Broj: Kr 118/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. C., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 38. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. studenog 2015. broj K-107/15 i Županijskog suda u Šibeniku od 2. lipnja 2016. broj Kž-68/16, u sjednici održanoj 16. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se zahtjev os. M. C. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom, koju čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-107/15 od 3. studenog 2015. te Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-68/16 od 2. lipnja 2016., između ostalih, osuđen je M. C. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 38. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

 

Osuđenik je po svom branitelju V. M., odvjetniku iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude bez posebno istaknutih zakonskih osnova iz čl. 517. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se "ukine drugostupanjska presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-68/16 od 2. lipnja 2016. (i prvostupanjsku presudu)". Ujedno je zatraženo odgoditi nastup izvršenja pravomoćne presude.

 

Sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske  dostavio je odgovor na zahtjev osuđenika u kojem predlaže da se isti kao neosnovan odbije.

 

Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku osobno i njegovom branitelju.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Iako se u zahtjevu ne citiraju zakonski osnovi pobijanja pravomoćne presude, iz obrazloženja zahtjeva proizlazi da se isti podnosi iz razloga predviđenih u čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08. Naime, ukazuje se na apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud na raspravama od 6. svibnja, 28. svibnja i 6. srpnja 2015. bio nepropisno sastavljen tako da je umjesto sudskog vijeća, postupak vodio sudac pojedinac što je suprotno odredbi čl. 19b. st. 1. ZKP/08. Nastavno tome, podnositelj zahtjeva tvrdi da nije bilo uvjeta niti za čitanje izvedenih dokaza na raspravi od 29. listopada 2015. pa se prvostupanjska presuda temelji na dokazima izvedenim suprotno čl. 450. st. 1. ZKP/08. Također, tvrdi se da postupanje državnog odvjetnika na raspravi od 29. listopada 2015. ne predstavlja izmjenu postojeće već podizanje nove optužnice, zbog čega je rasprava od 3. studenog 2015. trebala početi iznova, kako nalaže odredba čl. 441. ZKP/08. Ujedno je na raspravnom zapisniku od 3. studenog 2015. izostalo obrazloženje o odbijanju dokaznih prijedloga obrane pa je postupanjem prvostupanjskog suda suprotno čl. 421. st. 2. i čl. 441. st. 6. ZKP/08, na raspravi povrijeđeno optuženikovo pravo obrane u smislu relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Budući da je drugostupanjski sud propustio otkloniti bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, to je u žalbenom postupku povrijeđena odredba čl. 476. st. 1. ZKP/08, a u obrazloženju presude tog suda propušteno je odgovoriti na žalbene navode.

 

Prema čl. 517. st. 2. ZKP/08, povrede iz st. 1. toč. 2. i 3. tog članka, mogu se isticati u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude samo ako su bile istaknute i u žalbi protiv prvostupanjske presude ili su počinjene tijekom drugostupanjskog postupka.

 

Uvidom u žalbu optuženika (s dopunom) podnesenu protiv prvostupanjske presude, utvrđeno je da je ista bila podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 te povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08 u vezi čl. 28. st. 2. i 3. KZ/11, dok je u ostalom dijelu sadržavala žalbene razloge vezano za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

Slijedom toga, dakle, u žalbi protiv prvostupanjske presude nije bila istaknuta bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08 niti su predmetom žalbe bili ostali naprijed citirani prigovori koji bi, u suštini, imali značaj relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 ostvareni na raspravi pred prvostupanjskim sudom.

 

Stoga je u tom dijelu zahtjev osuđenika podnesen iz zakonom nedopuštenih razloga.

 

Dopušteni su, međutim, razlozi zahtjeva kojima se ukazuje na povrede počinjene tijekom drugostupanjskog postupka, ali isti slijedom niže navedenih razloga nisu osnovani.

 

Dužnost je drugostupanjskog suda da u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 po službenoj dužnosti pazi na bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08 te ako nađe da je ostvarena, ukinuti će prvostupanjsku presudu i predmet vratiti pred pravilno sastavljeno sudsko vijeće na ponovni postupak. Međutim, pravilna je konstatacija navedena u presudi suda drugog stupnja da ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti takve povrede nisu nađene. Naime, pojam nepropisno sastavljenog suda u konkretnom slučaju se odnosi na sastav suda pri vođenju rasprave koja je rezultirala donošenjem prvostupanjske presude. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rasprava od 29. listopada 2015. započela iznova pred sudskim vijećem sastavljenim od jednog suca i dva suca porotnika te je u tom sastavu nastavljena dana 3. studenog 2015., kada je donesena presuda. Stoga je prvostupanjski sud pri vođenju rasprave i donošenju presude bio zakonito sastavljen pa navodna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije bila ostvarena, kako pravilno zaključuje i žalbeni sud. Okolnost da je u ranijem tijeku postupku pred prvostupanjskim sudom rasprave vodio sudac pojedinac iako je to suprotno čl. 19b. st. 1. i 4. ZKP/08, sanirana je činjenicom da je rasprava od 29. listopada 2015. započela iznova pred pravilnim sastavom suda, a svi do tada izvedeni dokazi zakonito su pročitani pred sudskim vijećem uz izričitu suglasnost stranaka. Stoga se ne može tvrditi da se prvostupanjska presuda temelji na dokazima koji nisu izvedeni na raspravi.

 

Također, neosnovano se tvrdi da je drugostupanjski sud propustio odgovoriti na žalbene navode optuženika, a što bi bilo od utjecaja na presudu. Podnositelj zahtjeva tek paušalno ističe ovu povredu ne navodeći dijelove žalbe koji bi ostali zanemareni. Obvezu suda da ocijeni žalbene razloge u smislu čl. 487. st. 1. ZKP/08, ne treba shvatiti tako da je sud dužan odgovoriti na svaki žalbeni navod, već samo u odnosu na one koje ocijeni relevantnim, a to je u konkretnom slučaju i ostvareno.

 

Slijedom navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, sukladno čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 16. ožujka 2017.