- 1 -              U-zpz 7/2021-7

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 7/2021-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud, članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja H. … , Z., protiv rješenja tuženika P. za i. Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe H. Š., Z., kojeg zastupa punomoćnica S. D., odvjetnica u Z., radi ostvarenja prava na pristup informacijama, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-158/2020-6 od 19. siječnja 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj UsII-113/20-8 od 27. svibnja 2020., u sjednici održanoj 24. svibnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj UsII-113/20-8 od 27. svibnja 2020. odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj UsII-113/20-8 od 27. svibnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja H. … za poništenje rješenja Povjerenika za informiranje, klasa: UP/II-008-07/20-01/111, urbroj: 401-01/05-20-2 od 17. veljače 2020.

 

2. Protiv presude Visokog upravnog suda RH Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog (kako drži) povrede čl. 60. st. 4. Zakona o upravnom sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, 110/21, dalje u tekstu: ZUS) i čl. 25. st. 5. toč. 5. ZPPI. Predloženo je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na način da u smislu odredbe čl. 78. st. 4. ZUS preinači osporenu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja HBOR-a te poništi rješenje Povjerenika za informiranje i ostavi na snazi rješenje HBOR br. 35/2019. od 8. siječnja 2020.

 

3. Odgovor na zahtjev nije podnesen.

 

4. H. … (tužitelj) je podneskom predanim pošti 23. ožujka 2021., koji je zaprimljen u Vrhovnom sudu RH 24. ožujka 2021., iznijela očitovanje na Zahtjev Državnog odvjetništva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s pojašnjenjem navoda zbog koji je je prethodno DORH-i podnijela prijedlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Visokog Upravnog suda RH.

 

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.

 

6. Vrhovni sud Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 78. st. 6. ZUS-a ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva.

 

7. Upravnom sporu je prethodilo rješenje H. … (dalje: HBOR) broj: 35/2019. od 8. siječnja 2020. kojim je odbijen zahtjev za pristup informacijama H. Š. koji je zatražio dostavu preslike ugovora o kreditu koji se odnose na kredite odobrene korisnicima B. d.o.o. (13.268.252,00 kuna), O. L. Š. (4.743.173,00 kuna), T. d.o.o. (9.864.316,00 kuna), T. d.o.o. (3.810.711,00 kuna), C. S. d.o.o. (18.045.164,00 kuna). P. d.o.o. ( 6.069.859,00 kuna). HBOR je odbio zahtjev za pristup informacijama pozivom na odredbu čl. 23. st. 5. toč, 2, i toč. 5. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, broj: 25/13. i 85/15.- dalje ZPPI).

 

8. Povjerenik za informiranje je rješenjem klasa: UP/II-008-07/20-01/111, urbroj: 401-01/05-20-2 od 17. veljače 2020. poništio rješenje HBOR. Točkom 2. izreke djelomično se odobreno H. Š. pravo na pristup preslici slijedećim informacijama i to za: Ugovor o kreditu broj: KO-20/17 (korisnik kredita B. d.o.o.), na način da se na prvoj stranici Ugovora prekriju adrese i OIB-i fizičkih osoba, jamaca plataca, kao i točka 3. „Instrumenti osiguranja“ , te se u tom dijelu zahtjev odbija, - Ugovor o kreditu broj: … (korisnik kredita O. L. Š. d.o.o.), na način da se na prvoj stranici Ugovora prekrije adresa i OIB fizičke osobe, sudužnika , kao i točka 3. „Instrumenti osiguranja“ , te se u tom dijelu zahtjev odbija, - Ugovor o kreditu (Dodatak I.) broj: IZ-05/2016 (korisnik kredita T. d.o.o.). na način da se na prvoj stranici Ugovora prekriju adrese i OIB-i fizičkih osoba, jamaca plataca, kao i točka 3. „Instrumenti osiguranja“ , te se u tom dijelu zahtjev odbija, - Ugovor o kreditu broj: … (korisnik kredita C. S. d.o.o.), na način da se na Ugovoru prekrije točka 3. „Instrumenti osiguranja“, te se u tom dijelu zahtjev odbija, - Ugovor o kreditu broj: EUPS-61/17 (korisnik kredita P. d.o.o.). na način da se na prvoj stranici Ugovora prekriju adrese i OIB-i fizičkih osoba, jamaca plataca, kao i točka 3. „Instrumenti osiguranja“ , te se u tom dijelu zahtjev odbija. Točkom 3. izreke nalaže se H. … da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove pravomoćnosti.

