1              Poslovni broj: Gž-2135/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-2135/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimica, kao predsjednice vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M., iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici M. P. K., odvjetnici iz Z., protiv I-tuženika D. B., iz Z., OIB: ..., II-tuženika M. J., iz Z., OIB: ..., III-tuženice J. P., iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku V. P., po punomoći (suprug), IV-tuženice V. C., iz Z., OIB: ... kao pravna slijednica N. C., iz Z., OIB: ..., I, II, i IV-tuženici zastupani po punomoćnici B. K. Z., odvjetnici iz Z., radi uspostave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 78 P-4645/2021-85 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o   j e - r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđuju presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 78 P-4645/2021-85 od 13.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Tuženik D. B. iz Z., OIB: ..., dužan je uspostaviti ranije stanje na zajedničkim dijelovima kuće – stambene zgrade u Z., D. P., koja je izgrađena na čest. br. 1235/1, po novoj izmjeri čest. br. 809 k.o. C., a upisana u podulošku 4233, ZK ul. 11 k.o. G. Z., i to na način da je dužan zatvoriti podni otvor koji iz prizemnog stana u istoj zgradi, a koji se nalazi u njegovom vlasništvu, vodi u podrumsku izgrađenu sobu površine 22,15 m² te istu podrumsku sobu kao sada dio njegove stambene cjeline izdvojiti te privesti prvotnoj svrsi zajedničke podrumske ostave, u nalazu stalnog sudskog vještaka Ž. Ž., dipl. ing. građ., od 26. srpnja 2019., označeno crno šatirano u plavom okviru str. 24/31, koji nalaz je sastavni dio ove presude.

 

II. Tuženik M. J. iz Z., OIB: ..., dužan je uspostaviti ranije stanje na zajedničkim dijelovima kuće – stambene zgrade u Z., D. P., koja je izgrađena na čest. br. 1235/1, po novoj izmjeri čest. br. 809 k.o. C., a upisana u podulošku 4233, ZK ul. 11 k.o. G. Z., i to na način da ukloni kuhinju, malu sobicu i kupaonicu, sve izgrađeno na ulaznom dijelu stubišta koje vodi u gornji dio stana, a kojeg ima u vlasništvu, te koji dio ima površinu 2,90 m², u nalazu stalnog sudskog vještaka Ž. Ž., dipl. ing. građ., od 26. srpnja 2019., označeno žuto šatirano u žutom okviru, str. 25/31, koji nalaz je sastavni dio ove presude.

 

III. Tužena J. P. iz Z., OIB: ..., dužna je uspostaviti ranije stanje na zajedničkim dijelovima kuće – stambene zgrade u Z., D. P., koja je izgrađena na čest. br. 1235/1, po novoj izmjeri čest. br. 809 k.o. C., a upisana u podulošku 4233, ZK ul. 11 k.o. G. Z., i to na način da ukloni izgrađenu kupaonicu i dvije sobe na tavanskom prostoru iste zgrade ukupne površine 24,91 m², u nalazu stalnog sudskog vještaka Ž. Ž., dipl. ing. građ., od 26. srpnja 2019., označeno ružičasto šatirano u ružičastom okviru, str. 25/31), koji nalaz je sastavni dio ove presude.

 

IV. Tužena N. C. iz Z., OIB: ..., dužna je uspostaviti ranije stanje na zajedničkim dijelovima kuće – stambene zgrade u Z., D. P., koja je izgrađena na čest. br. 1235/1, po novoj izmjeri čest. br. 809 k.o. C., a upisana u podulošku 4233, ZK ul. 11 k.o. G. Z., i to na način da ukloni izgrađenu sobu i pretprostor na tavanskom dijelu iste zgrade površine 14,49 m², u nalazu stalnog sudskog vještaka Ž. Ž., dipl. ing. građ., od 26. srpnja 2019., označeno plavo-zeleno šatirano u plavo-zelenom okviru, str. 25/31, koji nalaz je sastavni dio ove presude.

 

Tuženici su dužni izvršiti uklanjanje navedenog izgrađenog prostora i uspostavu stanja kako je ovom presudom određeno u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti i ovršnosti presude jer će po proteku toga roka uklanjanje izgrađenih prostorija izvršiti tužitelj J. M. iz Z., OIB: ..., na njihov rizik i trošak."

