Baza je ažurirana 24.04.2025.
zaključno sa NN 69/25
EU 2024/2679
1
Gž R-25/2024-2
Zadar, Borelli 9
Gž R-25/2024-2
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici R. P., odvjetnici iz Z., …, protiv tuženice A. B. d.d., Z., …, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. d. R. i P. u Z., …, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice I. K. protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7440/2020-36 od 14. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 18. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice I. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7440/2020-36 od 14. prosinca 2023.
II Odbija se zahtjev tuženice A. B. d.d. za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika A. B. d.d. …, Z., OIB: … o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od 10. srpnja 2020. kojom se Odlukom o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu kojom se tužiteljici, I. K., … iz Z., OIB: … otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. siječnja 2020. Uspostavlja se kontinuitet radnog odnosa tužiteljice kod tuženika od 29. rujna 2020., kao idućeg dana nakon dana prestanka radnog odnosa kod tuženika, pa do dana sudskog raskida ugovora o radu.
II. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog dana 1. siječnja 2020. g. između tužiteljice I. K., … iz Z., OIB: … i tuženika A. B. d.d. …, Z., OIB: … s danom 7. lipnja 2021.
III. Nalaže se tuženiku, A. B. d.d. …, Z., OIB: … da tužiteljici I. K., … iz Z., OIB: … na ime neisplaćene plaće za razdoblje od 29. rujna 2020. pa do 07. lipnja 2021., isplati iznos od 6.053,61 EUR (slovima: šesttisućapedesettri eura i šezdesetjedan cent), uvećanog za zakonske zatezne kamate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, tekućom:
- na iznos od 756,70 EUR od 16.11.2020. pa do isplate;
- na iznos od 756,70 EUR od 16.12.2020. pa do isplate;
- na iznos od 756,70 EUR od 16.01.2021. pa do isplate;
- na iznos od 756,70 EUR od 16.02.2021. pa do isplate;
- na iznos od 756,70 EUR od 16.03.2021. pa do isplate;
- na iznos od 756,70 EUR od 16.04.2021. pa do isplate;
- na iznos od 756,70 EUR od 16.05.2021. pa do isplate;
- na iznos od 756,70 EUR od 16.06.2021. pa do isplate, sve u roku od 8 (osam) dana.
IV. Nalaže se tuženiku, A. B. d.d. …, Z., OIB: … da tužiteljici I. K., … iz Z., OIB: …. na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati 8 (slovima: osam) ugovorenih mjesečnih plaća koje je tužiteljica primala prije odluke o otkazu, u ukupnom bruto iznosu od 6.053,61 EUR (slovima: šesttisućapedesettri eura i šezdesetjedan cent), uvećanog za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 8 (osam) dana.
V. Nalaže se tuženiku, A. B. d.d. …, Z., OIB: … da tužiteljici I. K., … iz Z., OIB: … nadoknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 14. prosinca 2023. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužiteljici I. K., … iz Z., OIB: … da tuženiku, A. B. d.d. …, Z., OIB: … nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.081,80 eura/ 8.150,82 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 14. prosinca 2023. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.''
