1

              Broj: Ppž-8455/2022

  

                                

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.I., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula od 20. srpnja 2022., broj: 211-07/22-3/13861, u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              U povodu prigovora okr. D.I., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 3.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), za koji mu se, na temelju istog propisa izriče novčana kazna 1.320,00 eura (tisuću tristo dvadeset eura), koju je dužan platiti u roku 8 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

II.               Odbija se kao neosnovan prigovor okr. D.I. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

III.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. D.I. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 15,00 (petnaest eura), u roku 8 dana od primitka ove presude.

 

                                                     Obrazloženje

 

              1.                Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. D.I. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53 st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne,  izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca te je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka 500,00 kuna.

             

2.                Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. D.I. je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.               S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.                 Prigovor nije osnovan.             

 

5.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

 

6.              Ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

6.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za ovog okrivljenika, budući mu je pobijanim prekršajnim nalogom izrečena novčana  kazna u visini posebnog minimuma.

 

6.2.              Za prekršaj iz čl. 53. st. 3. „starog“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 53. st. 3. „novog“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna od 1320,00 do 2650,00 eura. Preračunavanjem valute prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 jasno je da je „novi“ Zakon blaži za okrivljenika.

 

6.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

6.4.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 17. svibnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

6.5.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

7.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesenog prigovora u odnosu na izrečenu novčanu kaznu kojim okrivljenik navodi da se bavi OPG-om, a primanja u poljoprivredi su minimalna.

             

7.1.              Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

7.2.               Prvenstveno, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. D.I. nije učinio, pa su navodi prigovora o lošem financijskom stanju ostali na razini paušalnog isticanja. Po ocjeni ovog suda, priznanje djela i svijest o počinjenom niti sami za sebe, niti u svojoj ukupnosti, ne predstavljaju naročito olakotnu okolnost koja bi opravdala izricanje blaže kazne od propisane. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

7.3.               Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesenog prigovora izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanom prekršajnom nalogu, pri čemu je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku izreklo minimum propisane novčane kazne i ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okrivljenika novčana kazna u visini minimuma propisane novčane kazne „novim“ Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

8.               Žaleći se zbog izrečene zaštitne mjere okrivljenik navodi da kritične prigode imao dogovoren poslovni sastanak s budućim sponzorom kluba budući da je predsjednik i trener XX, svjestan je da je prekršio zakon, ali nije dovodio u opasnost ostale sudionike i imovinu. Navodi da je roditelj djeteta s posebnim potrebama, koje je ovisno o njegovom prijevozu. Bivši je vozač HP, hrvatski branitelj, sa zadnjim zanimanjem samostalni detektiv, što dokazuje da ima određeno iskustvo ponašanja u prometu, a trenutno se bavi OPG-om, za što mu je vozačka dozvola potrebna.

 

8.1.   Međutim, okrivljenik, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, nije podnio ni dokaze u odnosu na neophodnost korištenja automobila (liječnička dokumentacija za dijete, rješenje o OPG-u), tako da su navodi prigovora i u tom dijelu ostali na razini paušalnog isticanja. Ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika, prekoračenje dopuštene brzine kretanja u naselju za 51 km/h, predstavlja težak oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Stoga, imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

 

8.2.              Neophodnost korištenja automobila (koje okrivljenik nije potkrijepio nikakvim dokazima) ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere, a po ocjeni ovog suda, razlog je više da okrivljenik u prometu postupa u skladu s propisima.

 

9.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

 

10.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.  

 

11.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

 

Zagreb, 12. ožujka 2024.

 

 

             

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi istarskoj, Postaji prometne policije Pula u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.