Poslovni broj: 22 Kž-524/17-4

 

 

 

Poslovni broj: 22 Kž-524/17-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od  sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Nade Marincil i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Patricije Rožmarić, u kaznenom predmetu protiv optuženika O. K., radi kaznenog djela iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj : 111/93, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09-dalje: ZTD), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj 10 K-191/16 od 21. rujna 2017., u sjednici održanoj 10. listopada 2018.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika O. K. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru broj 10 K-191/16 od 21. rujna 2017.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru proglašen je krivim optuženik O. K. zbog kaznenog djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz čl. 626. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima, te je na temelju čl. 626. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima uz primjenu čl. 44. st. 1. i 2., čl. 41. i čl. 47. st. 1. i st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1. i st. 3. KZ/11 primijenjena je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini kazneno djelo.

 

Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženik je dužan platiti na ime paušalnog iznosa 500,00 kuna.

 

Protiv navedene presude žali se optuženik po branitelju M. D. zbog bitne povrede odredaba ZKP-a iz čl. 468. st. 1. toč. 9. i 11. ZKP-a i čl. 468. st. 3. ZKP-a i povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP-a s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-553/17 od 12. prosinca 2017. kojim se nije očitovalo o žalbi.

 

Žalba optuženika O. K. nije osnovana.

 

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. i 11. i st. 3. ZKP/08. Povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 9. i st. 3. ZKP-a žalitelj vidi u tome da je optužba prekoračena time da je prvostupanjski sud u zakonski opis pobijane presude dodao čl. 431. ZTD-a iako državno odvjetništvo nije izmijenilo optužnicu, a da s obzirom na izmijenjenu optužnicu od strane prvostupanjskog suda optuženik nije bio u mogućnosti očitovati se o izmijenjenoj optužnici suglasno čl. 441. st. 6. ZKP-a. Suprotno ovakvim žalbenim navodima ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude nije prekoračio optužbu niti je povrijeđeno pravo obrane okrivljenika. Sukladno čl. 449. st. 1. i 2. ZKP/08 presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici pri čemu sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret. Imajući u vidu činjenični opis i pravnu oznaku kaznenog djela iz optužnice državnog odvjetništva i činjenični opis i pravnu oznaku kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim pobijanom presudom vidljivo je da su isti potpuno istovjetni, da u tom dijelu prvostupanjski sud nije ništa dodavao ili mijenjao već je u pravni opis kaznenog djela u pobijanoj presudi dodao čl. 431. Zakona o trgovačkim društvima, međutim s obzirom na istovjetan činjenični opis i pravnu oznaku djela time optužba nije prekoračena jer optuženik nije proglašen za drugo ili drugačije kazneno djelo sa većom kriminalnom količinom u odnosu na ono za koje je optužen, a shodno tome optuženiku nije povrijeđeno niti pravo obrane.

 

Neosnovano žalitelj ističe i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 tvrdnjom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da je izreka proturječna razlozima jer da prvostupanjski sud nije niti u izreci niti u obrazloženju presude označio blanketni propis na koji se poziva dispozicija kaznenog djela iz čl. 626. st. 1. toč. 2. ZTD-a te da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je prijedlog za pokretanje stečajnog postupka okrivljenik trebao staviti u roku od tri tjedna od nastupanja nesposobnosti za plaćanje (15. svibnja 2010.), što znači najkasnije 6. lipnja 2010.  a u izreci presude da je pogrešno utvrdio da je rok za podnošenje prijedloga za pokretanje stečajnog postupka istekao danom 6. srpnja 2010. koji datum predstavlja počinjenje kaznenog djela. Suprotno ovakvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je obrazložio da su se sukladno čl. 4. st. 4. Stečajnog zakona na strani T. društva K. d.o.o. N. stekli zakonski uvjeti za pokretanje stečajnog postupka, te iz koje zakonske odredbe ZTD-a (čl. 431.c) od 1. svibnja 2010. proizlazi obveza člana uprave društva s ograničenom odgovornošću da u slučaju nesposobnosti za plaćanje pokrene stečajni postupak te ukoliko tako ne postupi da čini kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. ZTD-a. Također suprotno žalbenim navodima time što je u činjeničnom opisu djela kao datum počinjenja kaznenog djela naznačen 6. srpnja 2010. a ne 6. lipnja 2010. nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalba jer je nedvojbeno da je i na dan 6. srpnja 2010. postojala obveza optuženika kao direktora d.o.o. K. da pokrene stečajni postupak što isti nije učinio.

 

Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je prvostupanjski sud na njegovu štetu počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP-a time da djelo za koje se on optužuje po zakonu nije kazneno djelo jer ne sadrži upućujuću normu kojom se dopunjuje blanketna dispozicija kaznenog djela  te da je uz to, neovisno o tome što je Zakonom o izmjenama i dopunama ZTD-a koji je stupio na snagu 1. svibnja 2010. dodan čl. 431.c kojim je ponovo uvedena obveza članova uprave društva s ograničenom odgovornošću tražiti otvaranje stečaja u slučaju nesposobnosti za plaćanje, kaznena odgovornost za navedeno nepostupanje uvedena tek Zakonom o izmjenama i dopunama ZTD-a (NN 111/12) koji se počeo primjenjivati od 18. listopada 2012. kada je u čl. 626. st. 1. toč. 2. ZTD-a unesena odredba čl. 431.c ZTD-a.

 

Sukladno čl. 455. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u vezi čl. 342. st. 1. toč. 2. ZKP/08 i  čl. 449. st. 1. presuda mora sadržavati opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela, pa tako pored ostalog i okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi, a u ovom predmetu u izreci pobijane presude opisano je da su se stekli uvjeti za pokretanje stečajnog postupka propisani čl. 4. st. 4. Stečajnog zakona i da optuženik stečajni postupak nije pokrenuo, pri čemu za određenje kaznenog djela iz čl. 626. st. 1. i st. 2. ZTD-a nije relevantno što nije navedeno iz koje odredbe Stečajnog zakona takva obveza proizlazi, a u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je obrazložio da je na temelju odredbe čl. 431.c ZTD-a postojala obveza prijavljivanja stečaja člana uprave d.o.o. i da je nepostupanjem po toj odredbi optuženik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 626. st. 1. i st. 2. ZTD-a.

 

Neosnovano u žalbi optuženik ističe da u inkriminirano vrijeme sve do 18. listopada 2012., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZTD-a (NN 111/12), neprijavljivanje stečaja od strane člana uprave društva sa ograničenom odgovornošću nije predstavljalo kazneno djelo. Nasuprot istaknutim žalbenim tvrdnjama ovaj sud nalazi ispravnim i osnovanim zaključak prvostupanjskog suda da optuženik kao direktor „K.“ d.o.o. u inkriminirano vrijeme (6. srpnja 2010.), znajući da su stekli zakonski uvjeti za pokretanje stečajnog postupka takav zahtjev nije podnio i da je na taj način počinio kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. ZTD-a. Naime, obveza člana uprave društva s ograničenom odgovornošću da zatraži otvaranje stečajnog postupka i njegova kaznena odgovornost za taj propust nije postojala od 1. siječnja 2004., od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZTD-a (NN 118 od 24. srpnja 2003.) do 1. svibnja 2010. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZTD-a (NN 137 od 13. studenog 2009.) kojom je dodana odredba čl. 431.c ZTD-a kojom je propisano da se na dužnost uprave u slučaju gubitka, prezaduženja ili nesposobnosti za plaćanje na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 251. ZTD-a, čija primjena do tada nije bila propisana pa nije ni postojala ni obveza člana uprave d.o.o. da zatraži otvaranje stečajnog postupka (čl. 251. st. 2. ZTD-a). Dakle, pogrešno je stajalište žalitelja da je tek stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZTD-a (NN 111/12) dana 18. listopada 2012. propisana kaznena odgovornost člana uprave d.o.o. ukoliko ne zatraži otvaranje stečajnog postupka jer je kaznena odgovornost člana uprave takvog društva bila propisana Zakonom o izmjenama i dopunama ZTD-a (NN 137/09) koji je stupio na snagu 1. svibnja 2010. te se proteže i na vrijeme počinjenja kaznenog djela (6. srpnja 2010.).

 

Kako sukladno čl. 478. ZKP/08 žalba zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni ovaj sud i u tom dijelu ispitao je pobijanu presudu te nalazi da izrečena uvjetna osuda kao mjera upozorenja i prijetnja kaznom nije prestroga, da je primjerena težini počinjenog kaznenog djela i osobnosti počinitelja budući da je kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci tek nešto viša od zakonskog minimuma, a isto tako rok kušnje od 1 (jedne) godine nije predug te će ovakvom sankcijom prema ocjeni ovoga suda biti ostvarena sveukupna čl. 41. KZ/11 propisana svrha kažnjavanja.

 

Zbog svega naprijed navedenoga žalba optuženog O. K. nije osnovana, a kako ovaj sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nije utvrdio niti postojanje povreda iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, žalbu je sukladno čl. 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Varaždinu 10. listopada 2018.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Upraviteljica sudske pisarnice

Mirjana Badanjak