Poslovni broj: 19 Gž R-6/2024-2

1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.T., OIB:… iz S., zastupanog po punomoćniku M.S., odvjetniku u S., protiv tuženika K.b.c. S., OIB…, S., zastupanog po ravnatelju, a ovaj po punomoćniku B.D., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-793/2020-14 od 24. studenoga 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2024., 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija  se žalba tuženika K.b.c.S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-793/2020-14 od 24. studenoga 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020. godine u ukupnom iznosu od 10.050,47 €/ 75.725,27 kuna zajedno s pripadajućom:

zakonskom kamatom koja na iznos od 239,41 € / 1.803,84 kuna 15. kolovoz 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 367,50 € / 2.768,92 kuna 15. rujan 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 367,70 € / 2.770,45 kuna 15. listopad 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 387,70 € / 2.921,16 kuna 15. studeni 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 331,69 € / 2.499,12 kuna 15. prosinac 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 1.058,41 € / 7.974,56 kuna 15. siječanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 350,95 € / 2.644,22 kuna 15. veljača 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 451,53 € / 3.402,03 kuna 15. ožujak 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 344,53 € / 2.595,84 kuna 15. travanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 335,20 € / 2.525,55 kuna 15. svibanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 399,35 € / 3.008,94 kuna 15. lipanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 375,70 € / 2.830,68 kuna 15. srpanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 254,13 € / 1.914,78 kuna 15. kolovoz 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 316,28 € / 2.383,00 kuna 15. rujan 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 398,77 € / 3.004,56 kuna 15. listopad 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 520,44 € / 3.921,26 kuna 15. studeni 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 600,96 € / 4.527,90 kuna 15. prosinac 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 1.038,10 € / 7.821,54 kuna 15. siječanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 381,14 € / 2.871,71 kuna 15. veljača 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 627,10 € / 4.724,92 kuna 15. ožujak 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 585,12 € / 4.408,56 kuna 15. travanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 24,14 € / 181,91 kuna 15. svibanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 157,02 € / 1.183,04 kuna 15. lipanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 137,60 € / 1.036,78 kuna 15. srpanj 2020.

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna porena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.567,79 eura/11.812,50 kn uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik K.b.c.S. iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je pobijanom presudom prekoračen tužbeni zahtjev te da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata razlike plaće i razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja koje su posljedica toga što tuženik u utuženom razdoblju nije dodatke obračunavao i na odrađeni prekovremeni rad već samo na odrađeni redovni rad. Doista, tuženik do 1. travnja 2020. dodatke nije obračunavao i na odrađeni prekovremeni rad, već samo na redovni rad, pa sukladno tome, počev od tog datuma, 1. travnja 2020., nema nikakve razlike, pa je vještak nepotrebno ulazio u provjeru izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje. Eventualno pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje nakon 1. travnja 2020. iz razloga koji nemaju veze s neobračunavanjem dodataka na prekovremeni rad predstavljaju sasvim drugi pravni osnov koji nije predmetom tužbenog zahtjeva, pa je vještakovo utvrđenje razlike bespredmetno. Provjera točnosti izračuna naknada za godišnji / bolovanje nije bio zadatak financijskog vještaka niti je to zatraženo tužbenim zahtjevom. Tužitelj nikada nije postavio zahtjev da mu se isplati razlika naknada za godišnji odmor i bolovanje kao posljedica pogrešnog izračuna tuženika, iz bilo kojeg drugog razloga, osim neobračunavanja dodataka na odrađeni prekovremeni rad. Stoga je sud prvog stupnja prekoračio zahtjev tužitelja dosudivši isplate razlike naknade za godišnji / bolovanje nakon 1. travnja 2020. Financijski vještak ne može vještačiti pravo, već jedino dati matematički izračun visine razlike između dva iznosa dobivena različitim obračunima. Koji je obračun pravno utemeljen mora procijeniti sud, o čemu prvostupanjski sud ne govori. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika naveo da su tuženikovi prigovori neutemeljeni. Tuženik svoje žalbene razloge temelji na navodima da eventualno pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje nisu predmetom tužbenog zahtjeva jer nemaju veze s neobračunavanjem dodataka na prekovremeni rad i da nije postavio zahtjev za isplatom naknada za godišnji odmor i bolovanje, što nije istinito, jer u naracijskom dijelu tužbe se ne navodi da razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje potražuje isključivo kao posljedicu neobračunavanja naknada za odrađeni prekovremeni rad. Upravo suprotno, tražio je izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na način da se naknade utvrde sukladno stvarnim prosjecima iznosa plaća koje su mu trebale biti isplaćene. Zaposlenicima u javnom sektoru javljaju se razlike u plaći po osnovi godišnjeg odmora i bolovanja bez obzira na razliku neplaćenih dodataka utvrđenih od strane vještaka. Prilikom izračuna naknade za godišnji odmor mjerodavna je ostvarena prosječna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor i takva je metodologija pravilno primijenjena od strane vještaka. U odnosu na naknadu bolovanja određeno je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, neposredno prije početka bolovanja. Tuženik nije imao nikakvih primjedbi na matematički izračun od strane sudskog vještaka. Sukladno vještačenju točno je odredio svoj zahtjev koji je u tužbi izvorno postavljen u obliku stupnjevite tužbe i konačno određeni tužbeni zahtjev sud prvog stupnja je usvojio, pri čemu se i pozvao na izvedeni dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.  

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) jer pobijanom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Naime, tužitelj je 10. srpnja 2020. podnio stupnjevitu tužbu kojom je sudu predložio donošenje rješenja kojim bi naložio tuženiku dostavu platne liste, odjelne liste i evidenciju rada za tužitelja za razdoblje od 1. srpnja 2018. pa sve do dana donošenja tog rješenja kako bi se u postupku izveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke na okolnosti: neisplaćene bruto razlike za prekovremeni rad noću, subotom i nedjeljom i blagdanima; bruto razlike za otežane uvjete rada za odrađene sate; bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi; za znanstveni dodatak; za položajni dodatak; te između ostalog neisplaćene bruto razlike za bolovanje i korištenje godišnjeg odmora uzimajući u obzir stvarne iznose plaća, sukladno čemu je i rješenjem suda prvog stupnja određeno vještačenje po vještaku za knjigovodstvo i financije dipl. oec. D.C: koji je na temelju dokumentacije koja je bila predmetom analize i podloge za izračun visine tužiteljeva zahtjeva pribavljene od tuženika u spis dostavio svoj nalaz i mišljenje, između ostalih i podatke, odnosno Izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje te neisplaćene dodatke i naknade za godišnji odmor i bolovanje (l.s. 20 do 33), na temelju kojeg je nalaza tužitelj i specificirao svoj tužbeni zahtjev.

7. Tuženik je svojim podneskom od 8. veljače 2023. kojim se očitovao na nalaz vještaka predložio usmeno saslušanje financijskog vještaka koji bi odgovorio na "sve upite i primjedbe tuženika" (l.s. 39), a koje (prigovore) u tom podnesku tuženik i nije naveo.    

8. Rješenjem suda prvog stupnja s ročišta od 9. veljače 2023. naloženo je tuženiku da u spis dostavi podnesak s jasno navedenim primjedbama i upitima vezanim za nalaz vještaka D.C. od 13. srpnja 2022., slijedom čega je tuženik na ročištu od 11. rujna 2023. jasno naveo da "povlači prijedlog da se usmeno na ročištu sasluša financijski vještak", pri čemu je obrazložio da se tužbom ne traži razlika na ime naknade za godišnji odmor i bolovanje te da je riječ o pravnom pitanju.

9. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je izreka pobijane presuda jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti iznesenim razlozima, ima razloga o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

10. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020. isplati iznos razlike manje isplaćene bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, kao i po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, kako je to specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 6. rujna 2022. (l.s. 37). 

 

12. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu na radnom mjestu doktora medicine, voditelja odjela, doktora znanosti na K.z.z.d.i.i.r. K.b.c.S. te da je radio u redovnom i u prekovremenom radu, da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 - dalje KU/13) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na povećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, dežurstvu ili pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen, te da je tuženik bez osnove uskratio tužitelju dio plaće nepravilnim obračunom sati rada na blagdane i neradne dane, slijedom čega mu je dosudio utužene iznose sukladno nalazu vještaka za utuženo razdoblje prema podacima tuženika, koji je prihvatio nalaz vještaka financijsko-knjigovodstvene struke objektivnim.

13. KU/13 koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine ( čl. 2. KU) propisao je u čl. 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Propisano je, nadalje da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU/13 propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad za 50%.   

14. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12 - TKU/12) koji se također primjenjuje na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51. definirana na jednak način kao i u KU/13. Člankom 57. KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima za koje postoje posebni radni uvjeti pripada pravo na dodatak na plaću prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak. Na jednak je način navedeno pravo propisano čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18 - dalje KU/18) odnosno u čl. 21. Dodatka II KU/18 ("Narodne novine", broj 92/19).

15. Odredbom čl. 59.a Dodatka I KU/13 ("Narodne novine", broj 96/15) koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi propisano je i u čl. 58. KU/18 i čl. 24. Dodatka II KU/18 ("Narodne novine", broj 92/19). Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13 propisano je: "Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije". Na jednak način uređeno je pravo na naknadu bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u čl. 34. KU/18 i čl. 13. Dodatka II KU/18 ("Narodne novine", broj 92/19).

15.1. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12 propisano je: "Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje". Na jednak način je pravo na naknadu bruto plaće za vrijeme bolovanja propisano čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 128/17 - dalje TKU/17).

16. Tužitelj tvrdi da mu tuženik kao poslodavac nije obračunao dodatak za posebne uvjete rada na sve efektivno odrađene sate u utuženom razdoblju, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, odnosno otkad je stupio na snagu Dodatak I KU/13 za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, za sve odrađene sate, sukladno čemu je i pogrešno obračunata naknada bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

17. Tužitelju, prema stavu ovog drugostupanjskog suda pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima, pa tako i za odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni su prisutni u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati. Isto se temelji na odredbi čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, odnosno čl. 21. Dodatka II KU/18 koji propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

18. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanjem plaće na ime dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je takva iznimna odgovornost postojala u odnosu na radno mjesto tužitelja i tijekom sati rada odrađenih u redovnom radnom vremenu, kao i tijekom odrađenih prekovremenih sati, pri čemu se dodatak obračunava za svaki efektivno odrađeni sat rada na način da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

19. Tužitelj, kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. KU/13 i čl. 59. a Dodatka I KU/13, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama iz naprijed navedenih članaka KU, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, u smislu odredbe čl. 57. KU/13 te u svojstvu radnika definiranog odredbom čl. 59. a Dodatka I KU/13.                

20. S obzirom da je u ovom postupku utvrđeno da tuženik tužitelju nije obračunavao dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate, već samo na dio odrađenih sati, to je došlo i do pogrešnog obračuna naknade bruto plaće tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora, budući da je za obračun ovih naknada relevantan tromjesečni prosjek bruto plaće isplaćen tužitelju u razdoblju prije korištenja godišnjeg odmora, a navedeno nedvojbeno proizlazi iz odredbe čl. 36. st. 2 KU/13, odnosno odredbe čl. 34. KU /18, odnosno odredbe čl. 13. Dodatka II KU/18, te iz odredbe čl. 59. st. 1 TKU/12, odnosno odredbe čl. 58. TKU/17, pri čemu tuženik pogrešno smatra da navedenim odredbama nije precizirano na koji način se vrši obračun naknade bruto plaće. Tužitelj ima pravo na naknadu bruto plaće sukladno citiranim odredbama kolektivnih ugovora koji se na istu primjenjuju, a iz istih nedvojbeno proizlazi da se naknada bruto plaće obračunava prema tromjesečnom prosjeku bruto plaće isplaćene tužitelju prije korištenja godišnjeg odmora (dakle, relevantna je ona bruto plaća koja je isplaćena tužitelju prije korištenja godišnjeg odmora).

