1

Poslovni broj: 27 Gž-1975/17-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž-1975/17-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja suvlasnika stambene zgrade u Z., i to: B. B.1, K. P.1, V. P., Z. P., V. F., A. F., M. M., D. K., L. Š., B. K., K. P.2, J. S., K. P.3, M. P.1, M. P.2, B. B.2, B. Š., A.-V. H., Š. Š., K. M., I. H., A. L., T. B., J. D., K. K., S. K., Đ. V., zavoda, P. B., V. H., A. Š., T. S., M. K.-T., K. P., Z. S., I. S., J. S., Š. R.-G., T. K., S. T., B. H., Ž. K., S. Š.1, M. G. K., B. S., Ž. B., Ž. J. zastupanih po upravitelju H. d.o.o., OIB: … iz Z., a on po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., protiv tuženice I. Š., OIB: … iz Z., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2017. poslovni broj Povrv-1307/2014-14, 04. svibnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1307/2014-14 od 10. svibnja 2017.

 

              U nepobijanim točkama I. i III. prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom prvostupanjski sud je u točki I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice S. Š.2 poslovni broj Ovrv-11154/09 od 31. prosinca 2009. u dijelu kojim je tuženici naloženo platiti tužiteljima iznos od 193,95 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 51,85 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim kako je to specificirano u točki I. izreke, dok je u točki II. ukinuo navedeni platni nalog u dijelu kojim je tuženici naloženo platiti tužiteljima iznos od 2.611,85 kn sa zateznim kamatama, trošak ovršnog postupka u iznosu od 735,35 kn i zatezne kamate na iznos ovršnog troška 42,50 kn od 31. prosinca 2009. do 9. svibnja 2017. Točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 222,85 kn u roku od 8 dana.

 

              Navedenu presudu u točki II. izreke pravodobnom žalbom pobijaju tužitelji ''iz svih zakonom predviđenih razloga'', ali iz sadržaja žalbe proizlazi da pobijaju prvostupanjsku presudu zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH – dalje u tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu u točki II. izreke na način da održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice u cijelosti, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH – dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14., a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11., na koju povredu ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti, a konkretizira je tužitelj u svojoj žalbi.

 

              Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja suvlasnika stambene zgrade za isplatu iznosa od 2.805,80 kn na ime neplaćene pričuve za stambeni prostor u zgradi na adresi Z., za razdoblje od srpnja 2006. do prosinca 2009.

 

              Prvostupanjski sud obrazlažući pobijanu presudu, ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u točki I. izreke i ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u točki II. izreke, temelji na sljedećim nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

              - da je tuženica zadužena za pričuvu za stambeni prostor površine 41,71 m2 za razdoblje od srpnja 2006. do prosinca 2009. godine u mjesečnom iznosu od 64,65 kn

              - da su suvlasnici stambene zgrade u Z., dana 8. srpnja 2001. sklopili Međuvlasnički ugovor temeljem kojeg su po tadašnjoj predstavnici stanara Š. R. G. istog dana zaključili Ugovor o upravljanju zgradom sa G. d.o.o. (dalje: G. d.o.o.) iz Zagreba,

              - da je Ugovor o upravljanju od 8. srpnja 2001. otkazan odlukom suvlasnika 29. siječnja 2006., a koju odluku su donijeli suvlasnici 59,30% suvlasničkih dijelova predmetne zgrade

              - da je odluka o otkazu dostavljena dotadašnjem upravitelju G. d.o.o. dana 31. siječnja 2006., koji je dopisom od 6. veljače 2006. obavijestio novoizabranu predstavnicu stanara B. B.1 da prihvaća pravovaljanim otkaz ugovora o upravljanju, uz obavijest suvlasnicima predmetne stambene zgrade da otkazni rok počinje teći 1. veljače 2006. i poziv istima da unutar otkaznog roka podmire dugovanja temeljem Ugovora o kratkoročnom financiranju suvlasnika po kojem zadnji mjesečni obrok dospijeva za isplatu 1. srpnja 2006.,

              - da su suvlasnici predmetne zgrade dana 1. srpnja 2006. zaključili novi Međuvlasnički ugovor sa 56,95% suvlasničkih dijelova, kojim su ovlastili predstavnicu stanara B. B.1 da zaključi Ugovor o upravljanju zgradom sa H. d.o.o. (dalje: H. d.o.o.), Z.,

              - da je predstavnica stanara B. B.1 dana 1. srpnja 2006. zaključila Ugovor o upravljanju zgradom sa H. d.o.o., Z.,

              - da je G. d.o.o. dopisom od 31. srpnja 2006. osporio izbor B. B.1 kao nove predstavnice stanara, te da joj je osporio i ovlaštenje za sklapanje novog Ugovora o upravljanju sa H. d.o.o.,

              - da je G. d.o.o. dopisom od 8. kolovoza 2006. i dopisom od 6. rujna 2010. obavijestio H. d.o.o. da stambena zgrada u Z., i dalje ostaje na upravljanju G. d.o.o.

              - da je dana 25. kolovoza 2006. natpolovičnom većinom suvlasničkih dijelova sklopljen prvi Aneks Međuvlasničkog ugovora od 8. srpnja 2001. kojim je utvrđeno da je predstavnik suvlasnika I. D.

              - da je predstavnik suvlasnika I. D. dana 4. listopada 2006. sklopio Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u Z., sa G. d.o.o.