 

9. Presuda je donesena po tužbi HBOR u kojoj se tužitelj pozvao na odredbu čl. 23. st. 1. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (Narodne novine, broj: 138/06. i 25/13.-dalje: Zakon o HBOR-u) u kojem se izričito i jasno određuje, ako tim zakonom nije drukčije određeno, da se na ustroj i poslovanje HBOR-a primjenjuju i odredbe Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj: 159/13 ,19/15, 102/15, 15/18, 70/19- dalje ZOKI). Navodi da je sukladno članku 5. stavku 1.točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, broj: 25/13. i 85/15.- dalje ZPPI) HBOR ujedno i tijelo javne vlasti te stoga primjenjuje odredbe ZPPI-a, ali na način koji nije u suprotnosti sa Zakonom o HBORU-u. Tužitelj smatra kako je Povjerenik za informiranje RH trebao uzeti u obzir i odredbe Zakona o transparentnosti tokova javnih sredstava („Narodne novine“ 72/13. i 47/14.) prema kojem čak i u slučaju financiranja poduzetnika javnim sredstvima ti poduzetnici imaju pravo na oznaku zaštite tajnosti traženih podataka, dakle, nema automatizma u dostavljanju tih podataka. Nadalje navodi kako ZPPI, a niti drugi propis primjenjiv u postupku radi dostave informacija, ne definira pojam javnih sredstava, a niti javnog interesa, te očitu pravnu prazninu tuženik pokušava nadomjestiti tumačenjem pojma javnih sredstava, a i javnog interesa, međutim, takvo tumačenje ne može se primijeniti na tužitelja s obzirom na odredbe Zakona o HBOR-u. Smatra da tuženik gubi iz vida činjenicu da je podnositelj zahtjev već dobio informaciju o raspolaganju javnim sredstvima. Međutim, HBOR ne raspolaže javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. ZPPI-a, između ostalog jer uplate iz Državnog proračuna čine samo manji dio njegove imovine, a značajan dio sredstava koje plasira u svom poslovanju zadužuje na komercijalnoj osnovi (ne dobiva ih državnog proračuna) te nije obvezan svoju dobit uplatiti u Državni proračun te stoga smatra da se HBOR-ova sredstva, već i zbog ciljeva HBOR-a i posebnosti poslovanja i zaduživanja na komercijalnoj razini ne mogu se smatrati i tumačiti javnim sredstvima u smislu navedenog članka ZPPI-a te je očito da bi otkrivanje zaštićenih podataka o takvim aranžmanima moglo negativno utjecati i na daljnje kreditne aranžmane s vjerovnicima HBOR-a. Smatra da je tuženik propustio primijeniti članak 156. ZOKI-a na cijeli tekst predmetnih ugovora s obzirom da podaci navedeni u ugovorima predstavljaju bankovnu, odnosno poslovnu tajnu.

 

9.1. Također je u tužbi navedeno da su u ovom konkretnom slučaju ispunjeni svi elementi zlouporabe prava iz članka 23. stavka 5 .točke 5. ZPPI-a jer je u razdoblju od 23. siječnja 2017. do 12. veljače 2019., podnositelj podnio ukupno 56. zahtjeva. Tužitelj ukazuje i na primjenu Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016., o zaštiti pojedinaca u vezi obrade osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), koja se primjenjuje od 25.svibnja 2018., i po kojoj bi za zakonitost obrade osobnih podataka trebala postojati makar jedna osnova iz članka 6. navedene Uredbe, a koja osnova u konkretnom slučaju ne postoji. Navodi da tuženik nije primijenio ni Konvenciju o zaštiti osoba glede automatske obrade osobnih podataka i Dodatnog protokola uz Konvenciju 108 u vezi nadzornih tijela i međunarodne razmjene podataka. Tužitelj pojašnjava i poslovanje Europske investicijske banke određeno Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Politikama transparentnosti, a koja ne čini dostupnim ugovorne podatke vezane uz bankovno poslovanje, odnosno ne otkriva podatke koji su bankovna tajna. Predlaže ovom Sudu da preispita svoj stav u odnosu na tumačenje pojma javnih sredstava i javnog interesa, očitu zlouporabu prava te da iz naprijed navedenih razloga usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika. Tužitelj smatra da ZPPI nije usklađen s Uredbom broj 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta i Komisije pa predlaže ovom Suda da prekine ovaj spor i zatraži od suda Europske unije tumačenje je li odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama usklađena s pravom EU.

 

10. Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbio je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Povjerenika za informiranje. Pritom se pozvao na odredbu čl. 16. st. 3. ZPPI-a i istakao (u obrazloženju svoje odluke) da je tuženik pravilno postupio kada je poništio navedeno rješenje tužitelja i odobrio zainteresiranoj osobi pravo na pristup prijepornim informacijama.

 

10.1. U obrazloženju je navedeno kako nije sporno da tužitelj raspolaže javnim sredstvima jer to proizlazi iz odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o HBOR-u prema kojoj temeljni kapital HBOR-a uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna, a sukladno odredbi članka 8. stavka 2. ZOHBOR, Republika Hrvatska jamči za obveze HBOR-a bezuvjetno, neopozivo i na prvi poziv te bez izdavanja posebne jamstvene isprave. Stoga, u konkretnom slučaju, dolazi do primjene odredbe članka 16. stavka 3. ZPPI-a, prema kojoj su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Nadalje, Sud se pozvao na presudu Visokog upravnog suda RH poslovni broj UsII-169/19-5 od 10.travnja 2019., zauzeo stajalište kako i informacije o krajnjim korisnicima kredita trebaju biti dostupne jer tužitelj raspolaže javnim sredstvima.

 

10.2. U konkretnom slučaju zatraženi su ugovori koji se mogu podvesti pod odredbu članka 16. stavka 3. ZPPI-a jer se odnose na raspolaganje javnim sredstvima i na način upravljanja javnim novcem. Stoga su i dostupni javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i za njih ne postoji mogućnost uskrate zbog postojanja bankovne tajne. Međutim, u odnosu na dio zatraženih informacija koje se odnose na instrument osiguranja i osobne podatke (pobliže označeno točkom 2. izreke rješenja) prevladava potreba zaštite prava na ograničenje tih podataka.

 

10.3. Nadalje, obrazloženje se temelji na shvaćanju da se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, jer je tuženik je prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja imao na umu mjerodavne odredbe ZPPI-a, stajališta Visokog upravnog suda RG , kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu raspolaganja javnim sredstvima, uz napomenu da se u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne može razmatati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama. Pri tome je istaknuto da se u ovom predmetu ne radi o bitno drukčijim činjeničnim, odnosno pravnim okolnostima u odnosu na predmet u kojem je Sudu EU podnesen zahtjev, pa je tužbeni zahtjev odbijen po čl. 57. stavka 1. ZUS-a.

 

11. Državno odvjetništvo RH u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je osporilo pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda prema kojemu se u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne može razmatati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama, te je navedeno:

 

- u donošenju presude povrijeđene su odredbe čl. 60. st. 4. ZUS i čl. 25. st. 5. toč. 5. ZPPI,

 

- pravo na pristup informacijama nije apsolutno i bez ograničenja, a neka ograničenja su propisana i u ZPPI radi zaštite legitimnih interesa građana, zaštite od obijesnih i uznemirujućih zahtjeva, zaštite prava tijela javne vlasti na normalno funkcioniranje, vodeći računa o svrsi samog instituta prava na pristup informacijama;

 

- da je Konvencijom Vijeća Europe o pristupu informacijama (br. 205. od 18. lipnja 2009., koja još nije stupila na snagu), a koja je u odnosu na RH stupila na snagu 25. lipnja 2007., određeno u kojim slučajevima može biti odbijen zahtjev za pristup informacijama;

 

- da je HBOR u prvostupanjskom rješenju utvrdio učestalo traženje informacija od strane H. Š., da tužiteljevo korištenje instituta prava na pristup informacijama kolidira s javnim interesom zbog kojeg postoji navedeni institut i predstavlja obezvrjeđivanje cilja i svrhe;

 

- da je Visoki upravni sud RH u sličnim predmetima u kojima je bila riječ o informaciji o raspolaganju javnim sredstvima od strane Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju K. T. koja također raspolaže javnim sredstvima, utvrdio postojanje zloupotrebe instituta prava na pristup informacijama (Usll-225/2019 i Usll-91/2019), dok je u slučajevima HBOR zauzeto suprotno shvaćanje. Stoga drži da je potrebno usuglasiti sudsku praksu radi pravne sigurnosti.

