1           Poslovni broj: 3 Us I-1172/2022-7

 

                 

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-1172/2022-7

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja S. H., državljanina Republike Kosovo, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik I. Ž., odvjetnik u S. B., Lj. G. 7, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Nova Gradiška, Relkovićeva 1, Nova Gradiška, kojeg zastupa opunomoćenik V. L., službena osoba tuženika, radi odobrenja privremenog boravka, 20. veljače 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Nova Gradiška, broj: 511-11-06-5/6-UP/I-1/21-22 od 20. rujna 2022.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika broj: 511-11-06-5/6-UP/I-1/21-22 od 20. rujna 2022. odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Republike Kosovo, za izdavanje odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s bračnim drugom, državljankom Republike Hrvatske.
2. Tužitelj u tužbi citira odredbu članka 54. stavka 4. Zakona o strancima te ističe da navedena odredba predviđa da se može odobriti privremeni boravak državljanima treće zemlje iako postoji upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu. To radi toga što pravo na spajanje obitelji državljana trećih zemalja proizlazi iz Zelene knjige o pravu na spajanje obitelji državljana trećih zemalja koji borave u Europskoj uniji (Direktiva 2003/86/EZ) te iz odredaba Konvencije o pravima djeteta. Naime, članovi obitelji, državljani trećih zemalja, imaju pravo boravišta sve dok to pravo ima i osoba kojoj su se pridružili, pod istim uvjetima kao i ta osoba, te pravo na obrazovanje i zaposlenje. Dodaje da iz Smjernica Vijeća 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji proizlazi da tužitelj ima pravo na spajanje obitelji jer ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva, kao što su sigurnosni ili zdravstveni. Nadalje, ističe da Europska konvencija o ljudskim pravima omogućava pravo na brak i osnivanje obitelji (članak 9.) i pravo na poštivanje obiteljskog života (članak 7.) te štiti prava djece (članak 24.), osobito pravo na održavanje kontakta s oba roditelja, dok su pobijanom odlukom povrijeđena konvencijska prava tužitelja. Također navodi da pravo članova obitelji, koji su državljani trećih zemalja, da uđu i borave u nekoj državi članici ne ovisi o tome kako su ušli u zemlju domaćina jer pravo pripada i osobama koje su ušle na ilegalan način. U predmetu Meteock and Others Europski sud pravde presudio je da država članica ne može uskratiti pravo na spajanje obitelji samo iz razloga što državljanin treće zemlje nije imao zakonito boravište u trenutku sklapanja braka, a identično je taj Sud riješio u predmetima Carpenter, Ruiz Zambrano. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika te potražuje trošak upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 625,00 kn, dakle sveukupno 3.125,00 kn.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju
   osporavanog rješenja, poziva se na relevantnu odredbu članka 59. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20.) te ističe da se tužitelj poziva na članak 54. nevažećeg Zakona o strancima, odnosno na njegovu izmjenu i dopunu („Narodne novine“, broj: 46/18.) jer je od 1. siječnja 2021. na snazi Zakon o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20.) koji u stavku 2. članka 59. izričito propisuje da će se odbiti zahtjev ako stranac ne ispunjava uvjete iz stavka 1. članka 59. Zakona o strancima. Naime, trenutno važeći Zakon o strancima ne sadrži odredbu kojom bi se moglo odobriti boravak strancu uz postojanje zabrane u SIS-u. Nadalje ističe da je iz izjave tužitelja i izvršenih provjera razvidno da tužitelj traži spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj, a da njegova supruga živi i radi u Norveškoj gdje žive i njihova djeca, dok supruga dolazi u Republiku Hrvatsku jednom ili dva puta godišnje za vrijeme godišnjeg odmora pa stoga ne egzistira niti argument o spajanju obitelji primjenom Direktive i Konvencije na koje se tužitelj poziva. Obzirom da članovi njegove uže obitelji žive u Norveškoj, opravdano je da tužitelj spajanje obitelji traži u Norveškoj, a ne u Republici Hrvatskoj gdje nitko od njih ne živi.
4. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.
5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istima. Također, Sud je izvršio uvid u dokumentaciju označenu oznakom stupnja tajnosti „POVJERLJIVO“, i to u negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije, ID: 2758491 od 11. srpnja 2022., a koju dokumentaciju je Sigurnosno-obavještajna agencija dostavila Sudu na uvid te je ista nakon izvršenog uvida vraćena, o čemu u spisu upravnog spora prileži službena bilješka (stranica 13  spisa).
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 17. lipnja 2022. podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskom državljankom K. H.. Naime, prema preslici vjenčanog lista priloženog spisu predmeta, izdanog u Matičnom uredu Staro Petrovo Selo 1. kolovoza 2022., tužitelj je s hrvatskom državljankom K. H., r. K., zaključio brak 1. srpnja 2006. u mjestu Klofta, Kraljevina Norveška.