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica I. K. (dalje: tužiteljica) iz svih žalbenih razloga, ukazujući da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer nije razjašnjeno da li je ona u trenutku odluke o otkazu ugovora o radu imala ugovor o radu na radnom mjestu blagajnika ili suradnika u kontakt centru, jer iz dokaza, posebice iskaza svjedoka G., proizlazi da je radila na tom mjestu tri mjeseca, a tuženica joj je otkazala ugovor o radu za mjesto blagajnika. Smatra da neovisno o tome tuženica nije postupila sukladno odredbi članka 115. stavak 2. Zakona o radu, a prvostupanjski sud ne daje valjane zaključke o tome da li je ona zaključila ugovor o radu u kontakt centru, a zaključuje kako tuženica nije morala primjenjivati ove kriterije prilikom otkaza ugovora o radu. Ukazuje da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje i motiv njenog pristanka na izmijenjeni ugovor o radu jer je jedini razlog prelaska na novo radno mjesto bio veća plaća koja joj je obećana, a kako to ponuđenim ugovorom, koji je njoj ponuđen kasnije nego drugima koji su mijenjali radno mjesto, to obećanje nije realizirano, smatra da nije morala takav ugovor potpisati. Smatra da je tuženica kao poslodavac morala, obzirom da ugovor o promjeni radnog mjesta nije prihvaćen i potpisan, ugovor o otkazu obrazložiti valjanim opravdanim razlozima za otkaz ugovora od radu, a tuženica u odluci samo navodi „poslovni razlog“, što ne ukazuje na tehničke, gospodarske ili organizacijske razloge, a sama činjenica da ona nije prihvatila ponudu promijenjenog ugovora o radu to nije te ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu. Ističe da sud nije valjano cijenio njen navod i tvrdnju u iskazu, a što potvrđuju i saslušani svjedoci, da radno mjesto blagajnice u poslovnici, na kojem je ona ranije radila, nije ukinuto već je tuženica zaposlila drugog radnika prije nego je njoj ponudila ugovor za novo radno mjesto suradnika za kontakte, pa smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka uvećano za trošak žalbe, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženica A. B. d.d. (dalje: tuženica) ističe da su žalbeni navodi neosnovani, da je valjano prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu na mjestu blagajnice, kao i da joj je na njen zahtjev ponuđeno mjesto u kontakt centru, gdje je radila gotovo tri mjeseca, te na kraju odbila potpisati ugovor za to radno mjesto, navodno zbog neadekvatne plaće, no budući da je radno mjesto blagajnika, gdje je tužiteljica ranije radila, u međuvremenu popunjeno, to joj je ugovor o radu za to radno mjesto otkazan jer nije potpisala novi ponuđeni ugovor za radno mjesto gdje je faktično radila, a na staro radno mjesto se nije mogla vratiti, pa se zbog toga nije moglo niti provesti uspoređivanje tužiteljice sa ostalim radnicima na radnom mjestu blagajnika jer ona te poslove u trenutku otkaza ugovora nije niti obavljala. Traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.), na koju ukazuje tuženica u žalbi, jer je izreka, u pobijanom dijelu presude jasna te nije u suprotnosti sa sadržajem obrazloženja, a utvrđenja prvostupanjskog suda su jasna tako da je zaključak prvostupanjskog suda razumljiv i izveden iz utvrđenja koja su detaljno objašnjena u obrazloženju presude, pa je stoga presuda u pobijanom dijelu razumljiva i može se valjano ispitati.
6. Nije utvrđeno niti da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na što ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. istog Zakona.
6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:
6.1. da je predmet spora postupka zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu te naknada izgubljene zarade, plaće i naknada štete;
6.2. da među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenik temeljem radnog odnosa na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2009., te da je dana 10. srpnja 2020. donesena odluka o Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu;
