1                     Poslovni broj: UsImio-917/18-8

 

Poslovni broj: 18 Uslmio-917/18-8

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

              Put Supavla 1.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu N. V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po službenoj osobi M. N., radi starosne mirovine, nakon javne rasprave zaključene dana 22. ožujka 2019. u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika, dana 29. ožujka 2019.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II-140-02/18-01/03140274188, Urbroj: 341-99-05/3-18-5442, broj spisa: 710808 od 09. listopada 2018.

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-140-02/18-01/03140274188, Urbroj: 341-99-05/3-18-5442, broj spisa: … od 09. listopada 2018. (dalje: osporeno rješenje tuženika) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Područne službe u S., Klasa. 140-02/18-01/03140274188, Urbroj: 341-18-05/3-18-003644, broj …, od 13. Srpnja 2018. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je tužitelju priznato, počevši od 01. svibnja 2017. pravo na starosnu mirovinu zbog dugogodišnjeg osiguranika u koju je uračunat i dodatak na mirovinu u svoti od 2592,04 kn mjesečno, a od 01. listopada 2017.  u svoti od 2.646,40 kn mjesečno, a od 01. siječnja 2018. svota od 2.671,07 kn mjesečno.

              U pravodobno  podnesenoj tužbi ovome sudu tužitelj pobija citirano drugostupanjsko rješenje od 09. listopada 2018. navodeći da mu je obračunata mirovina za dugogodišnjeg osiguranika za staž od 42 g., 5. mjeseci i 25 dana, međutim,  u osporenom rješenju da mu nisu  uzete u obzir godine i to: 1974., 1975., 1976., 1983., 1984., 1990., 1991. i 1992. koje da je radio  kod poslodavca B. u V. (dokumentacija izgorjela u vihoru rata) te 1988. koje godine da  radio u Republičkom sektoru za narodnu obranu u S. Ističe da su za sve navedene godine doprinosi plaćeni a HZMO da nije ažurno prikupljao podatke te navodi da njegove kolege imaju sve uplate. Smatra mu za sve navedene godine pripada polazni faktor 1,0 ili za njega najpovoljniji  1,2498 iz 1982. Slijedom navedenog predlaže da se osporeno rješenje poništi.

              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Nadalje, a vezano za navode iz tužbe da za izračun vrijednosnih bodova s osnova mirovinskog staža za godine za koje nisu dostupni podaci o plaći kod poslodavca B. te za 1988. koju je proveo na radu u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu S., tuženik navodi da je prvostupanjsko tijelo u izvršenju rješenja Središnje službe broj … od 02. listopada 2017. provelo postupak u kojem je pribavilo očitovanje poslodavca „B.“ od 26. veljače 2018. prema kojem je cjelokupna arhiva poduzeća uništena tijekom ratnih razaranja na području sjedišta poduzeća g. V., te očitovanje Državnog arhiva u S. kojim je odgovoreno na zamolnicu tijela prvog stupnja da Državni arhiv u S. nije preuzeo dokumentaciju Republičkog sekretarijata S. (za 1998.) čime da je Zavod iscrpio sve mogućnosti pribavljanja platnih podataka od navedenih poslodavaca. Stoga da nisu osnovani tužbeni navodi tužitelja o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Navodi se i to da je pregledom spisa i podataka unesenih u matičnu evidenciju ustanovljeno da su plaće kao i podaci o ostvarenom stažu koje je tužitelj ostvario prikupljene, evidentirane i kontrolirane sukladno odredbama Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i odredbi čanka 106. stavak 1. ZOMO-a. Plaće i naknade plaća da dostavlja poslodavac nadležnim službama na propisanim obrascima (M-4, M-8,RS, MPP-a), da se isti potpisuju od strane službene osobe i ovjeravaju pečatom poslodavca te da su, kao pravilno i prihvaćeni od strane HZMO i uneseni u matičnu evidenciju HZMO. Odredbom čl. 106. st. 2. ZOMO-a podaci uneseni u matičnu evidenciju, na način propisan ovim Zakonom da se mogu naknadno mijenjati samo u slučajevima ako se utvrdi da su netočni. Pozivajući se na odredbu članka 81. stavak 9. ZOMO ističe se da nije moguće udovoljiti traženju tužitelja da mu se za nedostajuće podatke o plaćama uzme najpovoljniji vrijednosni bod 1,2498 iz 1982. Tužitelj da do donošenja prvostupanjskog rješenja, kao i u žalbenom postupku, nije ukazao na nove činjenice, odnosno da nije priložio nikakve dokaze (npr. analitičke kartice ili platne liste) o podacima o plaćama na naprijed propisan način ustanovljen u matičnoj evidenciji te da je pripadajuća svota predmetne mirovine izračunata na temelju plaća koje su mu isplaćene dok je za godine za koje platni podaci ne postoje Zavod iscrpio sve mogućnosti pribavljanja istih, a tužitelj da nema saznanja o tome gdje bi se isti mogli nalaziti i ne posjeduje osobnu dokumentaciju. Tuženik se poziva i na odredbe članka 107. stavak 1. te odredbu članka 110. ZOMO-a te vezano za navode tužitelja napominje da je presudama Visokog upravnog suda RH (USRH Us-1809/2004-45 od 11. listopada 2007., USRH Us-10246/2003-4 od 21. rujna 2006., USRH Us-8211/2003-4 od 06. lipnja 2007., USRH US-4125/2004-4 od 11. listopada 2007., zauzet stav da ne postoji zakonska mogućnost da se plaća utvrdi prema radnom mjestu, odnosno prema primanjima drugih djelatnika na istim radnim mjestima jer plaće ovise o više faktora koji se ne podudaraju kod svih zaposlenika na istom radnom mjestu (godine staža, bolovanja, naknade zbog različitih statusa). Temeljem navedenog da su iscrpljene sve mogućnosti pribavljanja podataka za ponovno određivanje mirovine temeljem istih. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

