1               Kž-199/2024-5

 

             

     Republika Hrvatska

  Županijski sud u Šibeniku                                                                                                  Kž-199/2024-5

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

 

 

U I M E   R E P U B L I K  E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1.opt. M. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i 2.opt. S. B. podnesenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. K-246/2024-26 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. srpnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Prihvaćaju se djelomično žalbe državnog odvjetnika i 2.opt. S. B., preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na 2.opt. S. B. u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi na način da sada ista glasi:

''Na temelju čl. 57. st. 1., 2. i 5. KZ/11 2.opt. S. B. se izriče djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen, u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci, izvršava 1 (jedna) godina i 5 (pet) mjeseci, a dio kazne zatvora također u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće se izvršiti ako 2.opt. S. B. u vremenu provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne''.

 

II.              U ostalom dijelu žalbe državnog odvjetnika i 2.opt. S. B. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. K-246/2024-26 od 10. svibnja 2024. proglašeni su krivima 1.opt. M. G. i 2.opt. S. B. zbog kaznenog djela protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 34. KZ/11, pa su na temelju čl. 326. st. 2. u svezi čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3., sve KZ/11, osuđeni i to 1.opt. M. G. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci, a 2.opt. S. B. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci. Na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 optuženicima su izrečene djelomične uvjetne osude i to u odnosu na 1.opt. M. G. da se od kazne zatvora na koju je osuđen od dvije godine i pet mjeseci izvršava jedna godina i dva mjeseca, a dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca neće izvršiti ako imenovani optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od četiri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a u odnosu na 2.opt. S. B. da se od kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od dvije godine i deset mjeseci izvršava kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a da se dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ako imenovani optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od četiri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1.              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženicima je u kaznu zatvora na koju su osuđeni uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. ožujka 2024. pa nadalje.

 

1.2.               Temeljem čl. 270. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP/08) odlučeno je da će se po pravomoćnosti presude vratiti mobilni telefoni i to: 1.opt. M. G. tri mobilna telefona marke Samsung, koja su od njega oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 4. ožujka 2024. ser. br. …, te 2.opt. S. B. jedan mobilni telefon marke H., oduzet od njega potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od  4. ožujka 2024. ser. br. … .

 

1.3.              Na temelju čl. 148. st. 6. u svezi st. 1. ZKP/08 1.opt. M. G. i 2.opt. S. B. u cijelosti su oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

 

2.              Protiv te presude, u odnosu na 2.opt. S. B., žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni,  2.opt. S. B., po izabranoj braniteljici N. K., odvjetnici u Z. (kojoj je optuženik u međuvremenu otkazao punomoć za zastupanje), zbog odluke o kazni, te po branitelju po službenoj dužnosti C. L., odvjetniku u Z., zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se imenovani optuženik osudi na blažu kaznu. Žalbe 2.opt. S. B., podnesene po braniteljima, razmatrane su kao jedna žalba imenovanog optuženika, obzirom na podudarnost žalbenih navoda i prijedloga u žalbi.

 

3.               Odgovor na žalbu podnio je 2.opt. S. B., po branitelju po službenoj dužnosti, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni odbije kao neosnovana.

 

4.               Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

5.               Branitelj 2.opt. S. B. po službenoj dužnosti, C. L., odvjetnik u Z., u žalbi i odgovoru na žalbu zahtijevao je da bude izviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća, koji zahtjev je povukao podneskom od 3. srpnja 2024., sukladno čemu stranke nisu izviještene o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

6.               Žalbe državnog odvjetnika i 2.opt. S. B. su djelomično osnovane.

 

7.              Prije svega, povodom podnesenih žalbi, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjenja niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

8.              Žaleći se zbog odluke o kazni u odnosu na 2.opt. S. B., državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i visine kazne precijenio utvrđene olakotne okolnosti na njegovoj strani, uz tvrdnju da sama nezaposlenost optuženika i ne bi trebala ulaziti u olakotne okolnosti, budući se je sam optuženik predmetnim kaznenim djelom doveo u poziciju nezaposlene osobe. Državni odvjetnik je stava da se je imenovanom optuženiku kao otegotna okolnost trebalo cijeniti i neetično postupanje prema svom poslodavcu jer je iz svoje pohlepe iskoristio činjenicu da je profesionalni vozač, da bi došao do nezakonite i lake zarade. Uz to da prvostupanjski sud u odnosu na imenovanog optuženika kao otegotnu okolnost nije cijenio da je isti prevozio trinaest osoba u zatvorenom kamionu.

 

8.1.              S druge strane, 2.opt. S. B. smatra da prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i visine kazne u odnosu na njega nije u dovoljnoj mjeri vrednovao sve utvrđene olakotne okolnosti na njegovoj strani, a koje su po stavu imenovanog optuženika trebale utjecati da odluka o kazni bude blaža.