 

II. Nalaže se tužitelju J. M., iz Z., naknaditi I-tuženiku D. B., Z., II-tuženiku M. J., Z., III-tuženici J. P., Z. i IV-tuženici V. C., Z. parnični trošak u iznosu od 80.693,75 kn/10.709,90 eur1 sa zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem ne dopušta se subjektivna preinaka tužbe u odnosu na I-tuženika i IV-tuženicu (točka I. izreke), te odbacuje se žalba tužitelja od 13. ožujka 2020.

 

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinače shodno navodima žalbe, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Tuženici pod 1.,2. i 4. su odgovorili na žalbu tužitelja te osporila navode žalbe u cijelosti i predložili žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

2.2. Žalba nije osnovana.

 

3. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda nije nejasna i proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

3.1. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tijekom postupka  preminula IV-tuženica N. C., iz Z., pa je sud rješenjem poslovni broj P-3614/2018-63 od 9. listopada 2020. (list 655-656 spisa) utvrdio prekid postupka, koji postupak je nastavljen rješenjem suda poslovni broj P-3614/2018-67 od 22. prosinca 2019. (list 667-668 spisa).

 

4. Predmet ovog spora predstavlja vlasničkopravni zahtjev tužitelja kao etažnog vlasnika u obiteljskog stambenoj zgradi u Z., D. P., izgrađenoj na kčbr. 809 k.o. C., zkčbr. 1235/14, a upisana u zu. br. 11 k.o. G. Z., za uklanjanje te uspostavu ranijeg stanja na zajedničkim dijelovima predmetne zgrade sukladno nalazu stalnog sudskog vještaka Ž. Ž., dipl. ing. građ., od 26. srpnja 2019. i to: u odnosu na tuženika pod 1. zatvaranjem otvora u podu prizemnog stana te uklanjanjem izgrađene sobe u podrumu u površini od 22,15 m2, u odnosu na tuženika pod 2. uspostavom prijašnjeg stanja na izgrađenom dijelu stubišta za gornji dio stana u površini od 2,90 m2, u odnosu na tuženu pod 3. uklanjanjem izvedenih radova na tavanskom prostoru zgrade ukupne površine od 24,31 m2 i u odnosu na tuženu pod 4. uklanjanjem sobe i predprostora na tavanskom dijelu, površine od 14,49 m2.

 

5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da su tuženici izmijenili postojeće stanje na račun zajedničkih prostorija u kući, dakle i na dio zajedničkog prostora na kojem tužitelj ima svoj suvlasnički dio proširili odnosno dogradile svoje stambene jedinice koje sada predstavljaju površine njihovih stambenim prostorija pa su tuženici proširivanjem svojih stanova na zajedničke dijelove stambene zgrade protupravno i bez suglasnosti izgradili prostorije koje sada prikazuju kao dijelove onih stanova na kojima su ranije imali stanarska prava, pozivajući se na utvrđenja u postupku razvrgnuća vođenim pred istim sudom pod poslovnim brojem P-12142/09.

 

6. Zahtjevu tužitelja tuženici suprotstavljaju tvrdnje da se ne radi o zajedničkim dijelovima u odnosu na radnje za koje tužitelj predlaže uklanjanje ističući da ističu da su tuženici otkupili stanove na kojima su imali stanarsko pravo prema površinama nositelja stanarskog prava, da su stanovi imali svoje pripatke koji se nisu mogli uknjižiti a ni otkupiti zbog nepostojanja plana posebnih dijelova nekretnine, da su suvlasnici dana 12. studenog 1997. sklopili Ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova kojima je utvrđeno stvarno stanje posjeda prema površinama iz ugovora o otkupu stanova.

