Baza je ažurirana 24.04.2025. 

zaključno sa NN 69/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu Gundulićeva 27

21000 Split Poslovni broj: Pr-5545/2021-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Mirande Marušić, u
pravnoj stvari tužiteljice B. R. iz B., O.: ,
koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika
K. S., O.: , S., radi isplate,
nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 22.siječnja 2024.
godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, a izočnosti tuženika, dne

28.veljače 2024.,

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti
po osnovi dodataka na plaću (za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i
zdravlje ljudi), te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i
bolovanja do 42 dana, za razdoblje od 01. siječnja 2019.g. do 31. prosinca 2022.g. u
ukupnom iznosu od 814,95 zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,94 teče od 15. veljača 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,66 teče od 15. ožujak 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,58 teče od 15. travanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,33 teče od 15. svibanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,55 teče od 15. lipanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 24,84 teče od 15. srpanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,17 teče od 15. kolovoz 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,26 teče od 15. rujan 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,42 teče od 15. listopad 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,54 teče od 15. studeni 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,75 teče od 15. prosinac 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 33,27 teče od 15. siječanj 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,51 teče od 15. veljača 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,92 teče od 15. ožujak 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,02 teče od 15. travanj 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 177,56 teče od 15. lipanj 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 136,60 teče od 15. srpanj 2020.





2 Poslovni broj : Pr-5545/2021-18

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,02 teče od 15. studeni 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,05 teče od 15. prosinac 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 77,08 teče od 15. siječanj 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,80 teče od 15. siječanj 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,05 teče od 15. travanj 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 19,22 teče od 15. srpanj 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,81 teče od 15. listopad 2022.
do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu
zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih
u gore navedenim bruto iznosima.

II/ Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici
parnični trošak u iznosu od 1.155,63 eura uvećan za zakonsku kamatu tekuću od
dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana trećeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 15. travnja 2021. godine preporučenom pošiljkom
podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je zaposlena kod
tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/ tehničara Klinike za kirurgiju.Tuženik
da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio i obračunao
naknadu plaće, a što je utvrđeno u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod
posl.br.P.-840/2018. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR),
Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU),
Dodacima Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja
(dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i
namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima
KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja
i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim
uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat
odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica
obavljala poslove radnog mjesta inženjera , tužiteljica je radila u otežanim uvjetima
rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN
93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju
tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate
prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih
uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je
čl.49.KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju
(dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni,



3 Poslovni broj : Pr-5545/2021-18

te blagdanom). Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da inženjer ima
pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno
Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene
sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.58. KU-a za djelatnost
zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) ostali zdravstveni i nezdravstveni
radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak zbog
iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, a Dodatkom II. KU-a (NN 92/19)
koji se primjenjuje od 01.rujna 2019.g., taj dodatak zbog iznimne odgovornosti za
život i zdravlje ljudi je povećan na 8%, koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve
odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne
činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se
utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme
korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.
Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima
pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće
isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije
obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a.
Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene
plaće u bruto iznosu za razdoblje od 01.siječnja 2019.g. do dana dostave podataka,
jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i
nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada
za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje
ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za
godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu jer da ne
raspolaže svim platnim listama, a tuženik isključivo raspolaže evidencijom o radu i
rasporedu te je predložila da sud obveže tuženika na dostavu sve zatražene
dokumentacije .Tužiteljica napominje da će nakon što se pribavi dokazna
dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev ( čl.

186.b.ZPP).

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako opreza radi osporava osnov te se
ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim
vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji D. C. na okolnost izračuna
pripadajućih razlika po osnovama koje tužiteljica potražuje kao i pregledom
obračunskih lista tužiteljice za utuženo razdoblje i evidencije i plana rada za tužiteljicu
za utuženo razdoblje.

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila
zaposlena kod tuženika i da je radila u redovnom i prekovremenom radu .

5. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6.Nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja i dopune istog
tužiteljica je u podnesku od 6.prosinca 2023. određeno postavila tužbeni zahtjev na
način da je za razdoblje od 1.siječnja 2019. do 31.prosinca 2022. zatražila isplatu
razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 814,95
eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog
mjesečnog iznosa pa do isplate, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na



4 Poslovni broj : Pr-5545/2021-18

dohodak i prireza porezu na dohodak, sve uz potraživanje troškova postupka sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od

1.siječnja 2019. do 31.prosinca 2022. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane
uvjete rada, neisplaćenog dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi
te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene
nesposobnosti za rad koju bi tužiteljica ostvarila u utuženom razdoblju.