 

12. Nije osnovan navod u zahtjevu o tome da su u donošenju presude povrijeđene odredbe čl. 60. st. 4. ZUS i čl. 25. st. 5. toč. 5. ZPPI.

 

13. Odredbe na koje se odnosi zahtjev glase:

-čl. 60. st. 4. Zakona o upravnim sporovima: U obrazloženju sud izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.

 

-čl. 25. st. 5. ZPPI: Tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev … 5) ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

 

13.1. Suprotno tvrdnji u zahtjevu pobijana presuda ima propisani sadržaj u skladu s odredbom čl. 60. st. 4. ZUS. Odlučne činjenice su u bitnome među strankama nesporne, a u obrazloženju presude su navedene odredbe materijalnog prava koje su primijenjene u rješenju spora. Sud se izjasnio i u odnosu na primjenu odredbe čl. 25. st. 5. ZPPI obrazloživši shvaćanje na utvrđenju da su zatraženi ugovori takve naravi da se mogu podvesti pod odredbu članka 16. stavka 3. ZPPI-a jer se odnose na raspolaganje javnim sredstvima i na način upravljanja javnim novcem. Stoga sud drži da moraju biti dostupni javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i za njih ne postoji mogućnost uskrate zbog postojanja bankovne tajne, osim u odnosu na dio zatraženih informacija koje se odnose na instrument osiguranja i osobne podatke gdje prevladava potreba zaštite prava na ograničenje tih podataka. Izneseno je i pravno shvaćanje da se u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne može razmatati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama.

 

13.2. Dakle u ovom slučaju nije riječ o tome da se sud nije izjasnio o odlučnim činjenicama i primjeni materijalnog prava, nego o navodno pogrešnom pravnom shvaćanju u odnosu na sporno pitanje zloupotrebe prava podnošenjem više zahtjeva.

 

14. U odnosu na ograničenje na pristup informacijama po odredbi čl. 25. st, 2. ZPPI izjasnio se Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj U-zpz-22/2021-7 od 8. listopada 2021. koje glasi:

 

12. Osporavajući pravilnost pobijane presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustraje u shvaćanju da zahtjev novinara H. Š. sagledan u ukupnosti njegovih zahtjeva i traženja za pristup informacijama kod raznih tijela javne vlasti ima obilježje zlouporabe prava i kao takav da je nedopušten jer se njime nepotrebno opterećuje rad tijela javne vlasti i umanjuje njihova učinkovitost.

 

13. Broj zahtjeva koje je novinar H. Š. uputio tijelima javne vlasti, uključujući i tužitelja, u razdoblju na koje ukazuje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svrhu pribavljanja informacija putem instituta prava na pristup informacija je doista znatan i kao takav može pobuditi sumnju u dobronamjernost takvog postupanja, a time i njihovu osnovanost, sve polazeći od odredbe čl. 23. st. 5. toč. 5. ZPPI.

 

14. Tom odredbom propisano je da će tijela javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako podnositelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovjetnih informacija ili zahtjeva kojima se traži veliki broj informacija, dolazi do opterećenja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

 

15. Polazeći od citirane odredbe, ovaj sud smatra da je pitanje osnovanosti zahtjeva za pristup informacijama potrebno sagledati u okolnostima svakog konkretnog slučaja, imajući u vidu na što, odnosno na koga i zbog čega je zahtjev upravljen. Kada je u pitanju podatak o krajnjim korisnicima kredita odobrenog od strane H. … i na koji način se raspolagalo takvim javnim sredstvima, onda je izvjesno da postoji interes javnosti za trošenje javnih sredstava za dodjelu takvih kredita, a time postoji i opravdanost zahtjeva H. Š. kao novinara za dostavljanje mu traženih informacija, a bez da se to ocjenjuje kao zlouporaba prava.“ (isto shvaćanje Vrhovni sud RH i u presudi broj U-zpz-30/21 od 18. siječnja 2022.).