 

7. Prvostupanjski sud je raspravljajući po navedenom zahtjevu, postavljenom kao protutužba u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice u odnosu na predmetnu obiteljsku zgradu, koji se vodio između stranaka, u različitim procesnim ulogama, pred istim sudom pod poslovnim brojem P-12142/09, u bitnom utvrdio slijedeće:

- da je presudom suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-12142/09-76 od 12. svibnja 2014. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženika u ovom sporu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice u odnosu na predmetnu stambenu zgradu anagrafske oznake Z., D. P., koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-8105/14-2 od 5. svibnja 2015.;

- da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. broj 11 k.o. G. Z., u popisnom listu A-I upisana nekretnina zkčbr. 1235/1-dvorište, zgrada, livade, šume jarak D. P., površine 28.841 m2, dok je na zkčbr. 1235/14, upisana kuća broj 3, 7 u naravi zgrada, dvorište i pašnjak D. P., površine 1.871 Andrea Boras-I., koja nekretnina je upisana kao općenarodna imovina;

- da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela tog suda proveden prijavni list kojim je promijenjena površina i oblik sporne zkčbr. 1235/1, upisane u Z.U. 11 k.o. G. Z., te je upisana zkčbr. 1235/14 kuća broj 3,7 zgrada, dvorište i pašnjak D. P., 1.871 m2 uz zabilježbu da prilikom promjene kulture na kčbr. 1235/14 za sedam zgrada nisu priložene građevne i uporabne dozvole;

- da je u knjizi položenih ugovora razvidan upis posebnih dijelova predmetne nekretnine i to: 1. stan u prizemlju ravno koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 104,20 čm, u vlasništvu Lj. T., 2. stan u prizemlju lijevo, koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 50,68 čm u vlasništvu D. B. iz Z., I-tuženika u ovom sporu, 3. stan u prizemlju ravno koji se sastoji od dvije sobe i sporednih prostorija u površini od 80,81 čm u vlasništvu H. A. A. B. d.d,. Z., uz zabilježbu da je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja tražbine (prethodni vlasnik J. M., tužitelj, potonji vlasnik H. A. A. B., d.d., Z.),4. stan u prizemlju desno koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 46,74 čm, u vlasništvu Sekulić Marije,5. stan na prvom katu ravno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 53,39 čm, u vlasništvu M. J., II-tuženika, 6. stan na tavanu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 54,21 čm, u vlasništvu J. P., III-tuženice, pravne slijednice V. P. iz Z., 7. stan na prvom katu koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 72,54 čm, u vlasništvu N. C., IV-tuženice;

- da prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke Ž. Ž., imajući u vidu površine stanova i opis stanova u knjizi položenih ugovora razvidna razlika u površini stanova, kao i da nisu upisani pripadajući dijelovi uz posebnu nekretninu i to:

- u odnosu na stan tužitelja, trosobni stan u prizemlju utvrđeno je da je površina upisana u zemljišnu knjigu veća u odnosu na površinu navedenu u tužbenom zahtjevu za 0,43 m2, te da nije upisano u zemljišnu knjigu spremište u podrumu površine 22,47 m2, koje čini sastavni dio stana,

- u odnosu na trosobni stan u prizemlju u vlasništvu I-tuženika D. B. površine 50,12 m2 i spremište površine 22,15 m2 kao interno stubište koje spaja spremište i trosobni stan, pa je u površini posebnog dijela 21,59 m2, time da u zemljišnoj knjizi nije upisano spremište povezano internim stubištem s trosobnim stanom u prizemlju,

- u odnosu na trosobni stan na prvom katu u vlasništvu M. J., II-tuženika, prema stanju zemljišne knjige upisana je površina 53,39 čm, a stan je opisan kao stan na prvom katu ravno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, dok prema tužbenom zahtjevu predlaže se upis trosobnog stana i dvije poluetaže iznad prvog kata desno, istočni ulaz korisne površine 56,29 čm, a što je površina veća u odnosu na upisanu površinu u zemljišnoj knjizi za 2,9 čm, time da nije upisano spremište površine 25,18 čm u zemljišnoj knjizi za korist M. J., koje se kao pripadak stanu i koristi, time da II-tuženik M. J. stekao bi poseban dio nekretnine povezan sa spremištem u površini od 81,47 m2, dok je u zemljišnoj knjizi upisana površina stana koji nije dvoetažni u površini od 53,39 m2 pa je razlika u kvadraturi od 28,08 m2,