U tijeku ovog upravnog spora je svakoj stranci u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 – dalje: ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Tužitelj je na ročištu održanom dana 22. ožujka 2019., ustrajao u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu kojim traži da se poništi rješenje tuženika od 09. listopada 2018. koje je dostavio uz tužbu.

Tuženik je po službenoj osobi ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja.

U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu i isprave koje su priložene u taj spis.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je tužitelj dana 06. travnja 2017. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika.

Prvostupanjsko rješenje od 13. srpnja 2017. donijeto je u izvršenju rješenja HZMO, Središnje službe, broj spisa: … od 02. listopada 2017..

U izvršenju navedenog rješenja prvostupanjsko tijelo pribavilo je potvrdu od poduzeća B. d.d. od 26.veljače 2018. u kojoj se navodi da nisu u mogućnosti dostaviti platne podatke za sporne godine jer je cjelokupna arhiva poduzeća uništena tijekom ratnih razaranja na području sjedišta poduzeća – g. V. Prvostupanjsko tijelo pribavilo je i potvrdu Državnog arhiva u S. od 19. veljače 208. u kojoj se navodi da navedeni Arhiv nije u mogućnosti dostaviti platne podatke za 1988. godinu jer isti nije preuzeo dokumentaciju Republičkog sekretarijata S.

Utvrđeno je da je tužitelj, koji je rođen 24. siječnja 1956., do dana 01. svibnja 2017. navršio 61 godinu i 3 mjeseca života, da mirovinski staž tužitelja prema članku 25. ZOMO, koji se računa za stjecanje prava na starosnu mirovinu zbog dugogodišnjeg osiguranika, iznosi do dana 01. svibnja 2017. ukupno 42 godine, 5 mjeseci i 25 dana, da su prosječni vrijednosni bodovi utvrđeni prema članku 81. do 84. ZOMO-a i iznose 0,7579, da polazni faktor prema članku 85. stavak 1. točka 5. i članku 85. stavak 4. ZOMO-a iznosi 1,0225, da su osobni bodovi za određivanje starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika prema članku 86. ZOMO dobiveni  tako da se prosječni vrijednosni bodovi 0,7979 pomnože s mirovinskim stažem iskazanim u decimalnom obliku 42,4855 i s polaznim faktorom 1,0225. Svota tužiteljeve mirovine određena je prema članku 79. st. 1. ZOMO tako da se osobni bodovi 32,9243 pomnože s mirovinskim faktorom 1,0 i s aktualnom vrijednošću mirovine na dan priznanja prava na mirovinu od 61,99 kn te iznosi 2.040,98 kn mjesečno te je  u svotu  mirovine prema članka 79. stavak 2. ZOMO uračunat i dodatak na mirovinu određen na način i pod uvjetima određenim Zakonom o dodatku na mirovine određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 79/2007., 114/2011.). Slijedom navedenog tužiteljeva mirovina iznosi 2.592,04 kn mjesečno, počevši od  01. svibnja 2017.

