- 1 -              Kž-rz 8/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Kž-rz 8/2019-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih Z. P. i R. Z. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96., dalje OKZRH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 14. ožujka 2019. broj Kv-Rz-6/2019-3, u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku za stavljanje izvan snage rješenja Županijskog suda u Osijeku od 14. svibnja 2015. broj Kv-Rz-7/2015-3, koje rješenje je potvrđeno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. rujna 2015., broj I Kž-342/2015-4.

 

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da se pobijano rješenje preinači i da se izvan snage stave rješenja Županijskog suda u Osijeku br. Kv-Rz-7/2015-3 od 14. svibnja 2015. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-342/15-4 od 9. rujna 2015. ili da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), na čiju primjenu upućuje odredba članka 495. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da, zbog „vrlo šturog obrazloženja prvostupanjskog suda, koje se sastoji od svega jedne rečenice“ pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Naime, nakon što je izložio razloge zbog kojih je državni odvjetnik predložio da se stavi izvan snage rješenje kojim je određeno suđenje u odsutnosti optuženima Z. P. i R. Z., prvostupanjski je sud, navodeći da ni jedan od tih razloga ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost tog rješenja (treći odlomak na drugoj strani), iznio šture, ali dostatne i jasne razloge zbog kojih je ocijenio da prijedlog državnog odvjetnika nije osnovan.

 

Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju očigledno upire žalitelj.

 

Odredbom članka 402. stavka 3. ZKP/08. propisano je da se optuženiku može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima.

 

Razlozi zbog kojih je državni odvjetnik predložio da se stavi izvan snage pravomoćno rješenje Županijskog suda u Osijeku od 14. svibnja 2015. broj Kv-Rz-7/2015-3, a koji se svode na pitanja kvalitete dokaza o krivnji optuženog R. Z., odnosno njihovoj dokaznoj snazi, ne utječu na osnovanost odluke o suđenju u odsutnosti optuženicima Z. P. i R. Z., za koje je utvrđeno da nisu dostižni tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske jer su u bijegu, kao i da postoje osobito važni razlozi da im se sudi u odsutnosti, koji razlozi se ogledaju u težini kaznenog djela za koje se terete, proteku vremena od počinjenja djela i životnoj dobi žrtve, zbog kojih okolnosti bi odlaganje u provođenju kaznenog postupka otežalo izvođenje dokaza.

 

Pogrešna je tvrdnja državnog odvjetnika da je zbog utvrđenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja od 22. ožujka 2018. broj I Kž-174/2017-4 o povredi konfrontacijskog prava optuženog R. Z., zbog koje povrede je, između ostalog, ukinuta presuda Županijskog suda u Osijeku od 14. srpnja 2016. broj K-Rz-82/2007 kojom su optuženi Z. P. i R. Z. proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH, otpao temeljni uvjet za suđenje u odsutnosti, a to je postojanje osobito važnog razloga da se optuženicima sudi u odsutnosti.

 

Državni odvjetnik naime smatra da zbog „vrlo „stroga“ zaštita konfrontacijskog prava obrane na način kako to propisuje odredba čl. 431. st. 2. ZKP/08., u velikom broju slučajeva“, u postupcima u kojima je određeno suđenje u odsutnosti, dovodi u pitanje donošenje osuđujuće presude. Iz navedenog, kao i iz žalbenih navoda kojima „postavlja pitanje zbog čega naš zakon sadrži viši konfrontacijski standard nego što ga primjenjuje ESLJP u Strasbourgu, pogotovo imajući u vidu broj predmeta ratnih zločina u kojima se sudi u odsutnosti“ te ističe da „novija praksa ESLJP... dopušta mogućnost da konfrontacijsko pravo obrane nije povrijeđeno ukoliko se presuda temelji na nekonfrontiranom dokazu ako je postupak u cijelosti bio pravičan“, kao i tvrdnje da su se svojim bijegom, iako znajući da se protiv njih vodi ovaj kazneni postupak, optuženici „svjesno odrekli prava sudjelovanja u ovom postupku, a time i korištenja mogućnosti konfrontacije s dokazima optužbe“, razvidno je da državni odvjetnik zapravo polemizira s razlozima iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. ožujka 2018. broj I Kž-174/2017-4.

 

Međutim, neovisno o činjenici da je državni odvjetnik u ovom predmetu za suđenje u odsutnosti dao pozitivno mišljenje, iznijete žalbene tvrdnje, na kojima je državni odvjetnik temeljio i svoj prijedlog za stavljanje izvan snage rješenja o suđenju u odsutnosti, ne dovode u sumnju utvrđenja da i dalje postoje zakonski uvjet iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. da se optuženicima Z. P. i R. Z. sudi u odsutnosti, kao ni ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti takvog prijedloga državnog odvjetnika, jer pitanja dokazne snage, ocjene i kvalitete dokaza kojima tužitelj raspolaže, a koja će biti odlučna tek za donošenje presude u ovome predmetu, nisu odlučna kod ocjene jesu li ispunjeni zakonski uvjeti iz naprijed citirane odredbe članka 402. stavka 3. ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana te da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu nađene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 24. travnja 2019.

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Damira Delost, v. r.                                                                                    Vesna Vrbetić, v. r.