- 1 -              Rev 2458/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2458/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene M. B. iz Z., OIB: ... (dalje: tužiteljica), koju zastupa punomoćnica M. F., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja B. B. iz S., OIB: ... (dalje: tuženik) kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. K. i B. D. u G., Pisarnica u P., radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-158/14-3 od 25. veljače 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru br. P-997/12-55 od 11. prosinca 2013., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice M. B. iz Z., ... i tuženika B. B. iz S., ... čini iznos od 1.225.620,00 kn (milijun i dvijestodvadesetpettisuća i šestodvadeset kuna) kojega su tužiteljica M. B. i tuženik B. B. suvlasnici svaki u 1/2 dijela, tako da svakom pripada iznos od 612.810,00 kn (šestodvanaest tisuća i osamstodeset kuna).

 

II. Nalaže se tuženiku B. B. da tužiteljici M. B. isplati iznos od 612.810,00 kn (šestodvanaest tisuća i osamstodeset kuna) s zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koje je vrijedilo zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana donošenja prvo stupanjske presude pa do isplate.

 

III. Sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos (612.810,00 kn), počev od dana podnošenja tužbe, pa do dana donošenja prvo stupanjske presude, tužiteljica se odbija kao neosnovanim.

 

IV. Utvrđuje se da je tuženi – protutužitelj B. B. iz S., ..., OIB: ..., tijekom bračne zajednice s tužiteljicom – protutuženom M. B., r. A. iz Z., ..., OIB: ... stekao kao bračnu stečevinu novčana sredstva u iznosu od 113.429,17 eura (stotinu trinaest tisuća i četiri stotine dvadeset devet eura i sedamnaest centa) u protuvrijednosti u kunama, računato prema srednjem tečaju HNB na dan donošenja I. stupanjske presude, te da je tuženik – protutužitelj suvlasnik tog novčanog iznosa u 1/2 dijela, tako da svom pripada  iznos od 56.714,58 eura (pedeset šest tisuća i sedam stotina četrnaest eura i pedeset osam centi) u protuvrijednosti u kunama računato prema srednjem tečaju HNB na dan donošenja prvostupanjske presude i iznosa od 150.000,00 kn (stotinu pedeset tisuća kuna), te da je tuženik – protutužitelj suvlasnik tog novčanog iznosa u 1/2 dijela, tako da svakom pripada iznos od 75.000,00 kn (sedamdeset pet tisuća kuna).

 

V. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj M. B. r. A. iz Z., ..., OIB: ... da tuženiku – protutužitelju B. B. iz S., ..., OIB: ..., isplati iznos od 56.714,58 eura (pedeset šest tisuća i sedam stotina četrnaest eura i pedeset osam centi) u  protuvrijednosti u kunama računato prema srednjem tečaju HNB na dan donošenja prvostupanjske presude sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12%, a obračunatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno po stopi utvrđenoj sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (eskontna stopa HNB uvećana za 5 indeksnih poena) do konačne isplate, te da isplati iznos od 75.000,00 kn (sedamdeset pet tisuća kuna)  sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12%, a obračunatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno po stopi utvrđenoj sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (eskontna stopa HNB uvećana za 5 indeksnih poena) do konačne isplate.

 

VI. Tužiteljica je dužna tuženiku – protutužitelju naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od =51.712,00 kn s kamatom po stopi od 12%, odnosno po stopi utvrđenoj sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a (eskontna stopa HNB uvećana za pet postotnih poena), počevši od dana donošenja I. stupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

Presudom suda drugoga stupnja suđeno je:

 

„Žalba tuženika – protutužitelja B. B. odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice – protutužene M. B. djelomično uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Daruvaru, broj P-997/12-55 od 11. prosinca 2013. godine:

 

- potvrđuje u točkama I. i II. izreke;

 

- preinačuje u točkama III., IV., V. i VI. izreke, te sudi:

 

„Nalaže se tuženiku B. B. iz S., ..., da tužiteljici M. B. iz Z., ..., na iznos od 612.810,00 kn isplati zakonsku zateznu kamatu po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane  za pet postotnih poena za razdoblje od podnošenja tužbe 3. listopada 2012. godine do 10. prosinca 2013. godine.

