1              Poslovni broj: Gž Ob-216/2019-2

Poslovni broj: Gž Ob-216/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Amare Trgo, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić, kao članice vijeća i izvjestiteljice te dr. sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari mal. tužiteljice L. P., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici V. P. iz V., OIB: …, a ona zastupana po punomoćnici Z. K. P., odvjetnici u V., protiv tuženika T. P. iz N. V. P., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima Odvjetničkog društva S. i R. j.t.d. iz V., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-135/2016 od 27. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-135/2016 od 27. veljače 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom je presudom naloženo tuženiku isplatiti na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje mal. tužiteljice iznos od 24.953,72 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi mal. tužiteljici parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude žalbu podnosi tuženik pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), čija je primjena utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, dalje: ObZ/15). Žalitelj predlaže presudu preinačiti odbacivanjem tužbe ili odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Mal. tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika, iako joj je sud dostavom žalbe u smislu odredbe članka 359. stavka 1. ZPP-a dao mogućnost za to.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet je postupka zahtjev mal. tužiteljice protiv tuženika kao oca za isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje u razdoblju od 1. studenoga 2011. do 10. veljače 2014.

 

Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 9. ZPP-a ističući da je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu tužiteljice o kojem je već ranije pravomoćno odlučeno, odnosno o zahtjevu u pogledu kojeg su stranke već ranije postigle dogovor (nagodbu). Ovakva tvrdnja žalitelja nije točna jer je presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-69/13 od 11. veljače 2014. odlučeno o uzdržavanju maloljetne tužiteljice od 11. veljače 2014., a ne i ranije, odnosno ne i u utuženom razdoblju.

 

Okolnost koju žalitelj ističe u žalbi, a na koju je ukazivao i tijekom trajanja prvostupanjskog postupka, prema kojoj su se tuženik i zakonska zastupnica mal. tužiteljice neformalnim dogovorom kao roditelji sporazumjeli da tuženik neće plaćati uzdržavanje za maloljetnu tužiteljicu u sada u utuženom razdoblju, već da će otplaćivati zajedničke kredite, sve i kad bi se odnosio na razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, što mal. tužiteljica osporava, ne bi utjecala na ocjenu osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjev zbog toga što, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja, tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja ne može prestati prijebojem jer to priječi odredba članka 200. točka 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

Osim toga, u vrijeme navodnog zaključenja spomenute nagodbe (2013.) bio je na snazi zakon Obiteljski zakon ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15, dalje: ObZ/03) koji je u odredbi članka 270. stavka 1. propisivao da se u statusnim stvarima stranke ne mogu odreći svog zahtjeva niti se nagoditi. Stoga niti po ovoj osnovi okolnost postojanja nagodbe koja bi isključivala pravo mal. djeteta na uzdržavanje u određenom razdoblju ne utječe na ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva.

 

Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet je postupka zahtjev maloljetne tužiteljice za isplatu uskraćenog uzdržavanja u razdoblju od 1. studenoga 2011. do 10. veljače 2014., a koji je zahtjev utemeljen na odredbi članka 289. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, dalje: ObZ).

 

U postupku je utvrđeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-69/13 od 11. veljače 2014. (kojom je inače odlučeno i o razvodu braka roditelja mal. tužiteljice) odlučeno, među ostalim pitanjima koja se tiču mal. tužiteljice, i o uzdržavanju maloljetne tužiteljice na način da je naloženo njezinu ocu T. P. plaćati za njezino uzdržavanje u razdoblju od 11. veljače 2014., dok do sada nije odlučeno o uzdržavanju maloljetne tužiteljice u utuženom razdoblju od 1. studenoga 2011. do 10. veljače 2014.

 

Odredbom je članka 289. stavka 1. ObZ-a propisano da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje mal. dijete, dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

 

Pravni institut uskraćenog uzdržavanja maloljetnog djeteta u domaći je obiteljskopravni sustav uveden već ObZ/03, i baš Zakonom o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 107/07) kojim je domaći zakonodavac izrijekom odstupio od načela pro praeterito allitur prema kojem se uzdržavanje u pravilu dosuđuje samo za ubuduće. Noveliranom se odredbom članka 209. stavcima 2. do 4. ObZ/03 omogućilo djetetu koje neosnovano nije dobivalo uzdržavanje od odvojenog roditelja, da neisplaćene naknade potražuje retroaktivno od dana nastanka obveze, a ne kao do tada od trenutka podnošenja tužbe (upravo je ovaj razlog naveden u obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona iz 2007.).

 

Pritom je ObZ/03 u odredbi članka 232. vezao potrebe djeteta uz njegovu dob i obrazovanje iz čega proizlazi da je potrebe djeteta i u parnici radi isplate uskraćenog uzdržavanja potrebno utvrditi s obzirom na dob djeteta u kojoj je uzdržavanje uskraćeno.

 

Što se tiče utvrđivanja mogućnosti roditelja koji je uskratio uzdržavanje, ObZ/03 ne sadrži izričitu odredbu o tome koje je mogućnosti potrebno utvrditi, da li one koje su postojale u vrijeme za koje se uzdržavanje traži ili one koje postoje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje.

 

Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj 75/14 i 5/15, dalje: ObZ/14), jednako kao i ObZ/15, institut uskraćenog uzdržavanja propisuju u odredbi članka 289., a potrebe djeteta također vežu uz njegovu dob (odredbe članka 314. obaju zakona), što i u ovom slučaju znači prema potrebama koje je dijete imalo u razdoblju za koje se uzdržavanje traži.