 

8.2.              Protivno tvrdnjama žalitelja, državnog odvjetnika i 2.opt. S. B., prvostupanjski sud je u bitnom pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11, pod utjecajem da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Naime, prilikom odmjeravanja kazne 2.opt. S. B. (jednako kao i 1.opt. M. G.) prvostupanjski sud je pravilno imenovanom optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio njegovo dosljedno priznanje kaznenog djela za koje se tereti,  izraženo kajanje i žaljenje čime je prihvatio i posljedice svojeg protupravnog postupanja u okviru predmetnog postupka, njegovu dosadašnju neosuđivanost, zbog čega se inkriminirano protupravno postupanje može ocijeniti kao eksces u njegovom životu, njegova mlađa dob (25 godina života), očinstvo jednog djeteta u dobi od jedne godine i tri mjeseca i da mu je supruga trudna, što je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom za istu, te očekuju rođenje drugog djeteta u srpnju 2024., da mu je obitelj u B. i H. i da se obitelj uzdržavala od njegovog rada, da praktično ne posjeduje nikakvu imovinu osim automobila proizvedenog 1998., a kao otegotnu okolnost na njegovoj strani prvostupanjski sud je ispravno cijenio da je prevozio trinaest osoba koje su ilegalno ušle u Republiku Hrvatsku. Osim naprijed navedenog, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir da predmetno kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim u određenoj mjeri dovodi u pitanje i sigurnost Republike Hrvatske i njenih građana, što zaslužuje primjerenu društvenu osudu. Doduše, u pravu je državni odvjetnik da se imenovanom optuženiku kao olakotna okolnost ne može uzeti u obzir njegova trenutna nezaposlenost, budući se je sam doveo u tu poziciju, nezaposlene osobe, zloupotrebljavajući povjerenje svog poslodavca nezakonitim prevoženjem ilegalnih migranata, ali ta okolnost sama za sebe ne dovodi u pitanje ukupan zaključak prvostupanjskog suda o pravilnosti odabira vrste i visine kazne za 2.opt. S. B.. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu sve naprijed istaknuto, da je prvostupanjski sud i u odnosu na 2.opt. S. B. (kao i kod 1.opt. M. G., u odnosu na koga se državni odvjetnik i ne žali), uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11, izrekao mu na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 primjerenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, za koje kazneno djelo je inače propisana kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina, s time da je optuženik terećen i proglašen krivim da je predmetno kazneno djelo počinio u pokušaju, pa se sukladno odredbi čl. 34. st. 2. KZ/11 može i blaže kazniti od naprijed propisane kazne za navedeno kazneno djelo. Isto tako, osnovano prvostupanjski sud obrazlaže da iznesene okolnosti ukazuju na visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne i 2.opt. S. B. ubuduće neće činiti kaznena djela, odnosno da i prema njemu (kao i prema 1.opt. M. G.) treba izreći djelomičnu uvjetnu osudu. Inače, ovaj drugostupanjski sud smatra da državni odvjetnik pravi preveliku razliku između 1.opt. M. G. i 2.opt. S. B., glede primjerene kazne za djelo koje su počinili, samo zbog činjenice da je 2.opt. S. B. prevozio više ilegalnih migranata (trinaest), od 1.opt. M. G. (dvojicu), kod svih ostalih identičnih okolnosti počinjenja djela. Tu je okolnost svakako trebalo cijeniti, ali ne tako drastično kao što smatra državni odvjetnik, već onako kako je to napravio prvostupanjski sud, osuđujući 2.opt. S. B. na dulju kaznu zatvora  u odnosu na 1.opt. M. G.(dulja za pet mjeseci).

 

9.              Međutim, u pravu su državni odvjetnik i 2.opt. S. B. kada navode da je došlo do povrede kaznenog zakona na štetu 2.opt. S. B. prilikom izricanja djelomične uvjetne osude. Naime, čl. 57. st. 2. KZ/11 propisano je da kod izricanja djelomične uvjetne osude neuvjetovani dio kazne zatvora mora iznositi najmanje šest mjeseci, a najviše jednu polovinu izrečene kazne, pa je ta odredba u odnosu na 2.opt. S. B. pogrešno primijenjena jer je određeno da se ima izvršavati jedna godina i šest mjeseci kazne zatvora, što prelazi jednu polovinu kazne zatvora na koju je osuđen (dvije godine i deset mjeseci), zbog čega je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbe državnog odvjetnika i 2.opt. S. B., preinačiti odluku prvostupanjskog suda u dijelu koji se odnosi na djelomično izrečenu uvjetnu osudu u odnosu na 2.opt. S. B., na način da se od kazne zatvora na koju je imenovani optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, ima izvršavati jedna godina i pet mjeseci, a dio kazne zatvora također u trajanju od jedne godine i pet mjeseci neće izvršavati ako imenovani optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od četiri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

10.               Slijedom svega naprijed izloženog, trebalo je na temelju čl. 482. i čl. 486. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 4. srpnja 2024.

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Nives Nikolac, v.r.