 

Utvrđuje se da je tuženik – protutužitelj B. B. iz S., ..., tijekom bračne zajednice s tužiteljicom – protutuženom M. B., rođenom A., iz Z., ..., stekao kao bračnu stečevinu novčana sredstva u iznosu od 70.363,26 EUR-a (slovima: sedamdeset tisuća tristo šezdeset tri eura dvadeset šest centi) u protuvrijednosti u kunama računato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja  prvostupanjske presude, te da je tuženik – protutužitelj B. B. suvlasnik tog novčanog iznosa u ½ dijela, tako da svakom pripada iznos od 35.181,63 EUR-a (slovima: trideset pet tisuća stotinu osamdeset jedan euro šezdeset tri centa) u protuvrijednosti u kunama računato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja  prvostupanjske presude.

 

Nalaže se tužiteljici – protutuženoj M. B. iz Z., ... da tuženiku – protutužitelju B. B. iz S., ..., isplati iznos od 35.181,63 EUR-a (slovima: trideset pet tisuća stotinu osamdeset jedan euro šezdeset tri centa) u protuvrijednosti u kunama računato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja  prvostupanjske presude sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od donošenja prvostupanjske presude 11. prosinca 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Odbija se kao neosnovan dio protutužbenog zahtjeva koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tuženik – protutužitelj B. B. iz S., ..., tijekom bračne zajednice s tužiteljicom – protutuženom M. B., rođenom A., iz Z., ..., stekao kao bračnu stečevinu novčana sredstva u iznosu od 43.065,91 EUR-a u protuvrijednosti u kunama računato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja  prvostupanjske presude, te da je tuženik – protutužitelj B. B. suvlasnik tog novčanog iznosa u ½ dijela, tako da svakom pripada iznos od 21.532,95 EUR-a u protuvrijednosti u kunama računato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja  prvostupanjske presude i iznosa od 150.000,00 kn, te da je tuženik – protutužitelj B. B. suvlasnik tog novčanog iznosa u ½ dijela, tako da svakom pripada  iznos od 75.000,00 kn.

 

Nalaže se tužiteljici – protutuženoj M. B. iz Z., ..., da tuženiku – protutužitelju B. B. iz S., ..., isplati iznos od  21.532,95 EUR-a  u protuvrijednosti u kunama računato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja  prvostupanjske presude sa zakonskom zateznom kamatom  od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate te da mu isplati iznos od 75.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.“

 

Nalaže se tuženiku – protutužitelju  B. B. iz S., ..., da tužiteljici – protutuženoj M. B. iz Z., ...,  nadoknadi parnične troškove u iznosu od 47.761,20 kn (slovima: četrdeset sedam tisuća sedamsto šezdeset jedna kuna dvadeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 25. veljače 2016. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čini iznos od 1.225.620,00 kuna kojega su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela, te zahtjev za isplatu iznosa od 612.810,00 kuna, te protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje da je tuženik tijekom bračne zajednice sa tužiteljicom stekao kao bračnu stečevinu novčana sredstva u iznosu od 113.429,17 eura u protuvrijednosti u kunama i iznos od 150.000,00 kuna, kojih su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela, kao i zahtjev na isplatu iznosa od 56.714,58 eura u protuvrijednosti u kunama i 75.000,00 kuna.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su stranke bile u braku, te da je brak razveden nepravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-52/12 od 8. rujna 2012.,

 

- da je presudom Općinskog suda u Našicama broj P-439/11-10 od 17. travnja 2012. utvrđeno da bračnu stečevinu stranaka čine i nekretnine upisane u zk.ul. 308 k.o. C. i to kčbr. 507/34 kuća i dvor, a kojih su stranke suvlasnici svaka u ½ dijela,

 

- da je tuženik 28. veljače 2011. temeljem ugovora o zamjeni nekretnina, nekretnine iz zk.ul. 308 k.o. C., a koje predstavljaju zajedničku bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, zamijenio za nekretnine u vlasništvu K. M. iz L. upisane u zk.ul. 4051 k.o. N. kčbr. 1575/1 – u naravi stan u N. površine 52,55 m2 i još na ime razlike vrijednosti nekretnina primio iznos od 115.000,00 eura,

 

- da je tuženik kasnije na temelju kupoprodajnog ugovora od 2. siječnja 2012. stan u Našicama prodao svom bratu V. B. za iznos od 50.000,00 eura,

 

- da je tuženik temeljem pravnih poslova (ugovora o zamjeni i ugovor o kupoprodaji), a vezano za nekretnine na kojima su stranke suvlasnici svaka u ½ dijela ostvario novčana sredstva u visini od 165.000,00 eura,

 

- da tužiteljica na više raznih računa, što deviznih, što oročene devizne štednje i dr. ima ukupno 96.535,53 eura i 150.000,00 kuna,