 

Međutim, u pogledu ukupnih mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, ObZ/14 u odredbi članka 313. stavka 1. u vezi sa stavkom 4. propisuje da se one utvrđuju prema prihodima i imovinskom stanju roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje traži, pri čemu se uzimaju u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

 

U obrazloženju Konačnog prijedloga Obiteljskog zakona iz 2014. (P.Z.E. br. 544) navodi se da "stavak 1. propisuje da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja u parničnom postupku utvrđuju prema prihodima i imovinskomu stanju roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme za koje se uzdržavanje traži".

 

ObZ/15, međutim, drugačije normira odredbu stavka 1. članka 313. ObZ-a propisujući da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, a ne više u vrijeme kad se uzdržavanje traži.

 

U obrazloženju Konačnog prijedloga Obiteljskog zakona iz 2015. koji se inače nastavlja na tekst zakona koji je u konačnici prihvaćen po spomenutom prijedlogu posebno se ne obrazlaže odredba članka 313. stavka 1., već je uz članak 313. stavak 1. otisnuta odredba stavka 1. članka 313. ObZ/14, iako u prvom dijelu Konačnog prijedloga ObZ/15 stoji tekst koji je u konačnici i prihvaćen.

 

U takvim je okolnostima zaključiti da se u parnici u kojoj mal. dijete traži isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje u smislu odredbe članka 289. ObZ-a potrebe mal. djeteta utvrđuju prema razdoblju za koje se uzdržavanje traži, odnosno u kojem je uzdržavanje uskraćeno, dok se ukupne mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja utvrđuju prema okolnostima koje postoje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, kako to ObZ izrijekom propisuje, što znači u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

 

Retroaktivnost u primjeni prava je iznimka koju zakon mora izrijekom propisati, što je ObZ/15 i propisao u slučaju uskraćenog uzdržavanja mal. djeteta. Međutim, u pravnoj regulativi tog instituta, ObZ/15 je propisao izrijekom retroaktivnost u vezi s utvrđivanjem pravno relevantnih činjenica koje se tiču potreba djeteta jer ih je u članku 314. vezao uz dob djeteta. Za razliku od ObZ/14, ObZ/15, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, nije propisao retroaktivnost u pogledu utvrđivanja činjenica koje se tiču mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, već je u tom pogledu zadržao opće procesno pravilo glede utvrđivanja činjenica, a to je da se pravno odlučne činjenice utvrđuju prema trenutku do kada su stranke imale mogućnost iznositi činjenice i predlagati dokaze u postupku ili prema trenutku do kojeg je sud mogao koristiti svoja inkvizitorska ovlaštenja u statusnim i obiteljskim stvarima, a prema kojima se pravno odlučne činjenice utvrđuju prema okolnostima koje su postojale u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

 

S druge strane, okolnost da se parnici radi uskraćenog uzdržavanja potrebe djeteta utvrđuju prema okolnostima iz vremena kad je uzdržavanje uskraćeno, a mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja utvrđuju prema okolnostima koje postoje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, po ocjeni ovog suda nije u protivnosti s dobrobiti djeteta zato što se radi o predvidivim okolnostima koje na jednak način važe za svu djecu, kao i zbog toga što zahtjev za naknadu uskraćenog uzdržavanja nije isključivo imovinskopravni zahtjev, već predstavlja kombinaciju imovinskopravnog i statusnog zahtjeva budući da se radi o pravnom institutu obiteljskog prava imovinskopravne, ali i osobne naravi.

 

Sud je potrebe maloljetne tužiteljice, inače rođene 26. prosinca 2007., utvrdio u skladu s odredbom članka 232. stavka 4. ObZ/03 prema minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj s kojim dijete ne živi, a koji su se utuženom razdoblju kretali od iznosa od 908,31 kunu preko iznosa od 924,97 kuna do iznosa od 931,25 kuna. U tom je razdoblju mal. tužiteljica pohađala vrtić te satove plivanja i engleskog koje je troškove plaćala njezina majka.

 

Utvrđeno je da je u to vrijeme mal. tužiteljica živjela s majkom i da tuženik nije doprinosio za njezino uzdržavanje, što je prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja s obzirom na činjenicu tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je u tom razdoblju djelomično doprinosio za uzdržavanje. Ovakav zaključak ne negira ni okolnost što su roditelji mal. tužiteljice pokušali u kraćem razdoblju uspostaviti skladne odnose, u čemu nisu uspjeli, kod pravilnog zaključka da tuženik nije dokazao da je u tom razdoblju doprinosio za uzdržavanje djeteta.

 

S druge strane, iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tuženik rođen 1985., te je od 2005. zaposlen u Hrvatskoj vojsci kao djelatna vojna osoba i ostvaruje redovna primanja. S obzirom na okolnost da tuženik ostvaruje redovna primanja i da je stalno zaposlen, a radi se o mladom i zdravom čovjeku, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uskraćeno uzdržavanje maloljetne tužiteljice u utuženom razdoblju minimalne novčane iznose koje je bio dužan plaćati kao roditelj koji ne stanuje s djetetom, a koje nije plaćao.

 

U takvim je okolnostima sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Zakonita je i odluka o kamati na dosuđeni iznos uskraćenog uzdržavanja jer je u skladu s odredbom članka 289. stavka 2. ObZ-a.

 

Pravilna je također i odluka o parničnom trošku jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 366. stavka 1. ObZ-a i jer je parnični trošak pravilno obračunat.

 

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tuženika valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

Split, 18. travnja 2019.