9. Vještakinja D. C. u pisanom nalazu i mišljenju navodi kako uvidom u
dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu je vidljivo da je tužiteljica u razdoblju
od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. godine gotovo u svakom mjesecu radila
prekovremeno te da je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen.
Analizom podataka iz platnih lista vještakinja je utvrdila kako su dodaci za rad noću,
subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom plaćeni su za sve odrađene sate,
a da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatke za otežane uvjete rada te za odgovornost
za život i zdravlje ljudi koji su do dana 1. travnja 2020. godine obračunati samo na
sate koje je tužiteljica odradila u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su
evidentirani kao prekovremeni rad ti dodaci nisu obračunati ni isplaćeni, dok je nakon

1. travnja 2020. g. obračun dodataka točno evidentiran i plaćen tužiteljici. Na osnovi
izračuna prikazanih u Nalazu, vještakinja daje mišljenje da kod obračuna plaća za
razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. prosinca 2022. godine, tuženik nije obračunao i
isplatio tužiteljici: dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 147,47 EUR,
dodatke na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 57,77 EUR,
naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 142,35 EUR i
naknadu plaće za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana ukupno 482,27 EUR.
Zaključno da se može konstatirati da tužiteljici u utuženom razdoblju od 1. siječnja

2019. do 31. prosinca 2022. godine po osnovi dodataka na plaću (dodaci za otežane
uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi) te po osnovi naknada plaće za
vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana isplaćen manji iznos
mjesečno kako je to prikazano u stupcu 9 Tablica br. 5 i 6, odnosno u sveukupnom
bruto iznosu od 829,86 EUR.

10. Kako je tuženik izjavio primjedbe na nalaz i mišljenje navodeći kako u
nalazu i mišljenju vještaka kod računanja razlike za godišnji odmor ima grešaka u
izračunu kao i kod računanja naknade za bolovanje do 42 dana, pozvan je vještak na
očitovanje koje u pisano dostavila u spis dana 20.studenog 2023.

11.Sudska vještakinja D. C. u očitovanju navodi u bitnom kako se
prilikom obračuna naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pridržavala
tužbenog zahtjeva koji se poziva na odredbe članka 81. Zakona o radu (NN 93/14,
127/17, 98/19) a koji kaže da „za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima
pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu
ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u
prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju
naknadu za rad)“. Naknadu za godišnji odmor u Nalazu i mišljenju od 16. lipnja

2023. godine da je računala sukladno citiranim zakonskim odredbama, odnosno u
visini tužiteljičine prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca za



5 Poslovni broj : Pr-5545/2021-18

cijelo utuženo razdoblje, osim za mjesec veljaču 2019. godine kada je razlika
naknade izračunata na temelju isplaćene bruto plaće za taj mjesec jer iz dostupne
dokumentacije nije moguće bilo izračunati tromjesečni prosjek, odnosno da su
konkretnom slučaju nedostajale su platne liste za 11/2018 i 12/2018. Za izračun
razlike naknade za godišnji odmor u ožujak 2019. godine da je korištena ista satnica
kao i kod naknade za godišnji odmor u 02/2019 obzirom da je tužiteljica bez prekida
nastavila koristiti godišnji odmor iz jednog mjeseca u drugi te je nastala razlika od
1,77 kn (0,23 EUR) koju tuženik smatra neosnovanom. Što se tiče primjera mjeseca
listopad 2019. godine, za koji mjesec je tuženik isto stavio prigovor, vještakinja
navodi da je iz evidencije rada je vidljivo da je tužiteljica počela koristiti godišnji
odmor u 09/2019 te ga je bez prekida nastavila koristiti u 10/2019 zbog čega se
prilikom izračuna razlike naknade za dane godišnjeg odmora koji je korišten u
10/2019 uzima ista satnica kao za 09/2019 (tromjesečni prosjek prije odlaska na
godišnji odmor). Osim navedenih razlika, ostala razlika naknade za godišnji odmor
koja se pojavila u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. svibnja 2022. godine da je
posljedica je neisplaćenih iznosa dodataka za rad u otežanim uvjetima i dodataka za
odgovornost za život i zdravlje ljudi u prekovremenom radu, kao i neisplaćenih razlika
naknada za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana u prethodna tri mjeseca. Utvrđena
razlika naknade za bolovanje do 42 dana u Nalazu i mišljenju vještaka od 16. lipnja

