1                  Poslovni broj: 2. Pr-15/2023-10

 

 

 

 

       

Republika  Hrvatska                                                Poslovni broj: 2. Pr-15/2023-10

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku u O., protiv tuženika R. H., OIB: 52634238587, ministarstva, OIB: ..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u O., odjel, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 5. listopada 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnice po zakonu tuženika Ž. P., zamjenice ODO O., uz javnu objavu 10. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I/ Nalaže se tuženiku R. H., ministarstvo, da tužitelju N. B. iz O., na ime razlike plaće isplati iznos od 2.784,04 eura[1] / 20.976,38 kuna bruto (slovima: dvije tisuće sedam stotina osamdeset četiri eura i četiri centa / dvadeset tisuća devet stotina sedamdeset šest kuna i trideset osam lipa), i to:

 

- za listopad 2013. iznos od 61,71 eura,

- za studeni 2013. iznos od 37,94 eura,

- za prosinac 2013. iznos od 68,15 eura,

- za siječanj 2014. iznos od 38,66 eura,

- za veljaču 2014. iznos od 62,09 eura,

- za ožujak 2014. iznos od 66,04 eura,

- za travanj 2014. iznos od 26,95 eura,

- za svibanj 2014. iznos od 39,04 eura,

- za lipanj 2014. iznos od 67,07 eura,

- za srpanj 2014. iznos od 24,83 eura,

- za kolovoz 2014. iznos od 62,12 eura,

- za rujan 2014. iznos od 67,17 eura,

- za listopad 2014. iznos od 61,71 eura,

- za studeni 2014. iznos od 64,47 eura,

- za prosinac 2014. iznos od 12,85 eura,

- za ožujak 2015. iznos od 19,76 eura,

- za travanj 2015. iznos od 56,82 eura,

- za svibanj 2015. iznos od 68,41 eura,

- za lipanj 2015. iznos od 41,21 eura,

- za srpanj 2015. iznos od 50,56 eura,

- za kolovoz 2015. iznos od 74,82 eura,

- za rujan 2015. iznos od 64,82 eura,

- za listopad 2015. iznos od 76,58 eura,

- za studeni 2015. iznos od 32,50 eura,

- za prosinac 2015. iznos od 59,71 eura,

- za siječanj 2016. iznos od 64,47 eura,

- za veljaču 2016. iznos od 32,34 eura,

- za ožujak 2016. iznos od 39,97 eura,

- za travanj 2016. iznos od 63,85 eura,

- za svibanj 2016. iznos od 47,45 eura,

- za lipanj 2016. iznos od 71,18 eura,

- za srpanj 2016. iznos od 60,00 eura,

- za kolovoz 2016. iznos od 24,85 eura,

- za rujan 2016. iznos od 67,08 eura,

- za listopad 2016. iznos od 52,82 eura,

- za studeni 2016. iznos od 71,18 eura,

- za prosinac 2016. iznos od 68,44 eura,

- za siječanj 2017. iznos od 41,72 eura,

- za veljaču 2017. iznos od 63,63 eura,

- za ožujak 2017. iznos od 44,54 eura,

- za travanj 2017. iznos od 43,41 eura,

- za svibanj 2017. iznos od 72,65 eura,

- za lipanj 2017. iznos od 70,22 eura,

- za srpanj 2017. iznos od 52,67 eura,

- za kolovoz 2017. iznos od 45,74 eura,

- za rujan 2017. iznos od 65,74 eura,

- za listopad 2017. iznos od 50,42 eura,

- za studeni 2017. iznos od 72,68 eura,

- za prosinac 2017. iznos od 67,45 eura,

- za siječanj 2018. iznos od 52,18 eura,

- za veljaču 2018. iznos od 71,38 eura,

 

zajedno sa zateznim kamatama tekućim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

