- 1 -

Broj: Jž-165/2016

 

 

  

 

Broj: Jž-165/2016

 

                                

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Branke Žigante Živković i Jadranke Bočkaj Sertić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Ane Matacin, više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenog D. B. i 2. okrivljenog M.D., kojeg brani T. D., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi 2. okrivljenog M. D., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, broj: 6. Pp J-733/15 od 11. prosinca 2015., na sjednici vijeća održanoj dana 02. kolovoza 2018.,

 

r i j e š i o j e :

 

       Prihvaća se žalba 2. okrivljenog M. D., ukida prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelja i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Pobijanom presudom 1.okrivljeni D. B. i 2. okrivljeni M. D., proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je 1. okrivljeniku i 2. okrivljeniku, temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna svakom u iznosu od po 755,37 kuna, što je protuvrijednost od 99 EUR koji iznos će se revalorizirati po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja kazne, time da ukoliko 1.okrivljeni D. B. i 2. okrivljeni M. D., u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.

 

Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. Prekršajnog zakona, 1.okrivljeni D. B. i 2. okrivljeni M.D., dužni su naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 400,00 kuna, te putni trošak svjedoka u iznosu od 27,00 kuna, a 1.okrivljeni D. B. i trošak uporabe alkotesta u iznosu od 80,00 kuna.

 

Protiv te presude 2. okrivljeni M.D. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10., točke 11. Prekršajnog zakona, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnome da se presuda temelji na nezakonitim dokazima, odnosno, iskazima policijskih službenika koji su prepričavali sadržaje razgovora s okrivljenicima koje su obavili prilikom dolaska na mjesto događaja, da je izreka presude nerazumljiva, a razlozi nisu navedeni, odnosno, oni koji su navedeni su proturječni jer sud djelomično prihvaća iskaze ispitanih svjedoka što je dokaz nepouzdane kvalitete, te se ne može sa sigurnošću pokloniti vjera niti jednom dijelu tih iskaza, kao i da sud odlučne činjenice temelji na iskazima svjedoka kojima ne poklanja vjeru pa su te činjenice ostale nedostatno utvrđene, s obzirom da je sud obvezan temeljiti presudu na iskazima svjedoka kojima u cijelosti poklanja vjeru, a u protivnom je trebao primijeniti načelo „in dubio pro reo“ i donijeti odluku u korist okrivljenika. Dalje u žalbi ističe da sud nije imao stručnog znanja za utvrđivanje načina nastanka ozljeda već je trebao zatražiti nalaz i mišljenje sudskog vještaka i potom izvesti zaključke o zadobivenim ozljedama na siguran i pravilan način, zatim da sud nije pravilno utvrdio je li žalitelj postupao u nužnoj obrani, odnosno, je li opasnost u kojoj se nalazio bila te jačine da je njegovo postupanje bilo jedino moguće rješenje da otkloni napad - udarce u glavu koji su se u tom trenutku događali i po iskazima svjedoka I. Š.-M., L. J. i Z. F., a što i sam žalitelj ističe u obrani, te da je sud pogrešno utvrdio da je žalitelj prekoračio granice nužne obrane jer 1. okrivljenik nije zadobio ozljede koje bi bile teže od ozljeda koje je zadobio žalitelj, koji se branio jednakim oružjem kojim je 1. okrivljenik napadao, odnosno, rukom i sa manjim brojem udaraca, koji način je bio jedini da spasi sebe od težih posljedica, s time da sud nije dao niti razloge zašto žalitelja nije blaže kaznio ako je prekoračio granice nužne obrane, već je oba okrivljenika kaznio istom kaznom. Zbog iznesenog predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi žalitelja od optužbe, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Žalba je osnovana.

 

Rješavajući predmet, te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje žalitelj.  

 

Prvostupanjski je sud donio presudu kojom se 2. okrivljeni M. D. proglašava krivim za djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na temelju djelomičnih iskaza ispitanih svjedoka, čime je po mišljenju prvostupanjskog suda, dokazano da je 2. okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je u postupku nedvojbeno dokazana krivnja na strani 2. okrivljenika na temelju iskaza ispitanih svjedoka Z. F., I. Š.-M., L. J., jer je sud iste prihvatio u onim dijelovima koji odgovaraju inkriminaciji koja je 2. okrivljeniku stavljena na teret, dok one dijelove u kojima iskazuju o činjenicama koje 2. okrivljeniku idu u korist, ne prihvaća kao istinite, što nisu valjani razlozi za ocjenu tih dokaza kao vjerodostojnih i uvjerljivih. Prvostupanjski je sud ovime propustio postupiti sukladno odredbi članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, ispravno žalitelj ističe i da je prvostupanjski sud propustio utvrditi sve okolnosti postupanja žalitelja u nužnoj obrani, odnosno, zašto drži da istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada od strane 1. okrivljenog D. B. nije bilo, te čime su eventualno prekoračene granice nužne obrane, s obzirom da je 2. okrivljeni M.D. u obrani dosljedno isticao kako se branio od prvotnog napada 1. okrivljenika, time da paušalna ocjena ozljeda iz liječničkih dokumentacija oba okrivljenika u konkretnom slučaju, ne može biti dovoljan dokaz da je 2. okrivljenik pretjerao braneći se, uzimajući u obzir način i upornost 1. okrivljenika koji je prvi pristupio 2. okrivljeniku.

 

S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu 2. okrivljenog M. D., ukinuti pobijanu presudu u odnosu na žalitelja i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, u ponovljenom postupku ispitati 2. okrivljenika, zatim kao svjedoke D. B., Z.F., I. Š.-M., L.J., te policijske službenike B. P., S. Ć. i M. P. na okolnost vlastitih zapažanja prilikom dolaska na mjesto događaja, otkloniti na zakonom propisan način možebitne kontradiktornosti između iskaza, kao i provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u odnosu na žalitelja.

 

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 02. kolovoza 2018.

 

 

   Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Ana Matacin, v.r.                                                                           Goranka Ratković, v.r.

                                                                                        

            Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu u Slavonskom Brodu, u 5 otpravaka: za spis, 2. okrivljenika, branitelja i tužitelja.