- 1 -              Rev-x 610/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 610/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u izvanparničnom predmetu predlagateljice S. Z. iz V., OIB:..., radi utvrđenja stečene stručne spreme, odlučujući o reviziji Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1565/2017-2 od 27. prosinca 2017., kojim je odbačena žalba Republike Hrvatske protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru broj R/1-149/1992-4 od 19. studenoga 1992.,  u sjednici održanoj 3. travnja 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

„UTVRĐUJE SE da je Z. S., kći I. i J. r. P., rođena ... godine u V., prebiva u V., ..., trenutnog boravišta u Z., državljanka RH, u šk. god. .... pri COUO E. K. V., RJ V. II završila srednju ekonomsku i stekla naziv: ekonomskog stručnog radnika.

 

Školsku ispravu o stečenoj školskoj spremi u cijelosti zamjenjuje ovo rješenje.

 

Podnositelj Z. S. snosi trošak postupka u vidu sudske takse u iznosu od 900 HRD, i daljnjih plaćanja se oslobađa, jer bi u protivnom došlo do znatnog umanjenja sredstava iz kojih se uzdržava.

 

Rješenje je pravomoćno dana 19. studeni 1992. Godine, jer se podnositelj Z. S. izričito odrekla prava izjaviti žalbu.“

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbačena je žalba Republike Hrvatske podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru broj: R/1-149/1992-4 od 19. studenoga 1992.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja Republika Hrvatska je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 400. st. 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i odbiti prijedlog predlagateljice uz naknadu troška revidentu. Podredno je predložila ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Odgovor na reviju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine",  broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3.toga stavka.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem sud je odbacio žalbu Republike Hrvatske ocijenivši je nedopuštenom. U obrazloženju rješenja sud je naveo da Republika Hrvatske nije bila stranka u izvanparničnom postupku kojeg je predlagateljica S. Z. pokrenula pred prvostupanjskim sudom, niti da nije bilo obveze da Republika Hrvatska bude naznačena kao protustranka jer se izvanparnični postupak može voditi samo s jednom strankom u smislu pravnog pravila paragrafa 5. Zakona o sudskom vanparničnom postupku koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1951. ("Narodne novine", broj 73/91 – dalje: Zakon o sudskom vanparničnom postupku).  Sud drugog stupnja u obrazloženju revizijom pobijane odluke također navodi da je prvostupanjsko rješenje postalo pravomoćno 19. studenoga 1992. pa bi žalba Republike Hrvatske čak i u slučaju da je dopuštena bila nepravovremena.

 

U predmetnoj reviziji Republika Hrvatska postavlja pravno pitanje ima li Republika Hrvatska procesni položaj stranke sui generis u izvanparničnim postupcima koji se vode po prijedlogu stranke radi utvrđenja stečene školske spreme.

 

Revidentica u podnesenoj izvanrednoj reviziji navodi da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pravno shvaćanje koje je drugostupanjski sud zauzeo u revizijom pobijanoj odluci proturječno sa pravnim shvaćanjem koje je o istom pravnom pitanju zauzeo Županijski sud u Vukovaru u odluci broj Gž-2644/10-2 od 15. veljače 2011.

 

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena, ali nije osnovana.

 

Iz spisa proizlazi da je tužiteljica 23. listopada 1992. prvostupanjskom sudu podnijela prijedlog radi utvrđenja stečene stručne spreme naziva ekonomski stručni radnik sukladno pravnom pravilu paragrafa 6. Zakona o sudskom vanparničnom postupku.

 

Prema pravnom pravilu paragrafa 5. Zakona o sudskom vanparničnom postupku u vanparničnom postupku učesnik je onaj kojeg se odluka suda neposredno tiče ili onaj koji ostvaruje svoj pravni interes, time što traži da sud donese izvjesnu odluku.

 

U vrijeme pokretanja predmetnog izvanparničnog postupka na snazi je bio Zakon o dokazivanju stečene stručne spreme ("Narodne novine", broj 27/76 – dalje: Zakon o dokazivanju stečene stručne spreme), kojim su bile propisane zakonske pretpostavke na temelju kojih osoba koja ne posjeduje ispravu o školskoj spremi može zahtijevati od općinskog suda da u vanparničnom postupku rješenjem utvrdi da je stekla određenu školsku spremu.

 

Međutim, Zakon o dokazivanju stečene stručne spreme nije izričito propisivao niti iz njegovih odredbi ne proizlazi obveza da se prijedlog podnesen na temelju tog Zakona treba podnijeti protiv Republike Hrvatske. Nadalje, Zakonom o dokazivanju stečene stručne spreme nije propisana obveza Republike Hrvatske da sudjeluje u takvom vanparničnom postupku.

 

Prema tome, drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 367. st. 1.  ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP kada je kao nedopuštenu odbacio žalbu Republike Hrvatske u ovoj pravnoj stvari ocijenivši da Republike Hrvatska nije ovlaštena osoba za podnošenje žalbe u smislu odredbe čl. 358. st. 3. ZPP s obzirom da nije bila stranka u predmetnom vanparničnom postupku.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. travnja 2019.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.