- u odnosu na četverosobni stan u potkrovlju u vlasništvu V. P., sada J. P., III-tuženica, prema tužbenom zahtjevu površine je stan 79,12 m2 i sporedni dio balkon površine 1¸44 m2 sveukupno 80,56 m2 kojem pripada spremište površine 11,09 m2, ukupna površina 91,65 m2, posebnog dijela nekretnine, dok je u zemljišnoj knjizi upisana površina stana od 54,21 čm što je razlika u površini posebnog dijela nekretnine za 37,44 m2 koja površina nije upisana u zemljišnoj knjizi time da nije upisan ni sporedni dio balkon kao niti spremište,

- u odnosu na trosobni stan u potkrovlju, sjeverni ulaz poludesno, ukupne korisne površine 87,03 m2 kojem pripada spremište u podrumu ukupne podne površine 7,83 m2 u korist N. C., IV-tuženice;

- kako II-tuženik nije nadgradio svoj stan niti je povećao površinu na način da bi pripojio zajedničke dijelove zgrade svom stanu, već mu je dodijeljen još jedan stan na korištenje a na kojem je bila nositeljica stanarskog prava D. Š. koji je pripojio svom stanu pa sada pripojeni stanovi čine jednu stambenu cjelinu, a kako to i navodi vještak Ž. Ž. (točka 1.6. stranica 21 nalaza i mišljenja - list 509 spisa);

- kako je izrađen etažni elaborat koji je potvrđen po nadležnom upravnom tijelu Gradskom uredu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet dana 9. ožujka 2009. (Potvrda oznake Klasa: 361-08/09-03/17, Ur. broj 251-13-22/201-09-3 od dana 9. ožujka 2009. list 18-19 spisa, Plan posebnih dijelova nekretnine od siječnja 2009. godine - list 27-39 spisa),

- kako su u Potvrdi od 09.03.2009. planom posebnih dijelova nekretnine opisani stanovi s ukupno korisnom površinom koja se odnosi i na zajedničke dijelove zgrade, a koje su tuženici pripojili svojim stanovima, koji stranke u ovom postupku nisu potpisali kao suvlasnički sporazum (list 20-22 spisa) koji sukladno čl. 73. ZV-a trebaju dostaviti nadležnom zemljišnoknjižnom sudu radi upisa posebnih dijelova nekretnine u zemljišne knjige i upisa suvlasničkih omjera;

- kako je u dopisu od 10.07.2006.g. (list 265 spisa), navedeno da je uslijed zabilježbe bespravnog proširenja suvlasnički udio suvlasnika ostao isti a upravitelj zgrade GSKG je izmijenio koeficijente udjela u troškovima sukladno podacima iz zahtjeva suvlasnika, a sukladno utvrđenim suvlasničkim dijelovima koje su sporazumno odredili sami suvlasnici, stranke u ovom sporu;

-kako je sukladno čl. 2. Zakona o stambenim odnosima iz 1974. godine nadležna Komisija za stambene odnose Gradskog poglavarstva Grada Z. odlukom o davanju dijela stana na korištenje od 28. travnja 1994. II-tuženiku M. J. dala je dio stana na korištenje u Z., D. P., a koji se sastoji od jedne sobe, hodnika i WC-a i zajedničkog hodnika od 4,93 m2 tako da s dijelom stana koji već koristi kao stanar u površini 19,54 m2 čini jednu stambenu cjelinu površine 53,39 m2;

- da su Ugovorom o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova predmetne zgrade od 28. listopada 1997. stranke člankom 5. sporazumno utvrdile stvarne dijelove tavana te da svaki suvlasnik ima pravo na stvarne dijelove tavana prema prilogu broj 3., time da su stranke u postupku kao suvlasnici utvrdili i suvlasničke dijelove podruma i tavana koje pripadaju pojedinom stanu kojih su vlasnici tužitelji i tuženici;

- da je člankom 6. predmetnog Ugovora između stranaka dogovoreno da će se posebnim sporazumom moći dogovoriti drugačiji način korištenja tavana, a člankom 4. citiranog Ugovora stranke su zajedno utvrdile da tavan u dijelu površine od 19,37 m2, već koristi treće tužena J. P. tako da nema dijela u idealnom dijelu ostalog dijela tavana.

 

8. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tužitelj svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tužitelj.

 

9. Ovdje je prije svega ukazati da se sukladno odredbi članka 389. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 u daljnjem tekstu: ZV) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ne dira u postojeće odnose vlasnika odnosno suvlasnika stvari s jedne strane, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjan način stekli pravo glede tih stvari s druge strane.

 

10. ZV u članku 370. stavak 1. tako propisuje da vlasništvo na posebnom dijelu zgrade, a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovog Zakona predstavlja vlasništvo posebnih dijelova zgrade, kako je uređeno odredbama tog zakona pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što drugo određeno.

 

11. Vlasnik posebnog dijela zgrade iz stavka 1. ovog članka nakon stupanja na snagu ovog Zakona ostaje vlasnikom svog posebnog dijela zgrade, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom tog posebnog dijela s tim da se vlasništvo posebnog dijela neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovog članka, kako je to propisano člankom 370. stavkom 2. ZV-a.

 

12. Prema članku 66. ZV-a vlasništvo određeno na posebnom dijelu nekretnine proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno.

 

13. U tijeku postupka pokazala se nespornim činjenica da su stranke, odnosno pravni prednik trećetužene, svoja (su) vlasnička prava stekli na osnovu kupnje stanova na kojem postoji stanarsko pravo, uz tvrdnju ove tužene da je njen pravni prednik kupio susjedni stan od drugog nositelja stanarskog prava.

 

14. Prema tome proizlazi da su stranke svoja prava stekle na osnovu kupnje stanova, kao posebnih dijelova višestambene zgrade. Međutim, time nisu mogle steći samovlasništvo zgrade koja sadržava i sadrži zajedničke dijelove.

 

15. Odredbom čl. 67. st. 3. ZV-a propisano je pak da se uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, a da bi se vlasništvo posebnog dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio (st. 4. navedenog članka).

 

16. Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da zakon tavansku prostoriju tretira kao sporedni dio nekretnine na koji se može protezati vlasništvo pod određenim uvjetima.

 

17. Sud prvog stupnja pravilno je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pravilno utvrđujući da radove koje su izvršili tuženici predstavljaju izvanredne poslove u smislu odredbe čl. 41. st. 1. ZV-a, te da je za radove koje su izvodili tuženici bila potrebna suglasnost svih suvlasnika, pa tako i tužitelja, koju su tuženici nesporno imali.

 

18. Naime, prije svega ukazati je da se sukladno odredbi članka 389. stavak 1. ZV-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ne dira u postojeće odnose vlasnika odnosno suvlasnika stvari, s jedne strane, te osobe koje su na valjanom pravnom temelju i na valjan način stekli pravo glede tih stvari s druge strane.

 

19. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u članku 370. stavak 1. tako je propisao da vlasništvo na posebnom dijelu zgrade, a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovog Zakona predstavlja vlasništvo posebnih dijelova zgrade, kako je uređeno odredbama tog Zakona pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što drugo određeno.

 

20. Vlasnik posebnog dijela zgrade iz stavka 1. ovog članka nakon stupanja na

snagu ovog Zakona ostaje vlasnikom svog posebnog dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom tog posebnog dijela s tim da se vlasništvo posebnog dijela neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovog članka, kako je to propisano člankom 370. stavak 2. ZV-a.

 

21. Prema odredbi članka 5. stavka 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade („Narodne novine“, broj 52/73) a koji je bio na snazi u vrijeme kada je pravni prednik tužitelja stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu, propisano je da dijelovi obiteljske stambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini ili samo neki posebnim dijelovima, jesu zajedničko vlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova, odnosno vlasnika čijim posebnim dijelovima služe, time da iz odredbe stavka 1. istog članka proizlazi da se zajedničkim dijelovima stambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini smatraju, među ostalim, i tavan, odnosno potkrovlje.

 

22. Međutim, odredbom stavka 2. navedenog članka citiranog Zakona predviđeno je da na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koje služe samo nekim, a ne svim posebnim dijelovima zgrade (posebna ulazna vrata, stubište, dimnjaci, uređaji za ogrjev i dr. uređaji, dizalice, tavanske i podrumske prostorije, terase, bunari, pregradni zidovi između dva stana ili prostorija i sl.), vlasnici tih posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja.

 

23. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da su suvlasnici zgrade pri određivanju suvlasništva u danim dijelovima u vlasništvu posebnog dijela, mogu sporazumjeti da neki od zajedničkih dijelova zgrade ostanu u vlasništvu jednog od etažnih vlasnika, iz čega proizlazi pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji se dade iščitati iz obrazloženja pobijane odluke a da su se suvlasnici predmetne zgrade odnosno etažni vlasnici mogli dogovoriti o promjeni namjene i uporabe tavanskog prostora odnosno o postojanju dogovora suvlasnika o načinu upotrebe određenih zajedničkih dijelova zgrade.

 

24. Uvidom u knjigu položenih ugovora (list 10-14 spisa) sud je utvrdio da su tužitelj i tuženici suvlasnici zgrade u Z., D. P., te da su upisani kao nositelji prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine – stanovima koji su upisani u knjigu položenih ugovora, temeljem. otkupa stanove prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 33/93, 42/92 – pročišćeni tekst, 62/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00) tim da su tuženici pregradili zajedničke dijelove zgrade i pripojili ih svojim stanovima koje su otkupili a sve to nakon otkupa stanova i upisa u knjigu položenih ugovora, a koja je sastavni dio glavne knjige tj. z.k.ul. 11 k.o. G. Z., u kojem je upisana nekretnina oznake zkčbr. 1235/14 kuća broj 3, 7 zgrada, dvorište i pašnjak, D. P. 1871 m2 uz zabilježbu da prilikom promjene kulture na kčbr. 1235/14 za sedam zgrada nisu priložene građevna i uporabna dozvola (list 191 spisa).

 

25. No, iz iskaza saslušanih tuženika i tužitelja te saslušanih svjedoka proizlazi da su pripojeni pojedini zajednički dijelovi prije 1997. godine, dakle prije sklapanja spornog Međuvlasničkog ugovora i da se tužitelj nije protivio pripajanju određenih površina koje su predstavljale zajedničke dijelove stambene zgrade, te su stranke kao suvlasnici potpisali Ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova stambene zgrade a u kojem su i dogovorili na koji način bi pojedine zajedničke dijelove (tavan) mogli koristiti tako da svakom suvlasniku pripadne točno određeni fizički dio tavana, time da su u podrumu izgrađena spremišta koja su fizički odvojena te svaki suvlasnik ima svoje spremište kao pripadak stanu.

 

26. Naime, u svezi primjene čl. 370. a u svezi s odredbom čl. 66. ZV-a da posebnim etažnim dijelom smatra se i sve ono što je kao posebni dio stečeno do stupanja na snagu ZV-a tj. 1. siječnja 1997. Prema odredbi čl. 6. st. 1. točka 1. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima stanom se smatra skup prostorija namijenjenih za trajno stanovanje sa prijeko potrebnim sporednim prostorijama, koje u pravilu čine jednu građevinsku cjelinu i imaju poseban glavni ulaz. Osobe koje su po prijašnjim propisima imale valjanu ispravu o stjecanju prava vlasništva a koje vlasništvo nisu uknjižile niti položile u knjigu položenih ugovora mogu steći pravo vlasništva upisom u zemljišne knjige ili polaganjem isprave u knjigu položenih ugovora ako njihova isprava ispunjava pretpostavke za valjanu uknjižbu (predbilježbu). Prema tada važećem Zakonu o vlasništvu na dijelovima zgrada vlasnik stana koji je etažno vlasništvo stekla (dakle prije 1. siječanj 1997.) pripada odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine umjesto njegova dosadašnjeg sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova stambene zgrade s pravom trajnog korištenja zemljišta.

 

27. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari sud je primijenio i odredbe čl. 24. do čl. 26. Zakona osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, dalje: ZOVO), budući su stranke prenamjenu zajedničkih dijelova vršile do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. 1. siječnja 1997. Naime, odredba čl.24. stavak 1 ZOVO-a propisuje da dogradnjom, nadogradnjom ili adaptacijom tuđega ili suvlasničkoga građanskog objekta ne stječe se pravo vlasništva ako Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno. Izuzetno, dogradnjom i nadogradnjom posebnog dijela zgrade, savjestan graditelj stječe pravo vlasništva na poseban dio zgrade samo ako je vlasnik zgrade znao za gradnju i nije se tome protivio (u skladu s cl. 24. st. 1.ZV-a.

 

28. U postupku je utvrđeno kako je pravni prednik III-tuženice dogradnjom stana u odnosu na tavanski prostor, koji je bio zajednički dio stambene zgrade, povećao  površinu svog stana, odnosno da su njezini pravni prednici pripojili su svom stanu dio tavana koji bi predstavljao zajedničke prostorije stambene zgrade a koji dio tavanskog prostora, a koji sada III-tuženica isključivo koristi i pripada joj korištenje sukladno sporazumu suvlasnika iz Ugovora o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova.

 

29. Nadalje, iz sadržaja citiranog Ugovora o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova kako tužitelj tako i tuženici kao suvlasnici priznali su pravo korištenja posebnog dijela tavana isključivo za potrebe pravnog prednika III-tuženice V. P., pa stoga s pravom sud ne nalazi razloga da se uklone prostorije na dijelu tavana u odnosu na koje korištenje suvlasničkog dijela stambene zgrade se tužitelj suglasio 1997. godine i koji Ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova od 11. i 12. studenog 1997. je i dalje na snazi.

 

30. Naime, građenje, pregradnja (adaptacija, odnosno rekonstrukcija, dogradnja, nadogradnja i sl.) na već postojećoj tuđoj građevini nisu bili izričito regulirani odredbama ZOVO - koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog ugovora "adaptacije" po tom ugovoru (sada je to jasno regulirano odredbama čl. 156. ZV-a), zbog toga se i dosadašnja sudska praksa opredijelila za analognu primjenu odredaba čl. 24. do 26. ZOVO. Prema tome, adaptacijom (rekonstrukcijom) građevine, u pravilu se ne stječe stvarno pravni, već eventualno obvezno pravni zahtjev. No, u slučaju da se radi o znatnijim radovima nakon čega prvobitna građevina u pretežitom dijelu prestaje postojati, ne može se isključiti izmjena stvarno pravnih odnosa - ali samo kada je to među strankama ugovoreno.

 

31. U konkretnom slučaju je pretvaranje dijela tavana u stan izvršeno prije sklapanja Ugovor upravljanje i korištenje zajedničkih dijelova od 11. i 12. studenog 1997. jer je iz sadržaja citiranog Ugovora je jasno vidljivo da se pretvaranjem dijela tavana u stan ne mijenjaju stvarno-pravni odnosi, a sve pravne posljedice navedene adaptacije od strane pravnih prednika kako III-tuženice, ali i tada I-tuženika D. B., II- tuženika M. J. i IV-tuženice V. C., su odobrene naknadno samim potpisivanjem Ugovor upravljanje i korištenje zajedničkih dijelova od 11. i 12. studenog 1997., a kojeg je potpisnik i tužitelj i koji nakon potpisivanja citiranog

Ugovora o upravljanje i korištenje zajedničkih dijelova od 11. i 12. studenog 1997. isti ne osporava izuzev što zahtjeva isplatu s osnova pripojenih zajedničkih dijelova stambene zgrade(obvezno pravni zahtjev) (iskaz tužitelja).

 

32. Naime, odredbom čl. 375. stavak 1. ZV-a propisano je da uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor) a stavkom 2. je između ostalog propisano da se međuvlasničkim ugovorom uređuju uvjeti i način korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini.

 

33. Ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova od 11. i 12. studenog 1997., nije osnova za stjecanje vlasništva za korist tuženika niti je predmet ovog spora utvrđivanje suvlasništva na zajedničkim dijelovima stambene zgrade i zemljišta. Ugovorom o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova od 11. i 12. studenog 1997., a koji je suprotno navodima žalbe po svom sadržaju predstavlja međuvlasnički ugovor (čl.375. ZV-a), stranke u ovom postupku kao suvlasnici stambene zgrade u Z. utvrdile su dotadašnji način korištenja zajedničkih dijelova stambene zgrade konkretno dijela tavanskog prostora i spremišta u podrumu stambene zgrade priznajući prava korištenja na zajedničkim dijelovima zgrade za korist pojedinih suvlasnika. Pri tome je za ukazati žalitelju da se u ovom slučaju radi o Sporazumu svih suvlasnika pa neovisno o tomu kako ga isti nazvali, radi se o sadržajno ugovoru u smislu odredbe članka 375. ZV-a jer se odredbe članka 377. istog Zakona primjenjuju tek ukoliko se radi o suvlasnicima drugih nekretnina, što nije konkretni slučaj. 