III/ Nalaže se tuženiku R. H., ministarstvo, da tužitelju N. B. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.115,27 eura[2] / 15.937,50 kuna (slovima: dvije tisuće jednu stotinu petnaest eura i dvadeset sedam centi / petnaest tisuća devet stotina trideset sedam kuna i pedeset lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 587,79 eura.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi kao i u daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da je zaposlenik MUP RH, Policijska uprava O.-b., Policijska postaja D., Granični prijelaz E., na radnom mjestu prema rješenju o rasporedu i prema isplatnim listama. Unazad pet i više godina zbog loše organizacije poslova na graničnom prijelazu E. nije u mogućnosti koristiti dnevnu stanku. Navodi da prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike i to članku 10. istoga ima pravo na dnevnu stanku u trajanju 2 puta po 30 minuta ili 60 minuta odjednom, iz čega proizlazi da dnevno u svakom turnusu ima pravo koristiti 1 sat, koji mu se ima uračunati u radno vrijeme. Budući da je svoje radno vrijeme odradio u cijelosti i imao svakomjesečni fond radnih sati, smatra da mu se ovi sati imaju obračunati kao višak odrađenih sati. Budući da je radio u smjenama (turnusima) 12-24, 12-48, proizlazi da je tijekom jednog mjeseca u prosjeku imao cca 14 smjena, što bi značilo da je svaki mjesec imao najmanje 14 radnih sati viška, koji nisu nigdje evidentirani. S obzirom na navedeno, potražuje razliku plaće na ime naknade odrađenih sati za vrijeme provedeno na radu dulje od formalnog propisanog radnog vremena temeljem članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Također navodi da je 26. siječnja 2018. sukladno članku 186. Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, koji je isti odbio smatrajući zahtjev neosnovanim. Slijedom svega navedenoga, predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kao i u daljnjem tijeku postupka, u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući da je na cestovnom graničnom prijelazu E. služba organizirana u turnusima te istim tijekom dana prelazi oko 1500 vozila nad kojima se obavlja granična kontrola na 4 prometne trake. Iznimno, u slučaju povećanog prometa tijekom subote i nedjelje povremeno se otvara i peta traka. Prosječno na graničnom prijelazu službu obavlja 6 do 7 policijskih službenika, odnosno 5 do 6 policijskih službenika u noćnoj smjeni. Navodi da službu na graničnom prijelazu organizira voditelj smjene graničnog prijelaza, a to podrazumijeva raspored policijskih službenika po radnim mjestima, raspored radnih zadaća, kao i organizaciju korištenja dnevnog odmora. O korištenju dnevnog odmora voditelj smjene vodi internu evidenciju tijekom smjene, odnosno o korištenju se nije vodila službena evidencija. Voditelji smjena kao rukovoditelji na graničnom prijelazu su bili dužni organizirati službu na način da se ostvari pravo na korištenje dnevnog odmora, sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, a raspored korištenja ovisio je o trenutnim poslovima na graničnom prijelazu. Navodi da, s obzirom na intenzitet prometa preko graničnog prijelaza E., nije postojao razlog da policijski službenik nije ostvario pravo na dnevni odmor. Tako su primjerice 8. ožujka 2017. godine na tom prijelazu evidentirana 1686 vozila koja su prošla preko graničnog prijelaza. U noćnoj smjeni (a to je polovica smjene svakog policijskog službenika) i u vremenu od 01 do 02 sata evidentirano je 10 vozila, od 02 do 03 sata evidentirano je 8 vozila, od 03 do 04 sata evidentirano je 9 vozila, od 04 do 05 sati evidentirano je 10 vozila na četiri otvorene trake, dakle ne postoji razlog zašto policijski službenici u tom periodu ne bi iskoristili dnevni odmor. Slijedom svega navedenoga, predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, proveo financijsko - knjigovodstveno vještačenje po vještaku F. d.o.o. – G. R., pročitao iskaze svjedoka D. D. i M. T., a koji su saslušani kao svjedoci u predmetu poslovni broj Pr-... i iskaz svjedoka J. J. koji je saslušan u predmetu broj Pr-..., a koji su dali suglasnost da se njihovi iskazi koriste u svim istovrsnim predmetima, te proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Tužba je dopuštena.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim potražuje razliku plaće na ime naknade odrađenih sati za vrijeme provedeno na radu dulje od formalnog propisanog radnog vremena.

7. Među strankama su sporne sve odlučne činjenice, budući da se tuženik protivi tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti.

8. Kako bi utvrdio sporne, a za ovaj postupak odlučne činjenice, sud je proveo gore navedene dokaze.

9. Prvotno je valjalo utvrditi dopuštenost tužbe u ovoj pravnoj stvari. Budući da je sud utvrdio da je tužitelj 23. studenog 2016. podnio Općinskom državnom odvjetništvu u O. zahtjev za mirno rješenje spora, koji je isto odbilo smatrajući ga neosnovanim, to je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe propisana odredbom članka 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) pa je stoga tužba u ovoj pravnoj stvari dopuštena.