8. Nadalje je razvidno da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao nezakonito u prosincu 2020. godine te mu je od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Nova Gradiška izdano rješenje o povratku broj: 511-11-06-2/4-UP/I-429/2020 od 16. prosinca 2020. te je do dana 6. siječnja 2021. bio dužan napustiti Europski gospodarski prostor i Republiku Hrvatsku.
9. Prethodno je tužitelj putem pošte u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Prištini dana 2. rujna 2020. podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj koji je odbijen rješenjem Policijske postaje Nova Gradiška broj: 511-11-06-5/6-UP/I-1/35/20 od 4. siječnja 2021. jer je u Schengenskom informacijskom sustavu tužitelju od strane Kraljevine Švedske evidentirana zabrana ulaska u Schengensko područje temeljem članka 24 SIS II Uredbe te je protjeran iz Švedske uz doživotnu zabranu ulaska u Schengensko područje (potvrđeno rješenjem I. Povjerenstva za žalbe Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-217-02/21-06/8, URBROJ: 317-21-2 od 10. studenog 2021., presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I-1503/2021-6 od 10. svibnja 2022. i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2743/22-2 od 11. listopada 2022.).
10. Iz izjave tužitelja od 25. srpnja 2021. dane na zapisnik u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, Policijskoj postaji Nova Gradiška proizlazi da je tužitelj izjavio kako živi na adresi Vrbova 194, općina Staro Petrovo Selo koja je vlasništvo njegovog punca, dok njegova supruga K. H. živi i radi u Norveškoj, a u Republiku Hrvatsku dolazi 1-2 puta godišnje te se zadržava oko mjesec dana. Sa suprugom u Norveškoj borave i njihovo troje djece.
11. Također, na zapisnik u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, Policijskoj postaji Nova Gradiška od 1. kolovoza 2022. izjavu je dala supruga tužitelja K. H. koja je izjavila da u Norveškoj živi i radi od 2010. godine, a s njom živi i njihovo troje djece. U Republiku Hrvatsku dolazi za vrijeme praznika, odnosno za Uskrs, Božić i vrijeme ljetnog godišnjeg odmora, te se zadrži otprilike mjesec dana.
12. Prema službenoj zabilješki Policijske postaje Nova Gradiška od 25. srpnja 2022., kuća u mjestu V. 194 u vlasništvu je roditelja tužiteljeve supruge K.
    H., koja živi i radi u Norveškoj (gdje žive zajednička djeca D. H., L.
    H. i V. H., svi državljani Republike Hrvatske i Norveške), te u
    Republiku Hrvatsku dolaze jedan do dva puta godišnje gdje se zadržavaju oko mjesec dana. Supruga tužitelja radi kao laborant u bolnici u Norveškoj, dok je tužitelj nezaposlen.
13. Nadalje je izvršenim uvidom u službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno da je u odnosu na tužitelja od strane nadležnog suda u Švedskoj izrečena doživotna zabrana ulaska u Schengensko područje na temelju članka 24. SIS II Uredbe.
14. Odredbom članka 59. stavka 1. točkama 6. i 7. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20.) propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska i ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da će se odbiti zahtjev za odobrenje privremenog boravka ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.
15. Dakle, suprotno navodima tužitelja, važeća zakonska odredba članka 59. Zakona o strancima ne predviđa mogućnost odobravanja privremenog boravka državljaninu treće zemlje ukoliko je izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska.
16. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje i mjerodavne zakonske odredbe, Sud smatra kako je pobijano rješenje tuženika zakonito.
17. Naime, prema stavu ovoga Suda, pravilno je tuženik kod tužitelja utvrdio postojanje zapreke za odobrenje privremenog boravka obzirom da je tužitelju u Schengenskom informacijskom sustavu izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska i boravka, dok tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost predmetnog rješenja.
18. Pri tome Sud ne nalazi da su tijekom upravnog postupka povrijeđene odredbe Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, kao niti odredbe Europske konvencije i ljudskim pravima, tim više što iz podataka spisa proizlazi da supruga i djeca tužitelja žive u Norveškoj, a ne u Republici Hrvatskoj.
19. K tome, izvršenim uvidom u negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije, ID: 2758491 od 11. srpnja 2022. vidljivo je da je navedena agencija ocijenila da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske pa  stoga postoji i zapreka za odobrenje privremenog boravka sukladno odredbi članka 59. stavka 1. točki 7. Zakona o strancima.
20. Slijedom navedenog, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji s državljankom Republike Hrvatske pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a i odlučeno je kao u točki I izreke presude.
21. S obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom sam snosi troškove
    spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu
    troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je
    kao u izreci presude pod točkom II izreke presude.

 

U Osijeku 20. veljače 2023.

 

                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                                                                  Jasenka Beker v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).