 

34. Kako je odredbom čl. 42. stavkom 1. ZV-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, u ovom konkretnom slučaju tavanskog prostora, oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

 

35. S pravom prvostupanjski sud ukazuje kako u ovoj konkretnoj pravnoj stvari nije predmet spora utvrđenje vlasništva za korist tuženika na zajedničkim dijelovima zgrade koje su prenamijenili i pripojili svojim posebnim dijelovima - stanovima i time povećali površinu stana, već je predmet spora uspostava prijašnjeg stanja u odnosu na prenamijenjene dijelove zajedničkih dijelova stambene zgrade, pa tako i tavanskog prostora kojeg je dijelom prenamijenila III-tuženica odnosno njezini pravni slijednici u stambeni prostor i koji dio je pripojila svom stanu.

 

36. U odnosu pak na u tijeku postupka neprijepornu činjenicu da su prenijeli svoje pravo vlasništva na kupca R. d.o.o., Z. i to I-tuženik D. B. i IV-tuženica V. C., tužitelj je preinačio tužbu tako da umjesto I-tuženika D. B. i IV-tuženice V. C., pravne slijednice N. C. naznačuje R. d.o.o., Z. kao tuženike (podnesak tužitelja od 4. ožujka 2022. - list 681-683 spisa), sud je rješenjem od 24. ožujka 2022. poslovni broj P-4645/2021 pozvao R. d.o.o., Z. na preuzimanje postupka, a koji do zaključenja glavne rasprave nije preuzeo postupak od I-tuženika D. B. i IV-tuženice V. C.

 

37. U navedenom sud je sukladno čl. 190. ZPP-a u odnosu na subjektivnu preinaku tužbe na temelju odredbe članka 192. ZPP-a odbio subjektivnu preinaku. Kako je tužitelj naznačio kao tuženika R. d.o.o., Z. i usmjerio tužbeni zahtjev u odnosu na R. d.o.o., Z., i nakon što se isti očitovao da ne pristaje na subjektivnu preinaku tužbe to s pravom prvostupanjski drži kako I-tuženik i IV- tuženica nisu pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari, pa je sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika i IV-tuženicu.

 

38. Nadalje imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sama činjenica da s I-tuženik i IV-tuženica prenijeli pravo vlasništva na stanovima koji su predmet ovog spora ne bi bila zapreka da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu o prvotnim tuženicima, a kako je tužbeni zahtjev izmijenjen jer subjektivna preinaka prati i promjenu činjeničnog supstrata, to isti nemaju pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari.

 

39. I na koncu, suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja odbacio žalbu tužitelja od 13. ožujka 2020. protiv rješenja o prekidu postupka od 25. veljače 2020. (list 630 spisa) budući da je podneskom od 12. veljače 2021. (list 672 spisa) tužitelj odustao od žalbe na isto, pa je sud pravilno odlučio sukladno čl. 358. ZPP-a kao pod točkom II. izreke pobijanog  rješenja.

 

39. Slijedom naprijed iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pobijanu presudu suda prvog stupnja je valjalo potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a pobijana rješenja na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a te žalbu tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

 

40. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tuženicima naknadu troškova postupka primjenjujući materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora po protutužbi tuženika, a tužitelja u ovom postupku. Naime, rješenjem od 28. ožujka 2014. u predmetu pod poslovnim brojem LXXVIII-P-12142/09-74 razdvojen je postupak po njegovoj protutužbi pa je tuženicima pravilno obračunat trošak zastupanja po punomoćniku u odnosu na radnje poduzete po njihovom punomoćniku po tužbi žalitelja.

 

U Splitu 7. prosinca 2023.