Prema članku 104. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 – dalje ZOMO) Zavod obvezno vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, poslovima iz članka 38. ovoga Zakona, korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja te obveznicima doprinosa na način i u skladu s odredbama ovoga Zakona (stavak 1). Podaci iz stavka 1. ovoga članka evidentiraju se u matičnoj evidenciji na način i u postupku koji utvrđuje Zavod općim aktom (stavak 2.). Nadalje, prema članku 106. ZOMO Zavod je obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja (stavak 1.) Podaci uneseni u matičnu evidenciju, na način propisan ovim Zakonom, mogu se naknadno mijenjati samo ako se utvrdi da su netočni (stavak 2.).

Prema članku 107. ZOMO podaci sadržani u matičnoj evidenciji koriste se za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, provedbu tog osiguranja i za druge potrebe određene zakonom i općim aktom Zavoda (stavak 1.). Zavod je dužan osiguraniku, na njegov zahtjev, izdati potvrdu o podacima unesenim u matičnu evidenciju. Potvrda je javna isprava (stavak 2). Osiguranik koji smatra da podaci iz potvrde nisu točni i potpuni ima pravo zahtijevati u roku od 15 dana od dana primitka potvrde da mu Zavod pribavi nedostajuće podatke, odnosno ispravi netočne podatke te izda novu potvrdu.

Prema odredbi članka 110. ZOMO svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

               Slijedom navedenog, obzirom na stanje spisa te rezultate provedenog upravnog postupka i činjenicu kako je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog drugostupanjskog rješenja utvrđeno da su platni podaci za razdoblje na koje tužitelj ukazuje u tužbi (1974., 1975., 1976., 1983., 1984., 1990., 1991. i 1992.) uništeni te da nadležni arhiv nije preuzeo dokumentaciju Republičkog sekretarijata Split (sporna 1988.),  to je po ocjeni ovoga suda tužitelju pravilno izvršen obračun visine mirovine na način da su istom prema odredbi članka 79. do 88. ZOMO-a utvrđeni najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi, a sve kako je to gore navedeno.

U odnosu na tužbene navode tužitelja da mu se za sporne godine (1974., 1975., 1976., 1983., 1984., 1990., 1991. i 1992.  te za 1988. za koje nedostaju podaci iz gore navedenih razloga), uzme najpovoljniji vrijednosni bod 1,2498 iz 1982. valja navesti da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 81. stavak 9. ZOMO kojom je propisano  da osiguraniku kojem se ne mogu utvrditi vrijednosni bodovi ni za jednu kalendarsku godinu od 01. siječnja 1970. zbog toga što osiguranik nakon toga dana nije bio osiguran ili za razdoblje nakon toga dana nema podataka o plaći, odnosno osnovici osiguranja, vrijednosni bodovi će se utvrditi tako da će se za svaku godinu mirovinskog staža uzeti jedan vrijednosni bod. Dakle, ova odredba se odnosi na slučaj kada uopće ne postoje podaci o plaći ni za jednu godinu staža osiguranja a činjenica je da to kod tužitelja nije slučaj. 

U odnosu na tužbene navode da kolege tužitelja imaju sve uplate za navesti je da to što eventualno drugim osobama za sporno razdoblje nisu uništeni podaci o plaćama i sl., ne predstavlja relevantnu okolnost u ovom predmetu budući se odluka donosi na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u konkretnom predmetu. Kako su platni podaci tužitelja za navedene godine uništeni odnosno Državni arhiv u S. ne raspolaže podacima za 1988. to nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

Prvostupanjsko tijelo je kod priznavanja prava i utvrđivanja visine mirovine obradilo raspoložive platne podatke koji su mu dostavljeni od poslodavaca te utvrdilo visinu mirovine, a sve sukladno odgovarajućim odredbama ZOMO. Drugostupanjsko tijelo je izvršilo kontrolu podataka i osnovica na temelju kojih se vrši izračun mirovine te utvrdilo da je isti pravilno utvrđen. Tužitelj u žalbenom postupku a ni tijekom ovog upravnog spora nije dostavio odnosno raspolagao drugim podacima od poslodavaca.

Slijedom svega navedenog osporeno drugostupanjsko rješenje od 09. listopada 2018. je, po ocjeni ovoga suda, a suprotno tvrdnjama tužitelja, donijeto na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju pravilne primjene odredbi materijalnog prava te nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

Stoga je, a obzirom da je osporeno drugostupanjsko rješenje pravilno i zakonito, valjalo na temelju odredbe članka 57.stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan pa je i odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Splitu, 29. ožujka 2019.

 

S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka  iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević