Baza je ažurirana 24.04.2025.
zaključno sa NN 69/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 22 Gž-4509/2023-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 22 Gž-4509/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Lidije Bošnjaković kao predsjednika vijeća, Darije Horvat, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB…, protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-32/2022-19 od 30. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-32/2022-19 od 30. listopada 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 28.122,16 eur/211.886,41 kn sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2022. do isplate (toč. I), te je odbijen zahtjev tuženika za isplatu parničnog troška u iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kn (toč. II).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st.1 toč. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači uz naknadu parničnog troška i troška žalbe ili istu ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet ovog postupka je regresno potraživanje od tuženika nastalog isplatama invalidske mirovine osiguraniku tužitelja I. G. u periodu od 1. rujna 2019. do 31. svibnja 2022. u iznosu od 211.886,41 kn/28.122,16 eur, time da se štetni događaj dogodio 6. kolovoza 1992.
5. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev izrazivši u bitnom shvaćanje da u konkretnoj situaciji treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje: ZMO), kao posebniji Zakon. Navodi da prema odredbi čl. 161. ZMO zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st.1). Prvog siječnja 2019. na snagu je stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/2018) koji je čl. 41. izmijenio čl. 161. st. 2. koji od tada glasi "Naknada stvarne štete, koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu". Stoga da su neosnovane tvrdnje tuženika da tužitelj ima pravo, sukladno odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), potraživati samo razmjerni dio isplaćene mirovine.
6. Tuženik i u žalbenom postupku smatra da je pobijana odluka nezakonita (zbog pogrešne primjene materijalnog prava) i da odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da u ovom sporu nije pravno relevantan ZMO, neovisno o tome što su isplate mirovine izvršene za vrijeme važenja tog Zakona, jer je obračun visine utužene štete trebalo utvrditi prema odredbama ZOOP-a kao posebnog zakona, a ne primjenom ZMO, dakle, tuženik problematizira primjenu jednog od dva posebna zakona koji uređuju obvezu osiguratelja motornog vozila za naknadu štete zavodu za mirovinsko osiguranje.
7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.
8. Činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja (tako i Rev-90/2023 od 4.4.2023.).
9. Kako je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“, a ne primjenom odredbi ZMO-a kako je to odlučio prvostupanjski sud, to zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja nije raspravio osnovanost zahtjeva u smislu odredbi ZOOP-a, te nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe čl. 370 ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u vezi s tim ukinuta je i odluka o parničnom trošku, koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, time da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
10. U nastavljenom postupku sud prvog stupnja će odlučiti o osnovanosti zahtjeva u smislu odredbi ZOOP-a, te će potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
U Zagrebu 5. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Lidija Bošnjaković, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.