 

16. Nastavno na navedeno pravno shvaćanje treba imati na umu da se pitanje zloupotrebe prava, pa i prava na pristup informacijama, mora cijeniti s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, jer ne postoji jedan jedinstveni kriterij zloupotrebe prava. Pod pojmom zloupotrebe prava se općenito podrazumijeva vršenje prava protivno cilju zbog kojega je neko pravo (ili pravni institut) koje je na zakonu ustanovljeno ili priznato, dakle institucionalna zloupotreba prava (npr. čl. 6. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21). Primjena pravila koja se odnose na zloupotrebu subjektivnih prava se proteže i na zaobilaženje (izigravanje) zakona, odnosno takvu nedopuštenu i zloupotrebljavajuću primjenu zakona, pri kojoj se zakon primjenjuje onako kao glasi, ali protivno moralu i savjesnosti, Ili s jedinim ciljem da se drugome našteti. Kad netko svoje pravo ostvaruje na temelju izričite odredbe nekog zakona, predmnijeva se da nije riječ o zloupotrebi zakona, odnosno da se pravo izvršava na principima savjesnosti i poštenja. Onaj tko tvrdi suprotno mora to i dokazati.

 

17.1. Za ocjenu o tome postoji li u ovom slučaju zloupotreba prava na pristup informacijama mjerodavna je odredbi čl. 25. st. 5. toč. 5. ZPPI prema kojoj će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev … 5) ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

 

17.2. Očitom zloupotrebom će se dakle smatrati situacija kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti a bez odgovarajuće svrhe.

 

17.3. U ovom slučaju u zahtjevu nije navedeno da bi podnositelj zahtjeva višekratno tražio dostavu istih ili sličnih informacija, a nisu izneseni niti konkretni podaci iz kojih bi se dalo zaključiti da zbog traženja velikog broja informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. U zahtjevu za pristup informacijama su traženi samo ugovori koje HBOR ima u svojoj evidenciji (pa i elektroničkoj) pa nije logično da bi predaja nekoliko ugovora mogla dovesti do opterećenja službi HBOR. U zahtjevu nisu izneseni ni podaci o tome da bi H. Š. koristio institut prava na pristup informacijama suprotno cilju i svrsi tog instituta, radi postizanja drugog cilja, niti da bi tražio veliki broj informacija uzastopnim zahtjevima tek s namjerom nanošenja štete HBOR-u. Iz samog zahtjeva DORH-a se vidi da je riječ o novinaru, pa je za pretpostaviti da se u tom svojstvu višekratno pojavljuje sa zahtjevom na pristup informacijama radi obavještavanja javnosti.

 

18. U odnosu na pozivanje u zahtjevu na Konvenciju Vijeća Europe o pristupu informacijama (br. 205. od 18. lipnja 2009., koja još nije stupila na snagu), a koja je u odnosu na RH stupila na snagu 25. lipnja 2007., kojom je određeno u kojim slučajevima može biti odbijen zahtjev za pristup informacijama, u ovom slučaju u Zahtjevu za zaštitu zakonitosti nije konkretizirano na koji način bi traženje informacija činilo zloupotrebu prava na informaciju u smislu da je protivno toj Konvenciji.

19. Nadalje , okolnost što je Visoki upravni sud RH u sličnim predmetima, u kojima je bila riječ o informaciji glede raspolaganja javnim sredstvima od strane Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju K. T. koja također raspolaže javnim sredstvima, utvrdio postojanje zloupotrebe instituta prava na pristup informacijama (Usll-225/2019 i Usll-91/2019), dok je u slučajevima HBOR zauzeto suprotno shvaćanje, nije odlučna za rješenje ovog spora. Pitanje zloupotrebe utvrđuje se u svakom konkretnom slučaju. Glede davanja kredita od strane HBOR u identičnim situacijama je Vrhovni sud RH već zauzeo shvaćanje. (U-zpz-22/2021-7 od 8. listopada 2021., U-zpz-30/21 od 18. siječnja 2022), a pobijana presuda se ne temelji na suprotnom pravnom shvaćanju.

 

20. S obzirom na naprijed navedeno, valjalo je odbiti zahtjev za izvanrednim preispitivanjem zakonitosti pravomoćne presude i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 24. svibnja 2022.