10. Saslušan na ročištu održanom 7. listopada 2019. tužitelj je iskazao da je zaposlenik u PGP D. od 2013. na radnom mjestu policijski službenik za kontrolu prijelaza državne granice na graničnom prijelazu E. i radi u turnusu 12-24 i 12-48. Na graničnom prijelazu su četiri radna mjesta pa zbog nedovoljnog broja policijskih službenika nije mogao koristiti stanku kao niti kolege koji su radili na graničnom prijelazu. Zbog gužve na graničnom prijelazu nije imao vremena koristiti tu svoju stanku nego bi iskoristio 5 do 10 minuta kako bi otišao do toaleta ili na brzinu nešto pojeo, a za to vrijeme bi ga zamijenio kolega koji tada radi na dva radna mjesta ili ako on to ne može zbog toga što ga nema tko zamijeniti, tada mora spustiti rampu za to vrijeme, a to sve navedeno je pod uvjetom da ih radi četiri na graničnom prijelazu. Navodi da vrijeme stanke nije bilo nigdje određeno niti je evidentirano nego su se sa kolegama snalazili na naprijed opisani način. Nakon podnošenja prvih tužbi krajem 2016. došlo je do promjene tako da nadređeni u dnevnom rasporedu rada za svakog odredi i vrijeme kada će koristiti stanku koja traje sat vremena. Nadalje je naveo da se, nakon što im je omogućeno da službeno koriste stanku sat vremena, povećao broj ljudi negdje unazad godinu dana te ih ima u smjeni 6 osoba pa sada mogu normalno koristiti dnevnu stanku od sat vremena. Može reći da je intenzitet prometa bio različit te je tijekom tjedna povećan promet teretnih vozila, a početkom i krajem vikenda promet osobnih vozila, dok je veći broj vozila koji prelaze granični prijelaz po danu nego po noći. Za provjeru osobe iz osobnog vozila kroz informacijski sustav MUP-a, ukoliko je sve regularno, treba 3 do 4 minute i pod uvjetom da i sustav radi jer učestalo dolazi do prekida internetskih veza, a sada se i to poboljšalo. Može reći da se, dok ga je mijenjao kolega ili voditelj, nije odjavljivao sa svoje radne stanice jer bi to bilo problem, budući da odlogiranje i ponovno ulogiranje dugo traje i došlo bi do stvaranja većih gužvi. Sada kada ide na pauzu na sat vremena odjavi se sa radne stanice i nakon što se vrati ponovno se prijavi. Nadodao je da se usmeno žalio šefu smjene na otpremi službe što nije mogao koristiti pauzu od sat vremena, ali ništa se nije promijenilo sve do podnošenja prvih tužbi. Može reći da za pregled teretnog vozila treba najmanje 10 - 15 minuta, a u vremenu od 0 do 24 sati prođe u prosjeku 150 kamiona.