2023. godine da je uzrokovana razlikama nastalim u prethodna tri mjeseca prije
bolovanja, ali i radi primjene različite metodologije koju primjenjuje vještak i tuženika.
Naime, tuženik do 31. svibnja 2022. godine pri izračunu naknade za bolovanje do 42
dana koristi tromjesečni prosjek satnice isplaćene plaće, dok je u vještvu u cijelom
utuženom razdoblju korišten prosjek tromjesečne ostvarene plaće. Navedeno da je
najbolje vidljivo na primjeru mjeseca prosinca 2021. godine kada u prethodna tri
mjeseca ne postoje razlike po osnovi dodatka ili po osnovi naknada za godišnji
odmor i bolovanje do 42 dana. Tuženik da prvo zbroji tri isplaćene plaće (za mjesece
08, 09 i 10/2021) prije mjeseca u kojem je bolovanje (mjesec 12/2021), a čiji zbroj u
ovom konkretnom slučaju iznosi 33.767,25 kn (11.631,65 kn + 9.767,13 kn +

12.368,47 kn) te potom dobiveni iznos podijeli s brojem ostvarenih sati rada u tim
mjesecima, a koji u ovom slučaju iznosi 567 h (200 h + 176 h + 191 h). Od dobivenog
kvocijenta u iznosu od 59,55 kn/sat (33.767,25 kn / 567 h) tuženik uzima 85% za
izračun bolovanja do 42 dana te dobiva satnicu od 50,62 kn/sat. S druge strane, u
svom vještvu prilikom obračuna bolovanja do 42 dana vještakinja navodi kako se
držala odredbi članka 59. st. 1. TKU-a (NN 141/12), odnosno članka 58. st. 1. TKU-a
(NN 128/17) kojima je nedvojbeno određeno da ,,Ako je zaposlenik odsutan s rada
zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove
plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo
bolovanje“. Na istom primjeru za bolovanje u mjesecu prosincu 2021. godine prvo su
se zbrojile ostvarene plaće u prethodna tri mjeseca (09, 10 i 11/2021) koje ukupno
iznose 33.271,16 kn (9.767,13 kn + 12.368,47 kn + 11.135,56 kn), potom se dobiveni
iznos podijelio s brojem 3 te je dobivena tromjesečna prosječna plaća u iznosu od

11.090,39 kn. Dobiveni iznos plaće podijeljen je s fondom sati za mjesec u kojem je
bolovanje kako bi se dobila satnica koja u ovom slučaju iznosi 60,27 kn/sat
(11.090,39 kn /184 h) te se od nje uzelo 85% za bolovanje. Iz navedenog proizlazi da
satnica za bolovanje iznosi 51,23 kn/sat (60,27 * 85,00%). Vještakinja u očitovanju
dalje navodi kako je ponovim uvidom u utvrđene iznose iz vještva od 16. lipnja 2023.
godine, vidljivo da greškom nije napravljen reobračun naknade za godišnji odmor iz
09/2022 sukladno TKU što je utjecalo na obračun naknade za bolovanje do 42 dana
u 12/2022 godine. Korekcijom formule i reobračunom za 9/2022 dolazi se do



6 Poslovni broj : Pr-5545/2021-18

zaključka da je tuženik točno obračunao i isplatio tužiteljici naknadu za bolovanje do 42 dana u 12/2022, pa ne postoji razlika.

12. Nakon dopune nalaza i mišljenja tuženik se na isto nije očitovao, niti
predložio eventualno usmeno saslušanje vještaka ili vještačenje po drugoj osobi
sudskog vještaka, a tužiteljica je sukladno istom, a obzirom da ne postoji razlika u
mjesecu 12/2022 za bolovanje, konačno uredila tužbeni zahtjev u skladu s
rekapitulacijom neisplaćenih dodataka i naknada iz Tablice 7. dopune nalaza i
mišljenja vještaka.

13. Sud nalaz i mišljenje vještaka od 16.lipnja 2023. i dopunu nalaza i
mišljenja od 13.studenog 2023. smatra stručnim, objektivnim i izrađenim u skladu s
pravilima znanosti i vještine. Vještak je nalaz izradio temeljem dokumentacije
tuženika koja se nalazi u spisu, a vjerodostojnost te dokumentacije stranke nisu
dovodile u sumnju. Također je u dopuni nalaza i mišljenja vještak otklonio sve
prigovore tuženika, vezane za metodologiju obračuna naknada za godišnji odmor i
bolovanja do 42 dana kao i one vezane za računski dio izrade nalaza i mišljenja.

