1

Poslovni broj  Gž-485/2019-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj  Gž-485/2019-4

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

            Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Jadranke Toša Berečić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Banac, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja R. H., koju zastupa ODO u O., S. s. u N., OIB: …, protiv tuženika K. G. d.d. u stečaju, OIB: …, koga zastupa stečajna upraviteljica S. iz O., a ovu Ž. K.-T., odvj. iz V. i umješača na strani tuženika E. d.o.o. iz O., …, OIB: …, koga zastupa B. B.-L., odvj. iz O., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, od 8. veljače 2019. broj P-31/2019-4, u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda u pobijanom odbijajućem dijelu (toč. II. izreke), te odluci o parničnom trošku (toč. III. izreke).

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj R. H., OIB …, vlasnik nekretnina

upisanih u z.k. ulošku broj … k.o. G. i to:

              - kčbr. … npl. K. površine 243 čhv, 

              - kčbr. … npl. K.površine 266 čhv,

              - kčbr. … npl. K. površine 1 kj 810 čhv,

              - kčbr. … npl. K. površine 730 čhv,

              - kčbr. … npl. K. površine 9 kj 704 čhv,

što mu je tuženik K. G. d.d. - u stečaju,  OIB …, iz G. N., …, dužan priznati i trpjeti brisanje svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis prava vlasništva u korist tužitelja RH u roku od 15 dana.

 

              II. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja se odbija.

 

              III. Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

              Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj, iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz naknadu tužitelju troška parničnog i žalbenog postupka, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U odgovoru na žalbu tuženik i umješač su porekli osnovanost žalbenih navoda i predložili da se žalba kao neosnovana odbije.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

Predmet spora kao u tužbi je bila povreda knjižnog prava u vezi nekretnina pobliže navedenih u samoj tužbi, odnosno u kasnije specificiranom tužbenom zahtjevu (str. 29), utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnina navedenih u tužbi.

 

U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, koju tužitelj pobija u odbijajućem dijelu i odluci o parničnom trošku, između ostaloga donesena je presuda prvostupanjskog suda broj P-… od 20. veljače 2015., kojom je usvojen tužbeni zahtjev, te utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u zk.ul. …. k.o. G. i to kčbr. ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ..., ... i ... . Takova presuda potvrđena je u cijelosti presudom ovoga suda br. Gž-... od 3. ožujka 2016., temeljem koje ovršne isprave je tužitelj uknjižen kao vlasnik predmetnih kčbr., a kako to proizlazi iz zk. izvatka, zk.ul. ... k.o. G., za predmetne nekretnine, koji prileži odgovoru na žalbu. Upućuje se i u žalbi da je zk.ul. ... k.o. G., promijenjen u zk.ul. .... k.o. G.. Prednje se može pripisati grešci u pisanju koja se u svako doba može ispraviti (čl. 342. st. 1. ZPP), a što se tiče pozivanja tuženika na nedostatak pravnog interesa tužitelja za ulaganjem žalbe, na sada pobijanu presudu, kojim je djelomično uvažen tužbeni zahtjev, za istaći je da podnositelji za podnošenje pravnih lijekova (konkretno, žalbe) moraju imati pravnu korist koju očekuju od djelovanja instancijskog suda. Ta pravna korist očituje se u ukidanju za stranku nepovoljne sudske odluke. Nema pravnog interesa za podnošenje žalbe stranka koja je u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom, što u konkretnom predmetu nije slučaj, jer sukladno navedenoj prvostupanjskoj presudi, kraj trenutačnog stanja stvari,tuženiku na raspolaganju stoje pravne mogućnosti izmjene takvog zk. stanja.