11. U svome iskazu danom u predmetu poslovni broj Pr-..., a koji je sud pročitao jer je svjedok dao suglasnost da se njegov iskaz koristi u svim istovrsnim predmetima, svjedok D. D. je naveo da u PGP D. radi 27 godina, a posljednjih godina na poslovima voditelja smjene na GP E. – B. Rad je organiziran u turnusima, tako da se 12 sati radi i 24 sata je slobodno pa se 12 sati radi i 48 sati je slobodno. Dnevna pauza u trajanju od sat vremena ili dva puta od po pola sata koristi se ovisno o poslu, kada nema prometa na granici. Po Kolektivnom ugovoru se pauza ne smije koristiti prva tri sata i zadnja dva sata rada. Ovo znači da se pauza u dnevnoj smjeni može koristiti između 10,00 i 17,00 sati. U dnevnoj smjeni je inače takva gužva da se pauza ne može koristiti u vremenu od 10,00 do 17,00 sati. Dodao da je problem u dnevnoj smjeni iz razloga jer faktički tri granična prijelaza pokriva 5 radnika, iako ih je prema popisu 7 u smjeni, ali jedan je uvijek na godišnjem, a jedan na nekakvom stručnom osposobljavanju. Ostatak radnika pokriva i cestovni i riječni i željeznički granični prijelaz, pa kada dolazi neki vlak, imaju 2 putnička, a nekada bude i jedan teretni, osim vikendom kada vlakovi ne voze, u tom slučaju radnik koji je na cestovnom GP mora se odjaviti u kompjutorskom sustavu, budući da svatko ima svoju šifru kojom ulazi u sustav te otići na željeznički GP. U toj situaciji službenika nema više od pola sata, a ionako je manjak zaposlenika pa se niti ne može koristiti pauza od pola sata kako je predviđeno. U tom slučaju kao voditelj smjene se on mora odjaviti iz sustava te kako bi mijenjao odsutnog službenika prijaviti se na njegovom radnom mjestu i nastaviti raditi, a često se ne može uopće obavljati pregled teretnih vozila zbog manjka ljudi. Može reći da su obvezni pregledavati sve kamione, s obzirom da je veliki broj kamiona koji prelaze taj prijelaz, a osobito zbog migranata pa u tom slučaju policijski službenici pregledavaju kamione na okolnost posjedovanja oružja, droge, eksploziva, a carinski službenici na prenošenje nedozvoljene robe. Nadalje je naveo da zbog nedovoljnog broja službenika na GP ne mogu koristiti svoje pauze. Može reći da u zadnje vrijeme temeljem posebnih uputa mora, a sukladno rasporedu rada, svakodnevno evidentirati kada je tko od službenika koristio pauzu, iako faktički pauzu službenici ne koristi, a što se lako može provjeriti u NBMIS sustavu iz čega se vidi da se taj službenik nije odjavio – izlogirao u kompjutorskom sustavu, već da je normalno radio i u vrijeme svoje pauze, budući da se kada koristi pauzu mora odjaviti i ponovno prijaviti u sustav kada nakon pauze nastavlja s radom. Nadalje je naveo da je po noći manji promet i da bi se mogla koristiti pauza, ali još uvijek je nedovoljno ljudi, budući da svatko tko koristi pauzu se mora izlogirati iz sustava i zatvoriti traku na kojoj radi. U noćnoj smjeni radi manji broj ljudi pa se dogodi da ih po noći bude samo trojica ili dvojica plus voditelj na četiri trake. Može reći da inače na vlak po propisima moraju ići uvijek dvojica policajaca, a na GP E. je uvijek samo jedan s obzirom da nema ljudi. Nadodao je da su se on kao voditelj smjene i svi drugi voditelji smjene usmeno žalili nadređenima na način organizacije rada i probleme koji postoje u radu.

12. U svome iskazu danom u predmetu poslovni broj Pr-..., a koji je sud pročitao jer je svjedok dao suglasnost da se njegov iskaz koristi u svim istovrsnim predmetima, svjedok M. T. je naveo da kod tuženika radi gotovo 20 godina, a u posljednje vrijeme na poslovima voditelja smjene i graničnog policajca na GP E. Rad je organiziran u turnusima i to dnevni i noćni, tako da se 12 sati radi, 24 sata je slobodno, 12 sati se radi i 48 sati je slobodno. Službenici dnevnu pauzu u trajanju od ukupno jedan sat koriste ovisno o tome koliko ima posla odnosno koliki je promet na GP te koliko ima službenika u smjeni. Za redovno funkcioniranje prijelaza rade uglavnom četiri službenika i voditelj smjene. Ovi službenici pokrivaju osim cestovnog GP i željeznički GP te po potrebi odlaze i na riječni GP O. U slučaju kada službenik napusti radno mjesto na cestovnom GP, tada se mora odjaviti iz sustava, a službenik koji ga mijenja tada se prijavljuje na to radno mjesto. Može reći da je po njegovoj procjeni bilo potrebno 6 graničnih policajaca i voditelj te da bi u tom slučaju mogli raditi, odnosno biti i na željezničkom GP. Naveo je da unatrag godinu dana je uputa da se pauza mora koristiti, a kako će to voditelj organizirat s obzirom na obim posla, nadređenima nije bitno. Dodao je da unatrag nekog vremena, a nakon što su podignute tužbe, naputak je da se policijskim službenicima omogući korištenje pauze.

