- 1 -              Kž-rz 6/2018-4

 

 

 

 

 

 

Broj: Kž-rz 6/2018-4

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. R. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96. – dalje u tekstu: OKZ RH), odlučujući o žalbi branitelja optuženog S. R., odvjetnika J. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. veljače 2018. godine, broj Kv-Rz-4/2018, u sjednici održanoj 5. lipnja 2018. godine,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbija se žalba branitelja optuženog S. R., odvjetnika J. M., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem na temelju čl. 402. st. 3. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) određeno je suđenje u odsutnosti optuženom S. R. zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ RH u postupku koji se vodi pred Županijskim sudom u Splitu posl. br. K-Rz-8/2017 a po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-11/17 od 13. rujna 2017. godine.

 

Protiv ovog rješenja branitelj optuženog S. R., odvjetnik J. M. podnio je žalbu ne navodeći posebne žalbene osnove već ističući da je „pobijano rješenje neosnovano u cijelosti“. Predlaže da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi ponovnog odlučivanja. Predložio je da ga se obavijesti o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

 

Sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Uvodno valja istaći da o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća branitelj optuženika iako je to zatražio nije obavještavan jer takvo njegovo pravo propisano u čl. 475. st. 2. ZKP/08. se u smislu čl. 495. ZKP/08. ne primjenjuje prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja.

 

Iz obrazloženja žalbe proizlazi da se branitelj optuženog S. R., odvjetnik J. M. žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da nisu ostvareni uvjeti za suđenje u odsutnosti njegovom branjeniku. Navodi da sud nakon pokušaja dostave pismena optuženiku na njegovu adresu u S.1, koje pismeno je vraćeno uz naznaku da je odselio, nije vršio provjeru njegove moguće adrese u S.2, odnosno provjere je li optuženik možda umro, što bi isključivalo mogućnost vođenja postupka protiv njega. U dokaz svojih tvrdnji o nepostupanju suda radi provjere gdje bi se okrivljenik nalazio priložio je ispis dvaju članaka sa Interneta o prisilnom iseljavanju optuženika iz stana sa adrese na kojoj je nakon Domovinskog rata živio u S2.

 

Međutim, ovim navodima u žalbi branitelj optuženog R. nije doveo u sumnju ispravnost odluke prvostupanjskog suda da se optuženiku sudi u odsutnosti. Naime, iz potvrđene optužnice, a i iz uz žalbu priloženih članaka nedvojbeno je da je optuženik bio pripadnik neprijateljskih vojnih formacija tijekom Domovinskog rata i da je kao takav napustio teritorij Republike Hrvatske, pa je opravdan zaključak prvostupanjskog suda da se on nalazi u bijegu. Sugestija da bi sud trebao u drugim državama provjeravati adresu optuženika, koja je i po sadržaju priloženih uz žalbu članaka, nakon prisilnog iseljenja, nepoznata odnosno da bi trebalo provjeravati da li je optuženik uopće živ, potpuno je promašena.

 

Za sudbenu vlast u Republici Hrvatskoj kako to ispravno utvrđuje i prvostupanjski sud ovaj optuženik se nalazi u bijegu, a nesporno je pravo branitelja, koji mu je i postavljen zbog zaštite njegovih prava i interesa da moguće osigura prisutnost svoga branjenika na sudu ukoliko on nije u bijegu i time mu omogući suđenje u njegovoj nazočnosti. Osim toga, suđenje u nazočnosti optuženika na njegovo traženje zajamčeno je i odredbama ZKP/08. o obnovi postupka, ukoliko bi ovaj postupak pravomoćno završio osuđujućom presudom.

 

Prema tome kako se ovaj postupak vodi protiv dvaju optuženika, od kojih je jedan u istražnom zatvoru i ima pravo u najkraćem roku biti izveden pred sud radi odlučivanja o njegovoj krivnji te kako se rasprava ne bi mogla održati bez optuženog R., a istovremeno imajući u vidu težinu kaznenog djela za koje se kazneni postupak vodi i potrebu utvrđenja istine za života svjedoka, to postoje osobito važni razlozi za suđenje u odsutnosti, a kako je optuženi R. očigledno u bijegu, ostvarena je i druga nužna sastavnica za donošenje pobijane odluke.

 

Kako žalbom nije dovedena u sumnju ispravnost argumentacije iz pobijane odluke te kako nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu branitelja optuženog S. R., odvjetnika J. M. na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. lipnja 2018. godine