1              Pr-177/2020-27

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                             Pr-177/2020-27

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice J. B., S., OIB:… zastupane po punomoćnici M. R. Š. odvjetnici u S., protiv tuženika K. B. C. , S., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 17. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01. veljače 2015. do 31. siječanj 2022. u ukupnom iznosu od 94,43 EUR / 711,49 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,44 € / 33,46 kuna 15. studeni 2015.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,15 € / 1,13 kuna 15. siječnja 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,65 € / 50,09 kuna 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,91 € / 36,98 kuna 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,73 € / 5,49 kuna 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 € / 0,18 kuna 15. studeni 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 9,41 € / 70,92 kuna 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 31,01 € / 233,68 kuna 15. veljača 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 19,98 € / 150,55 kuna 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,05 € / 83,29 kuna 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,38 € / 17,92 kuna 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,51 € / 3,81 kuna 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,21 € / 1,61 kuna 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,59 € / 11,96 kuna 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,38 € / 10,42 kuna 15. rujan 2021.

do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

 

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnih troškova ukupan iznos od 1.155,01 EUR/8.703,12 kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

 

Obrazloženje

             

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 06. veljače 2020.godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice. Tužiteljica navodi da je tuženik tužiteljici pogrešnog obračuna naknadu plaće. Istaknuto je da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( dalje Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama-dalje TKU). 

 

2. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 20.04.2023. u skladu sa nalazom i mišljenjem F. R. tako da za razdoblje od 01.veljače 2015.godine do 31. siječnja 2022. godine potražuje na ime naknade neisplaćene  plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja iznos od 94,43 Eur-a/711,49 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

3. Tuženik na ročištu od 25.05.2021.godine u odgovoru na tužbu ističe da ne osporava osnov do 01.04.2020., a da osporava visinu za razdoblje do 01.04.2020.godine, a da nakon tog datuma osporava i osnov i visinu jer da od tog datuma obračunava sve dodatke na odrađeni prekovremeni rad, dok je na ročištu od 18.10.2023.godine punomoćnik tuženika istaknuo da u spisu postoje dva financijska vještačenja sa dijametralno suprotnim zaključcima pa da tužitelj sukladno tome nije dokazao osnov tužbenog zahtjeva jer da nije doveo u pitanje vjerodostojnost prvog vještačenja kojeg je izradio vještak A. B., te da opreza radi tuženik prigovara vjerodostojnosti drugog vještačenja pa F. R..

 

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom nalaza i mišljenja vještaka A. B. (list 6-15 spisa); dopune nalaza i mišljenja vještaka B. (list 23-26, te 28-33 spisa); obračunske isprave za isplatu plaće i evidencija rada koje su sastavni dio nalaza i mišljenja F. R..

 

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

 

6.Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za godišnji odmor i bolovanje za razdoblje od 01. veljače 2015. godine do 31. siječnja 2022. godine.

 

7. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice.

 