13. U svome iskazu danom u predmetu poslovni broj Pr-..., a koji je sud pročitao jer je svjedok dao suglasnost da se njegov iskaz koristi u svim istovrsnim predmetima, svjedok J. J. je naveo da je kod tuženika radio sve do 31. prosinca 2018. kada je otišao u mirovinu. Radio je na poslovima načelnika PGP D., a radno vrijeme bilo je uglavnom organizirano u turnusima od 7,00 do 19,00 i od 19,00 do 7,00 sati. Što se tiče dnevne pauze na GP službenici su istu koristili sukladno rasporedu voditelja smjene koji je radio u toj smjeni. Prema njegovom saznanju službenici su mogli koristiti pauzu ovisno od dana do dana i ovisno o broju službenika koji su radili na tom GP. Voditelji smjene su vodili internu evidenciju o tome, a nije mu poznato da li se to unosilo i u tzv. kontrolne listove. Inače se dnevni odmor nije mogao koristiti prva 3 sata i zadnja 2 sata službe te je voditelj smjene morao ocijeniti kada službenici isti mogu koristiti. Kada bi službenik odlazio na dnevni odmor koji je mogao u toku smjene biti organiziran na način da se koristi 2 puta po pola sata, tada bi voditelj smjene uskakao na radnu stanicu s koje bi službenik otišao i to na način da bi se službenik odjavio sa svoje radne stanice, a voditelj smjene se pod svojom lozinkom prijavio na tu radnu stanicu. Može reći da se fizički ne može pratiti kada službenici koriste pauzu putem video - nadzora, odnosno kamere. Može reći da nitko nikada nije rekao da nije iskoristio dnevnu pauzu, ali je bilo upita o tome kada će dobiti još ljudi jer da ih je malo na GP.

14. Analizirajući navedene iskaze svaki zasebno te dovodeći ih u međusobnu vezu, kao i u vezu s materijalnom dokumentacijom koja prileže spisu, sud smatra u cijelosti vjerodostojnim iskaze svjedoka D. D. i M. T., kao i iskaz tužitelja, budući da su isti iskazi detaljni, logični i uvjerljivi te međusobno usklađeni. Svjedoci kao zaposlenici tuženika su jako dobro upoznati s činjenicama bitnim za odluku u ovoj pravnoj stvari te iskazuju svoja neposredna saznanja i govore o onome čemu su osobno prisustvovali.

14.1. S druge strane, sud nije prihvatio iskaz svjedoka J. J. koji nema neposrednih saznanja o načinu korištenja dnevne stanke tužitelja, budući da mu je mjesto rada bilo u D., a i sam je izjavio da je o korištenju stanke odlučivao voditelj smjene. Budući da su u ovom postupku pročitani i iskazi voditelja smjene D. D. i M. T. i da su iskazi tih svjedoka međusobno sukladni te sukladni i iskazu samog tužitelja u dijelu gdje navode da se stanka nije mogla koristiti zbog obima posla, manjka službenika i organizacije rada, a tuženik nije dostavio kontrolne listove iz kojih bi se nesporno moglo utvrditi da li i kada je tužitelj koristio dnevnu stanku, to sud smatra iskaze navedenih svjedoka i iskaz tužitelja vjerodostojnim, dok iskaz svjedoka Joze Jurkovića u tome dijelu smatra nevjerodostojnim budući da isti nema neposrednih saznanja o činjenicama bitnima za odluku u ovoj pravnoj stvari. 

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko - knjigovodstvene struke F. d.o.o., u osobi G. R., dipl. oec. (list 25-38 spisa) vidljivo je da, ukoliko bi tužitelju pripadalo pravo na isplatu naknade zbog neiskorištene dnevne stanke od jednog sata za rad u smjeni od 12 sati dnevno sa svim propisanim dodacima sukladno odredbi članka 44. Kolektivnog ugovora, tužitelju bi pripadao ukupan bruto iznos od 20.979,98 kuna.

15.1. Tuženik je u podnesku od 2. listopada 2020. iznio primjedbe na predmetni nalaz i mišljenje navodeći da je u istome pravilno primijenjen koeficijent kojim se utvrđuje visina plaće, ali nije točan mjesečni fond sati, a time onda nije točna ni satnica i to od 2016.

15.2. U svome očitovanju od 26. rujna 2023. (list 96-107 spisa), vještakinja se na primjedbe tuženika očitovala na način da je navela kako je pregledom iskazanog mjesečnog fonda sati u razdoblju od 1. listopada 2013. do 25. veljače 2018. na temelju kojeg se utvrđuje satnica koja služi za izračun bruto razlike plaće tužitelja utvrđeno da je pogrešno iskazan broj mjesečnog fonda sati te je pogrešno utvrđena satnica. Stoga je vještakinja ispravila tablice koje se odnose na izračun bruto vrijednosti jednog sata rada – satnice. Nakon takvog ispravka, vještakinja je navela da je tužitelju utvrđena razlika plaće za razdoblje od 1. listopada 2013. do 24. travnja 2018. na ime obračuna jednog sata rada u turnusu kao redovnog radnog vremena kao neiskorištene dnevne stanke od jednog sata za rad u smjeni od 12 sati dnevno (pola sata za rad u smjeni manje od 12 sati), sa svim propisanim dodacima sukladno odredbi članka 44. Kolektivnog ugovora, u ukupnom bruto iznosu od 20.976,38 kuna ili 2.784,04 eura. 