6.3. da se, u postupku savjetovanja, radničko vijeće protivilo uvjetovanom otkazu tužiteljici s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od 9. rujna 2020.;
6.4. da je tuženica, u Programu zbrinjavanja viška radnika, usvojila kriterije iz članka 115. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje ZR), u vezi članka 85. Pravilnika o radu, na način da je radnicima ponuđeno dobrovoljno javljanje na listu Kolektivnoga viška radnika, dok je drugim radnicima koji su utvrđeni viškom ponuđeno drugo radno mjesto, a popis je detaljno dostavljen radničkom vijeću;
6.5. da svjedok H. G. u bitnom navodi da je u spornom periodu bio direktor kontakt centra, da o ponuđenom ugovoru tužiteljici nema neposrednih saznanja, jer se njen prelazak u kontakt centar dogovarao se na nivou ljudskih resursa, zna da se za vrijeme pandemije COVID 19 povećala potreba službenika u kontakt centru, misli da je bio i interni natječaj za to radno mjesto, obavio je intervju sa tužiteljicom vezano za njen zahtjev za radno mjesto suradnika, na razgovor da je došla pod stresom, pokušao joj je pojasniti kako izgleda taj rad u kontakt centru i malo ju motivirati i smiriti, no nije joj ponudio veću plaću jer za to nema ovlaštenje niti budžet, tužiteljica je prihvatila radno mjesto suradnika, krenula s edukacijom u kontakt centru kada je došao aneks ugovora iz ljudskih resursa, ne sjeća se datuma, odbila je potpisati aneks ugovora o radu, imala je razne upite vezano za plaću i uvjete rada, znala je koja je plaća i htjela je nastaviti raditi pod istim uvjetima, na intervju joj je rekao da nema budžet za povišicu niti joj može dati povišicu, tražila je uvijek vrijeme da razmisli i radi savjetovanja s odvjetnikom prije nego je išta potpisala;
6.6. da svjedokinja J. V. u svom iskazu u bitnom navodi da da je zaposlenik tuženice na radnom mjestu grupnog eksperta za kompenzacije i benefite, ne poznaje tužiteljicu, s njom je komunicirala samo e-mailom i telefonski, radila je na mjestu blagajnika, nakon razgovora za otvoreno radno mjesto u kontakt centru sa H. G. suglasila se za prelazak na novo radno mjesto suradnik u kontakt centru, zna da je tužiteljica, iako je već radila na novom radnom mjestu, pitala zašto ne dobiva novi ugovor, te su u kadrovskoj napravili joj novi ugovor, no kada joj je dostavljen odbila ga je potpisati jer se požalila na "staru plaću" kao iz prethodnog ugovora, obzirom na situaciju nastalu pandemijom obavljeno je 10 transfera u kontakt centar, čak je i oformljen kontakt centar u O. i svi su transferi napravljeni na isti način, pa ni zaposlenicima koji su neovisno od pandemiji aktivno radili nije obećana veća plaća, jer je radila cijela banka, zna za odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici uz ponudu izmijenjenog ugovora, misli da u konkretnom slučaju nisu ni trebali biti vrednovani socijalni i radni kriteriji jer je tužiteljica sama potpisala zahtjev za prelazak u kontakt centar nakon čega je radno mjesto blagajnika popunjeno internom rotacijom;
6.7. da tužiteljica u svom iskazu u bitnom potvrđuje da radi kod tuženice od 1. rujna 2009., radila je kao blagajnik, nakon porodiljinog dopusta u siječnju 2020. vraća se na to radno mjesto ali u poslovnicu u V., a zbog potrebe za dodatnim sredstvima za potrebe liječenja djeteta, razgovarala je s poslodavcem vezano za bolje plaćeno radno mjesto, pojavio se interni natječaj za administratora, na koji se javila, u međuvremenu gosp. V. joj se obratila sa upitom da li želi raditi u kontakt centru nakon obavljenog razgovora za mjesto administratora, obavila je razgovor i sa G. te mu je objasnila da ima plaću oko 4.000,00 kn i da traži veću, pa joj je rečeno kako kolega koji radi na mjestu u kontakt centru na kojem bi ona radila ima 1.000,00 kn veću plaću i obećao da će i ona imati toliku plaću pa je poslala e-mail da prihvaća radno mjesto sa dogovorenim uvjetima sa sastanka misleći pri tom na povećanje plaće, nakon 15-tak dana njene su kolegice dobile ugovor za prelazak, ona ne, pa se javila G. i on joj je objasnio kako druge kolegice dobivaju ugovore o premještaju zbog izvanredne situacije, a njen ugovor je dogovoren, prva plaća je bila ista, nije reagirala jer je mislila se sve treba uskladiti, nakon dva mjeseca rada u kontakt centru dobiva opet istu plaću, prvo se obratila G. i pitala ga zašto joj plaća nije veća i pitala ga gdje joj je ugovor, rekao je da će to istražiti, obratila se ljudskim resursima i rekli su joj da je novim ugovorom plaća ista, nisu joj dali novi ugovor, krajem 6-og mjeseca prvi put je vidjela svoj ugovor za kontakt centar, bio je isti kao za blagajnika, a samo što je pisalo suradnik u kontakt centru, rekla je da bi se onda vratila u poslovnicu jer to joj je poznato radno okruženje ako joj je ista plaća, G. joj je rekao da to ne može više napraviti, a gosp. V. je rekla da je tehnološki višak i dala joj otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, iako je banka otvorila natječaj za radno mjesto blagajnika, odluku nije potpisala, međutim izvršena joj je dostava odluke na način da joj je predao H. G., nakon otkaza zaposlila se u 6. mjesecu 2021. u F. G. G. c., pa prvostupanjski sud temeljem iskaza saslušanih svjedoka i sadržaja ponuđene odluke, utvrđuje, da iako je tuženik bio u postupku reorganizacije uvjetovane pandemijom COVID 19, da se u konkretnom slučaju ne radi o poslovno uvjetovanom otkazu, već da je tužiteljica očekujući veću plaću sama inicirala promjenu radnog mjesta prijavom na interni oglas i pristankom prelaska na radno mjesto u kontakt centru, a zatim, kada joj je poslodavac promijenio radno mjesto i ponudio izmijenjeni ugovor sa istom plaćom, takav ugovor odbila potpisati, pa prvostupanjski sud, primjenjujući odredbu članka 123. ZR, utvrđuje da je tuženi zahtjeve neosnovan i odbija ga, a odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje Tarife).
7. Odredbom članka 123. stavka 1. ZR propisano je da se odredbe tog zakona, koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje novog ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), a stavkom 2. istog članka je propisano da ako u slučaju iz stavka 1. radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora, dok prema stavku 3. istog članka rokovi iz članka 133. stavak 1. tog Zakona teku od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju ponuđenog ugovora ili protekom roka za izjašnjavanje kojeg je poslodavac odredio u ponudi.
8. Tužiteljica u svom iskazu, što ponavlja i u žalbi, tvrdi da joj je od strane G., koji je bio voditelj odjela kontakt centra, obećano novo radno mjesto sa povećanom plaćom, na što je ona pristala, no kada je dobila ugovor da je ostala ista plaća što nije htjela prihvatiti.
9. U pravu je prvostupanjski sud da je ovakva tvrdnja neprihvatljiva i u suprotnosti sa iskazima svjedoka H. G. i J. V., pa i dijelom njenog iskaza u kojem potvrđuje da je završila obuku i radila u kontakt centru i dobila dvije plaće u istom iznosu kao i na ranijem mjestu blagajnice i da nije reagirala, već tek kasnije da je tražila ponudu ugovora, koji je odbila jer je plaća bila ista kao i na ranijem radnom mjestu.
10. U pravu je tužiteljica kada ukazuje u žalbi da joj je otkazan ugovor o radu na mjestu blagajnice, a ne onaj u kontakt centru, jer, kako to proizlazi iz priloženog ugovora o radu, pa i iskaza svjedoka, te i tužiteljice same, ugovor o radu na mjestu u kontakt centru nije nikada niti prihvatila odnosno potpisala, pa time takav ugovor formalno nije niti zaključen i nije se mogao niti raskinuti već upravo onaj koji je isti imala zaključen sa poslodavcem, a to je ugovor o radu na mjestu blagajnice.
11. Neosnovano se u žalbi također ukazuje da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje kako u konkretnom slučaju poslodavac, nije morao voditi računa, prilikom davanja otkaza ugovora o radu, o socijalnim kriterijima te dužini radnog staža radnika, u konkretnom slučaju tužiteljice, prilikom davanja otkaza, jer se u konkretnom slučaju, iako je bio kod tuženika pokrenut postupak reorganizacije zbog poslovno uvjetovanih razloga u kojem je utvrđen višak radnika, o čemu je obaviješten i Hrvatski zavod za zapošljavanje, te sindikat i proveden postupak, u ovom slučaju je, u postupku internog oglasa odnosno preraspodjele radnih mjesta i poslova unutar banke, tužiteljica sama izvršila prijavu za prelazak na novo radno mjesto te time je ista trebala biti zbrinuta kod poslodavca ponudom novog ugovora o radu sa izmijenjenim radnim mjestom, a ne otkazom kao tehnološki ili poslovni višak, stoga kada nije takav ponuđeni ugovor potpisala tada prilikom otkaza poslodavac nije niti morao voditi računa o socijalnim kriterijima niti dužini trajanja radnog staža odnosno kriterijima iz članka 115. ZR.
12. U svezi žalbenih navoda da prvostupanjski sud nije valjano utvrdio njen motiv za prelazak na novo radno mjesto, odnosno da je ista smatrala da će na istom imati veću plaću, nije od značaja za valjanost odluke o otkazu s izmijenjenim ugovorom o radu, jer u situaciji kada se tužiteljica sama javila za prelazak na novo radno mjesto, te kada je prihvatila uvjete istog, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da je istoj nešto drugačije obećano niti da joj je ugovor za to novo radno mjesto u kontakt centru ponuđen suprotno važećim pravilima i aktima banke, to njen motiv i očekivanja koja nisu bila prihvaćena i ponuđena od poslodavca nisu opravdan razlog za odbijanje potpisivanja novog ugovora, posebice ne nakon što je ista praktično, a to i sama potvrđuje, već tri mjeseca radila na novom radnom mjestu i za isto primila dvije plaće, a vraćanje na staro mjesto više nije bilo niti moguće jer isto nije bilo upražnjeno, pa stoga ovakva nerealna i nepotvrđena od poslodavca očekivanja i motiv ne utječu na valjanost pobijane odluke poslodavca.
13. Iz istog razloga nije od presudnog značaja niti činjenica, na koju se u žalbi upire, da li je poslodavac, odnosno tuženica, nakon njenog prelaska u kontakt centar popunila njeno ranije radno mjesto blagajnice ili ne, jer tužiteljica i nije, niti se to u odluci o otkazu ugovora o radu sa ponudom novog radnog mjesta navodi, otkaz dobila iz razloga ukidanja radnog mjesta već zbog reorganizacije koja se dijelom provodila internim oglasom i preraspoređivanjem zatečenih službenika na druga radna mjesta koja su bila tom reorganizacijom u skladu sa novonastalim okolnostima, novootvorena ili povećana, a zatim u tom postupku javljanjem tužiteljice za dragovoljnim prelaskom na drugo radno mjesto, a kasnije odbijanjem potpisivanja takvog novog ugovora o radu na tom radnom mjestu, pa stoga činjenica da li je njeno ranije radno mjesto u međuvremenu popunjeno nije od presudnog značaja za valjanost same odluke o otkazu, čak što više njeno traženje, nakon odbijanja potpisivanja ponuđenog novog ugovora o radu, za vraćanjem na staro radno mjesto iz tog razloga više nije bilo niti moguće.
14. Nadalje treba reći da je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako pobijani otkaz ugovora o radu, odnosno prvo postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, to je pravilnom primjenom odredbe članka 125. ZR, valjano zaključio da niti postavljeni tuženi zahtjevi na utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu te naknadi štete, a time niti naknada troškova postupka, nisu osnovani.
15. Tužiteljica presudu prvostupanjskog suda pobija i u dijelu kojem je odlučeno o troškovima postupka, međutim iz obrazloženja žalbe ne proizlazi koje konkretne troškovi i iz kojeg razloga pobija, a odlučujući o ispravnosti i zakonitosti pobijane presude u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP, jer je troškove postupka dosudio tuženici koja je u cijelosti uspjela u sporu, a niti da joj je odredio troškove suprotno odredbi članka 155. ZPP ili odredbi Tarife.
16. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tužiteljice, a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP, njenu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda odnosno presuditi kao u izreci.
U Zadru 18. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Katija Hrabrov, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.