 

- da je tužiteljica određeni novčani iznos prebacila na račun kćeri M. H.,

 

- da je 7. listopada 2013. na računima kćeri tužiteljice bilo 16.894,22 eura,

 

- da je zajednica života stranaka prestala 23. prosinca 2011.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio da novčani iznos u visini od 165.000,00 eura potječe od prodaje i zamjene zajedničke bračne imovine stranaka (nekretnina upisanih u zk.ul. 308. k.o. C.), te da tuženik nije dokazao da bi taj novčani iznos bio utrošen za vrijeme trajanja braka između stranaka ili da bi ga tužiteljica na bilo koji način prisvojila i samostalno raspolagala s istim.

 

Stoga je prvostupanjski sud na temelju čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 – dalje: ZVDSP), a u vezi sa čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 – dalje. ObZ) obvezao tuženika na isplatu tužiteljici ½ dijela zajedničke bračne stečevine u protuvrijednosti od 62.810,00 kuna sa zakonskim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nadalje, prvostupanjski sud je u odnosu na protutužbeni zahtjev utvrdio da tužiteljica nije dokazala da devizni novčani iznos na računu njene kćeri predstavlja posebnu imovinu njene kćeri, kao niti da novčani iznosi na njenim računima predstavljaju njenu posebnu imovinu, radi čega je stajališta da se u odnosu na cjelokupni novčani iznos, kako na računu tužiteljice, tako i na računu njene kćeri (u ukupnom iznosu od 113.429,17 eura i 150.000,00 kuma) radi o zajedničkoj ušteđevini stranaka za vrijeme trajanja braka tj. bračnoj stečevini. Stoga je prvostupanjski sud na temelju čl. 30. ZV, a u vezi čl. 248. ObZ obvezao tužiteljicu na isplatu tuženiku novčanih sredstava na ime ½ dijela tih sredstava.

 

Odlučujući povodom žalbe tužiteljice drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP jer nije prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda u odnosu na visinu novčanih sredstava koja čine bračnu stečevinu stranaka.

 

Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da je zajedničku imovinu stranaka stečenu tijekom braka valjalo utvrditi prema stanju na dan faktičnog prestanka zajednice života stranaka (23. prosinca 2011.), slijedom čega je na temelju izvedenih dokaza tijekom postupka utvrdio da zajedničku imovinu stranaka stečenu tijekom braka čine novčana sredstva u iznosu od 70.363,26 eura.

 

Obzirom su u postupku pribavljeni bankarski podaci sa stanjem u rujnu i listopadu 2013., a tuženik je predloženim dokazima dokazao da zajedničku imovinu stranaka stečenu tijekom braka čine novčana sredstva u iznosu od 70.363,26 eura i da je tuženik suvlasnik ½ dijela tog novčanog iznosa, drugostupanjski je sud djelomično prihvatio protutužbeni zahtjev te obvezao tužiteljicu na isplatu iznosa od 35.181,73 eura. Također je drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 612.810,00 kuna za razdoblje od podnošenja tužbe 3. listopada 2012. do 10. prosinca 2013., iz razloga jer je tuženik kao obveznik isplate tužiteljičinog dijela novčanih sredstava koja čine bračnu stečevinu pao u zakašnjenje podnošenjem tužbe. Stoga je drugostupanjski sud na temelju čl. 29. st. 1., 2. i 8. u vezi sa čl. 22. st. 4. ZOO na dosuđen iznos tužiteljici priznao zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe.

 

Iz sadržaja tuženikove revizije proizlazi da je reviziju podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revidenta, sud drugoga stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

Osim toga i sama ocjena dokaza provedena po nižestupanjskom sudu, a posebice ocjena iskaza svjedoka i stranaka izvršena je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pri čemu je drugostupanjski sud dao jasne i razumljive razloge na temelju kojih dokaza je utvrdio činjenice relevantne za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu. Stoga nije osnovan revizijski razlog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Kod toga je potrebno napomenuti da je revizija tuženika u pretežnom dijelu izjavljena u biti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer tuženik analizira provedeni dokazni postupak i iznosi svoje zaključke i viđenje o odlučnim činjenicama. Međutim, revizija se ne može izjaviti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom na odredbu čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice i djelomičnim prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva tuženika. Naime, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 248. ObZ), a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili (čl. 249. st. 1. ObZ).

 

Prema tome, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 248. ObZ i čl. 249. st. 1. ObZ, pa nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Obzirom na navedeno valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 30. siječnja 2019.