Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Povezani zakoni

Zakon o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja

pročišćeni tekst zakona

NN 111/12, 28/13

na snazi bio do 02.10.2015.

Uživajte...

 

FINTECH: Kriptovalute, blockchain, disruptori i cyberkriminalci – tehnologija koja upravlja novcem danas i sutra. Postaju li bankari suvišni? Hoće li AI odobravati kredite? Može li „open banking“ uopće postojati? Koja je budućnost kreditnih i debitnih kartica? Što je novo u svijetu insurtecha?

Saznajte na konferenciji F2 - Future of Fintech!

 

 

I. OPĆE ODREDBE

Predmet i svrha Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje poticanje investicija i poticanje unapređenja investicijskog okruženja u Republici Hrvatskoj, te druga pitanja s tim u vezi.

Članak 2.

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

– pravila o regionalnim potporama koja su sadržana u:

a) Smjernicama o nacionalnim regionalnim potporama (Službeni list Europske unije, serija C, broj (nadalje SL C) 74, 10. ožujka 1998., str. 9. – 31.; SL C 258, 9. rujna 2000., str. 5.),

b) Smjernici o nacionalnim regionalnim potporama (SL C 54, 4. ožujka 2006., str. 13.− 45.),

c) Priopćenju Komisije – Višesektorskom okviru o regionalnoj potpori za velike investicijske projekte (SL C 70, 19. ožujka 2002., str. 8. – 20.; SL C 263, 1. studenoga 2003., str. 3. – 4.),

Članak 3.

(1) Poduzetništvo u smislu ovoga Zakona predstavljaju subjekti – poduzetnici razvrstani sukladno odredbama članaka 2. i 3. Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva (»Narodne novine«, br. 29/02., 63/07. i 53/12.).

(2) Poduzetništvo u smislu ovoga Zakona predstavljaju i subjekti – veliki poduzetnici. Pod kategorijom veliki poduzetnik, u smislu ovoga Zakona, podrazumijeva se poduzetnik čiji su: broj radnika, promet/poslovni prihod i ukupna aktiva, viši od mjerila utvrđenih u članku 2. Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva (»Narodne novine«, br. 29/02., 63/07. i 53/12.).

Članak 4.

(1) Cilj, odnosno svrha poticanja investicija i poticanja unapređenja investicijskog okruženja je: poticanje gospodarskog rasta i ostvarenje gospodarske politike Republike Hrvatske, njezinog uključivanja u tokove međunarodne razmjene i jačanje investicijske i konkurentske sposobnosti hrvatskoga poduzetništva.

(2) Na razini gospodarskih subjekata cilj i svrha poticanja investicija i poticanja unapređenja investicijskog okruženja je izgradnja međunarodno konkurentnog, transparentnog i atraktivnog sustava poticajnih mjera za investicije pravnih ili fizičkih osoba registriranih u Republici Hrvatskoj, obveznika poreza na dobit, koji obavljaju gospodarsku djelatnost u Republici Hrvatskoj.

Članak 5.

(1) Poticanje investicija i poticanje unapređenja investicijskog okruženja u Republici Hrvatskoj u smislu ovoga Zakona predstavlja sustav poticajnih mjera za investiranje i poticajnih mjera za pravodobno ostvarenje potrebnih investicijskih aktivnosti. Određuje se način i rokovi ispunjenja svih potrebnih investicijskih aktivnosti, a u cilju uspješnog i vremenski određenog ostvarenja predmetnog investicijskog projekta na teritoriju Republike Hrvatske.

(2) Poticajne mjere uređene ovim Zakonom odnose se na projekte investiranja i jačanja konkurentske sposobnosti u:

– proizvodno-prerađivačkim aktivnostima,

– razvojno-inovacijskim aktivnostima,

– aktivnostima poslovne podrške,

– aktivnostima usluga visoke dodane vrijednosti.

(3) Poticajne mjere uređene ovim Zakonom odnose se na projekte iz stavka 2. ovoga članka, kojima se osigurava ekološki sigurna poduzetnička aktivnost i jedan ili više od sljedećih ciljeva:

– unos nove opreme i suvremenih tehnologija,

– veća zaposlenost i izobrazba zaposlenika,

– razvoj proizvoda i usluga više dodane vrijednosti,

– povećanje poduzetničke konkurentnosti,

– ravnomjerni regionalni razvoj Republike Hrvatske.

Temeljni pojmovi

Članak 6.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1. Investicija, početna investicija, odnosno investicijski projekt: ulaganje u dugotrajnu imovinu unesenu u vlasništvo nositelja poticajnih mjera, u minimalnom iznosu protuvrijednosti kuna od 150.000 eura, odnosno u minimalnom iznosu protuvrijednosti kuna od 50.000 eura za mikropoduzetnike, a odnosi se na osnivanje novog poduzetnika, proširenje postojećeg poduzetnika, ili pokretanje aktivnosti koja obilježava temeljitu promjenu u proizvodu ili proizvodnom procesu postojećeg poduzetnika (kroz racionalizaciju, diverzifikaciju ili modernizaciju), uz uvjet otvaranja najmanje pet novih radnih mjesta povezanih s investicijom, odnosno tri za mikropoduzetnike, ako Zakon taj uvjet izričito ne isključi.

Zamjenska investicija je isključena iz ove definicije osim ako se radi o modernizaciji ili poboljšanju poslovnog procesa, te se ne uračunava u iznos početne investicije. Regionalne državne potpore, u skladu s ovim Zakonom, ne mogu se dodijeliti poduzetnicima u teškoćama, kao ni poduzetnicima u industriji čelika, brodogradnje (izgradnja pomorskih trgovačkih plovila na vlastiti pogon – najmanje 100 bruto registriranih tona) i industriji sintetičkih vlakana i sektoru prometa.

2. Dugotrajna imovina: materijalna i nematerijalna imovina unesena u vlasništvo nositelja poticajnih mjera, iskazana u bilanci nositelja poticajnih mjera.

3. Nositelj poticajnih mjera: Poduzetnik – fizička osoba (obrtnik) koja je obveznik poreza na dobit ili trgovačko društvo, registrirani na teritoriju Republike Hrvatske, koji koriste poticajne mjere, odnosno kojima se odobravaju potpore za početne investicije.

4. Potpora za početnu investiciju: ukupno dodijeljene poticajne mjere koje se izračunavaju kao postotak vrijednosti investicije. Ta se vrijednost utvrđuje na temelju opravdanih troškova investicije.

Sukladno odredbama pravila o regionalnim državnim potporama, potpora za početnu investiciju može se dodijeliti kao:

A. Izračun potpore na temelju troškova ulaganja – materijalna i nematerijalna imovina,

B. Izračun potpore na temelju troškova plaće.

5. Opravdani troškovi investicije:

A. Vrijednost nekretnina/zgrada i opreme/strojeva (standardna osnovica). U sektoru prometa troškovi kupnje transportne opreme (pokretna imovina) ne mogu biti uključeni u opravdane troškove investicije (standardnu osnovicu). U opravdane troškove investicije neće se uračunavati zemljište, ranije izgrađene zgrade/građevine i ranije korištena oprema/strojevi.

Minimalno razdoblje očuvanja predmetne investicije u regiji u kojoj je realizirana iznosi pet godina za velike poduzetnike, a za male i srednje poduzetnike tri godine, nakon završetka investicije, ali ne kraće od razdoblja korištenja poticajnih mjera iz ovoga Zakona.

B. Opravdani troškovi investicije mogu uključivati određene kategorije nematerijalnih investicija (patenti, licencije, know-how) do graničnog iznosa od 50% standardne osnovice. Nematerijalna imovina koja predstavlja opravdane troškove investicije mora zadovoljavati sljedeće uvjete:

– mora se koristiti isključivo u nositelju poticajnih mjera,

– mora se smatrati imovinom s mogućnošću otpisa (amortizirajuća imovina),

– mora biti kupljena od trećih strana po tržišnim uvjetima, isključujući povezane poduzetnike,

– mora biti uključena u imovinu nositelja poticajnih mjera, odnosno mora biti iskazana u bilanci nositelja poticajnih mjera najmanje pet godina.

C. Opravdani troškovi otvaranja novih radnih mjesta povezanih s investicijom izračunavaju se kao bruto plaća u dvogodišnjem razdoblju.

Nova radna mjesta moraju se otvoriti u roku od tri godine nakon završetka radova. Minimalno razdoblje očuvanja novih radnih mjesta povezanih s investicijom iznosi pet godina za velike poduzetnike, odnosno tri godine za male i srednje poduzetnike.

6. Iznos potpore:

(1) Iznos potpore izračunava se u odnosu na materijalnu i nematerijalnu imovinu projekta početnog ulaganja ili u odnosu na troškove plaće u odnosu na nova radna mjesta koja su otvorena kao izravna posljedica projekta ulaganja.

(2) U svrhu određivanja maksimalnog intenziteta potpore nije dozvoljeno zbrajati ta dva iznosa kao ukupne opravdane troškove, već se uzima u obzir onaj iznos koji je viši.

(3) Minimalno 25% visine opravdanih troškova investicije mora biti osigurano od strane nositelja poticajnih mjera i ne smije sadržavati nikakvu državnu potporu.

7. Bruto ekvivalent potpore (BEP): svi intenziteti potpore moraju se izračunavati kao bruto ekvivalent potpore (BEP) u smislu iznosa krajnje koristi koju ostvaruje nositelj poticajnih mjera od potpore prije odbitka poreza na dobit.

8. Maksimalni intenzitet potpore:

(1) Iznos potpore koji se izračunava kao postotak opravdanih troškova investicije ili opravdanih troškova za otvaranje novih radnih mjesta predstavlja određeni postotni bruto ekvivalent opravdanih troškova investicije za velike poduzetnike, uvećan za 10% bruto ekvivalenta potpore u slučajevima poticanja ulaganja srednjih poduzetnika, odnosno uvećan za 20% bruto ekvivalenta potpore u slučajevima poticanja malih poduzetnika, a sukladno karti regionalnih državnih potpora, te predstavlja gornji prag ukupnih, kumulativnih potpora, odnosno zbroj poticajnih mjera iz ovoga Zakona, uključujući i potpore iz drugih izvora, a sukladno pravilima o regionalnim potporama i karti regionalnih potpora.

(2) Maksimalni intenzitet potpore određen je sukladno pravilima o regionalnim potporama i ne smije prelaziti iznos gornje granice dopuštenog intenziteta utvrđenog kartom regionalnih potpora.

(3) Regionalna potpora namijenjena investicijama s opravdanim troškovima investicije iznad 50 milijuna eura (veliki investicijski projekti) utvrđuju se prema maksimalnom intenzitetu potpore kako slijedi:

– za dio investicije u visini do 50 milijuna, maksimalni intenzitet ukupne potpore iznosi 100% gornje granice potpore utvrđenih kartom regionalnih državnih potpora,

– za dio investicije od 50 do 100 milijuna eura, maksimalni intenzitet ukupne potpore iznosi 50% gornje granice potpore utvrđenih kartom regionalnih državnih potpora,

– za dio investicije iznad 100 milijuna eura, maksimalni intenzitet ukupne potpore iznosi 34% gornje granice potpore utvrđenih kartom regionalnih državnih potpora.

(4) Maksimalni intenziteti državne potpore iz stavka 1. ove točke odnosi se na sve potpore iz članaka 7., 8., 9., 10.,11., 12., 13., 14. i 20. ovoga Zakona.

9. Veliki investicijski projekti:

(1) Veliki investicijski projekti odnose se na investicijske projekte u iznosima višim od protuvrijednosti u kunama od 50 milijuna eura. Za njih je predviđena posebna metodologija izračuna visine državne potpore u skladu s točkom 8. stavkom 4. ovoga članka.

(2) Tijelo nadležno za provedbu sustava državnih potpora mora biti obaviješteno o regionalnim potporama koje se odnose na velike investicijske projekte ako ukupni iznos potpore iz svih izvora prelazi 75% maksimalnog iznosa potpore investicije s prihvatljivim troškovima u iznosu protuvrijednosti u kunama od 100 milijuna eura, i koja se može dobiti, primjenjujući standardne iznose potpore za velike poduzetnike sukladno karti regionalnih potpora na dan kad će potpora biti odobrena, i kada

– korisnik potpore prije ulaganja pokriva više od 25% prodaje predmetnih proizvoda na predmetnom tržištu ili tržištima ili će nakon ulaganja ostvarivati više od 25%, ili

– kapaciteti proizvodnje koji se otvore kao posljedica projekta obuhvaćaju više od 5% tržišta mjereno na osnovu podataka o vidljivoj potrošnji u odnosu na predmetni proizvod, osim ako je prosječna godišnja stopa rasta njegove vidljive potrošnje u posljednjih pet godina iznad prosječne godišnje stope rasta BDP-a Europskog gospodarskog prostora.

Tijelo nadležno za provedbu sustava državnih potpora će odobriti regionalnu potporu namijenjenu ulaganju samo nakon izvršenog detaljnog ispitivanja i kada utvrdi da je potpora potrebna kako bi se osigurao poticajni učinak ulaganja te da koristi koje donosi predmetna mjera potpore nadmašuju učinak narušavanja tržišnog natjecanja i utjecaj na trgovinu.

(3) Kako bi se spriječila umjetna podjela velikih investicijskih projekata na pod-projekte, veliki investicijski projekt mora biti uzet u obzir kao jedan investicijski projekt kada je investicija poduzeta u razdoblju od tri godine od strane istog investitora i sastoji se od dugotrajne imovine na nedjeljivi ekonomski način.

10. Novootvoreno radno mjesto i usavršavanje povezano s ulaganjem: podrazumijeva svako radno mjesto koje je nastalo kao posljedica investicije iz točke 1. ovoga članka te pripadno usavršavanje osobe koja će raditi na tom radnom mjestu sukladno potporama propisanim ovim Zakonom.

11. Pri utvrđivanju opravdanosti bespovratnih novčanih potpora za novootvorena radna mjesta i usavršavanje ovoga Zakona, posebno se uzimaju u obzir sljedeći uvjeti:

– novo radno mjesto, kao i usavršavanje mora biti povezano s provedbom investicijskog projekta, odnosno radno mjesto mora biti otvoreno tijekom razdoblja realizacije investicijskog projekta, i sačuvano pet godina nakon njegova otvaranja za velike poduzetnike, odnosno tri godine za male i srednje poduzetnike,

– bespovratna novčana potpora za nova radna mjesta i usavršavanje povezana s investicijskim projektom odobrava se za nova radna mjesta otvorena u razdoblju od tri godine nakon završetka radova izuzev investicijskih projekata iz članka 8. ovoga Zakona,

– ako nositelj poticajnih mjera ne zadrži nova radna mjesta utvrđena odredbama ovoga Zakona najmanje pet godina od njihovog otvaranja za velike poduzetnike, odnosno tri godine za male i srednje poduzetnike prestaje mu pravo korištenja bespovratnih novčanih potpora za novo radno mjesto, kao i usavršavanje uz obvezu povrata novčanih sredstava ostvarenih korištenjem odobrenih potpora uvećanih za iznos zakonske zatezne kamate,

– investicijski projekt mora voditi prema povećanju broja radnika kod nositelja poticajnih mjera u usporedbi s prosjekom zaposlenih u proteklih dvanaest mjeseci, odnosno od bruto otvorenih radnih mjesta tijekom dvanaestomjesečnog vremenskog razdoblja, treba oduzeti broj izgubljenih radnih mjesta u istom razdoblju.

12. Početak investicije: početak investicije, odnosno početak rada na projektu smatra se: ili početak građevinskih radova ili prva preuzeta obveza u smislu narudžbe opreme, pri čemu su isključene pripremne studije izvedivosti.

13. Kao završetak radova smatra se datum izdavanja rješenja za obavljanje djelatnosti ili datum kada materijalna imovina povezana s investicijskim projektom postane operativna,

14. Nadležno ministarstvo: Ministarstvo poduzetništva i obrta kao nadležno ministarstvo za mikro, male i srednje poduzetnike iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona. Ministarstvo gospodarstva kao nadležno ministarstvo za velike poduzetnike iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona.

 

II. POTICANJE INVESTICIJA

Poticajne mjere

Članak 7.

Poticajne mjere jesu:

1. poticaji za mikropoduzetnike,

2. porezni poticaji,

3. carinski poticaji,

4. poticaji za opravdane troškove novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom,

5. poticaji za opravdane troškove usavršavanja povezanih s investicijskim projektom,

6. poticajne mjere za:

A. razvojno-inovacijske aktivnosti,

B. aktivnosti poslovne podrške i

C. aktivnosti usluga visoke dodane vrijednosti,

7. poticajne mjere za kapitalne troškove investicijskog projekta,

8. poticajne mjere za radno intenzivne investicijske projekte.

 

1. Poticaji za mikropoduzetnike

Članak 8.

(1) Za investicije mikropoduzetnika u visini protuvrijednosti kuna od minimalno 50.000 eura, nositelju poticajnih mjera stopa poreza na dobit umanjuje se za 50% od propisane stope poreza na dobit u razdoblju do pet godina od godine početka investicije uz uvjet otvaranja najmanje tri nova radna mjesta povezana s investicijskim projektom, i to unutar razdoblja od godinu dana nakon početka investicije.

(2) Podnositelju prijave za korištenje poticajnih mjera može se odobriti porezni poticaj i bez otvaranja novih radnih mjesta uz uvjet da provodi modernizaciju tehnološkog procesa postojeće proizvodne linije ili pogona. Podnositelj prijave ima obvezu, tijekom cijelog razdoblja korištenja poticajnih mjera, očuvati jednaki broj radnih mjesta koje je imao u trenutku podnošenja prijave, a ne kraće od tri godine od početka korištenja poticajnih mjera iz ovoga članka.

(3) Ukupan iznos poreznih poticaja koje nositelj poticajnih mjera može iskoristiti tijekom razdoblja korištenja poreznih poticaja, određuje se u apsolutnom iznosu razlike obračuna dužnog iznosa poreza na dobit izračunatog na temelju Zakona o porezu na dobit i iznosa izračunatog na temelju ovoga Zakona, poštujući maksimalni dopušteni iznos ukupnih poticaja navedenih u članku 6. točki 8. ovoga Zakona.

(4) Minimalno razdoblje očuvanja predmetnog investicijskog projekta i broja radnih mjesta iznosi tri godine, ali ne kraće od razdoblja korištenja poticajnih mjera iz ovoga Zakona.

(5) Ako nositelj poticajnih mjera tijekom razdoblja korištenja poticajnih mjera iz ovoga Zakona prestane biti obveznik poreza na dobit, prestaje mu pravo korištenja poreznih povlastica za preostalo razdoblje za koja su odobrena uz obvezu očuvanja radnih mjesta i investicijskog projekta.

(6) Ako nositelj poticajnih mjera smanji broj novih radnih mjesta utvrđenih odredbama ovoga članka, prestaje mu pravo korištenja poreznih povlastica za čitavo razdoblje za koje su odobrena uz obvezu povrata sredstava ostvarenih korištenjem odobrenih povlastica uvećanih za iznos zakonske zatezne kamate.

 

2. Porezni poticaji

Članak 9.

(1) Za investicije u visini protuvrijednosti kuna do 1 milijun eura, nositelju poticajnih mjera, stopa poreza na dobit umanjuje se za 50% od propisane stope poreza na dobit u razdoblju do 10 godina od godine početka investicije uz uvjet otvaranja najmanje pet novih radnih mjesta povezanih s investicijom.

(2) Za investicije u visini protuvrijednosti kuna od 1 do 3 milijuna eura, nositelju poticajnih mjera, stopa poreza na dobit umanjuje se za 75% od propisane stope poreza na dobit u razdoblju do 10 godina od godine početka investicije uz uvjet otvaranja najmanje 10 novih radnih mjesta povezanih s investicijom.

(3) Za investicije u visini protuvrijednosti kuna preko 3 milijuna eura, nositelju poticajnih mjera, stopa poreza na dobit umanjuje se za 100% od propisane stope poreza na dobit u razdoblju do 10 godina od godine početka investicije uz uvjet otvaranja najmanje 15 novih radnih mjesta povezanih s investicijom.

(4) Podnositelju prijave za korištenje poticajnih mjera može se odobriti porezni poticaj i bez otvaranja novih radnih mjesta uz uvjet da provodi modernizaciju tehnološkog procesa postojeće proizvodne linije ili pogona. Podnositelj prijave ima obvezu, tijekom cijelog razdoblja korištenja poticajnih mjera, očuvati jednaki broj radnih mjesta koje je imao u trenutku podnošenja prijave, a ne kraće od tri godine od početka korištenja poticajnih mjera iz ovoga članka.

(5) Ukupan iznos poreznih poticaja koje nositelj poticajnih mjera može iskoristiti tijekom razdoblja korištenja poreznih poticaja, određuje se u apsolutnom iznosu razlike obračuna dužnog iznosa poreza na dobit izračunatog na temelju Zakona o porezu na dobit i iznosa izračunatog na temelju ovoga Zakona, poštujući maksimalni dopušteni iznos ukupnih poticaja navedenih u članku 6. točki 8. ovoga Zakona.

(6) Minimalno razdoblje očuvanja predmetnog investicijskog projekta iznosi pet godina za velike poduzetnike, ili tri godine u slučaju malih i srednjih poduzetnika, ali ne kraće od razdoblja korištenja poticajnih mjera iz ovoga Zakona.

(7) Ako nositelj poticajnih mjera tijekom razdoblja korištenja poticajnih mjera iz ovoga Zakona prestane biti obveznik poreza na dobit, prestaje mu pravo korištenja poreznih povlastica za preostalo razdoblje za koja su odobrena, uz obvezu očuvanja radnih mjesta i investicijskog projekta.

(8) Ako nositelj poticajnih mjera smanji broj novih radnih mjesta utvrđenih odredbama ovoga članka, prestaje mu pravo korištenja poreznih povlastica za čitavo razdoblje za koje su odobrena uz obvezu povrata sredstava ostvarenih korištenjem odobrenih povlastica uvećanih za iznos zakonske zatezne kamate.

 

3. Carinski poticaji

Članak 10.

Pri uvozu investicijske opreme/strojeva koji predstavljaju dio opravdanih troškova investicijskog projekta ne plaća se carina na robu iz poglavlja Carinske tarife 84.- 90. Zakona o carinskoj tarifi.

 

4. Poticaji za opravdane troškove novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom 

Članak 11.

(1) Nositelju poticajnih mjera koji osigura otvaranje novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom u županijama gdje registrirana stopa nezaposlenosti iznosi do 10%, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za proteklu godinu, odobrit će se bespovratna novčana potpora za opravdane troškove otvaranja novih radnih mjesta povezanih s investicijom u visini do 10% opravdanih troškova za otvaranje novog radnog mjesta, a u maksimalnom iznosu protuvrijednosti kuna do 3.000 eura po novootvorenom radnom mjestu.

(2) Nositelju poticajnih mjera koji osigura otvaranje novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom u županijama gdje registrirana stopa nezaposlenosti iznosi od 10% do 20%, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za proteklu godinu, odobrit će se bespovratna novčana potpora za opravdane troškove otvaranja novih radnih mjesta povezanih s investicijom u visini do 20% opravdanih troškova za otvaranje novog radnog mjesta, a u maksimalnom iznosu protuvrijednosti kuna do 6.000 eura po novootvorenom radnom mjestu.

(3) Nositelju poticajnih mjera koji osigura otvaranje novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom u županijama gdje registrirana stopa nezaposlenosti iznosi preko 20%, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za proteklu godinu, odobrit će se bespovratna novčana potpora za opravdane troškove otvaranja novih radnih mjesta povezanih s investicijom u visini do 30% opravdanih troškova za otvaranje novog radnog mjesta, u maksimalnom iznosu protuvrijednosti kuna do 9.000 eura po novootvorenom radnom mjestu.

(4) Ako nositelj poticajnih mjera ne zadrži nova radna mjesta utvrđena odredbama ovoga članka najmanje pet godina od njihovog otvaranja, prestaje mu pravo korištenja bespovratnih novčanih potpora za novo radno mjesto, kao i usavršavanje uz obvezu povrata novčanih sredstava ostvarenih korištenjem odobrenih potpora uvećanih za iznos zakonske zatezne kamate.

(5) Ukupan iznos bespovratnih novčanih potpora iz ovoga članka, poreznih i drugih poticaja koje nositelj poticajnih mjera može iskoristiti tijekom razdoblja korištenja poticajnih mjera, određuje se u apsolutnom iznosu, poštujući maksimalni dopušteni iznos ukupnih poticaja navedenih u članku 6. točki 8. ovoga Zakona.

(6) Visinu iznosa poticaja za opravdane troškove novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom, kao i kriterije za određivanje konkretne visine iznosa poticaja iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka propisuje Vlada Republike Hrvatske uredbom iz članka 17. stavka 7. ovoga Zakona.

 

5. Poticaji za opravdane troškove usavršavanja povezanih s investicijskim projektom

Članak 12.

(1) Nositelju poticajnih mjera odobrit će se bespovratna novčana potpora za usavršavanje radnika na novim radnim mjestima povezanim s investicijskim projektom.

(2) Bespovratna novčana potpora za troškove usavršavanja povezanih s investicijskim projektom dodjeljivat će se sukladno pravilima o državnim potporama za usavršavanje.

(3) Potpora za opravdane troškove usavršavanja povezanih s ulaganjem može biti dodijeljena u obliku:

a. potpore u slučaju općeg usavršavanja: opće usavršavanje namijenjeno je stjecanju općega znanja koje se koristi na sadašnjem, odnosno budućem radnom mjestu kod nositelja poticajnih mjera koji je korisnik državne potpore, prenosivo je kod drugih poduzetnika ili djelatnosti i koje znatno poboljšava mogućnost zapošljavanja radnika.

Usavršavanje se smatra općim usavršavanjem:

– ako je zajednički organizirano od strane više neovisnih različitih poduzetnika ili se radnici različitih poduzetnika mogu koristiti tim usavršavanjem;

– ako je priznato, ovlašteno te certificirano od strane tijela državne uprave ili drugih ovlaštenih tijela i institucija Republike Hrvatske;

b. potpore u slučaju posebnog usavršavanja: posebno usavršavanje namijenjeno je stjecanju teoretskog i praktičnog znanja upotrebljivog na sadašnjem, odnosno budućem radnom mjestu kod nositelja poticajnih mjera koji je korisnik državne potpore, koje je neprenosivo ili ograničeno prenosivo kod drugih poduzetnika ili djelatnosti.

(4) Opravdani troškovi u svrhu usavršavanja jesu:

a. troškovi za instruktora,

b. putni troškovi instruktora i osoba koje se usavršavaju,

c. troškovi otpisa uređaja i opreme u skladu s opsegom njihova korištenja u svrhu usavršavanja,

d. troškovi sudionika usavršavanja do visine svih opravdanih troškova iz točaka a. do c. ovoga članka.

U obračun se uključuju samo radni sati aktivnog sudjelovanja u usavršavanju, i to nakon odbitka produktivnih radnih sati ili njihovog ekvivalenta.

(5) Potpora za opravdane troškove usavršavanja ne može prelaziti maksimalne intenzitete kako slijedi:

a. za potporu u slučaju posebnog usavršavanja, intenzitet potpore ne može prelaziti 25% za velike poduzetnike, odnosno 35% za srednje i 45% za male poduzetnike,

b. za potporu u slučaju općeg usavršavanja, intenzitet potpore ne može prelaziti 60% za velike poduzetnike, odnosno 70% za srednje i 80% za male poduzetnike,

c. u slučajevima gdje potpora uključuje oba oblika usavršavanja; posebno i opće – a koji ne mogu biti raščlanjeni u smislu izračuna intenziteta potpore, odnosno u slučajevima gdje se ne može posebno ustvrditi i razdvojiti poseban ili opći karakter usavršavanja, tada primjenjujemo obračun maksimalnog intenziteta za posebno usavršavanje,

d. intenzitet potpore, zajedno s potporama za investicije, odnosno potporama za otvaranje novih radnih mjesta, ne može prelaziti više od 50% opravdanih troškova ulaganja.

 

6. Poticajne mjere za razvojno-inovacijske aktivnosti, aktivnosti poslovne podrške i aktivnosti usluga visoke dodane vrijednosti

Članak 13.

(1) Za investicije u razvojno-inovacijske aktivnosti, aktivnosti poslovne podrške i aktivnosti usluga visoke dodane vrijednosti, dodatne poticajne mjere odobravat će se za sljedeće investicijske projekte:

A. RAZVOJNO-INOVACIJSKE AKTIVNOSTI – koje utječu na unapređenje i modernizaciju:

– proizvoda,

– proizvodnih serija,

– proizvodnih procesa i

– proizvodnih tehnologija.

B. AKTIVNOSTI POSLOVNE PODRŠKE:

1. Centri za odnose s kupcima/korisnicima:

svi oblici pozivnih centara, multimedijskih kontaktnih centara i drugi tipovi kontaktnih centara s kupcima/klijentima usmjerenih na tehničku podršku i rješavanje problema kupaca/klijenata.

2. Centri izdvojenih poslovnih aktivnosti:

usmjereni na izdvajanje i koncentraciju poslovnih aktivnosti, kao što su: financije, računovodstvo, marketing, dizajn proizvoda, audio-vizualna djelatnost, razvoj ljudskih potencijala i razvoj informacijske tehnologije.

3. Logistički i distribucijski centri:

usmjereni na osnivanje i izgradnju logističko-distribucijskih centara visoke tehnologije koji omogućavaju; intermodalni transport robe, skladištenje robe, pakiranje i manipuliranje robom s ciljem značajnog unapređenja logističkih i distribucijskih operacija unutar poslovnih procesa te isporuku dobara.

4. Centri za razvoj informacijsko-komunikacijskih sustava i softvera:

– razvoj i primjena informacijskih sustava,

– izdvajanje upravljanja informacijskim sustavima,

– razvoj telekomunikacijsko-mrežnih operacijskih centara,

– razvoj i primjena novih softverskih rješenja.

C. AKTIVNOSTI USLUGA VISOKE DODANE VRIJEDNOSTI

1. Aktivnosti kreativnih usluga:

aktivnosti u području arhitekture, dizajna, različitih oblika medijske komunikacije, promidžbe, izdavaštva, kulture, kreativne industrije i drugih aktivnosti u području umjetnosti

2. Aktivnosti turističkih usluga:

aktivnosti u području turističkih usluga više dodane vrijednosti poput projekata smještajnih objekata hotel, apart-hotel i turističko naselje kategorije – četiri ili više zvjezdica, turistički apartmani u sklopu turističkih naselja kategorije četiri ili više zvjezdica, kamp kategorije četiri ili više zvjezdica, hotel baština, druge vrste smještajnih objekata nastalih obnovom kulturno-povijesnih objekata, pratećih sadržaja, zdravstvenog turizma, kongresnog turizma, nautičkog turizma, kulturnog turizma, zabavnih i/ili rekreacijskih centara i parkova, turističko-ekoloških projekata.

3. Aktivnosti upravljačkih, savjetodavnih, edukativnih usluga,

4. Aktivnosti usluga industrijskog inženjeringa.

(2) Za investicije u razvojno-inovacijske aktivnosti uz predviđene poticajne mjere iz ovoga Zakona nositelju poticajnih mjera, odobrit će se povećanje potpore za troškove otvaranja novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom, i to za iznos od 50% od iznosa propisanih u članku 11. ovoga Zakona.

(3) Za investicije u aktivnosti poslovne podrške i aktivnosti usluga visoke dodane vrijednosti uz predviđene poticajne mjere iz ovoga Zakona nositelju poticajnih mjera, odobrit će se povećanje potpore za troškove otvaranja novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom, i to za iznos od 25% od iznosa propisanih u članku 11. ovoga Zakona.

(4) Za investicije u razvojno-inovacijske aktivnosti, odobrit će se bespovratna novčana potpora za kupnju opreme/strojeva u visini do 20% stvarnih opravdanih troškova kupnje opreme/strojeva, a u maksimalnom iznosu protuvrijednosti kuna do 0,5 milijuna eura, uz uvjet da kupljena oprema/strojevi mora biti oprema/strojevi visoke tehnologije.

(5) Ukupan iznos bespovratnih novčanih, poreznih i drugih poticaja koje nositelj poticajnih mjera može iskoristiti tijekom razdoblja korištenja poticajnih mjera, određuje se u apsolutnom iznosu, poštujući maksimalni dopušteni iznos ukupnih poticaja navedenih u članku 6. točki 8. ovoga Zakona.

 

7. Poticajne mjere za kapitalne troškove investicijskog projekta

Članak 14.

(1) Investicijski projekt za kojeg se odobravaju poticajne mjere za kapitalne troškove investicijskog projekta predstavlja investiciju u dugotrajnu imovinu nositelja poticajnih mjera u iznosu u protuvrijednosti kuna najmanje 5 milijuna eura uz uvjet otvaranja najmanje 50 novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom, i to unutar razdoblja od tri godine nakon početka investicije.

(2) Nositelju poticajnih mjera koji realizira investicijski projekt iz stavka 1. ovoga članka u županijama gdje registrirana stopa nezaposlenosti iznosi od 10% do 20%, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za proteklu godinu, uz predviđene poticajne mjere iz ovoga Zakona odobrit će se investicijski poticaji za kapitalne troškove:

Bespovratna novčana potpora u iznosu 10% stvarnih opravdanih troškova ulaganja u dugotrajnu imovinu i to za:

– troškove izgradnje nove tvornice, industrijskog postrojenja ili ugostiteljsko-turističkog objekta,

– troškove kupnje novih strojeva, odnosno proizvodne opreme,

u ukupnom maksimalnom iznosu protuvrijednosti kuna do 0,5 milijuna eura, uz uvjet da udio ulaganja u strojevima, odnosno proizvodnoj opremi iznosi minimalno 40% od ukupne vrijednosti ulaganja, a minimalno 50% od kupljenih strojeva, odnosno proizvodne opreme mora biti oprema visoke tehnologije.

(3) Nositelju poticajnih mjera koji realizira investicijski projekt iz stavka 1. ovoga članka u županijama gdje registrirana stopa nezaposlenosti iznosi iznad 20%, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za proteklu godinu, uz predviđene poticajne mjere iz ovoga Zakona odobrit će se investicijski poticaji za kapitalne troškove:

Bespovratna novčana potpora u iznosu 20% stvarnih opravdanih troškova ulaganja u dugotrajnu imovinu i to za:

– troškove izgradnje nove tvornice, industrijskog postrojenja ili ugostiteljsko-turističkog objekta,

– troškove kupnje novih strojeva, odnosno proizvodne opreme,

u ukupnom maksimalnom iznosu protuvrijednosti kuna do 1 milijun eura, uz uvjet da udio ulaganja u strojevima, odnosno proizvodnoj opremi iznosi minimalno 40% od ukupne vrijednosti ulaganja, a minimalno 50% od kupljenih strojeva, odnosno proizvodne opreme mora biti oprema visoke tehnologije.

(4) Ako nositelj poticajnih mjera ne ispuni uvjet otvaranja novih radnih mjesta, odnosno smanji broj novih radnih mjesta utvrđen stavkom 1. ovoga članka, prestaje mu pravo korištenja poticajnih mjera za kapitalne troškove investicijskog projekta za cijelo odobreno razdoblje uz obvezu povrata sredstava ostvarenih korištenjem odobrenih poticaja uvećanih za iznos zakonske zatezne kamate.

(5) Ukupan iznos bespovratnih novčanih, poreznih i drugih poticaja koje nositelj poticajnih mjera može iskoristiti tijekom razdoblja korištenja poticajnih mjera, određuje se u apsolutnom iznosu, poštujući maksimalni dopušteni iznos ukupnih poticaja navedenih u članku 6. točki 8. ovoga Zakona.

 

8. Poticajne mjere za radno intenzivne investicijske projekte

Članak 15.

(1) Investicijski projekt za kojeg se odobravaju poticajne mjere za radno intenzivne investicijske projekte predstavlja investiciju u dugotrajnu imovinu nositelja poticajnih mjera koja omogućuje otvaranja najmanje 100 novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom i to unutar razdoblja od tri godine nakon početka investicije.

(2) Nositelju poticajnih mjera koji realizira investicijski projekt iz stavka 1. ovoga članka, odobrit će se povećanje potpore za troškove otvaranja novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom, i to za iznos od 25% od iznosa propisanih u članku 11. ovoga Zakona.

(3) Nositelju poticajnih mjera koji realizira investicijski projekt koji omogućuje otvaranje najmanje 300 novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom odobrit će se povećanje potpore za troškove otvaranja novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom, i to za iznos od 50% od iznosa propisanih u članku 11. ovoga Zakona.

(4) Nositelju poticajnih mjera koji realizira investicijski projekt koji omogućuje otvaranje najmanje 500 novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom odobrit će se povećanje potpore za troškove otvaranja novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom, i to za iznos od 100% od iznosa propisanih u članku 11. ovoga Zakona.

(5) Ukupan iznos bespovratnih novčanih, poreznih i drugih poticaja koje nositelj poticajnih mjera može iskoristiti tijekom razdoblja korištenja poticajnih mjera, određuje se u apsolutnom iznosu, poštujući maksimalni dopušteni iznos ukupnih poticaja navedenih u članku 6. točki 8. ovoga Zakona.

Sredstva za poticaje

Članak 16.

(1) Bespovratne novčane potpore za poticanje investicija iz ovoga Zakona osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske na pozicijama nadležnih ministarstava.

(2) Nadležno ministarstvo je dužno voditi evidenciju odobrenih bespovratnih novčanih potpora za poticanje investicija i za otvaranje novih radnih mjesta te drugih potpora.

(3) Nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, sredstva za bespovratne novčane potpore za poticanje investicija osim iz državnog proračuna Republike Hrvatske, osiguravat će se i iz Strukturnih fondova Europske unije u skladu s pravnom stečevinom Europske unije i odgovarajućim nacionalnim zakonodavstvom.

Odobrenje i nadzor

Članak 17.

(1) Poduzetnici koji namjeravaju koristiti poticajne mjere na temelju ovoga Zakona podnose prijavu za odobrenje statusa nositelja poticajnih mjera, odnosno prijavu za korištenje poticajnih mjera. Prijavu podnose nadležnom ministarstvu, i to prije početka investicijskog projekta.

(2) Na temelju podnesene prijave nadležno ministarstvo će, u suradnji s Ministarstvom financija i drugim nadležnim ministarstvima u čiji djelokrug spada predviđeni investicijski projekt i drugim tijelima nadležnim za poslove poticanja investicija, utvrditi je li prijava podnesena u skladu s odredbama ovoga Zakona te će o tome izvijestiti podnositelja prijave, odnosno izdati mu potvrdu o statusu nositelja poticajnih mjera najkasnije u roku od 60 dana od dostave prijave usklađene s odredbama ovoga Zakona.

(3) Agencija za investicije i konkurentnost (dalje u tekstu: AIK), Hrvatska agencija za malo gospodarstvo i investicije HAMAG INVEST (dalje u tekstu: HAMAG INVEST), županijske razvojne agencije i druge pravne osobe nadležne za poslove promocije i poticanja investicija u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, na temelju ovoga Zakona, pružaju administrativnu, stručnu i tehničku pomoć pri izradi prijave iz stavka 1. ovoga članka, poduzetnicima koji namjeravaju koristiti poticajne mjere na temelju ovoga Zakona.

(4) Nositelji poticajnih mjera dužni su tijekom razdoblja korištenja statusa nositelja poticajnih mjera podnositi godišnje pisano izvješće o izvršenju investicijskog projekta, korištenju poticajnih mjera te očuvanju predmetne investicije i otvorenih radnih mjesta povezanih s tom investicijom nadležnom ministarstvu i Ministarstvu financija – Poreznoj upravi.

(5) Godišnja izvješća iz stavka 4. ovoga članka podnose se uz prijavu poreza na dobit, u skladu s rokovima propisanim u Zakonu o porezu na dobit.

(6) Ako nositelj poticajnih mjera iz neopravdanog razloga ne podnese izvješće u roku iz stavka 5. ovoga članka prestaje mu pravo korištenja odobrenih poticajnih mjera te gubi status nositelja poticajnih mjera.

(7) Obvezni sadržaj prijave za odobrenje statusa nositelja poticajnih mjera, s pripadajućim standardiziranim obrascima, postupak prijave, odobravanja i korištenja poticajnih mjera iz ovoga Zakona, kao i sadržaj izvješća o korištenju poticajnih mjera, iz stavaka 1. i 4. ovoga članka uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske.

(8) Nadležna ministarstva u suradnji s Ministarstvom financija i ostalim nadležnim ministarstvima u čiji djelokrug spada predviđeni investicijski projekt, provode nadzor nad korištenjem poticajnih mjera kod nositelja poticajnih mjera radi otkrivanja i sankcioniranja eventualnih nepravilnosti i nezakonitosti.

Povrat poticaja u slučaju stečaja ili likvidacije nositelja poticajnih mjera

Članak 18.

U slučaju stečaja ili likvidacije trgovačkog društva ili obrta obveznika poreza na dobit, nositelja poticajnih mjera prije isteka razdoblja korištenja poticajnih mjera, odnosno obveze očuvanja predmetne investicije i radnih mjesta isti je dužan vratiti iskorištene poticaje uvećano za zakonske zatezne kamate.

Praćenje i utvrđivanje maksimalnog intenziteta potpora za poticanje investicija

Članak 19.

(1) U cilju praćenja i utvrđivanja maksimalnog intenziteta dodijeljenih potpora nadležno ministarstvo je obvezno tražiti od drugih ministarstava i drugih tijela nadležnih za odobravanje potpora podatke o svim dodijeljenim državnim potporama.

(2) Nadležno ministarstvo obvezno je utvrđivati izračun bruto ekvivalenta potpore za poticanje investicije i poticaje za otvaranje novih radnih mjesta, nadležno je pratiti ukupne potpore za poticanje investicija, uključujući i potpore iz drugih izvora i raditi izračun iskorištenja maksimalnog intenziteta potpore za poticanje investicija iz ovoga Zakona.

(3) Nadležno ministarstvo će za svakog nositelja poticajnih mjera, koji je iskoristio maksimalni intenzitet potpora za poticanje investicija, o tome pismeno izvijestiti nositelja poticajnih mjera i Ministarstvo financija – Poreznu upravu.

 

III. POTICANJE UNAPREĐENJA INVESTICIJSKO-PODUZETNIČKOG OKRUŽENJA

 

Članak 20.

Investicijsko okruženje

(1) Investicijsko okruženje u širem smislu ovoga Zakona predstavlja ukupnost svih predinvesticijskih, investicijskih i postinvesticijskih aktivnosti, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini koje utječu na uspješnost i rok ostvarenja investicijskog projekta na teritoriju Republike Hrvatske.

(2) Investicijsko okruženje u užem smislu ovoga Zakona predstavljaju aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka u koje se ubrajaju: izdavanje akata kojima se odobrava gradnja i uporaba građevina, koncesija, prava građenja i drugih odobrenja za građenje od strane jedinica lokalne samouprave ili od strane nadležnih ministarstava i drugih nadležnih tijela, izgradnja infrastrukture kao i izdavanje prethodnih energetskih, odnosno infrastrukturnih suglasnosti povezanih s investicijskim projektom, prostorno planiranje i etažiranje od strane jedinica lokalne, odnosno regionalne samouprave ili od strane nadležnih ministarstva, kao i propisi o postupanju i uvjetima gradnje u cilju poticanja investicijskih projekata, aktivnosti prenamjene zemljišta, aktivacije neaktivne imovine u javnom vlasništvu s ciljem ostvarenja investicijskog projekta.

(3) Osim aktivnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, i aktivnosti donošenja odluka, izdavanja suglasnosti, izdavanja rješenja, odobrenja ili drugih propisanih akata na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, a koja utječu na uspješnost i rok ostvarenja investicijskog projekta predstavljaju investicijsko okruženje u smislu ovog Zakona.

Članak 21.

Vlada Republike Hrvatske može određeni investicijski projekt proglasiti od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku. Postupak prijave, postupak evaluacije, odabira te provedbe strateških investicijskih projekata, raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i davanje koncesija u vezi s provedbom strateških investicijskih projekata, izdavanje upravnih akata u vezi s provedbom strateških investicijskih projekata, kao i druga pitanja s tim u vezi utvrdit će se posebnim Zakonom.

Poticanje unapređenja investicijskog okruženja

Članak 22.

(1) U cilju unapređenja investicijskog okruženja u Republici Hrvatskoj AIK i HAMAG INVEST koordiniraju aktivnosti ostvarenja investicijskog projekta u suradnji s investitorima i nadležnim tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave, te i s drugim pravnim osobama uključenima u ostvarenje investicijskog projekta na teritoriju Republike Hrvatske.

(2) AIK i HAMAG INVEST u koordinaciji sa županijskim razvojnim agencijama pružaju aktivnu podršku investitorima u svim fazama i aktivnostima investicijskog projekta koje utječu na uspješnost i rok ostvarenja investicijskog projekta u Republici Hrvatskoj.

(3) U cilju uspješnog i vremenski predvidivog ostvarenja investicijskog projekta HAMAG INVEST, odnosno AIK i županijska razvojna agencija s lokalnom samoupravom na čijem području se investicijski projekt ostvaruje, formiraju zajedničko proaktivno »ad hoc« tijelo za pojedini investicijski projekt – »tim za podršku investicijskom projektu«, kojeg čine najmanje jedan predstavnik lokalne samouprave, jedan predstavnik županijske razvojne agencije zadužen za poslove promocije i privlačenja investicija i jedan predstavnik AIK-a, odnosno HAMAG INVEST-a zadužen za poslove promocije i privlačenja investicija.

(4) Tim za podršku investicijskom projektu pruža stručnu pomoć nositelju investicijskog projekta s ciljem pravodobne realizacije svih aktivnosti iz članka 20. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, izravno surađujući s nadležnim tijelima zaduženima za navedene aktivnosti na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, te o tome kvartalno izvješćuju Upravno vijeće AIK-a, odnosno Upravno vijeće HAMAG INVEST-a.

(5) Kvartalno izvješće tima za podršku investicijskom projektu za svaki investicijski projekt sadrži uz informacije o stanju provedbe investicijskog projekta i informacije o utvrđenim administrativnim zaprekama u investicijskom okruženju koje onemogućuju pravodobno ostvarenje investicijskog projekta, kao i prijedlog rješenja, odnosno uklanjanja utvrđenih administrativnih zapreka s ciljem unapređenja investicijskog okruženja.

(6) Nakon prihvaćanja kvartalnog izvješća Upravno vijeće AIK-a, odnosno Upravno vijeće HAMAG INVEST-a, izvješće s prijedlozima rješenja za uklanjanje utvrđenih administrativnih zapreka za pravodobno ostvarenje investicijskog projekta, dostavljaju nadležnom ministarstvu o čemu nadležno ministarstvo izvješćuje Vladu Republike Hrvatske.

(7) Na temelju dostavljenog izvješća i predloženih rješenja za uklanjane utvrđenih administrativnih zapreka za pravodobno ostvarenje investicijskog projekta, Vlada Republike Hrvatske će donijeti odluku kojom zadužuje nadležno ministarstvo da u suradnji s resornim tijelima državne uprave, odnosno regionalne i lokalne samouprave, u roku od 45 dana izradi konačni prijedlog rješenja kojim će se ukloniti utvrđena administrativna zapreka za pravodobno ostvarenje investicijskog projekta, odnosno kojim će se unaprijediti investicijsko okruženje u Republici Hrvatskoj.

 

IV. PREKRŠAJNE ODREDBE

Prekršajne odredbe

Članak 23.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj nositelj poticajnih mjera ako ne podnese godišnje pisano izvješće o korištenju poticajnih mjera nadležnom ministarstvu i Ministarstvu financija – Poreznoj upravi, sukladno odredbama članka 17. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba nositelja poticajnih mjera novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.

 

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 24.

(1) Vlada Republike Hrvatske će donijeti uredbu iz članka 17. stavka 7. ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Vlada Republike Hrvatske će donijeti uredbu iz članka 21. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 25.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o poticanju ulaganja (»Narodne novine«, br. 138/06., 61/11.).

Članak 26.

Carinski poticaji za investicijske projekte iz članka 10. ovoga Zakona prestaju važiti danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Članak 27.

Trgovačka društva i obrti, obveznici poreza na dobit koji koriste poticajne mjere, porezne i carinske povlastice za ulaganje, a koje su ostvarila prema Zakonu o poticanju ulaganja (»Narodne novine«, br. 73/00.) i Zakona o poticanju ulaganja (»Narodne novine«, br. 138/06. i 61/11.), zadržavaju pravo korištenja odobrenih poticajnih mjera, poreznih i carinskih povlastica, do isteka razdoblja za koje su odobrene.

Članak 28.

Na nositelje poticajnih mjera i podnositelje prijave za korištenje poticajnih mjera, koji nisu koristili poticajne mjere na temelju Zakona o poticanju ulaganja (»Narodne novine«, br. 138/06. i 61/11.), a nalaze se još uvijek u razdoblju realizacije investicijskog projekta, primjenjuju se odredbe o poticajnim mjerama iz ovoga Zakona od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, ukoliko nositelj poticajnih mjera podnese pisani zahtjev u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 29.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 404-01/12-01/02

Zagreb, 21. rujna 2012.

HRVATSKI SABOR

 

Copyright © Ante Borić