16. Budući da stranke nisu imale daljnjih pitanja ni primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje, to sud smatra nalaz i mišljenje vještakinje vjerodostojnim iz razloga jer je jasan, potpun, dostatno obrazložen te sačinjen u skladu s pravilima struke.

17. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj bio raspoređen rješenjem u Policijsku postaja D., Granični prijelaz E.,  te da je u utuženom razdoblju radio u turnusima.

18. Odredbom članka 10. stavka 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/2013 – u daljnjem tekstu: KU/13) propisano je da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Odredbom stavka 3. istoga članka propisano je da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

18.1. Pravo na odmor, odnosno ostanku, regulirano je i odredbom članka 73. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014 – u daljnjem tekstu: ZoR) prema kojoj radnik koji radi najmanje 6 sati dnevno ime svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, s time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme.

18.2. Odredbom članka 42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/2017 – u daljnjem tekstu: KU/17) propisano je da, ako službenik ili namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

19. Cijeneći sve provedene dokaze i isprave priložene spisu sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za neiskorištenu dnevnu stanku za svaki dan rada u turnusu i to za jedan sat dnevno za vrijeme rada u turnusu. Iz iskaza tužitelja i pročitanih iskaza svjedoka proizlazi da tuženik tužitelju nije omogućio korištenje dnevne pauze kako je to predviđeno odredbama KU/13. Naime, organizacija rada kod tuženika je bila takva da je nedostajalo službenika na graničnom prijelazu pa službenici, odnosno konkretno tužitelj, nije mogao iskoristiti svoju dnevnu pauzu na način kako je to predviđeno odredbama KU/13. Iz svih provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su se službenici morali prijaviti lozinkama na svojim radnim stanicama, a kada bi odlazili na pauzu, odnosno napuštali radnu stanicu, morali su se sa iste odjaviti. Budući da je nedostajalo ljudi na graničnom prijelazu, službenici se nisu mogli odjavljivati jer ih nije imao tko zamijeniti pa stoga nisu mogli ni koristiti svoje dnevne pauze. Tuženik nije predočio dokaze niti evidencije iz kojih bi bilo vidljivo da se tužitelj mogao odjaviti, odnosno da se odjavljivao, sa radne stanice u vrijeme kada je koristio dnevne pauze, što znači da nije uopće koristio dnevnu pauzu. S obzirom na navedeno proizlazi da tuženik nije organizirao rad na način da osigura službenicima korištenje dnevne stanke predviđene odredbama KU/13 I KU/17 u trajanju od 60 minuta za vrijeme jedne smjene u turnusu ili 2 puta po 30 minuta. Iz svega utvrđenog tijekom ovog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radio u turnusu od po 12 sati te da ga nije imao tko zamijeniti radi korištenja dnevne stranke s obzirom da je organizacija rada na graničnom prijelazu E. bila takva da je nedostajalo ljudi pa se službenici nisu mogli udaljiti sa svoje radne jedinice kako bi koristili dnevnu stanku, a morali su obavljati i preglede na željezničkom graničnom prijelazu.

 

20. Dakle, iz svih provedenih dokaza proizlazi kako tuženik nije tužitelju omogućio ostvarenje zakonskog prava na dnevnu stanku, a kako se vrijeme provedeno na stanci ubraja u radno vrijeme, to se ukazuje osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće zbog nemogućnosti korištenja dnevne stanke u vremenskom periodu listopad 2013. – veljača 2018. Visinu naknade koja pripada tužitelju sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko - knjigovodstvene struke F. d.o.o., u osobi G. R., dipl. oec., budući da isti smatra vjerodostojnim, a također stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun toga iznosa.

 

21. Za napomenuti je da je tužitelj podnio tužbu kao stupnjevitu tužbu sukladno članku 186. b. ZPP-a te je nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev na način da je odredio svakomjesečne iznose koje potražuje.

 

22. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), s tim da valja nadodati da je odredbom članka 92. stavka 3. ZoR-a propisano da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

 

23. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

24. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20) i Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose kamate ne obračunavaju. Takav pravni stav zauzeo je Vrhovni sud u svojoj odluci povodom izvanredne revizije u predmetu broj Revr-... od 6. rujna 2017. Slijedom navedenog, sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima plaće.

25. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom II/ izreke presude.

26. Budući da tužitelj u ovom parničnom postupku nije uspio sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu (dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, to se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavka 5., a u vezi članka 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/2022, u daljnjem tekstu: OT). Sud je, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju kao potreban priznao trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to: trošak zahtjeva za mirno rješenje spora u vrijednosti 100 bodova, prema Tbr. 28. OT, trošak sastava tužbe u vrijednosti 100 bodova, prema Tbr. 7. toč. 1. OT, trošak zastupanja na ročištima od 7. listopada 2019. i 8. listopada 2020., za svako u vrijednosti 100 bodova, prema Tbr. 9. toč. 1. OT, trošak zastupanja na ročištu od 4. rujna 2019. u vrijednosti 25 bodova, prema Tbr. 9. toč. 5. OT, trošak sastava podneska od 2. rujna 2020. u vrijednosti 100 bodova, prema Tbr. 8. toč. 1. OT te trošak sastava odgovora na žalbu u vrijednosti 100 bodova, prema Tbr. 10. toč. 4. OT, što ukupno iznosi 625 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda (10,00 kuna) iznosi 6.250,00 kuna. Na navedeni iznos sud je tužitelju priznao i trošak PDV-a (25%) u iznosu od 1.562,50 kuna, prema Tbr. 42. OT. U ponovljenom postupku sud je tužitelju priznao trošak zastupanja na ročištu od 18. srpnja 2023. u vrijednosti 100 bodova, prema Tbr. 9. toč. 1. OT, trošak sastava podneska od 5. listopada 2023. u vrijednosti 100 bodova, prema Tbr. 8. toč. 1. OT i trošak zastupanja na ročištu od 5. listopada 2023. u vrijednosti 100 bodova, prema Tbr. 9. toč. 1. OT, što ukupno iznosi 300 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda (15,00 kuna) iznosi 4.500,00 kuna. Na navedeni iznos sud je tužitelju priznao i trošak PDV-a (25%) u iznosu od 1.125,00 kuna, prema Tbr. 42. OT.  Sud je tužitelju priznao i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna. Stoga je sud tužitelju priznao i dosudio ukupni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 15.937,50 kuna ili 2.115,27 eura.  

26.1. Sud tužitelju nije priznao trošak zastupanja na ročištu od 3. travnja 2019. u vrijednosti 100 bodova ili 1.000,00 kuna, budući da na navedeno ročište za tužitelja nitko nije pristupio. Sud također tužitelju nije priznao ni trošak zastupanja na ročištu od 4. rujna 2019. iznad dosuđenog iznosa, odnosno nije mu priznao trošak u vrijednosti 75 bodova ili 750,00 kuna, budući da je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Sud tužitelju nije priznao ni trošak ročišta za objavu presude od 23. studenog 2020. u vrijednosti 100 bodova ili 1.000,00 kuna, budući da je o tom trošku odlučeno ovosudnim rješenjem poslovni broj: 78 Pr-229/2018-26 od 23. studenog 2020. Sud tužitelju nije priznao ni PDV (25%) na navedene iznose u iznosu od 687,50 kuna. U ponovljenom postupku sud tužitelju nije priznao trošak ročišta za objavu presude od 15. studenog 2023. u vrijednosti 50 bodova ili 750,00 kuna, budući da se navedenog datuma nije održavalo ročište za objavu presude, već je isto održano 10. studenog 2023. Sud tužitelju nije priznao ni PDV (25%) na navedeni iznos u iznosu od 187,50 kuna. Za nadodati je da je tužitelj u troškovniku za radnje u ponovljenom postupku zatražio trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura, dok je sud istome priznao trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna ili 1,99 eura, a sve sukladno Tbr. 50. OT. Stoga je u preostalom dijelu iznad dosuđenog iznosa, odnosno u dijelu od 587,79 eura, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

              27. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

 

  Osijek, 10. studenog 2023.

 

                                                                                                                      SUTKINJA      

         Dubravka Čapelj,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi  putem ovog suda Županijskom sudu u Rijeci. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

 

 

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Z.z. tuženika, na broj P-DO-47/2018