              - da je G. d.o.o. nakon sklapanja aneksa efektivno upravljao stambenom zgradom (izdavao uplatnice za pričuvu, obavljao pojedine poslove upravljanja, čišćenje, osiguranje, male kućne radove i sl.).

 

              Prvostupanjski sud, na temelju utvrđenih činjenica, zaključuje da je Međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju od 8. srpnja 2001. pravovaljano otkazan, o čemu su suvlasnici obavijestili upravitelja G. d.o.o., da su suvlasnici predmetne zgrade sklopili dana 1. srpnja 2006. novi Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju sa H. d.o.o., te da su suvlasnici dana 25. kolovoza 2006. sklopili Aneks Međuvlasničkog ugovora iz 2001., čijim je sklapanjem osnažen Međuvlasnički ugovor od 8. srpnja 2001., a temeljem kojeg Aneksa je dana 4. listopada 2006. ovlašteni predstavnik stanara I. D. sklopio Ugovor o upravljanju sa G. d.o.o. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da je od 20. srpnja 2001. do 1. srpnja 2006. ovlašteni upravitelj stambene zgrade u Z., G. d.o.o., od 1. srpnja 2006. H. d.o.o. (ugovor o upravljanju sa istim nije otkazan), dok je od 4. listopada 2006. upravitelj ponovno G. d.o.o., zaključuje da su od listopada 2006. i G. d.o.o. i H. d.o.o. imali ovlasti upravitelja i da bi suvlasnici uplatom pričuve u tom razdoblju bilo kojem od ta dva upravitelja, ispunili svoju zakonsku obvezu. Prvostupanjski sud je, stoga, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice S. Š.2 poslovni broj Ovrv-11154/09 od 31. prosinca 2009. u dijelu kojim je tuženici naloženo platiti tužiteljima iznos od 193,95 kn, a koji iznos se odnosi na pričuvu za mjesec srpanj, kolovoz i rujan 2006. u kojem razdoblju je upravitelj predmetne zgrade bio H. d.o.o., dok je za razdoblje od listopada 2006. do prosinca 2009. ukinuo navedeni platni nalog u dijelu kojim je tuženici naloženo platiti iznos od 2.611,85 kn jer je za to razdoblje tuženica platila pričuvu upravitelju G. d.o.o., koji je bio legitiman upravitelj kao i H. d.o.o., čime je tuženica, uplatom bilo kojem od ta dva upravitelja, ispunila svoju zakonsku obvezu, jer su vjerovnici pričuve svi suvlasnici, a ne upravitelji (upravitelji jedino prikupljaju pričuvu i gospodare njome u ime i za račun svih suvlasnika).

 

              Tužitelj u svojoj žalbi u bitnome navodi da su tužitelji dokazali ovlast upravitelja H. d.o.o. (valjani ugovor o upravljanju od 1. srpnja 2006. sklopljen temeljem Međuvlasničkog ugovora od 1. srpnja 2006.) da u ime suvlasnika naplati pričuvu i od tuženice, te da prvostupanjski sud nije mogao ocjenjivati  valjanost Aneksa međuvlasničkog ugovora iz 2001. sklopljenog 25. kolovoza 2006., kojim je osnažen Međuvlasnički ugovor od 8. srpnja 2001. i izabran predstavnik stanara I. D., osporavajući da bi isti bio predstavnik stanara i ovlašten za sklapanje ugovora o upravljanju sa G. d.o.o. 4. listopada 2006.

 

              Suprotno ocjeni tužitelja, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je na činjenično stanje kako da je utvrdio, pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, nesporno je da su suvlasnici stambene zgrade, sukladno odredbi čl. 375. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZV) dana 1. srpnja 2006. sklopili ugovor o upravljanju stambeno zgradom sa H. d.o.o. (čl. 12. navedenog ugovora suvlasnici stambene zgrade su se obvezali uplaćivati sredstva pričuve na žiro-račun sredstava zajedničke pričuve) te dana 4. listopada 2006. Ugovor o upravljanju stambenom zgradom i sa G. d.o.o. (čl. 11. navedenog ugovora suvlasnici stambene zgrade su se obvezali uplaćivati sredstva pričuve na žiro-račun sredstava zajedničke pričuve), a kojim sredstvima zajedničke pričuve sukladno čl. 378. st. 4. ZV-a pravo raspolaganja ima upravitelj. U skladu sa ugovorom o upravljanju od 4. listopada 2006. tuženica je u razdoblju od listopada 2006. do prosinca 2009. plaćala pričuvu u korist računa sredstava zajedničke pričuve, koji račun je G. d.o.o. otvorio kod banke d.d. sukladno čl. 11. Ugovora o upravljanju zgradom od 4. listopada 2006., a kako to proizlazi iz priložene dokumentacije u spisu. Iz navedenog ovaj sud utvrđuje da je tuženica svoju obvezu plaćanja pričuve, sukladno čl. 90. ZV-a, izvršila temeljem Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 4. listopada 2006. sklopljenog sa G. d.o.o., a ta sredstva su sukladno čl. 11. tog Ugovora uplaćena na zajednički račun sredstava pričuve, zbog čega tužitelji ne mogu ponovno od tuženice tražiti plaćanje pričuve za isto razdoblje, jer bi time za to razdoblje tuženica platila dvostruki iznos pričuve.

 

              Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. u svezi čl. 467. st. 6. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi točku II. izreke pobijane prvostupanjske presude.

 

              U nepobijanim točkama I. i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Varaždin, 04. svibnja 2018.