14. Člankom 57. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13, dalje:KU/2013) propisano je
da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim
mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak
na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava
osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima. Novi Kolektivni ugovor za
djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26.ožujka 2018.god., a
primjenjuje se od 1.ožujka 2018.god. te sadrži identične odredbe kao KU/2013,
odnosno odredba čl. 55. KU/2018 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. KU/2013.

15. Dana 01. listopada 2015. stupio je na snagu Dodatak I. KU/2013 ( dalje u
tekstu Dodatak I.KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za
iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i
nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne
medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Odredbom čl. 58 KU/2018
propisano je da iznimno od članka 57. ovoga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti
za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u
postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od
osnovne plaće, a od 1.rujna 2019., ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% .

16. S obzirom je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog
mjesta zdravstvenog radnika-medicinska sestra/tehničar , kao i da je u nekim
mjesecima radila prekovremeno to i za sate odrađene u prekovremenom radu
tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće i po osnovi dodatka zbog iznimne
odgovornosti za život i zdravlje ljudi kao i dodatka zbog posebnih uvjeta rada.

17. Naime kako tužiteljici citirani kolektivni ugovori koji su bili na snazi u
utuženom razdoblju daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka,
tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU/13
i čl. 59.a Dodatka I.KU/2015, odnosno čl. 55. i 58. KU/18, zajedno s dodatkom za
prekovremeni rad. Stoga tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne
uvjete rada, kao i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje
ljudi, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao



7 Poslovni broj : Pr-5545/2021-18

prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

18. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne
novine" br. 93/14., dalje ZR/14) kojom je propisano da za otežane uvjete rada,
prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za
koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod
toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti
poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće,
uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću
su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po
mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate
rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene
sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 2.travnaj

2014. kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na
plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za
prekovremeni rad. Nadalje i na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda
Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je sljedeće pravno
shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost
zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15; dalje:
KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz
čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz
članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u
prekovremenom radu."

19. Također, tužiteljica potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja
godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad
(bolovanje), a koji zahtjev je također osnovan. Članak 81.ZR/14 propisuje da za
vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini
određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje
u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući
sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad Članak 36. KU/13
propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada
plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav
posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom
predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu
plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna
tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Članak 34. st.1 i 2 KU/18 propisuje da za
vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao
da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora
raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim
danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji
odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to
za njega povoljnije. Od 1.rujna 2019. Dodatkom II KU/19 izmijenjen je stavak čl. 34
tako da isti glasi:"za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje
naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini
njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva
primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za
radnika. Odredbom čl. 59.st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12), odnosno čl. 58.st.1



8 Poslovni broj : Pr-5545/2021-18

Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
("Narodne novine" br. 128/17), propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada
zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove
plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo
bolovanje. Vještak D. C. je u nalazu i mišljenju izračunala da je tužiteljici
isplaćena manja naknada bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za
vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana u ukupnom iznosu od 624,62 eura, pa
sukladno svemu gore navedenom nije sporno da istu pripada navedena naknada za
godišnji odmor i bolovanje do 42 dana.

20. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na
isplatu ukupnog iznosa od 814,95 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama,
sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22) ) koje teku od dospijeća
svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli
mjesec pa do isplate ( čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na
pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u
dosuđenom bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na
dohodak, kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14. , 70/19, 80/22 dalje u tekstu
ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“
br. 138/13, dalje Tarifa) pa je tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u postupku obistinjen
trošak i to: za sastav tužbe 75 bodova, za sastav podneska od 11.rujna 2023. 75
bodova, za sastav podneska od 6.prosinca 2023. 18,75 bodova ( Tbr. 8 toč.3 Tarife) ,
za zastupanje na ročištima od 12.12.2022. i 22.01.2024. po 75 bodova i za pristup
na ročište za objavu i uručenje presude 37,5 bodova, ukupno 356,25 bodova što
pomnoženo s 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda te uvećano za PDV od 25 % uz
PDV-a daje iznos od 890,63 eura te na ime troškova financijskog vještačenja iznos
od 265,00 eura, ukupno iznos od 1.155,63 eura koji iznos je naložen tuženiku
naknaditi tužiteljici. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate
počevši od dana donošenja ove odluke do isplate, a kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 28.veljače 2024.godine

Sutkinja Katica Bojčić Vidović v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana
od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom
sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice
- tuženiku


Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu