1

Poslovni broj: 5 Gž R-990/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-990/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Đ. OIB … iz P. B., zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1778/2022-52 od 26. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1778/2022-52 od 26. travnja 2023.

 

                                                                     

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 9.157,87 EUR/69.000,00 kn, a na ime imovinske štete iznos od 265,44 EUR/2.000,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 6. studenog 2019. do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.118,38 EUR/31.030,69 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. II. izreke).

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 I 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete kao posljedice ozljeđivanja na radu 21. kolovoza 2018. kod poslodavca Ž. c. Z. ž. d.o.o., temeljem police osiguranja od odgovornosti broj … od 29.9.2017., kojom su zaposlenici poslodavca bili osigurani kod tuženika za štetu koju pretrpe na radu i prilikom obavljanja poslova svoga radnog mjesta.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti onu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i njezina se zakonitost i pravilnost može ispitati, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

 

6. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tužitelj kao zaposlenik Ž. c. Z. ž. d.o.o., 21.8.2018. pretrpio tešku ozljedu na radu prilikom obavljanju redovnih radnih zadataka, koji uključuju svakodnevno upravljanje radnim strojem – valjkom za poravnavanje asfalta i bankina, kada se radni stroj na neravnom terenu iznenada prevrnuo i priklještio ga. Nije sporno niti da su zaposlenici Ž. c. Z. ž. d.o.o. na dan štetnog događaja bili osigurani kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti broj … od 2.9.2014. (višegodišnje osiguranje) od štete koju kod poslodavca pretrpe na radu i prilikom obavljanja svoga radnog mjesta. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

 

7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je predmet osiguranja po prednje citiranoj polici osiguranja i privitku polici odgovornosti (list 37-38 spisa) javna odgovornost prema trećim do iznosa od 400.000,00 kn po štetnom događaju i odgovornost prema djelatnicima ugovaratelja (Ž. c. Z. ž. d.o.o.) do iznosa od 120.000,00 kn po štetnom događaju;

- da je neosnovano pozivanje tuženika na čl. 4. st. 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti (javne odgovornosti) o isključenju od odgovornosti za štetu, jer tužitelj osnovanost svoga zahtjeva temelji na polici osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima, a ne na osiguranju od izvanugovorne (javne) odgovornosti za štetu koju pretrpe treće osobe;

- da je tužitelj po nalogu nadređene osobe obavljao redovite radne zadatke valjanja bankine strojem – valjkom, za koji je bio osposobljen i pritom koristio svu propisanu zaštitu opremu i da se nezgoda dogodila u trenutku kada je radni stroj na kosom šljunčanom terenu iznenada počeo kliziti, te se prevrnuo i prikliještio tužitelja;

- da tužitelj svojim ponašanjem niti na koji način nije doprinio nastanku štete;

- da je odredbom čl. 111. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 93/14, 127/18 i 98/18 – dalje: ZR) propisano da ukoliko radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan naknaditi radniku štetu po općim propisima obveznog prava;

- da tuženik nije dokazao da bi šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati (čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO);

- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede trupa i trbuha, serijski prijelom rebara desno s posljedičnim hematopneumotoraksom i kontuzijom desnog pluća i rupturu jetre u području 7. i 8. portalnog segmenta zbog kojih ozljeda je trpio fizičke boli i strah jačine i trajanja navedenog u nalazu i mišljenju, da je kod njega došlo do smanjenja životne i radne sposobnosti od 15% trajno, te do naruženja srednjeg stupnja zbog zaostalih ožiljaka na desnoj strani prsnog koša i trbušnoj stjenci ispod desnog rebrenog luka koji su vidljivi drugim osobama i da mu je za vrijeme liječenja kod kuće bila potrebna tuđa pomoć i njega u obimu od ukupno 80 sati.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 111. ZR, čl. 17., 25. i 27. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine”, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje: ZZR) i čl. 1063. i 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05, 41/06, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

9. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

10. Tuženik u žalbi ponavlja navode isticane i tijekom postupka da je u konkretnom slučaju šteta nastala korištenjem radnog stroja, a da je čl. 4. st. 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (dalje: Uvjeti), koja propisuje rizike isključenja od osiguranja, određeno da se osiguranje ne odnosi na odgovornost za štete koje počine vozila na motorni pogon (samohodni radni strojevi, radna vozila i ostala vozila) dok obavljaju radnu funkciju, izuzev ako to nije posebno ugovoreno.

 

11. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani, jer su policom osiguranja od odgovornosti broj … od 2.9.2014., po kojoj tužitelj i potražuje naknadu štete, zaposlenici poslodavca tužitelja Ž. c. Z. ž. d.o.o. bili osigurani na dan štetnog događaja za štete koje pretrpe prilikom obavljanja redovitih poslova svoga radnog mjesta kod toga poslodavca do ugovorenog iznosa od 120.000,00 kn po štetnom događaju. Istom policom ugovorena je i javna odgovornost prema trećim osobama, te se isključeni rizik osiguranja određen čl. 4. st. 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (list 40-42 spisa) odnosi upravo na osiguranje od (javne) izvanugovorne odgovornosti, a ne na osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima, kako je to pravilno i utvrdio sud prvog stupanja. Tim više što se prema čl. 3. citiranih Uvjeta za osiguranje trećim osobama ne smatraju djelatnici osiguranika, osim ako to nije posebno ugovoreno, a što ovdje nije slučaj.

 

12. Zbog iznijetih razloga predmetni štetni događaj nije isključen iz osiguranja predviđenog predmetnim ugovorom o osiguranju, kako to neosnovano tvrdi tuženik.

 

13. Prema odredbi čl. 965. st. 1. ZOO u slučaju osiguranja poslodavca od odgovornosti radnik kao oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji je osiguran osiguranik-poslodavac, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Kako je u konkretnom slučaju poslodavac (osiguranik) odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio kod njega na radu radeći radnim strojem – valjkom, koji je opasno sredstvo, i to po kriteriju objektivne odgovornosti i ne postoji doprinos tužitelja štetnom događaju, tuženik kao osiguratelj u obvezi je isplatiti tužitelju naknadu štete po predmetnoj polici osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima najviše do ugovorenog iznosa osiguranja po štetnom događaju (120.000,00 kn).

 

14. Visinu pretrpljene neimovinske štete, koju tuženik žalbom određeno niti ne osporava, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZPP imajući pritom u vidu teške ozljede koje je tužitelj pretrpio, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha te duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti (15%) i naruženja (srednji stupanj), te mu je osnovano dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 9.157,87 EUR/69.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 1103. ZOO).

 

15. I visina imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege pravilno je utvrđena temeljem odredbe čl. 1095. ZOO u iznosu od 265,45 EUR/2000,00 kn, kao i tijek zateznih kamata na nenovčanu imovinsku štetu temeljem odredbe članka 1089. stavak 2. ZOO, koju odluku tuženik također posebno nije osporavao u žalbi.

 

16. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

 

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu, 13. veljače 2024.

 

               Predsjednica vijeća:

                                                                                                     Jasenka Grgić, v.r.