21. Sukladno odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a u st. 3. istog članka je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Na jednaki način je pitanje plaća regulirano u čl. 45. st. 1. i 3. KU/18. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u st. 2. istog članka su određena radna mjesta na kojima se osnovna plaća uvećava radnicima, pri čemu tužitelju, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja. Isto se zasniva na odredbi članka 59.a Dodatka I KU/13 u iznosu od 4% za razdoblje od 1. listopada 2015., a takvu odredbu sadrži i čl. 55. KU/18 odnosno u čl. 21. Dodatka II KU/18 s uvećanjem iznosi 8% osnovne plaće u razdoblju od 1. rujna 2019.

22. Odredbom čl. 51. st. 1. al. 4. KU/13 te čl. 49. st. 1. al. 4. KU/18 propisano je kako se osnovna plaća (dakle, plaća bez dodataka) za prekovremeni rad povećava za 50%. Također je odredbom čl. 57. st. 2. KU/13 propisano da će se radnicima uvećati osnovna plaća na ime posebnih uvjeta rada, a takvu odredbu sadrži i čl. 55. st. 2. KU/18, odnosno čl. 21. Dodatka II KU/18, no prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. ''Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

23. Prema odredbi čl. 18. KU/13 ugovorne strane osnivaju Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Ugovora, pa s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13.

24. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 i to na 23-oj sjednici održanoj 1. srpnja 2015. na kojoj je donesen Zaključak broj 148 i na sjednici od 21. prosinca 2015. na kojoj je donesen Zaključak broj 153, koji se u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

25. KU/13 stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelje i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

26. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje, a za razdoblje prije 21. prosinca 2015. tumačenje broj 148. Kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje od ožujka 2017. do veljače 2020., to se u konkretnom slučaju u odnosu na sva potraživanja primjenjuje tumačenje 153 (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 281/2021 od 27. travnja 2021.).

27. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 110/19) evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

28. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18.

29. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke (l.s. 20), a koje je sačinjeno na temelju mjesečne platne liste tužitelja od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020. te odjelne liste s planom rada za razdoblje od srpnja 2018. do lipnja 2020. proizlazi zaključak kako je tuženik prilikom obračuna plaće tužitelju postupao suprotno Zaključku zajedničke komisije broj 153, slijedom čega mu pripada razlika plaće koju potražuje predmetnom tužbom koju visinu je prvostupanjski sud utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka, kojim je izvršio obračun sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 281/2021 od 27. travnja 2021., koji se odnosi na razdoblje primjene navedenog zaključka, a koji nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud kao pravilan, dan u skladu s pravilima struke i sukladan stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u navedenoj odluci. Valja napomenuti kako je vještak u cijelosti odgovorio na zadatak vještačenja, te je iz istog razvidno kako je vještak utužene dodatke izračunao za prekovremene sate rada tužitelja prema postocima koji proizlaze iz KU/13 i KU/18, sukladno rješenju suda prvog stupnja od 9. ožujka 2022. (l.s. 16).

31. Ovdje je za istaći i to da tuženik na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja nije iznio niti jedan prigovor ni primjedbu, premda ga je na to svojim rješenjem pozvao prvostupanjski sud na ročištu od 9. veljače 2023. (l.s. 40), već je, suprotno tome, povukao svoj dokazni prijedlog da se u postupku na ročištu usmeno sasluša vještak (l.s. 42), pa su njegovi žalbeni prigovori glede nalaza i mišljenja vještaka u žalbi izneseni suprotno odredbi čl. 352. ZPP. 

32. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i odredbu čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

33. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

 

U Zadru, 6. veljače 2024.

 

                      Predsjednica vijeća

 

                    Katija Hrabrov