. 1., čl. 384. st. 1. i čl. 400. st. 1. ObZ za podnošenje ove tužbe. Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Pravilnost takve ocjene suda ne dovodi u pitanje pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudama: Backlund v. Finska broj 36498/05 od 6. srpnja 2010. i Grönmark v. Finska broj 17038/04 od 6. srpnja 2010., jer se činjenično pravni supstrat tih predmeta ne može poistovjetiti s onim koji je predmetom revizijskog razmatranja. Naime iz sadržaja navedenih presuda Europskog suda za ljudska prava razvidno je da je u tim predmetima ocjenjivana povreda odredbe čl. 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97 – Međunarodni ugovori – dalje: Konvencija), a kroz činjenicu da je novim Obiteljskim zakonom, a koji je u Finskoj stupio na snagu 1976. bilo uređeno pitanje utvrđivanja očinstva, a koji pravni institut nije bio reguliran bivšim Obiteljskim zakonom te zemlje iz 1922., time da je Obiteljskim zakonom iz 1976. određen prekluzivni rok od pet godina (zaključno sa 1981.) unutar kojeg je osobama, a koje su rođene prije 1976. dana mogućnost podnošenja tužbe i pokretanja postupka radi utvrđivanja očinstva, uz retroaktivnu primjenu odredbi Obiteljskog zakona iz 1976.

 

Kako su u oba prethodno citirana predmeta tužitelji podnijeli tužbe za utvrđenje očinstva protekom prekluzivnog roka od pet godina, dakle nakon 1981., sudovi u Finskoj su njihove tužbe ocijenili nepravodobnim.

 

Tužitelji iz tih predmeta, nezadovoljni takvom pravnom ocjenom sudova u Finskoj su pokrenuli postupak pred Europskim sudom za ljudska prava, smatrajući da su takvim postupanjem nacionalnog suda, a koji je primjenjivao Obiteljski zakon i u njemu propisane rokove za podnošenje tužbe za utvrđenje očinstva zaključno sa 1981., diskriminirani u odnosu na one osobe, a koje su rođene nakon donošenja Obiteljskog zakona (1976.), a u odnosu na koje nije postojalo zakonom propisan rok za mogućnost podnošenja takve tužbe.

 

Europski sud za ljudska prava ocijenio je da time, što je osobama, a koje su rođene prije 1976. Obiteljskim zakonom dopušteno podnošenje tužbe radi utvrđivanja očinstva samo unutar pet godina nakon stupanja na snagu Obiteljskog zakona (zaključno sa 1981.), dok za osobe koje su rođene nakon 1976. tj. nakon stupanja na snagu Obiteljskog zakona takvog ograničenja nema, su tužiteljima, a koji su rođeni prije 1976., a tužbu radi utvrđenja očinstva podnijeli nakon 1981. povrijeđeni u pravima na poštivanje privatnog i obiteljskog života zaštićenog čl. 8. Konvencije.

 

Pretpostavke za podnošenje tužbe radi utvrđivanja odnosno osporavanja očinstva, sada propisane odredbom čl. 383. st. 1., čl. 384. st. 1. i čl. 400. st. 1. ObZ, u smislu da se ista može podnijeti do navršene 25 godine života djeteta, a kada ono podnosi tužbu; odnosno do navršene 18 godine života djeteta, a kada tužbu podnosi majka djeteta, bile su propisane i prethodnim Obiteljskim zakonima i baš onom objavljenom u "Narodnim novinama", broj 116/03 (stupio na snagu 22. srpnja 2003.), tj. onim objavljenim u "Narodnim novinama", broj 162/98 (stupio na snagu 1. srpnja 1999.), odnosno ranije u bivšem Zakonu o braku i porodičnim odnosima objavljenom u "Narodnim novinama", broj 11/78 (stupio na snagu 1. siječnja 1979.), što znači da su kako u vrijeme rođenja prvotužitelja N. S., tako sve do dana podnošenja tužbe kojom je pokrenut ovaj spor, jednako za sve osobe na koje se primjenjuje Obiteljski zakon u Republici Hrvatskoj važile iste pretpostavke za pokretanje postupka radi utvrđivanja odnosno osporavanja očinstva, a što nije bio slučaj s predmetima u kojima je odlučio Europski sud za ljudska prava, a o kojima je prethodno bilo riječi.

 

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 23. srpnja 2019.

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.