- 1 -              II Kž 423/2017.-4.

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 423/2017.-4.

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog R. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2017. broj Kvm-14/17 (Kzd-3/17), o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog R. H. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. H. i optuženog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), određen je istražni zatvor protiv optuženog R. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., dok je pod točkom II. izreke tom optuženiku u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. srpnja 2016. do 21. prosinca 2016.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. H. po branitelju, odvjetniku Z. S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv tog optuženika ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Optuženi R. H. žalbenim navodima upire na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, tražeći preocjenu utvrđenih okolnosti, smatrajući da one ne opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika jer nije primio poziv za pripremno ročište 1. ožujka 2017. kao niti poziv za pripremno ročište 10. ožujka 2017. te da nije imao neposrednih saznanja o održavanju tih ročišta, a niti je ta saznanja dobio od ukućana. Pri tome se zaključak prvostupanjskog suda o promjeni prebivališta optuženog R. H., prema stavu žalitelja, ne može temeljiti samo na izjavi brata optuženika koju je dao sudskom dostavljaču, jer je takva izjava paušalna i ne potvrđuje sa sigurnošću okolnost da je optuženik doista i promijenio prebivalište.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženog R. H. postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a da se ista svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora ne može postići blažim mjerama te je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, optuženi R. H. je prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom (zapisnik o prvom ispitivanju, list 43. do 46. spisa) kao adresu prebivališta naveo adresu u S., ..., a na kojoj adresi je, nakon ukidanja istražnog zatvora u kojem se tijekom istrage nalazio iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08. od 14. srpnja 2016. pa do 21. prosinca 2016., uredno primio optužnicu. Potom je poziv na ročište za odlučivanje o osnovanosti optužnice, koji je optuženom R. H. poslan na istu adresu, primila F. D., baka optuženika (dostavnica, poleđina list 218. spisa), a rješenje o potvrđivanju optužnice D. D., bratić optuženog R. H. (dostavnica, poleđina lista 221. spisa).

 

Dostava poziva za pripremno ročište na adresu prebivališta optuženog R. H. za 1. ožujka 2017. vraćena je s naznakom poštara "obaviješten, nije tražio" te mu je poziv za pripremno ročište 10. ožujka 2017. upućen po sudskom dostavljaču. Sudski dostavljač je poziv uručio M. D., bratu optuženog R. H., koji je naveo da optuženik živi negdje u O., na njemu nepoznatoj adresi, ali da će ga obavijestiti o dostavi poziva (službena bilješka, list 240. spisa). K tome, na pripremno ročište 10. ožujka 2017. pristupio je zamjenik branitelja optuženog R. H. te naveo da je branitelj optuženika kontaktirao obitelj optuženika obavijestivši ih o danu održavanja pripremnog ročišta te da su se oni obvezali stupiti u kontakt s optuženikom. Međutim, usprkos svim poduzetim radnjama, optuženi R. H. nije pristupio na pripremno ročište 10. ožujka 2017.

 

Inače, optuženi R. H. je prilikom prvog ispitivanja upozoren da je dužan odazvati se svakom pozivu suda i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni adresu kao i na posljedice ako ne postupi prema toj obvezi. Štoviše, u ovom postupku se nalazio i u istražnom zatvoru duže od pet mjeseci (od 14. srpnja 2016. do 21. prosinca 2016.).

 

Dakle, optuženi R. H. je imao saznanja da se protiv njega vodi postupak, uredno je primio optužnicu koja mu je dostavljena na adresu prebivališta te je bio upozoren na  dužnost priopćavanja promjene adrese kao i na posljedice neodazivanja sudskim pozivima. Usprkos tome, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, optuženik nije pristupio na pripremna ročišta te se usprkos obećanju ukućana pozivima nije odazvao, a niti je sud, branitelja ili ukućane obavijestio o promjeni adrese.

 

Kada se navedene okolnosti dovedu u vezu s time da optuženika na adresi prebivališta nisu zatekli niti djelatnici Centra za socijalnu skrb Z., a koji su ga na adresi prijavljenog prebivališta tražili zbog sastavljanja izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama optuženika (izvješće, list 233. do 235. spisa), onda su sve to one osobite okolnosti koje upućuju na to da se optuženi R. H. krio, a da je njegova prisutnost u postupku osigurana tek njegovim uhićenjem 3. studenog 2017., dakle nakon više od sedam mjeseci. Navedene okolnosti upućuju i na to da postoji razborito predvidiva opasnost, da će optuženi R. H., u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i time postati ponovno nedostupan pravosudnim tijelima, sve s ciljem izbjegavanja kaznenog progona.

 

Isto tako, uzimajući u obzir značaj izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi R. H., u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je protiv optuženika nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 te da se ista svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti nekom od blažih mjera predviđenih ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 15. studenoga 2017.

 

Zapisničar:                            Predsjednik vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.                            Damir Kos, v.r.