1

Poslovni broj: 8 Gž-712/2023-3

 

                                                                                                  Poslovni broj: 8 Gž-712/2023-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. G., OIB: … iz S. B., M. D., OIB: … iz S. B., I. D., OIB: … iz Z.,  mldb. L. D., OIB: … iz Z., zastupane po majci i zz S. D. i S. D., OIB. … iz Z., svi zastupani po punomoćnici J. L., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika Ž. I., OIB: … P. H., .R. W., USA zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici iz S. B., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-422/2020-38 od 26. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-422/2020-38 od 26. rujna 2023.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe te tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica V. G. iz S. B., stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj sa kč.br. … Dvorište sa 153 m2 upisanoj u z.k.ul. … k.o. S.B., što je tuženik Ž. I. dužan priznati te se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude i geodetsko parcelacijskog elaborata i prijavnog lista, ovjerenog od strane DGU PU S. B., ispostava za katastar nekretnina S. B., Klasa: 932-06/21-02/348 ur.br. 541-23/1-21-3 od 9. travnja 2021., u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, ishoditi uknjižbu prava vlasništva te nekretnine na svoje ime.

 

Utvrđuje se da su tužitelji M. D., M. P., I. D., mldb. L. D. i S. D. stekli pravo vlasništva na nekretnini označenoj sa kč.br. … Dvorište sa 156 m2 upisanoj u z.k.ul. … k.o. S. B. što je tuženik Ž. I. dužan priznati te se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude i geodetsko parcelacijskog elaborata i prijavnog lista, ovjerenog od strane DGU PU S. B., ispostava za katastar nekretnina S. B., Klasa: 932-06/21-02/348 ur.br. 541-23/1-21-3 od 9. travnja 2021., u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, ishoditi uknjižbu prava vlasništva te nekretnine na svoje ime.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka koliko budu iznosili."

 

II. Nalaže se tužiteljima V. G. iz S. B., M. D. iz S. B., I. D. iz Z., mldb. L. D. iz Z., zastupanoj po majci i zz S. D. i S. D. iz Z., V. G. , M. D., M. P., I. D., mldb. L. D. i S. D. da tuženiku Ž. I. naknade troškove postupka u iznosu od 4.545,66 eura / 34.250,00 kn u roku od 15 dana.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobijaju tužitelji zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Pobijaju i odluku o troškovima predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz nalog tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 8. ZPP jer da nije u skladu s navedenom odredbom ocijenio dokaze kao i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer da presuda ne sadrži valjano obrazloženje.

 

2.2. Osporavaju i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda te daju svoje viđenje činjeničnog stanja na kakvo je prvostupanjski sud trebao temeljiti odluku, a da je donesena utemeljena na pogrešnom zaključku da su tužitelji u nezakonitom i nepoštenom posjedu spornih nekretnina.

 

2.3. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda smatraju da tužitelji imaju kvalificirani posjed koji traje zakonom propisanim rokom za redovnu dosjelost te analizirajući provedene dokaze zaključuju da postoji pravovaljana pravna osnova za stjecaj i pravo vlasništva.

 

2.4. Ukazuju i na savjesnost posjeda te ističu da tužitelji do 1987. godine nisu znali da kupljene nekretnine nisu njihove. Ističu da tuženik nikada nije od njih tražio predaju u posjed spornih nekretnina, niti je ikada pokrenuo sudski postupak protiv njih ili njegovih prednika, a nije niti od O. S.. B. ili G. S. B. kao pravnog slijednika bivše Općine tražio uvođenje u posjed ili raskid ugovora ili dodjelu zamjenskog zemljišta. Traži troškove podnesene žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik smatra da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev navodeći da se protivi tužbi u konkretnom predmetu, koja je podnesena prije 36 godina i da zbog dugotrajnog suđenja trpi štetu i nije u posjedu nekretnine koju je u dobroj vjeri kupio, platio i za izgradnju obiteljske kuće te ishodovao dokumentaciju još 1986. godine. Odluku smatra pravilnom ističući da tužitelji nisu bili pošteni posjednici nekretnine. Predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda. Traži troškove odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužitelji su konačni tužbeni zahtjev postavili na ročištu od 2. veljače 2022., a isti temelje na institutu dosjelosti tvrdeći da su na takav originaran način stekli pravo vlasništva na spornim nekretninama.

 

6. Prvostupanjski sud smatra nespornime da:

 

- su pokojni K. I. i A. D. kupili nekretnine 1970. od I. O. neovjerenim privremenim kupoprodajnim ugovorom i da nisu tražili raskid ugovora i nisu tražili povrat isplaćene kupoprodajne cijene od prodavatelja,

- tužitelji od 1970. do 1987. se nisu u zemljišnim knjigama uknjižili kao vlasnici nekretnina, zemljište je od 1984. društveno vlasništvo

- je I. Ž. kupio 1986. nekretninu od tadašnje O. S. B., nakon što je I. O. darovao O. S. B. nekretninu,

- je ta nekretnina upisana sada u zk.ul.broj … k.o. S. B., kč.br. … Oranica u sa 344 m2,

- tuženik nije bio nikakvim pravnom odnosu sa tužiteljima

- da tužitelji kao i njihovi prednici drže u posjedu dio nekretnine tuženika i onemogućavaju ga u pravu korištenja nekretnine koju je kupio u dobroj vjeri i to tužiteljica V. G. drži posjedu dio nekretnine tuženika u površini od 153 m2 a ostali tužiteljici u površni od 156 m2

- prema zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/19 od 14. veljače 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe,

- se u svezi navedenog dosjelost na nekretninama ne može steći tijekom trajanja parničnog postupka, ona mora postojati u vrijeme kada je postupak pokrenut.

 

6.1. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da prednici tužitelja nisu pošteni posjednici nekretnine,

- da oni nisu nikada proveli prije podnošenja tužbe kupoprodajne ugovore i to iz razloga što su znali ili morali znati da privremene i neovjerene kupoprodajne ugovore nije moguće niti provesti u zemljišnim knjigama,

- da tužitelji od dana kada je tuženik kupio nekretninu znaju da ta nekretnina nije njihova, ali i pored toga onemogućavaju tuženika da vrši posjed svoje nekretnine,

- da tužitelji nemaju posjed koji je zakonit, istinit i pošten,

- da okolnost što su njihovi prednici zaključili neovjerene kupoprodajne ugovore u kojima je bila krivo navedena površina nekretnine ne može ići na teret i štetu tuženika,

- da je tuženik bio pošteni kupac nekretnine, a tužitelji nisu uspjeli u upravnom postupku osporiti rješenje kojim mu je nekretnina prodana,

- da su tužitelji svoje odnose trebali riješiti sa prodavateljem nekretnine, a ne na štetu tuženika,

-  da su prednici tužitelja nesporno i prije nego je tuženik 1986. kupio tu nekretninu znali da nisu u poštenom i zakonitom posjedu nekretnine jer se nisu se uknjižili kao vlasnici nekretnine, a od dana kupnje nekretnine od strane tuženika oni više nemaju pravo na dosjelost, jer im je nesporno poznato da je tuženik stvarni vlasnik nekretnine,

- da dio nekretnine koji tužitelji drže u svom posjedu je neizgrađena bašča, pa ne mogu steći pravo vlasništva niti na bilo koji drugi način.

 

7. S obzirom na nesporne činjenice te utvrđenja prvostupanjski sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer da tužitelji nemaju niti osnovnu pretpostavku za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću i to savjesnost odnosno poštenje.

 

8. Ovakav materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

8.1. Zakonodavac propisuje da se vlasništvo stvari dosjelošću stječe samo ako je riječ o samostalnom posjedu koji traje zakonom određeno vrijeme (čl. 159. st. 1. ZVDSP).

 

8.2. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari, nužno je da samostalni posjed te stvari neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, koje vrijeme počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (čl. 160. st. 1. ZVDSP).

 

8.3.. Pretpostavka o savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Pretpostavka o poštenju posjeda ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Poštenje je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikada ne prelazi s prednika na slijednika u posjedovanju - poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Časom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost, ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten.

 

8.4. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti.

 

9. Iz utvrđenog činjeničnog stanja te zaključka prvostupanjskog suda da tužitelji nisu pošteni posjednici te da nisu ispunjene pretpostavke za izvanrednu dosjelost, to tim više što se tužitelji nisu od 1970. do 1987. u zemljišnim knjigama uknjižili kao vlasnici, zemljište je od 1984. godine društveno vlasništvo, a pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se vlasništvo ne može steći tijekom parničnog postupka već pretpostavke moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, budući pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke a nadalje sami tužitelji u žalbi navode da nisu znali da kupljene nekretnine nisu njihove do 1987. godine.

 

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu.  Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama.

 

10.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 8. ZPP budući je po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud donio pobijanu presudu na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih zajedno kao i analizom rezultata cjelokupnog postupka.

 

10.2. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

11. neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje se u žalbi također pozivaju tužitelji. Činjenično staje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbi ne iznose određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojega je utvrdi prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu i tim više što žalitelji u žalbi daju svoje viđenje kavo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo usvajajući tužbeni zahtjev.

 

11.1. Tvrdnje tužitelja da im je posjed zakonit, pošten i istinit jer da nisu do pokretanja postupka naveli da kupljene nekretninu nisu njihove, a s obzirom kako je postupak pokrenut nisu osnovane i takve tvrdnje i same posljedično ukazuju da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

12. Prvostupanjski sud je stoga pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu, pa je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava neosnovan, tako da je valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima, pa kako je posljedično pobijaju ovisno o odluci povodom žalbe, ali koje su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

 

13. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a o troškovima odgovora na žalbu odlučeno je na temelju članka 155. ZPP. Isti trošak, naime, po mišljenju ovoga suda nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

 

14. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presušeno je kao u izreci.

 

 

U Slavonskom Brodu, 22. veljače 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                              Dubravka Šimić