8. Iz nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. proizlazi  da je utvrđeno da su tužiteljici u razdoblju od 01. veljače 2015. godine do 31.siječnja 2022. godine pogrešno obračunate i isplaćene naknade koje se utvrđuju kao tromjesečni prosjek prethodno ostvarenih plaća konkretno naknade za godišnji odmor i bolovanja do 42 dana. U navedenom smislu vještakinja je istakla da po osnovi izračuna prikazanih u nalazu je utvrđeno da kod obračuna plaća za razdoblje od 01.veljače 2015. do 31.siječnja 2022.godine tuženik nije obračunao i isplatio tužiteljici naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 195,08 Kuna, te naknadu plaće za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana u iznosu od 516,41 Kuna. Zaključno se navodi da tužiteljici u utuženom razdoblju od 01.veljače 2015.godine do 31.siječnja 2022.godine po osnovi naknada plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana je isplaćen manji iznos mjesečno kako je prikazao u stupcu 5 Tablice br. 2., odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 711,49 Kuna (94,43 Eur-a). Prije navedenog nalaza i mišljenja  ovaj sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo A. B.. Iz nalaza i mišljenja A. B. (list 6-15 spisa) proizlazi da je isti na temelju dokumentacije u spisu i podataka navedenih u tablicama iskazivao potraživanja tužiteljice od tuženika po osnovi naknada plaća za bolovanje do 42 dana, naknada za godišnji odmor, naknada za prekovremeni rad, naknade za prekid rada zbog okolnosti za koje radnik nije odgovoran, te dodatka za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje od veljače 2015.godine do dana izrade vještačenja te je isti došao do zaključka da su tužiteljici u razdoblju od veljače 2015.godine do izrade vještačenja ispravno obračunate plaće i svi dodaci na plaću te da je to prikazano u stupcu 11. tablice 2. njegova vještva, te da su tužiteljici i od veljače 2015. do dana izrade vještačenja ispravno obračunate plaće i sve naknade plaće kako je prikazano u stupcu 11. tablice 3. njegova vještva. Tužiteljica je podneskom od 31.01.2022.godine istakla prigovor na nalaz i mišljenje vještaka B. ističući da iz vještva nije jasno koje je točno razdoblje obuhvaćeno vještvom i to da li je obuhvaćeno razdoblje od veljače 2015.godine do travnja 2020.godine ili razdoblje od veljače 2015.godine do kolovoza 2021.godine budući da ukoliko se utvrđene razlike odnose na razdoblje od veljače 2018.godine do kolovoza 2021.godine da tužiteljica napominje da navedene razlike uopće nisu prikazane tablično nakon travnja 2020.godine pa da se vještvo u tom dijelu ne može ispitati. U odnosu na utvrđene razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje tužiteljica je u prigovoru na vještvo vještaka A. B. istakla da su iste razlike računate samo u odnosu na razlike dodataka, a što da je pogrešno umjesto u odnosu na punu plaću (što da je isrpavno), a slijedom čega da je tužiteljici obračunat manji iznos razlike. Navodi se da sukladno odredbama članka 81.  ZR-a i članka 34 KU-a radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, te da se sukladno odredbi članka 54.stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju se naknada plaće određuje od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci. Vještak A. B. u dopuni nalaza i mišljenja (list 24-26, te 28-32 spisa), a vezano za navedene prigovore tužiteljice ističe da je od tuženika zatražio podatke za razdoblje od 05.veljače 2015.godine do danas, te da je vještačenje napravljeno za dostavljeni period, te da smatra da je dostavljena dokumentacija upravo cjelokupna dokumentacija kojom tuženik raspolaže za zatraženi period, te da su tužiteljici već isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u odnosu na prethodno obračunatu plaću te da joj pripada razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje u odnosu na neisplaćene razlike dodataka. Zaključno je u dopuni nalaza i mišljenja vještak B. ostao kod svog nalaza i mišljenja od 24.kolovoza 2021.godine. U dopuni nalaza i mišljenja od 05.03.2022.godine (list 28-32 spisa) vještak B. navodi da je analizom plana rada i evidencije o radnom vremenu tužitelja kao i obračunske liste plaće tužitelja zaključio da je tuženik ispravno obračunao plaće u razdoblju od svibnja 2020. godine do dana dostave podataka i to siječnja 2022., te da tužiteljica nema prekovremenih sati rada i da nije radila u dane blagdana, te navodi da je u predmetnom od svibnja 2020.godine do dana dostavljenih podataka siječnja 2022. godine da je tuženik ispravno obračunao sve dodatke na plaću. Zaključno je u dopuni nalaza i mišljenja vještak B. naveo da je na temelju naloga suda i dokumentacije koju je imao na raspolaganju te podataka koje je iskazao u tablicama utvrdio da su tužiteljici u razdoblju od svibnja 2020.godine pa do dana dostavljenih podataka siječnja 2022.godine ispravno obračunate plaće i dodaci na plaću, a kako je prikazano u stupcu 11. tablice 2 ovog vještva, te da su tužiteljici u razdoblju od svibnja 2020 godine do dana dostavljenih podataka siječnja 2022. godine ispravno obračunate plaće i sve naknade plaće kako je prikazano u stupcu 11. tablice 3 vještva.

