Poslovni broj: 17 Gž Ob-422/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž Ob-422/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Đ. iz S. P., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u K., protiv tuženika S. Đ. iz S. P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. R., odvjetniku u K., radi utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice podnijete osobno i putem punomoćnika i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P Ob-89/2018-26 od 24. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P Ob-89/2018-26 od 24. siječnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 3/100 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 376 k.o. S. P. i to kčbr. 172 kuća broj 79 i dvorište u … od 98 čhv i kčbr. 173 vrt u … od 280 čhv, što je tuženik dužan priznati te trpjeti da se tužiteljica temeljem presude upiše u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica u 3/100 dijela nekretnina (točka I. izreke).

 

              Tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je zahtijevala da se utvrdi da je suvlasnica 25/100 dijela predmetnih nekretnina je odbijen (točka II. izreke), jednako kao i preostali dio tužbenog zahtjeva u kojem je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi da je suvlasnica predmetnih nekretnina u 22/100 dijela (točka III. izreke). Tužiteljici je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.080,00 kn (točka IV izreke).

 

2.     Protiv točke II. i III. izreke presude žalbu je podnijela tužiteljica osobno i putem punomoćnika iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalbu protiv točke I. izreke presude podnio je i tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu u tom pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbiti.

 

4.     Žalbe su osnovane.

 

5.     Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva.

 

6.     Sud prvog stupnja pobijanom presudom prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice za 3/100 suvlasničkog dijela, dok je u preostalom dijelu od 47 /100 dijela tužiteljičin tužbeni zahtjev odbijen. Tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen na temelju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja da se dogradnjom, nadogradnjom il adaptacijom tuđe nekretnine ne može steći pravo vlasništva i iz razloga što do 2001. godine tužiteljica nije ulagala u nekretnine tuženika, već u nekretnine koje su bile u vlasništvu njegovih roditelja.

 

7.     Međutim, utvrđenja pravna shvaćanja suda prvog stupnja ne mogu se za sada prihvatiti. Naime, u postupku je utvrđeno da su tužiteljica živjeli u bračnoj zajednici od 1981. do 2016. godine u zajedničkom domaćinstvu s tuženikovim roditeljima koji su preminuli 1986. (otac tuženika) odnosno 2004. godine (majka tuženika). Tijekom bračne zajednice tužiteljice i tuženika adaptirana je stambena zgrada (kuća) koja je postojala na početku bračne zajednice tužiteljice i tuženika, ali su i izgrađeni i objekti koji prije početka bračne zajednice nisu postojali i to: pomoćna zgrada - garaža i radiona (izgrađeni 1984., u nalazu vještaka označeni slovom B), pomoćna zgrada–radiona (izgrađena 1996. i 1997. godine, u nalazu označeni slovom C), sobe iznad radione (izgrađene u razdoblju od 1997.-1999., u nalazu vještaka označene slovom D), gospodarska zgrada – štala i štagalj (izgrađeni 1960. i 1995. u nalazu vještaka označeni slovom E), ostale gospodarske i pomoćne zgrade (kotac, sušara, koš za kukuruz i kotac za zečeve, izgrađeni u razdoblju od 1995. do 1999., u nalazu vještaka označeni slovom F).

 

8.     Pravilno sud prvog stupnja smatra da se sukladno čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP) dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. No navedeno ograničenje u pogledu stjecanja vlasništva odnosno suvlasništva ne odnosi se na situacije kada je dogradnjom ili nadogradnjom nekretnina promijenila identitet (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-764/2020 od 7. srpnja 2020.).

 

9.     Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 156. ZVDSP bilo je potrebno utvrditi da li radovi koje je na predmetnoj nekretnini izvršila i financirala tužiteljica predstavljaju dogradnju, nadogradnju i adaptaciju odnosno ulaganja na koje se odnosi odredba čl. 156. st. 1. ZVDSP. U takvom slučaju tužiteljica nema stvarnopravni, već samo obveznopravni zahtjev prema tuženiku. Međutim, ako su radovi koje je izvršila i financirala tužiteljica takve prirode da je istima izmijenjen identitet stvari tada tužiteljica prema tuženiku ima osnova isticati stvarnopravni zahtjev. Prirodu radova i ulaganja tužiteljice odnosno činjenicu da li je istima izmijenjen identitet stvari sud prvog stupnja nije utvrdio, niti o tome pobijana presuda ima razloga tako da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

10. Nejasan je i pravni stav suda prvog stupnja da prilikom utvrđivanja suvlasničkog udjela tužiteljice na spornim nekretninama ne treba uzimati vrijednost radova koje je tužiteljica izvršila do 2001. Naime, tužiteljičin stvarnopravni zahtjev temelji se na činjenici da sporne nekretnine u određenom suvlasničkom dijelu predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika i, posljedično tome, suvlasništvo tužiteljice, pa je predmet spora bilo potrebno raspraviti i primjenom propisa koji reguliraju bračnu stečevinu.

 

11. Odredbom čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst, 59/90, 25/94 – dalje: ZBPO) koji je bio na snazi u većem dijelu izvođenja spornih ulaganja propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Sadržajno identične odredbe sadrži i Obiteljski zakon ("Narodne novine", br. 162/98) koji je stupio na snagu 1. srpnja 1999., kao i Obiteljski zakon ("Narodne novine", br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 – dalje: ObZ) koji je stupio na snagu 22. srpnja 2003. koji u čl. 252. ObZ/98 i čl. 248. ObZ/03 na jednak način reguliraju predmetnu materiju.

 

12. Imajući u vidu da je bračna stečevina (ranije zajednička imovina) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine, okolnost što o radovi koje tužiteljica smatra da su rezultirali stjecanjem njenog prava suvlasništva na spornim nekretninama, izvršeni u razdoblju dok su u zemljišnim knjigama bili upisani tuženikovi roditelji, ne znači i da se radovi koji su izvršeni prije 2001. godine ne bi trebali uzimati u obzirom prilikom ocjene da li je tužiteljica izvršenjem istih stekla pravo suvlasništva. To pogotovo kada se ima u vidu okolnost da su svi objekti koji su izgrađeni, kao i svi radovi koji su izvršeni, kako iz dokaznog postupka proizlazi, izvršeni uz suglasnost tuženika i njegovih roditelja koji se izvođenju istih nisu protivili, što se čini i logičnim kada se ima u vidu da su svi zajedno sa tužiteljicom živjeli u istoj kući i istom domaćinstvu.

 

13. Nejasni su i nedostatni razlozi kojima sud prvog stupnja obrazlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva za suvlasnički udio od 3/100 dijela, tako da je i žalba tuženika osnovana. Naime, ako sud prvog stupnja zauzima pravno shvaćanje da adaptacijom, dogradnjom i ulaganjima tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva u odnosu na radove i ulaganja koji su izvršeni do 2001. godine kada je tuženik na temelju darovnog ugovora kojeg je sklopio s majkom postao isključivi zemljišnoknjižni vlasnik spornih nekretnina, nejasno je iz kojih razloga taj isti princip i pravno shvaćanje nije primijenio u odnosu na radove i ulaganja koji su izvršeni nakon 2001. godine. O tome presuda nema razloga tako da je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

15. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj žalbeni sud ukazao ovim rješenjem, te će utvrditi da li je radovima i ulaganjima koji su izvršeni u razdoblju dok su tužiteljica i tuženik bili u bračnoj zajednici izmijenjen identitet stvari o čemu će zatražiti i očitovanje vještaka. Nakon toga sud će moći ocijeniti osnovanost tužiteljičinog stvarnopravnog zahtjeva, te donijeti novu pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 19. prosinca 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                    Vesna Žulj, v.r.