 

              Protiv presude ovog suda od 3. ožujka 2016., broj Gž-..., umješač na strani tuženika, O. b. d.d. Z., je izjavio reviziju, povodom koje je Vrhovni sud R. H. donio odluku broj Rev-X-... od 24. listopada 2017., kojom je odbijena kao neosnovana revizija tadašnjeg umješača, sada E. d.o.o.O., u pogledu nekretnina upisanih u zk.ul. ... k.o. G. i to kč.br. ..., ..., ..., ..., ..., ... i ... (presuđena stvar), dok je za ostale nekretnine iz tužbenog zahtjeva ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska odluka i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

 

              U izjavljenoj žalbi tuženik se poziva na pravna stajališta ovog suda, iz odluka donesenih tijekom postupka, a navedenih u izjavljenoj žalbi, zaboravljajući da je Vrhovni sud R. H. svojom odlukom od 24. listopada 2017., iskazao sumnju u navedeno stajalište ovog suda, te dao upute za postupanje u daljnjem tijeku postupka, kojim se u cijelosti prvostupanjski sud rukovodio i u skladu s istima postupio u donošenju pobijane presude.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom, tako i u izjavljenoj žalbi, tužitelj se poziva na stjecanje prava vlasništva po samom zakonu, pozivom na Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/81 – dalje: ZPZ), Zakon o šumama ("Narodne novine" broj 42/90 – dalje: ZŠ), Zakon o rudarstvu ("Narodne novine" broj 27/91, 26/93, 92/94, 35/05 – dalje: ZOR), Zakon o privatizaciji ("Narodne novine" broj 21/96, 71/97, 10/98 i 73/00), kao i Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" broj 92/10 – dalje: ZTG).

 

Upravo polazeći od gore citiranih zakona i primjene njihovih odredbi bitnih za odluku o predmetu spora, prvostupanjski sud je izveo dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka geodetske struke. Vještak je utvrdio identifikaciju predmetnih nekretnina (preostalih za o istima raspraviti i odlučiti), kako bi se utvrdilo što pojedina od predmetnih nekretnina (kčbr.), pobliže označene u prvostupanjskoj presudi, bez potrebe ponavljanja, predstavljaju u naravi.

 

Vještačenjem je utvrđeno da u vrijeme stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kč.br. ... ili ..., su se mogle privesti poljoprivrednoj namjeni cijele, a kč.br. ..., ... i ..., djelomično.

 

Preostale nekretnine predstavljaju deponije materijala, koji se nalaze unutar granica građevinskog zemljišta, bazene, crpne stanice, pristupni put i parkiralište, kao i da su neke čestice unutar rudokopa u cijelosti ili djelomično.

 

Za čestice vezane za rudokope, prvostupanjski sud je, kao i ostale gore navedene nekretnine u  naravi, odbio tužbeni zahtjev, za što je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, te koji nisu žalbenim navodima dovedeni u sumnju.

 

To stoga, iako je R. H. nositelj prava vlasništva na rudnom blagu, to ne znači i da je nositelj prava vlasništva na nekretninama na kojima se rudno blago nalazi, budući je rudno blago odvojeno od vlasništva nekretnina s kojima je vezano, s čim u vezi rudno blago ne pripada vlasniku nekretnine (čl. 1., 2. i 3. ZOR).

 

Nije dokazano (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP) da su nekretnine u vezi kojih je odbijen tužbeni zahtjev, bile po kulturi šume (čl. 16. Zakona o šumama).

 

Što se tiče pozivanja na Zakon o privatizaciji i ZTG, da nije bilo mjesta uknjižbi prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama (odbijajući dio prvostupanjske presude), jer nisu procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije u društveni kapital tuženika, valja istaći da, iako nisu postojali uvjeti upisa vlasništva tuženika na konkretnim nekretninama, ne znači da na tim nekretninama postoji vlasništvo tužitelja, a kako je o tome zauzeo pravno stajalište prvostupanjski sud (toč. II. izreke), kojem se priklanja i ovaj sud.

 

Odluka o naknadi parničnog troška je obrazložena, te utemeljena na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio, s obzirom na uspjeh stranaka i visinu troška, svaka stranka imala pravo na naknadu približno jednakog iznosa parničnih troškova.

 

Žalbu je stoga u pobijanom odbijajućem dijelu i odluci o parničnom trošku (toč. II. i toč. III. izreke) kao neosnovanu valjalo odbiti (čl. 368. st. 1. ZPP) i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U nepobijanom usvajajućem dijelu (toč. I. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Osijek, 22. ožujka 2019.