- 1 -              Poslovni broj: Usž-4107/18-3

 

Poslovni broj: Usž-4107/18-3

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Slavice Marić-Okičić, predsjednice vijeća, Biserke Kalauz i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Josipa Petkovića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M.P. iz B., R. S., kojeg zastupa opunomoćenik E. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa službena osoba Ž.M., radi prava na starosnu mirovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-10/18-7 od 26. lipnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj:  UsImio-10/18-7 od 26. lipnja 2018.

 

Obrazloženje

 

Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj:  UsImio-10/18-7 od 26. lipnja 2018. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: 140-02/17-03/03154334336, urbroj: 341-99-06/2-17-5474 od 12. prosinca 2017, a rješenjem toga suda, poslovni broj:  UsImio-10/18-7 od 26. lipnja 2018., odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Š., klasa: 140-02/14-03/03154334336, urbroj: 341-99-06/2-14-9036 od 26. kolovoza 2014.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je počevši od 25. ožujka 2012. priznato pravo na starosnu mirovinu u svoti od 2.451,71 kune mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu.

Tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). U žalbi ponavlja navode iz tužbe i, u bitnome, navodi da nisu istiniti navodi tuženika da za njega ne postoje podaci o plaći za određene godine, kao i da je  mirovine trebalo utvrditi na temelju plaće njegovog kolege I. S., koji je obavljao iste poslove kao i on. Smatra da je prvostupanjski sud bio dužan provesti predložene dokaze i sam utvrditi visinu mirovine, kao i da je zbog odstupanja prvostupanjskog suda od shvaćanja izraženih u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-4080/10-9 od 30. listopada 2013. i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-947/2007 od 23. prosinca 2010., stavljen u nejednak i diskriminatoran položaj u odnosu na druge osiguranike. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tuženik se protivi razlozima žalbe. Ostaje pri razlozima iz obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da prema evidenciji koju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obvezno vodi o osiguranicima nije utvrđeno za tužitelja postojanje podataka o ostvarenim plaćama za godine 1979., 1981., 1982., 1986., 1987., 1988., 1989. i 1990., odnosno da je Zavod preuzeo, registrirao i ažurirao sve podatke o plaći tužitelja koje su dostavljene Zavodu. Ističe da ni u postupku prikupljanja podataka od bivšeg poslodavaca tužitelja, Područne službe u Š. te Državnog arhiva u Z. nisu prikupljeni podaci o plaći tužitelja za navedeno razdoblje. Navodi da nema zakonske osnove da se plaća tužitelja utvrdi u skladu s plaćom radnika I. S., jer bi time tomu radniku bilo oduzeto pravo na zaštitu i tajnost njegovih podataka koju mu je Zavod dužan osigurati i provoditi u skladu s važećim zakonskim propisima. Poziva se na propise koji reguliraju tajnost podataka te Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podatka koja se izravno primjenjuje od 25. svibnja 2018. i Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, 42/18.). Tvrdi da su prava iz mirovinskog osiguranja osobna materijalna prava te se visina mirovine za svakog pojedinog osiguranika ne može proizvoljno uspoređivati s drugim osiguranicima jer su za svakog osiguranika podaci o primanjima drugačiji što ovisi o vrsti poslova koje je obavljao, o određenoj satnici, o visini plaće, o dodacima na plaću, o navršenom mirovinskom stažu, o starosnoj dobi, o plaćenim doprinosima i osnovicama osiguranja za mirovinsko osiguranje, o bolovanjima, ostvarenim prekovremenim satima i drugom. Stoga smatra da je obračun visine starosne mirovine pravilno izvršen, na temelju odredbi  Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/07., 35/08., 40/10. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/10., 130/10. – pročišćeni tekst, 61/11., 114/11., 76/12. i 133/13., dalje: ZoMO/98), odnosno da su tužitelju utvrđeni najpovoljniji vrijednosni bodovi ostvareni u razdoblju od 1974. do 1991. godine. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

              Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir  činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, a tužitelj te razloge žalbenim navodima nije dovela u sumnju. 

Materijalno pravo, mjerodavne odredbe članaka 75. do 77. i 184. ZoMO/98, pravilno su primijenjene.

Tužitelj svojim paušalnim prigovorima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako su utvrđene u upravnom postupku, niti je priložio dokaze o ostvarenim plaćama za sporno razdoblje.

Stoga, u situaciji kad za tužitelja ne postoje podaci o plaćama za određene godine, a niti isti postoje kod drugih nadležnih tijela, pravilno je u postupku obračuna mirovine, prema člancima 75. do 77. i 184. ZoMO/98, tužitelju utvrđen najpovoljniji vrijednosni bod 1,6139 ostvaren u razdoblju od 1974. do 1991. godine.

ZoMO/98 nije uredio mogućnost da se plaće utvrde na temelju podataka o plaći usporednog radnika. To bi bilo i protivno propisima koji reguliraju tajnost podataka  i Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podatka koja se izravno primjenjuje od 25. svibnja 2018. te odredbama Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, kao i drugim propisima koji uređuju pitanje tajnosti podataka. Situacija kao što je u tužitelja (nepostojanje podataka o plaći za određena razdoblja osiguranja) uređena je odredbama članka 75. ZoMO/98. U takvom slučaju, najpovoljniji vrijednosni bod utvrđuje se na temelju plaća osiguranika ostvarenih u razdobljima za koje postoje podaci ili ako takvih podataka nema, vrijednosni bod se utvrđuje tako da se za svaku godinu mirovinskog staža uzme jedan vrijednosni bod. S obzirom na takvo zakonsko uređenje utvrđivanja vrijednosnog boda, nema osnove da se vrijednosni bod za određena razdoblja za koja  ne postoje podaci o plaći osiguranika utvrdi na temelju plaće usporednog radnika.

Uz tako utvrđeno činjenično stanje, te navedene odredbe ZoMO/98, nije ni prema mišljenju ovoga suda bilo osnove da se tužbenom zahtjevu udovolji.

Određivanjem vrijednosnog boda sukladno odredbi članka 75. ZoMO/98. tužitelj nije diskriminiran jer se vrijednosni bod tako određuje za sve osiguranike za koje ne postoje podaci o njihovim plaćama.

S obzirom na navedeno, pobijana presuda je pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

Kada se o troškovima spora odlučuje zajedno s odlukom o glavnoj stvari, nema osnove da se uz presudu donosi i rješenje. Posebno rješenje o troškovima sud donosi samo kada odlučuje o troškovima upravnog spora (bez odluke o glavnoj stvari).

Slijedom izloženog, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 29. svibnja 2019.

 

Predsjednica vijeća

Slavica Marić-Okičić,v.r.