 

 

9. Navedeni nalaz i mišljenje F. R. ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je isti sačinjen u skladu sa dokumentacijom u predmetnom spisu i nalogom ovog suda, a tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev u skladu s navedenim nalazom i mišljenjem, dok ovaj sud smatra da vještak B. nije sačinio vještvo u skladu sa dokumentacijom u predmetnom spisu i nalogom sudu odnosno da u nalazu i mišljenju vještaka A. B. postoji sumnja u pravilnost njegovog mišljenja sukladno odredbi članka 261. stavka 3. ZPP-a budući ni nakon što je istome ukazano na nepravilnosti i proturječnosti u njegovom nalazu i mišljenju isti je u dopunama svog nalaza i mišljenja zauzeo podjednaki pogrešan stav iz kojeg proizlazi da su u utuženom razdoblju tužiteljici pravilno obračunate plaće i dodaci na plaću te sve naknade plaće pa da tužiteljicu po navedenom ništa ne pripada mada iz relevantnih odredbi KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kao i zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja donesenih na sjednicama povjerenstva od 13.10.2014.godine te 19.ožujka 2014.godine proizlazi točan načina izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje, a koji izračun vještak A. B. nije primijenio prilikom izrade svog nalaza i mišljenja. Radi navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 261. stavka 3. ZPP-a zbog  osnovane sumnje u pravilnost nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja vještaka B., a koji se nedostaci nisu mogli ukloniti ponovnim saslušanjem vještaka budući je isti u više navrata zauzeo podjednaki pogrešan stav odlučio zatražiti mišljenje novog vještaka te je za vještačenje određena F. R.. Naime, vještak B. svoj izračun temelji na neisplaćenim bruto dodacima za prekovremeni rad, te je smatrao da obzirom da nema prekovremenih sati da u tom smislu onda nema ni razlike s naslova naknade za godišnji odmor i bolovanje. Navedeno mišljenje vještaka B. je pogrešno. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na sedamnaestoj sjednici održanoj 13. listopada 2014. je donijelo zaključak br. 116 po kojem se naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora izračunava u vrijednosti prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca prije mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor, odnosno po metodologiji sukladno Zaključku br. 63 sa 12. sjednice Povjerenstva održane 19. ožujka 2014. Navedenim Zaključkom br. 63 prikazan je način izračuna koji je ugrađen u programsko rješenje za centralni obračun plaća i koji za izračun plaće koristi isplaćenu a ne ostvarenu bruto plaću u prethodna 3 mjeseca sukladno čl. 81 Zakona o radu. Ovaj sud smatra da se iz tog razloga i pojavila razlika po osnovi godišnjeg odmora bez obzira na ostvarene sate prekovremenog rada budući se primjenjuje pogrešna metodologija koja nije bila matematički ispravljena u centralnom obračunu plaća, a u skladu sa važećim Zakonom o radu koji propisuje da radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini ostvarene prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca, ako je to povoljnije za njega. Također sukladno odredbi čl. 59. st. 1 TKU-a (NN 141/12) odnosno čl. 58. st. 1 TKU-a (NN 128/17) je propisano da ako je zaposlenik odsutan sa rada zbog bolovanja do 42 dana da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. U svakom slučaju da je vještak B. primijenio navedenu ispravnu metodu izračuna, tada bi utvrdio da tuženik u razdoblju od 1. veljače 2015. do 31. siječnja 2022. nije obračunao i isplatio tužiteljici na ime naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 195,08 kn te naknadu plaće za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana tj. ukupno 516,41 kn, a što ukupno iznosi kad se navedeni iznosi zbroje 711,49 kn/94,43 eura. Obzirom da je F. R. u svom nalazu i mišljenju primijenila ispravan način obračuna sukladno citiranim odredbama TKU-a te primjenjujući citirane zaključke Povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje F. R. dok nije prihvaćen nalaz i mišljenje i dopuna istog od strane vještaka A. B. budući navedeno mišljenje nije pravilno zbog netočno izvršenog obračuna, a koji nije ispravljen navedenim dopunama nalaza i mišljenja od strane vještaka B..

 

10. Temeljem odredbe članka 57. stavka 1. KU-a ''NN'' 143/13 je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, temeljem odredbe članka 57. stavka 2. KU-a je ugovoreno da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (članak 58. KU-a), a na kojem Popisu je navedeno i radno mjesto i posao tužiteljice.

 

11. Prema Dodatku I. KU-a (''NN'' br. 96/15, dalje KU/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015. godine odredbom članka 59. a je ugovoreno da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo kako je do tada bilo doktori medicine i dentalne medicine) koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Također prema članku 3. Dodatka I KU-a (''NN'' 96/15) od 01.10.2015.godine na radnom mjestu II., III. i IV. vrste radnik ima pravo na 11% za uvjete rada ili se primjenjuje 7% za uvjete plus 4% za iznimnu odgovornost.

 

12. Imajući u vidu činjenicu da tužiteljici KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužiteljica u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU-a. Tužiteljica u konačnici tužbenim zahtjevom  potražuje neisplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanje. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na 17. sjednici održanoj 13.listopada 2014.godine je donijelo zaključak broj 116 po kojem se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora izračunava u vrijednosti prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor odnosno po metodologiji sukladno zaključku broj 63. sa 12 sjednice Povjerenstva održane 19.ožujka 2014.godine. Zaključkom broj 63. je prikazan način izračuna koji je ugrađen u programsko rješenje za Centralni obračun plaća koji za izračun plaće koristi isplaćenu, a ne ostvarenu bruto plaću u prethodna tri mjeseca sukladno članku 81. Zakona o radu. Odredbama članka 59.stavka 1. TKU-a (''NN'' 141/12), te 58. stavka 1. TKU-a (''NN'' 128/17) je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Također tužiteljicu pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca ako je to za istu povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka  sukladno odredbi članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

              13. Na ukupno dosuđene iznos tužiteljici koji istu pripadaju na ime   naknade za godišnji odmor i bolovanje u ukupnom iznosu od 94,43 Eur-a(711,49 Kuna) tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke ove presude izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze i pojedinačne novčane iznose dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (711,49 Kuna : 7,53450 =94,43 EUR-a).

 

 

14. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

 

              15. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici istu pripadaju parnični troškovi sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22), a uračunavajući vrijednost boda od 2,99 Eur-a/15,00 Kuna pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 49,77 Eur-a; zastupanja na ročištu od 25.05.2021.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; trošak sastava podneska od 31.01.2022.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; zastupanja na ročištu od 01.02.2022.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; zastupanja na ročištu od 06.06.2022.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; trošak sastava podneska od 11.07.2022.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; zastupanja na ročištu od 21.02.2023.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; trošak sastava podneska od 20.04.2023.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; zastupanja na ročištu od 18.10.2023.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 24,89 Eur-a, a što ukupno iznosi 472,83 Eur-a/3.562,50 Kuna, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 118,21  Eur-a iznosi 591,03  Eur-a te što uz trošak vještačenja u iznosu od 564,07 Eur-a iznosi 1.155,01 Eur-a ili 8.703,12 Kuna (8.703,12 Kuna: 7,53450 Kn= 1.155,01 Eur-a), a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22),te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

 

U Splitu 17. studenog 2023.

                                                                                        

S u d a c:             

 

                                                                           Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

 

             

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

 

DN-a:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku